Kula u Bosanskoj Bijeloj (Brcko)
1. Podaci o dobru
Lokacija
Gradašćevića kula sa avlijom i avlijskim zidovima nalazi se u naselju Bijela u južnom dijelu Brčko Distrikta, na posljednjim obroncima planine Majevice. Graditeljskoj cjelini se prilazi sa seoskog puta istočno, pristupnim putem do kapije na južnoj strani avlije. Zauzima k.č. 289, k.o. Bijela, površine cca 2500 m2, udaljena je cca 25 km od Brčkog.
Historijski podaci
Na osnovi samog naziva smatra se da ju je podigao pripadnik begovske porodice Gradaščević, jedne od najbogatijih u Bosanskoj Posavini. Porijeklo ove porodice nije u potpunosti utvrđeno, ali se osnovano može pretpostaviti da su došli iz Ugarske i da nisu srednjovjekovni bosanski feudalci, jer se u srednjovjekovnim izvorima o Bosni nigdje ne spominju.
Od 1730. godine, kada je formirana Gradačačka kapetanija, u čijem je sastavu i Bijela, svi poznati kapetani potječu iz porodice Gradaščevića.
Mada se iz raspoloživih izvora ne može utvrditi ko je podigao kulu u Bijeloj, osnovano se može
pretpostaviti da ju je izgradio Osman-paša Gradaščević krajem XVIII ili početkom XIX stoljeća, jer u kuli boravi 1831. godine, kada tu dolazi do sastanka Osman-paše sa bratom Husein-kapetanom, poznatim kao "Zmaj od Bosne", organizatorom Pokreta za autonomiju Bosne.
Sinovi Osman-paše Gradaščevića, Hasan-beg i Mahmud-beg, imali su samo ženske nasljednike, tako da je udajom kćerke jedinice Mahmud-bega, Nuri-hanume, oko 1875. godine, za Mustaj-bega Fadilpašića, kula prešla u posjed ove znamenite sarajevske begovske porodice, koja je dala prvog gradonačelnika Sarajeva po uspostavljanju austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini.
Kada je Haki-beg Džinić iz poznate begovske porodice, koja je bila jedna od najbogatijih u sjeverozapadnoj Bosni, oženio Mevhibu Fadilpašić, kćerku Nuri-hanume, kula prelazi u posjed begovske porodice Džinića, u prvim godinama poslije I svjetskog rata. Mevhiba Džinić sa svojom porodicom živjela je u kuli u Bijeloj do 10. juna 1948. godine kada je izvršena nacionalizacija.
Novoformirano državno poljoprivredno dobro koristi zemlju-posjede kao i kulu i odžak uz kulu.
Nepažnjom novih korisnika došlo je 03. marta 1949. godine do požara u odžaku koji je u potpunosti izgorio.
Kula je napuštena prije rata 1992-1995. godine, a u toku samog rata nije korištena i nije pretrpjela nikakva ratna oštećenja.
2. Opis dobra
Graditeljska cjelina Cradaščevića kule sastoji se od glavnog stambeno-fortifikacionog objekta-kule, ljetne kuhinje, 2 bunara i zidova oko avlije.
Kapija je bila sa ravnim nadvratnikom. U avliji je lociran jednospratni objekat odžaka kome se pristupa kaldrmiranom pristupnom stazom u zelenilu. Ulaz u odžak je kroz kameni portal sa polukružnim lukom i kamenim pragom. Iznad ulaza isturen je doksat u drvenoj konstrukciji. U prizemlju su pomoćne prostorije, a na spratu stambene prostorije za dnevni boravak i prijem. Odžak je bio pod visokim četverovodnim krovom, pokriven biber-crijepom i sa većim brojem krovnih badža. Sve fasadne površine su malterisane i krečene.
Neposredno iza odžaka nalazi se prizemni objekat, ljetna kuhinja, koja se sastoji od kuhinjskog prostora, ostave i pomoćnog prostora - trpezarije u slučaju kada vremenske prilike ne dopuštaju sjedenje ispod pergale sa zelenilom.
U avliji su dva bunara. Jedan je za tehničku vodu sa zidanim parapetnim zidom na kojem se nalazi drveni poklopac. Drugi je bunar sa vodom za piće, zidanim parapetnim zidom na kojem su, u drvenoj konstrukciji, izvedeni zaštitni zidovi i na istim drvena krovna konstruckija pokrivena biber-crijepom.
Približno na polovini dužine avlije, neposredno uz istočni avlijski zid, je kula, stambeni i fortifikacioni objekat, vanjskih dimenzija cca 9,00 x 9,00 m.
Pripada specifičnom tipu objekata koji su nastajali u vrijeme turske uprave u ovim krajevima. Na prostorima Bosne i Hercegovine bilo je preko 300 kula. Nepogodni uvjeti stanovanja u kulama doveli su do izgradnje odžaka ili konaka uz samu kulu koji se koriste za stanovanje.
Ulaz u kulu je sa zapadne strane avlije kroz vrata koja su nadsvođena polukružnim lukom u velikom bloku kamena sa kamenim dovratnicima i kamenim pragom. Vrata su izuzetno malih dimenzija, 92/151 cm, sa jednim krilom - kanatom od lima kovačke izrade. Sa unutrašnje strane je pomična prijevornica - mandal za zatvaranje vrata.
Prizemlje kule, kao i ostali spratovi, izvedeno je zidovima od kamena sa dva lica. Vanjsko lice zidano je od tesanika, približno iste visine redova i sa minimalnim spojnicama - fugama. Unutrašnje lice zida zidano je od pritesanog lomljenog kamena, dersovanog i krečenog. Sem ulaznih vrata, drugih otvora u zidovima nije bilo. Stropna konstrukcija izvedena od greda većih presjeka, 20/15 cm i 20/28 cm. Pod je popođen turskom opekom - tublom.
Drvenim jednokrakim stepeništem pristupa se prvom spratu kule. Ovaj sprat imao je samo odbrambeni karakter i za tu namjenu u zidovima je izvedeno 10 puškarnica, dvije dvostruke i šest jednostrukih. Kroz puškarnice djelovalo se iz stojećeg stava za šta je bio predviđen parapet visine 100-120 cm, širine 15-40 cm. Strop iznad prvog sprata izveden je od greda cca 14/15 cm. Pod je drveni, od hrastovih talpi.
Drvenim jednokrakim stepeništem pristupa se drugom spratu koji, također, ima odbrambeni karakter i za tu namjenu u zidovima su izvedene četiri dvojne puškarnice sa parapetom cca 10 cm.
Strop iznad drugog sprata izveden od greda cca 16/16 cm. Pod je drveni, od hrastovih talpi.
Stepeništem se pristupa na treći sprat koji, također, ima odbrambeni karakter i za tu namjenu u zidovima su izvedene četiri kružne puškarnice Ø22 cm koje nemaju parapeta i moguće je djelovanje samo iz ležećeg stava. Specifičnost ovog sprata je da u sjevernom uglu, u niši, u zidu je zahod sa kabinom i odvodnim kanalom u jezgru zida. Strop iznad trećeg sprata izveden je od greda, 16/16 cm, koje se oslanjaju na poprečnu gredu, 20/22 cm, oslonjenu na polovini raspona na drveni stup, 16/20 cm. Pod je drveni, od hrastovih talpi.
Drvenim jednokrakim stepeništem pristupa se četvrtom spratu, prvoj stambenoj etaži u kuli. Zbog toga je ova prostorija odvojena od stepenišnog prostora pregradnim zidom sa jednokrilnim vratima. Prostorija je čemer-odaja, jer je ispod završnog svoda - čemera, izvedenog u kamenu. Za ugodan boravak služio je i veliki kamin u sjeveroistočnom zidu, a u ostalim zidovima su 4 veća prozora sa vanjskim metalnim demirima. Svod i zidovi su malterisani i krečeni. Pod je od hrastovih talpi. Prozori su dvokrilni, ustakljeni. U zidovima postoji jedna manja i jedna veća niša.
Za pristup na peti sprat iznad svoda-čemera, gdje je također stambena prostorija, vode kamene stepenice koje su ugrađene u zid. Prostrana prostorija ima prozore na svim zdiovima, s tim da je na polovini stepenica prozor koji je direktno iznad ulaznih vrata, kroz koji se vidi ko je na ulaznim vratima u kulu. Otvor u svodu za pristup ovoj prostoriji zatvarao se metalnim kapkom. Za ugodan boravak, u znatno tanjim zidovima, debljine 70 cm, izvedeno je osam prozora, ali i 3 banjice - hamamdžika, koji imaju kamena podna korita sa odvodima vode u kamene bacače koji su istureni cca 70 cm. Zidovi su bili malterisani i krečeni, a pod od hrastovih talpi. Završni strop kule je od greda, 20/20 cm, i sa četverovodnom krovnom konstrukcijom. Međutim, krajem XIX ili početkom XX stoljeća, prodorom kroz krovnu konstrukciju, izveden je šesti sprat, dimenzija cca 5,60/5,60 m, na koji se pristupa drvenim jedokrakim stepeništem. Konstrukcija zidova je bondručna sa ispunom od opeke. U sva četiri zida su dvokrilni prozori većih dimenzija, po 4 u predprostoru i 4 u sobi. Zadržan je dio ranijeg krova kao donji krov, a izgrađen je novi, gornji, četverovodni krov. Krovni pokrivač je biber-crijep. U sredini krova je jarbol-šiljak.
Visina kule do donje strehe krova je cca 17,50 m, a do vrha krova cca 23,00 m. Obje strehe su sa ukrasnim rubnim daskama i opšavom streha sa donje strane. Iz donjeg krova proveden je dimanjak kamina.
Oko prostrane avlije je zid. Na južnom dijelu zida je ulazna kapija, kao jedini otvor u zidu. Zid je visine sa unutrašnje strane cca 2,50 m, a sa vanjske promjenjive visine. Izveden je od pritesanog lomljenog kamena i pokriven je dovodnim drvenim krovićem pokrivenim biber-crijepom. Ogradni zid je zidan sa dva lica u krečnom malteru, debljine 130 cm, obostrano dersovan.
na netu pronadjoh samo 3 slike...kada budem nekad opet isla u Bijelu "uslikam" pa postavim...