Dogodilo se na današnji dan...
- Podrinjac
- Forum [Bot]
- Posts: 12409
- Joined: 07 Jul 2014, 15:53
- Location: raždeGo
- Been thanked: 4 times
- Status: Offline
Re: Sjećanje na 11. septembar: Potresni snimak posljednjeg javljanja
Sjećam se ko da je jučer bilo. Prenos uživo na tv, širenje dima i bježanija ljudi. Ccc
- Hannibal
- Forum [Bot]
- Posts: 64067
- Joined: 03 Sep 2015, 23:23
- Mood:
- Has thanked: 6850 times
- Been thanked: 2189 times
- Status: Offline
Re: Sjećanje na 11. septembar: Potresni snimak posljednjeg javljanja
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
🐽
Re: Sjećanje na 11. septembar: Potresni snimak posljednjeg javljanja
Samo sam htio jos jednom provjeriti ko je odgovoran
Question everything.
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96436
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34386 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Sjećanje na 11. septembar: Potresni snimak posljednjeg javljanja
Osama bin Laden i Al Qaeda izveli su najrazorniji teroristicki napad u povijesti
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- ElTriconi
- Đulaga
- Posts: 37372
- Joined: 24 Mar 2019, 14:13
- Mood:
- Has thanked: 24771 times
- Been thanked: 4684 times
- Status: Offline
Re: Sjećanje na 11. septembar: Potresni snimak posljednjeg javljanja
Ove stvari nisu za zajebancije, ljudi ni krivi ni duzni platise glavom.
Sehara mi puna blaga
Al ne haje moja draga
Al ne haje moja draga
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96436
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34386 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Sjećanje na 11. septembar: Potresni snimak posljednjeg javljanja
Isti Vajta ovdje
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Re: Sjećanje na 11. septembar: Potresni snimak posljednjeg javljanja
Ja i danas nisam siguran.
Puno je tu rupa, ali mrsko mi, nakaciti će mi se neko, a ja vremena neam
Habibti, ya nour el - ain...
Re: Sjećanje na 11. septembar: Potresni snimak posljednjeg javljanja
Ne raspolazemo sa dovoljno informacija da bi i bili sigurni, tako da je u domenu teorija.
Zato ima ovaj emotikon koji bjezi jednom nogom davajuci do znanja onim razumnim da ti se ne da trenutno o tome
Pa sad
Question everything.
- Fuddo
- Maliciozni seronja i forumas godine
- Posts: 84424
- Joined: 03 Dec 2018, 21:17
- Has thanked: 11051 times
- Been thanked: 16592 times
- Status: Offline
Re: Sjećanje na 11. septembar: Potresni snimak posljednjeg javljanja
Kako god,
Od tog dana, nista vise nije isto.
Od tog dana, nista vise nije isto.
Dozvolite da se obratimo
Re: Sjećanje na 11. septembar: Potresni snimak posljednjeg javljanja
Eto to
Habibti, ya nour el - ain...
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96436
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34386 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Sjećanje na 11. septembar: Potresni snimak posljednjeg javljanja
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- Čupava
- Forum [Bot]
- Posts: 45445
- Joined: 16 Feb 2016, 13:35
- Location: Kad zatvorim oci, budem gdje pozelim...<3
- Been thanked: 8 times
- Status: Offline
Re: Sjećanje na 11. septembar: Potresni snimak posljednjeg javljanja
.
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
.
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96436
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34386 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Dogodilo se na današnji dan...
Na današnji dan 2007. godine izašao odličan krimi film Eastern Promises
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- Mala_Mu
- atomica
- Posts: 63332
- Joined: 09 Feb 2014, 13:14
- Location: Dolina Mumijevih
- Mood:
- Has thanked: 551 times
- Been thanked: 1386 times
- Status: Offline
Re: Dogodilo se na današnji dan...
16. oktobra 2004. godine jedan mnogima do tada nepoznati sedamnaestogodišnji Argentinac u 82. minuti meča protiv Espanyola ulazi u igru umjesto Deca. Rezultat glasi 0-1 u korist Barçe, a tada Frank Rijkaard odlučuje dati priliku talentovanom polazniku La Masije.
Taj Argentinac je danas najbolji strijelac u klupskoj historiji, igrač kojem će danas biti uručena rekordna 6. Zlatna kopačka u karijeri, igrač koji je pomjerio granice mogućeg u fudbalu i ispisao novu historiju ovog sporta - Leo Messi.
Taj Argentinac je danas najbolji strijelac u klupskoj historiji, igrač kojem će danas biti uručena rekordna 6. Zlatna kopačka u karijeri, igrač koji je pomjerio granice mogućeg u fudbalu i ispisao novu historiju ovog sporta - Leo Messi.
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
- Chloe
- Žena za sva vremena
- Posts: 102613
- Joined: 18 Dec 2015, 11:40
- Has thanked: 2976 times
- Been thanked: 3083 times
- Status: Offline
Re: Dogodilo se na današnji dan...
5. KORPUS
Formiran je Odlukom Predsjedništva RBiH 21. oktobra 1992. godine. Istom odlukom komanda korpusa nalazila se u Bihaću a kao vojna formacija najvišeg ranga obuhvatio je vojne jedinice koje su do tada postojale na području sjeverozapadne Bosne, odnosno Cazinske Krajine i to na način da je okružni štab TO pretpočinjen novoformiranom korpusu a općinski štabovi formiranim brigadama. Dodijeljena zona odgovornosti korpusa obuhvatala je skoro kompletnu Bosansku Krajinu ali se u stvarnoj situaciji prostirala na otprilike 1.150 km2. Dužina granice zone odgovornosti iznosila je oko 180 km a na branjenoj teritoriji živjelo je između 180.000 i 200.000 stanovnika. Tokom cijelog rata, korpus je djelovao u vrlo teškim uslovima, u potpunom okruženju, suprostavljajući se dvostrukom, a u jednom periodu i trostukom neprijatelju. Za narod i pripadnike petog korpusa posebno su bile bolne borbe koje su se vodile protiv secesionističkih snaga AP Zapadne Bosne Fikreta Abdića, koji je tijesno sarađivao sa srpskim i hrvatskim vojno-političkim rukovodstvima. Tokom operacije "Sana 95", vođene u jesen 1995. godine, Peti korpus je u potpunosti porazio Abdićeve snage i oslobodio Veliku Kladušu, porazio srpske snage i oslobodio slijedeće gradove: Bosanski Petrovac, Ključ i Bosansku Krupu, da bi na kraju ove operacije u sadejstvu sa Sedmim korpusom Armije Republike Bosne i Hercegovine oslobodio i Sanski Most. Zbog izrazito teških uslova pri kojima je nastao i djelovao, kao i ostvarenih rezultata, peti korpus smatra se jednim od najuspješnijih i najslavnijih korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Formiran je Odlukom Predsjedništva RBiH 21. oktobra 1992. godine. Istom odlukom komanda korpusa nalazila se u Bihaću a kao vojna formacija najvišeg ranga obuhvatio je vojne jedinice koje su do tada postojale na području sjeverozapadne Bosne, odnosno Cazinske Krajine i to na način da je okružni štab TO pretpočinjen novoformiranom korpusu a općinski štabovi formiranim brigadama. Dodijeljena zona odgovornosti korpusa obuhvatala je skoro kompletnu Bosansku Krajinu ali se u stvarnoj situaciji prostirala na otprilike 1.150 km2. Dužina granice zone odgovornosti iznosila je oko 180 km a na branjenoj teritoriji živjelo je između 180.000 i 200.000 stanovnika. Tokom cijelog rata, korpus je djelovao u vrlo teškim uslovima, u potpunom okruženju, suprostavljajući se dvostrukom, a u jednom periodu i trostukom neprijatelju. Za narod i pripadnike petog korpusa posebno su bile bolne borbe koje su se vodile protiv secesionističkih snaga AP Zapadne Bosne Fikreta Abdića, koji je tijesno sarađivao sa srpskim i hrvatskim vojno-političkim rukovodstvima. Tokom operacije "Sana 95", vođene u jesen 1995. godine, Peti korpus je u potpunosti porazio Abdićeve snage i oslobodio Veliku Kladušu, porazio srpske snage i oslobodio slijedeće gradove: Bosanski Petrovac, Ključ i Bosansku Krupu, da bi na kraju ove operacije u sadejstvu sa Sedmim korpusom Armije Republike Bosne i Hercegovine oslobodio i Sanski Most. Zbog izrazito teških uslova pri kojima je nastao i djelovao, kao i ostvarenih rezultata, peti korpus smatra se jednim od najuspješnijih i najslavnijih korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.
... You are my sunshine, my only sunshine ...
- Tokmak
- Vucin apostol
- Posts: 15189
- Joined: 08 Jul 2015, 17:31
- Location: Ulica Rajkovačića i Čalušića bb
- Has thanked: 974 times
- Been thanked: 962 times
- Status: Offline
Re: Dogodilo se na današnji dan...
https://narod.hr/kultura/25-listopada-b ... jica-bosne
25. listopada, blažena Katarina Kotromanić: Posljednja kraljica Bosne počiva uz oltar crkve u Rimu – središtu Katoličke crkve
U crkvi Ara coeli (Nebeski žrtvenik), na samom Kapitolu u Rimu, nalazi se grob katolkinje Katarine Kosače-Kotromanić, posljednje kraljice Bosne. Prije smrti, stvari iz svoje dvorske kapele poklanja hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći namjenjuje crkvi Sv. Katarine u kraljevskom stolnom gradu Jajcu.
Najstariji stanovnici Bosne, katolički Hrvati, darovali su toj zemlji slavne vladare, od kojih je posljednja bila Katarina Kotromanić. Hrvatske žene u Kraljevoj Sutjesci, gdje je stolovao kralj Bosne, i danas nose crne marame kao znak žalosti za svojom katoličkom kraljicom.
Za vjerski odgoj kraljice Bosne Katarine Kotromanić brinuli su se franjevci. Papa Eugen IV. poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, sagradila je po Bosni mnoge crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine.
Katarina je Stjepanu Tomašu rodila dvoje djece – Žigmunda i Katarinu, a imala je i pastorka Stjepana Tomaševića, vanbračnog sina njenog muža i krstjanke Vojače.
Kralj i kraljica su stolovali u Kraljevoj Sutjesci, hrvatskom mjestu u srednjoj Bosni.
Katarinin muž umire 10. lipnja 1461. godine i ona njegovom smrću prestaje biti bosanska kraljica. Nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević, dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila živjeti na dvoru kraljice Mare, supruge Stjepana Tomaševića.
Prilikom turskog osvajanja Bosne svibnja i lipnja 1463. Katarina se spasila bijegom u Dubrovnik, dok su joj djecu Turci zarobili i odveli sa sobom iz Bosne tako da ih više nikad nije vidjela.
Tijekom druge polovice 1464. Katarina dolazi u Rim gdje je, uživajući papinsku zaštitu, boravila do smrti listopada 1478. Iako u tuđini, bez muža, djece i kraljevstva, Katarina je dostojanstveno podnosila svoje nedaće. Uvijek se očitovala kao zakonita nasljednica porobljenog kraljevstva. Talijanska i rimska javnost s poštovanjem je gledala na njezinu nezavidnu sudbinu. Nekoliko vijesti govore o njezinim tadašnjim javnim nastupima i njezinom kraljevskom držanju, kao prilikom prijenosa kostiju sv. Bernardina Sijenskog 1472. u gradu Akvili. Tom prilikom, pored markantnog lika kraljice obučene u crno, posebnu je pozornost privukla njezina pratnja.
Teže od svega ostalog, kraljici je padala razdvojenost od njezine djece koja su u međuvremenu primila islam. Godine 1470. zatražila je od milanskog kneza Galeazza Sforze pomoć u cilju oslobađanja svoje djece. Istu molbu kraljičino je poslanstvo u Milanu ponovilo 1474. godine. Sve to, kako je poznato, ostalo je bez pravoga odjeka.
Kad je osjetila da joj se bliži posljednji čas, a smatrala se jedinom zakonitom predstavnicom bosanskoga kraljevstva, dala je 20. listopada 1478. godine – uz prisuće sedmorice franjevaca – potanko napisati svoju posljednju volju. Među ostalim, nadarila je franjevačku crkvu Araceli, gdje će biti pokopana.
Stvari iz svoje dvorske kapele poklanja hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći namjenjuje svojoj crkvi Sv. Katarine u Jajcu. Srž je njezine oporuke i njezino povijesno značenje: Imenuje papu Siksta IV. i njegove nasljednike baštinicima bosanskoga kraljevstva, s tim da ga predaju njezinu sinu Sigismundu, odn. njezinoj kćeri Katarini ako se s islama vrate katoličkoj vjeri. Inače, Sveta stolica ostaje vlasnicom bosanskoga kraljevstva.
U posljednjim je desetljećima XX. stoljeća njezin grob postao dragom hrvatskom hodočasničkom postajom. Iz dubine povijesti ponovno među nama izranja njezin lik kao oličenje vjekovne sudbine tolikih hrvatskih i bosanskih izbjeglica i prognanika sve do naših dana koji i u svom izbjeglištvu nastavljaju živjeti dostojanstveno i sveto. I u narodu je ona zapamćena kao veliki domoljub što gine i vene za domovinom, željna «pšenice sa Liješnice, ribe iz Bukovice i vode s Radakovice» – sve s okolja kraljevskoga U crkvi Ara coeli (Nebeski žrtvenik), na samom Kapitolu u Rimu, nalazi se grob katolkinje Katarine Kosače-Kotromanić, posljednje kraljice Bosne. Prije smrti, stvari iz svoje dvorske kapele poklanja hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći namjenjuje crkvi Sv. Katarine u kraljevskom stolnom gradu Jajcu.
Najstariji stanovnici Bosne, katolički Hrvati, darovali su toj zemlji slavne vladare, od kojih je posljednja bila Katarina Kotromanić. Hrvatske žene u Kraljevoj Sutjesci, gdje je stolovao kralj Bosne, i danas nose crne marame kao znak žalosti za svojom katoličkom kraljicom.
Za vjerski odgoj kraljice Bosne Katarine Kotromanić brinuli su se franjevci. Papa Eugen IV. poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, sagradila je po Bosni mnoge crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine.
Katarina je Stjepanu Tomašu rodila dvoje djece – Žigmunda i Katarinu, a imala je i pastorka Stjepana Tomaševića, vanbračnog sina njenog muža i krstjanke Vojače.
Kralj i kraljica su stolovali u Kraljevoj Sutjesci, hrvatskom mjestu u srednjoj Bosni.
Katarinin muž umire 10. lipnja 1461. godine i ona njegovom smrću prestaje biti bosanska kraljica. Nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević, dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila živjeti na dvoru kraljice Mare, supruge Stjepana Tomaševića.
Prilikom turskog osvajanja Bosne svibnja i lipnja 1463. Katarina se spasila bijegom u Dubrovnik, dok su joj djecu Turci zarobili i odveli sa sobom iz Bosne tako da ih više nikad nije vidjela.
Tijekom druge polovice 1464. Katarina dolazi u Rim gdje je, uživajući papinsku zaštitu, boravila do smrti listopada 1478. Iako u tuđini, bez muža, djece i kraljevstva, Katarina je dostojanstveno podnosila svoje nedaće. Uvijek se očitovala kao zakonita nasljednica porobljenog kraljevstva. Talijanska i rimska javnost s poštovanjem je gledala na njezinu nezavidnu sudbinu. Nekoliko vijesti govore o njezinim tadašnjim javnim nastupima i njezinom kraljevskom držanju, kao prilikom prijenosa kostiju sv. Bernardina Sijenskog 1472. u gradu Akvili. Tom prilikom, pored markantnog lika kraljice obučene u crno, posebnu je pozornost privukla njezina pratnja.
Teže od svega ostalog, kraljici je padala razdvojenost od njezine djece koja su u međuvremenu primila islam. Godine 1470. zatražila je od milanskog kneza Galeazza Sforze pomoć u cilju oslobađanja svoje djece. Istu molbu kraljičino je poslanstvo u Milanu ponovilo 1474. godine. Sve to, kako je poznato, ostalo je bez pravoga odjeka.
Kad je osjetila da joj se bliži posljednji čas, a smatrala se jedinom zakonitom predstavnicom bosanskoga kraljevstva, dala je 20. listopada 1478. godine – uz prisuće sedmorice franjevaca – potanko napisati svoju posljednju volju. Među ostalim, nadarila je franjevačku crkvu Araceli, gdje će biti pokopana.
Stvari iz svoje dvorske kapele poklanja hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći namjenjuje svojoj crkvi Sv. Katarine u Jajcu. Srž je njezine oporuke i njezino povijesno značenje: Imenuje papu Siksta IV. i njegove nasljednike baštinicima bosanskoga kraljevstva, s tim da ga predaju njezinu sinu Sigismundu, odn. njezinoj kćeri Katarini ako se s islama vrate katoličkoj vjeri. Inače, Sveta stolica ostaje vlasnicom bosanskoga kraljevstva.
U posljednjim je desetljećima XX. stoljeća njezin grob postao dragom hrvatskom hodočasničkom postajom. Iz dubine povijesti ponovno među nama izranja njezin lik kao oličenje vjekovne sudbine tolikih hrvatskih i bosanskih izbjeglica i prognanika sve do naših dana koji i u svom izbjeglištvu nastavljaju živjeti dostojanstveno i sveto. I u narodu je ona zapamćena kao veliki domoljub što gine i vene za domovinom, željna «pšenice sa Liješnice, ribe iz Bukovice i vode s Radakovice» – sve s okolja kraljevskoga grada Bobovca.
narod.hr
25. listopada, blažena Katarina Kotromanić: Posljednja kraljica Bosne počiva uz oltar crkve u Rimu – središtu Katoličke crkve
U crkvi Ara coeli (Nebeski žrtvenik), na samom Kapitolu u Rimu, nalazi se grob katolkinje Katarine Kosače-Kotromanić, posljednje kraljice Bosne. Prije smrti, stvari iz svoje dvorske kapele poklanja hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći namjenjuje crkvi Sv. Katarine u kraljevskom stolnom gradu Jajcu.
Najstariji stanovnici Bosne, katolički Hrvati, darovali su toj zemlji slavne vladare, od kojih je posljednja bila Katarina Kotromanić. Hrvatske žene u Kraljevoj Sutjesci, gdje je stolovao kralj Bosne, i danas nose crne marame kao znak žalosti za svojom katoličkom kraljicom.
Za vjerski odgoj kraljice Bosne Katarine Kotromanić brinuli su se franjevci. Papa Eugen IV. poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, sagradila je po Bosni mnoge crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine.
Katarina je Stjepanu Tomašu rodila dvoje djece – Žigmunda i Katarinu, a imala je i pastorka Stjepana Tomaševića, vanbračnog sina njenog muža i krstjanke Vojače.
Kralj i kraljica su stolovali u Kraljevoj Sutjesci, hrvatskom mjestu u srednjoj Bosni.
Katarinin muž umire 10. lipnja 1461. godine i ona njegovom smrću prestaje biti bosanska kraljica. Nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević, dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila živjeti na dvoru kraljice Mare, supruge Stjepana Tomaševića.
Prilikom turskog osvajanja Bosne svibnja i lipnja 1463. Katarina se spasila bijegom u Dubrovnik, dok su joj djecu Turci zarobili i odveli sa sobom iz Bosne tako da ih više nikad nije vidjela.
Tijekom druge polovice 1464. Katarina dolazi u Rim gdje je, uživajući papinsku zaštitu, boravila do smrti listopada 1478. Iako u tuđini, bez muža, djece i kraljevstva, Katarina je dostojanstveno podnosila svoje nedaće. Uvijek se očitovala kao zakonita nasljednica porobljenog kraljevstva. Talijanska i rimska javnost s poštovanjem je gledala na njezinu nezavidnu sudbinu. Nekoliko vijesti govore o njezinim tadašnjim javnim nastupima i njezinom kraljevskom držanju, kao prilikom prijenosa kostiju sv. Bernardina Sijenskog 1472. u gradu Akvili. Tom prilikom, pored markantnog lika kraljice obučene u crno, posebnu je pozornost privukla njezina pratnja.
Teže od svega ostalog, kraljici je padala razdvojenost od njezine djece koja su u međuvremenu primila islam. Godine 1470. zatražila je od milanskog kneza Galeazza Sforze pomoć u cilju oslobađanja svoje djece. Istu molbu kraljičino je poslanstvo u Milanu ponovilo 1474. godine. Sve to, kako je poznato, ostalo je bez pravoga odjeka.
Kad je osjetila da joj se bliži posljednji čas, a smatrala se jedinom zakonitom predstavnicom bosanskoga kraljevstva, dala je 20. listopada 1478. godine – uz prisuće sedmorice franjevaca – potanko napisati svoju posljednju volju. Među ostalim, nadarila je franjevačku crkvu Araceli, gdje će biti pokopana.
Stvari iz svoje dvorske kapele poklanja hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći namjenjuje svojoj crkvi Sv. Katarine u Jajcu. Srž je njezine oporuke i njezino povijesno značenje: Imenuje papu Siksta IV. i njegove nasljednike baštinicima bosanskoga kraljevstva, s tim da ga predaju njezinu sinu Sigismundu, odn. njezinoj kćeri Katarini ako se s islama vrate katoličkoj vjeri. Inače, Sveta stolica ostaje vlasnicom bosanskoga kraljevstva.
U posljednjim je desetljećima XX. stoljeća njezin grob postao dragom hrvatskom hodočasničkom postajom. Iz dubine povijesti ponovno među nama izranja njezin lik kao oličenje vjekovne sudbine tolikih hrvatskih i bosanskih izbjeglica i prognanika sve do naših dana koji i u svom izbjeglištvu nastavljaju živjeti dostojanstveno i sveto. I u narodu je ona zapamćena kao veliki domoljub što gine i vene za domovinom, željna «pšenice sa Liješnice, ribe iz Bukovice i vode s Radakovice» – sve s okolja kraljevskoga U crkvi Ara coeli (Nebeski žrtvenik), na samom Kapitolu u Rimu, nalazi se grob katolkinje Katarine Kosače-Kotromanić, posljednje kraljice Bosne. Prije smrti, stvari iz svoje dvorske kapele poklanja hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći namjenjuje crkvi Sv. Katarine u kraljevskom stolnom gradu Jajcu.
Najstariji stanovnici Bosne, katolički Hrvati, darovali su toj zemlji slavne vladare, od kojih je posljednja bila Katarina Kotromanić. Hrvatske žene u Kraljevoj Sutjesci, gdje je stolovao kralj Bosne, i danas nose crne marame kao znak žalosti za svojom katoličkom kraljicom.
Za vjerski odgoj kraljice Bosne Katarine Kotromanić brinuli su se franjevci. Papa Eugen IV. poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, sagradila je po Bosni mnoge crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine.
Katarina je Stjepanu Tomašu rodila dvoje djece – Žigmunda i Katarinu, a imala je i pastorka Stjepana Tomaševića, vanbračnog sina njenog muža i krstjanke Vojače.
Kralj i kraljica su stolovali u Kraljevoj Sutjesci, hrvatskom mjestu u srednjoj Bosni.
Katarinin muž umire 10. lipnja 1461. godine i ona njegovom smrću prestaje biti bosanska kraljica. Nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević, dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila živjeti na dvoru kraljice Mare, supruge Stjepana Tomaševića.
Prilikom turskog osvajanja Bosne svibnja i lipnja 1463. Katarina se spasila bijegom u Dubrovnik, dok su joj djecu Turci zarobili i odveli sa sobom iz Bosne tako da ih više nikad nije vidjela.
Tijekom druge polovice 1464. Katarina dolazi u Rim gdje je, uživajući papinsku zaštitu, boravila do smrti listopada 1478. Iako u tuđini, bez muža, djece i kraljevstva, Katarina je dostojanstveno podnosila svoje nedaće. Uvijek se očitovala kao zakonita nasljednica porobljenog kraljevstva. Talijanska i rimska javnost s poštovanjem je gledala na njezinu nezavidnu sudbinu. Nekoliko vijesti govore o njezinim tadašnjim javnim nastupima i njezinom kraljevskom držanju, kao prilikom prijenosa kostiju sv. Bernardina Sijenskog 1472. u gradu Akvili. Tom prilikom, pored markantnog lika kraljice obučene u crno, posebnu je pozornost privukla njezina pratnja.
Teže od svega ostalog, kraljici je padala razdvojenost od njezine djece koja su u međuvremenu primila islam. Godine 1470. zatražila je od milanskog kneza Galeazza Sforze pomoć u cilju oslobađanja svoje djece. Istu molbu kraljičino je poslanstvo u Milanu ponovilo 1474. godine. Sve to, kako je poznato, ostalo je bez pravoga odjeka.
Kad je osjetila da joj se bliži posljednji čas, a smatrala se jedinom zakonitom predstavnicom bosanskoga kraljevstva, dala je 20. listopada 1478. godine – uz prisuće sedmorice franjevaca – potanko napisati svoju posljednju volju. Među ostalim, nadarila je franjevačku crkvu Araceli, gdje će biti pokopana.
Stvari iz svoje dvorske kapele poklanja hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći namjenjuje svojoj crkvi Sv. Katarine u Jajcu. Srž je njezine oporuke i njezino povijesno značenje: Imenuje papu Siksta IV. i njegove nasljednike baštinicima bosanskoga kraljevstva, s tim da ga predaju njezinu sinu Sigismundu, odn. njezinoj kćeri Katarini ako se s islama vrate katoličkoj vjeri. Inače, Sveta stolica ostaje vlasnicom bosanskoga kraljevstva.
U posljednjim je desetljećima XX. stoljeća njezin grob postao dragom hrvatskom hodočasničkom postajom. Iz dubine povijesti ponovno među nama izranja njezin lik kao oličenje vjekovne sudbine tolikih hrvatskih i bosanskih izbjeglica i prognanika sve do naših dana koji i u svom izbjeglištvu nastavljaju živjeti dostojanstveno i sveto. I u narodu je ona zapamćena kao veliki domoljub što gine i vene za domovinom, željna «pšenice sa Liješnice, ribe iz Bukovice i vode s Radakovice» – sve s okolja kraljevskoga grada Bobovca.
narod.hr
Vuk dlaku mijenja, ćud nikada.
- Konsultant
- Legenda foruma
- Posts: 11187
- Joined: 22 May 2011, 10:40
- Been thanked: 1 time
- Status: Offline
- Tokmak
- Vucin apostol
- Posts: 15189
- Joined: 08 Jul 2015, 17:31
- Location: Ulica Rajkovačića i Čalušića bb
- Has thanked: 974 times
- Been thanked: 962 times
- Status: Offline
Re: Dogodilo se na današnji dan...
Nemoj mi ta pravoslavna krivokletstva siriti,prosim lepo...Konsultant wrote: ↑25 Oct 2019, 12:14 Zar nije bila posljednja kraljica Mara, cerka Lazara Brankovića.
Vuk dlaku mijenja, ćud nikada.
- Konsultant
- Legenda foruma
- Posts: 11187
- Joined: 22 May 2011, 10:40
- Been thanked: 1 time
- Status: Offline
Re: Dogodilo se na današnji dan...
Stan malo zar nisu patareni gori? Ma ko ce ti ga znati. Pupak je pupak, cure djelim na pupak i malo manji pupak. Sta cu, nikakav sam karater.
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 27 guests