14. juli dan kad je počela revolucija

Poznate ličnosti, ratovi, važni događaji

Moderator: Krokodil Behko

Post Reply
User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 3459
Posts: 76585
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Online

14. juli dan kad je počela revolucija

Post by Krokodil Behko » 15 Jul 2018, 10:00

Image

Francuska je u subotu na pariškoj aveniji Champs-Elysee tradicionalnom vojnom paradom slavila svoj nacionalni praznik, poznat i kao Dan Bastilje, a ove godine su kao počasni gosti šefa države Emanuella Macrona pozvani singapurski premijer Hsien Loong i japanski ministar vanjskih poslova Taro Kono.

Hiljade znatiželjnika, među kojima su brojni turisti, pratilo je defile francuskih oružanih snaga. Predsjednik Macron iz vojnog je vozila stojeći pozdravljao mnoštvo, u pratnji policajaca na motorima, dok je na čelu bila konjica. Ovo je njegova druga parada povodom praznika 14. jula na najpoznatijoj pariškoj aveniji.

Na dvosatnoj paradi sudjelovalo je oko 4200 vojnika, 220 vozila i oko 100 zrakoplova, uz sudjelovanje japanskih i singapurskih vojnika.




Pad BastilleFrancuzi oblježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. jula1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine.

Poremećena ravnoteža između ekonomskih prilika i političkih ustanova bila je osnovni uzrok velikog narodnog nezadovoljstva u Francuskoj potkraj 18. vijeka za vladavine kralja Louisa XVI. Želja režima da napuni državnu blagajnu novčanim oporezivanjem svih posjeda naišla je na otpor parlamenta i plemstva. Louis XVI. prognao je nepokorni parlament iz Pariza, no tada se otpor protiv kraljevskog dvora proširio na cijelu zemlju.

Pokoleban i prestrašen takvim odgovorom, kralj je vratio parlament u Pariz.

Tim gnjevom plemstva stvoren je početni udarac za rušenje kraljevske vlasti. Ustanci su nicali na sve strane. Događaju se i sukobi između plemstva i građana jer narod uslijed nestašice hljeba i nezaposlenosti napada transporte žita i vlastelinske posjede. Novi val nezadovoljstva počinje 5. svibnja 1789. kada kralj otvara zasjedanje Generalnih staleža u Versaillesu. Poslanici zahtijevaju donošenje novog ustava i 17. juna proglašavaju Narodnu skupštinu, što kralj pod pritiskom odobrava, ali istovremeno potajno poziva vojna pojačanja. Kao odgovor na to pariška općina organizira nacionalnu gardu i 14. jula 1789. narod provaljuje u vojno skladište, naoružava se puškama i topovima, te kreće na zloglasnu tamnicu Bastillu, simbol kraljevske samovlasti.

Bastilla, glomazna četverougaona građevina s osam kula povezanih debelim zidovima služila je od 14. stoljeća kao zatvor. Za kardinala Richelieua postala je omrznuta državna tamnica u kojoj su se žrtve bez optužbe i suđenja zatvarale, mučile i ubijale. Tako su tokom puna dva stoljeća stradali protivnici apsolutističke vladavine i dvora.

Zbog toga je dan pada Bastille - 14. jula proglašen najvećim francuskim narodnim praznikom. Na mjestu nekadašnje tamnice iznikla je u naše vrijeme velebna operna palača istoga imena.

Padom Bastille istovremeno započinje Francuska revolucija.

Supruga kralja Louisa XVI Marie Antoinette bila je i ostala jedna od najpoznatijih francuskih kraljica čija će kontroverzna priča još dugo pobuđivati interes mnogih.

Izvorno Maria Antonia Josepha Johanna von Habsburg-Lothringen rođena je u Beču 2. novrmbra 1755. Mariu Antoinettu rodila je carica i kraljica Marija Terezija kojoj je bilo 38 godina. Maria Antoinetta bila je najmlađa od svih 11 caričinih kćeri. Naime, carica Marija Terezija rodila je čak 16-ero djece u dvadesetak godina. Zanimljivo je da je svih 10 sestara Marie Antoinette također imalo prvo ime Maria (Maria Elizabeta, Maria Ana, Maria Karolina,…)

Ova zanimljiva dama ostala je zapamćena kao najomraženija ličnost plave krvi, površna i raskalašena. Zanimljiv put od bečkog dvora do Versaillesa, godine neumjerenog uživanja u nezamislivom luksuzu, i pogubljenje omražene „Austrijanke“ ili „Kraljice Deficit“ opisani su u mnogim literarnim djelima i povijesnim spisima.

Već kad joj je bilo 12 godina Marie Antoinette namijenjena je za ženu budućem francuskom kralju Luju XVI. Vjenčali su se kad je njoj bilo 14, a njemu 15 godina.

Brak Marie Antoinette i Luja XVI, politički režiran u svrhu povezivanja Francuske i Habsburške monarhije, bio je lišen strasti i bliskosti. Što zbog činjenice da su oboje bili maloljetni, što zbog kraljevog intimnog zdravstvenog problema, njihov brak nije konzumiran punih 7 godina, što je temperamentna Austrijanka teško podnosila. Po broju navodnih afera koje je kraljica imala, od kojih je najpoznatija ona sa švedskim oficirom De Fesenom, da se zaključiti da ona i Luj XVI nikada nisu bili naročito bliski.

Mržnja Francuza prema njoj bila je ogromna, i nimalo nije ublažena činjenicom da je 1778. godine rodila djevojčicu Mariu Theresiu Charlottu, a tri godine kasnije i nasljednika francuske krune Luja Josefa.

Povjesničari smatraju da Marie Antoinette u Versailles nije donijela ni zrno kulture ni umjetnosti jer je to nije zanimalo, dok je bila opsjednuta modom, zabavom i gastronomijom. Etiketu i galanciju uzdigla je na nivo besmisla, a na odijevanje, frizure i gozbe je trošila nerazumne sume novca dok je narod Francuske gladovao u teškoj nemaštini. Pripisana joj je rečenica: “Ako nemaju kruha, neka jedu kolače”.

U 1766. godini, Jean Jacques Rousseau je pisao svoje “Ispovijesti” kada je citirao poznatu izreku velike princeze, koja se pogrešno pripisuje Marie Antoinetti, kraljici Francuske i supruzi Luja XVI. Prilično je sigurno kako je to tek mit jer je Marie Antoinette tada imala samo 11 godina.

U trenucima kada je izbila Revolucija, kraljevski par se ponašao potpuno nerazumno i nezainteresirano. Kraljica nije željela pristati ni na jedan kompromis koji je od njih zahtjevan, a Luj XVI je onoga dana kad je izbila pobuna u svoj dnevnik upisao “Ništa”. Kasno postaju svjesni ozbiljnosti situacije, i njihov pokušaj bjega biva osujećen.

Kao zatočenica pod brojem 280, 16. oktobra 1793. Antoinetta biva pogubljena. Njene posljednje riječi bile su “Oprostite”, a bile su upućene dželatu, kojeg je slučajno nagazila. I poslije smrti ostala je predmet poruge, između ostalog, zvali su je kokoška zbog bijele haljine koju je nosila na pogubljenju.

Njeno tijelo prebačeno je u zajedničku neoznačenu grobnicu u dvorištu crkve Rue d’Anjou u Parizu, a 158 godina kasnije njeno tijelo je ekshumirano i prebačeno u kriptu Bazilike sv. Denisa u Parizu.

Vrijeme Marie Antoinette bit će zapamćeno po veličanju svakovrsnog hedonizma, pretjeranog luksuza i parade kiča. Umjesto klasičnih lokni, na francuski dvor je uvela takozvane puf frizure, koje su pomoću tapiranja kose i umetaka dosezale visine od preko jednog metra. Kose su dodatno ukrašavane skupocjenim nakitom, raznim instalacijama mrtve prirode, i čak i živim pticama u kavezima ukrašenim najređim perjem.

Povjesničari smatraju da joj je avangardna moda davala moć, jer sebe nije mogla istaknuti ni u jednoj drugoj društvenoj aktivnosti uslijed skromnog obrazovanja i nedostatka interesa.

Danas se smatra jednom od povijesnih modnih ikona. O njenom životu snimljeni su brojni filmovi, od kojih se za najbolji smatra poslednji, u režiji Sofije Coppole gdje je u ulozi Marie Antoinette briljirala Kristen Dunst.

Veliki broj modnih kreatora i kuća mode, bar jednom je za svoju kolekciju imao kao inspiraciju omraženu francusku kraljicu. Po pravilu, te kolekcije su bile izuzetno luksuzne, skupe i ženstvene.
0
online

Post Reply

Return to “Historija”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 4 guests