Priče o kojima vrijedi razmišljati

Horoskop, numerologija, kolačići sudbine, proroci, razni testovi i zanimljivosti.
adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3500
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 12 Jan 2012, 09:12

Klesar i njegove želje

Živio jednom jedan klesar. Svaki bi dan odlazio u planinu klesati kamen. I dok bi radio, pjevao je. Iako je bio siromašan nije želio imati više od onoga što ima, i stoga ga nije bilo briga za cijeli svijet.

Jednoga dana bio je pozvan da radi u palači nekog plemića. Kada je ugledao veličanstvenu palaču, prvi put u životu osjeti muku želje i uzdahne: „Kada bih i ja bio bogat! Tada ne bi morao zarađivati za život u znoju i muci kao što to sada činim.“
Zamislite kako je bio iznenađen kada je čuo glas koji mu reče: „Tvoje je želja ispunjena. Od sada, što god zaželiš bit će ti ispunjeno.“ Te su mu se riječi činile nerazumljivim sve dok se te večeri nije vratio u svoju kolibu i mjesto nje našao veličanstvenu palaču kao onu u kojoj je radio. Stoga klesar ostavi posao klesanja kamena i počne uživati u životu bogataša.

Jednoga dana, kad je popodne bilo vruće i sparno, gledao je kroz prozor i opazio kako kralj s velikom pratnjom plemića i robova prolazi pokraj. Mislio je: „Kako bi mi bilo drago da sam i ja kralj i da sjedim u rashlađenoj kraljevskoj kočiji!“ Njegova je želja odmah bila ispunjena, a on otkrije da sjedi naslonjen u udobnoj kraljevskoj kočiji. No, unutar kočije bilo je toplije nego što je pretpostavljao. Gledao je kroz prozor kočije i počeo se diviti snazi sunca koje je sposobno prodrijeti i kroz debeli zid kočije. „Želio bih da sam sunce.“ Reče sam sebi. Ponovno je njegova želja bila ispunjena i našao se kako u svemir šalje zrake topline.

Sve je išlo dobro neko vrijeme. Tada, jednog kišnog dana, pokuša prodrijeti kroz guste oblake, ali nije mogao. Bio je promijenjen u oblak i dičio se svojom moći da može zamračiti sunce – sve dok se nije pretvorio u kišu i na svoju nepriliku otkrio da mu je veliki kamen prepriječio put i bio je primoran teći oko njega.

„Što?“ povika. „Da je običan kamen moćniji od mene? Želim postati kamen.“ I odmah, evo ga kako se visoko dizao u planini. Jedva je imao vremena uživati u novom stanju kada začuje čudan zvuk koji je dolazio od dlijeta ispod njega. Pogleda dolje i na svoj užas opazi čovječuljka kako sjedi i kako je zaposlen da od njegovih nogu odsječe gromadu kamena.

„Što?“ poviče. „Bijedno stvorenje poput toga da je moćnije od divovskog kamena kao što sam ja? Želim biti čovjek!“ I tako je nanovo postao klesar koji bi odlazio u planinu rušiti kamen i tako u znoju i muci zarađivati svoj kruh, ali s pjesmom u srcu, budući da je bio zadovoljan s onim što jest i da živi od onoga što ima.

adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3500
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 12 Jan 2012, 09:30

Nekada davno živio je kralj, koji je imao četiri žene. Četvrtu ženu je najviše volio, kitio draguljima i gostio najboljim slasticima. Davao joj je samo najbolje.
Volio je i treću ženu i uvijek ju je pokazivao u susjednim kraljevstvima. Ipak – bojao se, da će ga jednoga dana napustiti i otići s drugim.
Volio je i drugu ženu. Bila je njegova povjerenica, uvijek ljubazna, pozorna i strpljiva. Uvijek, kada se susreo sa poteškoćama, mogao joj je vjerovati i ona mu je pomogla prebroditi teška vremena.
Prva žena bila je vjerna pratilja i ogromno je doprinjela blagostanju njegove kraljevine. Ali prvu ženu nije volio. Iako ga je ona istinski voljela, on se na nju nije ozirao.
Jednoga dana kralj se razbolio i znao je, da se bliži njegov kraj.
Razmišljao je o svom raskošnom životu i zaprepašteno zaključio: “Imam četiri žene, ali kad budem umirao, bit ću potpuno sam.”
Pitao je četvrtu ženu: “Najviše sam te volio, poklanjao ti najbolje haljine i pokazivao ti svu pozornost. Sada, kada umirem, hoćeš li ići sa mnom i praviti mi društvo?”
“Nikako!” odgovorila je četvrta žena i otišla bez riječi. Njen odgovor je kao mač zarezao u njegovo srce.
Tužni kralja pita treću ženu: “Cijeli život sam te volio. Sada, kada umirem, hoćeš li ići sa mnom i praviti mi društvo?”
“Ne”, odgovorila je treća žena. “Život je prelijep. Kad umreš, ponovo ću se udati.”
Onda je pitao drugu ženu: “Uvijek sam se obraćao tebi i uvijek si mi pomagala. Kada umirem, hoćeš li ići sa mnom i praviti mi društvo?”
“Žao mi je, ali ovoga puta ne mogu ti pomoći,” rekla je druga žena. “Spremna sam te sahraniti.” Njen odgovor pogodio je kralja kao strijela.
Nakon toga čuo je glas:”Ići ću s tobom i pratit ću te, gdjegod budeš pošao.”
Kralja se okrene i pred sobom ugledao svoju prvu ženu. Bila je mršava i pothranjena te zapuštena. “Kada sam imao priliku, trebao sam se bolje brinuti za tebe”, s mnogo očaja reče kralj.
Istina, u životu svi imamo četiri žene.
Naša četvrta žena je naše tijelo. Bez obzira na to, koliko napora ulažemo u njegu i skrb za tijelo, ono će nas napustiti, kada umremo.
Naša treća žena su posjed, položaj i bogatstvo. Kad umremo, naslijede ih drugi.
Naša druga žena su obitelj i prijatelji. Bez obzira nato, koliko su nas voljeli, ostat će s nama samo do groba.
I naša prva žena je naša duša. Mnogo puta je zapostavljena zbog težnje po stjecanju bogatstva, moći i užitaka. Ipak je duša jedina, koja će nas pratiti, gdjegod budemo otišli.
Njeguj dušu, ojačaj i čuvaj ju sada, jer je jedina, koja će te pratiti do božjeg prijestolja i ostati s tobom u vječnosti.
Kada te svijet gurne na koljena … to je odličan položaj za molitvu.

Voljena
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Posts: 1307
Joined: 23 Jul 2011, 09:37
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by Voljena » 12 Jan 2012, 23:11

Prica o majci


Moja
majka je imala samo jedno oko. Mrzeo sam je, bila je sramota za nas.
Ona je u mojoj skoli spremala hranu za ucenike i ucitelje.
Jednoga
dana , moja majka je usla u moj razred da me pozdravi. Kasnije su me
drugovi zadirkivali. Propao sam u zemlju i zeleo sam da moja majka
jednostavno nestane. Kada sam je ponovo video rekao sam joj da me
sramoti, i da je bolje da umre!
Moja majka nije nista odgovorila.
Nisam zastao ni trenutak da razmislim o tome sta sam joj rekao, bio sam
toliko ljut. Bio sam nezainteresovan za njene osecaje…Zeleo sam da odem
od kuce i nikad vise da je ne vidim. Ucio sam puno i tesko.Tako sam
dobio priliku da odem u Singapur na studije. Tamo sam se ozenio, kupio
kucu i dobio decu. Bio sam sretan svojim zivotom.
Ali jednog dana,
moja majka je dosla da me poseti. Nije me videla godinama niti je ikada
videla svoje unuke. Pojavila se na vratima. Moja deca su pocela da je
ismevaju. Ja sam se izdrao na nju-Kako si se usudila da dodjes u moju
kucu i da mi plasis decu? Samo tako se pojavila nepozvana. Idi odavde
odmah! Moja majka je samo tiho odgovorila - Oprostite, mora da sam
pogresila kucu - i nestala…
Nakon nekoliko godina, dobio sam pismo.
Pozvan sam na godisnjicu mature. Zenu sam slagao da moram da idem na
poslovni put. Posle proslave, iz neke radoznalosti svratio sam do svoje
kuce. Kada su me videli, susedi su mi rekli da je umrla. Ni jednu suzu
nisam pustio.Predali su mi jedno pismo, za koje su mi rekli da je od
nje…
Moj dragi sine
Mislila sam na tebe sve vreme. Oprosti sto
sam dosla do tvoje kuce i preplasila tvoju decu. Bilo mi je drago kada
sam cula da si uspeo u zivotu. Zao mi je sto sam ti uvek bila teret i
sramota.
Vidis, kada si bio dete, dogodila se jedna nesreca u kojoj
si izgubio oko. Kao majka nisam mogla da podnesem da odrastes bez
jednog oka. Doktori su te pregledali i rekli mi da je nemoguce. Ja sam
ti onda dala jedno svoje…Bila sam ponosna da znam da moj sin vidi svet
za mene, s tim okom.
S ljubavlju, za tebe uvek
Tvoja majka
Sta su sve roditelji spremni da urade za svoju decu?

Voljena
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Posts: 1307
Joined: 23 Jul 2011, 09:37
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by Voljena » 12 Jan 2012, 23:18

On je bio ljudina, jaka glasa i odlučnih pokreta. Ona beše nežna i osetljiva. Uzeli su se. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je pazila kuću i odgajala decu. Deca su rasla, poženila se i poudavala, te pošli svojim životnim putem… uobičajna priča.
Kad su sva deca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju.
Njen muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili lekari i poznati specijalisti, ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su slegali ramenima i mrmljali: ¨Hm, hm…¨ Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo: ¨Ja bih rekao… da vaša supruga… jednostavno više nema volje za život¨.
Čovek nije ništa odgovrio. Seo je uz krevet i uzeo ženu za ruku... njena se ručica izgubila u njegovoj ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:
¨Ti nećeš umreti!¨
¨Zašto?¨ upita ona jedva čujnim glasom.
¨Zato jer si mi potrebna!¨
¨A zašto mi to ranije nisi rekao?¨


Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah. Nemoj reći: »Moja majka, moj sin, moja žena... to već ionako zna«. Možda i zna,ali nikad se niko nije umorio slušajući voljenu osobu koja joj to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci: »Ja sam, želim ti reći da te volim«.
Stisni ruku osobi koju voliš i reci: »Trebam te! Volim te, volim, volim te...«.
Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi.

adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3500
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 13 Jan 2012, 08:58

Pet stvari u životu koje se ne mogu vratiti

Devojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo čekati, odlucčla je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze prošlo. Uz knjigu kupila je i paketić keksa.
Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali nista nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirajući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima šta će sada napraviti!!!
Čovjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previše, pomisli djevojka, šokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. Kada se osjecala malo bolje, nakon što ju je prosla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne događaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa jos uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.

ZAKLJUČAK: Koliko puta u nasem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?
Prije nego što se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne misliti loše, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

U životu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bačen;
- Riječ nakon što je rečena;
- Mogućnost nakon što je izgubljena;
- Vrijeme kada je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI.

adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3500
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 14 Jan 2012, 17:56

Nekada davno stari indijanac ispriča svome
unuku jednu životnu istinu.
„U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba.
Kao borba između dva vuka.
U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju,
pohlepu, aroganciju, samosažaljenje,
laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos,
sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir,
ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost,
dobrotu, srdačnost, darežljivost,
istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…“
Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka.

Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita;
-I koji vuk će na kraju pobijediti?
Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči
i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu,
odgovori:
-Pobjeđuje uvijek onaj kojeg hraniš.

adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3500
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 15 Jan 2012, 15:08

Nas trojica smo iz jedne duše krenuli u svet, još odmah po mome rođenju. Čim sam se prvi put u krilu majčinom nasmešio, iz toga osmeha ponikao sam ja i pošao svojim putem u svet; čim sam se prvi put u krilu majčinom zabrinuo, namrgodio i uozbiljio, iz te zbilje ponikao sam opet ja i pošao svojim putem u svet; i čim sam se prvi put u krilu majčinom zaplakao, iz toga plača ponikao sam opet ja i pošao svojim putem u svet.
Putevi su nam bili različiti.
Ono ja što je poniklo iz moga prvoga plača prošlo je kroz život zalivajući se suzama. Ono je u svetu videlo samo zlo i nevolju; sve mu je bilo mračno, sve turobno, sve sumorno. Nebo večito zastrto oblacima, zemlja večito orošena suzama. Ono je saosećalo svačiji jad, bolela ga je svačija nevolja, tištala ga je svačija beda. Ono je plakalo sa tuđih nedaća i busalo se nad tuđim grobovima.
Ono ja što je niklo iz trenutka moje zbilje pošlo je u život pod teškim teretom i posrtalo je pod brigom. Ono se brinulo o suncu da li pravilno hodi: njega je mučilo što se zemlja drugače ne okreće, što su reke krive, što su mora duboka i što su gore visoke. Sa dubokim brazdama ispisanim na čelu, ono se zadržavalo pred svakom pojavom i ulagalo sve svoje napore da je reši; ono se zarivalo u svaki problem, zastajalo pred svakom teškoćom, i tako hodilo kroz život pregibajući se pod teretom briga.
Ono ja što je niklo iz prvoga moga osmeha prošlo je kroz život sa osmehom na usnama, gledajući sve oko sebe veselim pogledom i vedre duše. Ono se smejalo slabostima kao i vrlinama, jer su ljudske vrline često veće slabosti od njihovih mana. Ono se smejalo uzvišenome kao i uniženome, jer uzvišeni je često manje duše od onoga koga on sa visine pogleda. Ono se smejalo ludosti kao i mudrosti, jer mudrost je ljudska često puta zbir ljudskih ludosti. Ono se smejalo nepravdi kao i pravdi, jer pravda je često puta teža ljudima od nepravde. Ono se smejalo istini kao i zabludi, jer istina je često puta nepostojanija od zablude. Ono se smejalo ljubavi kao i mržnji, jer ljubav je često puta sebičnija od mržnje. Ono se smejalo tuzi kao i radosti, jer tuga često puta ume biti i lažna, dok radost retko kad. Ono se smejalo sreći kao i nesreći, jer sreća je gotovo uvek varljiva, a nevolja ne. Ono se smejalo slobodi kao i tiraniji, jer sloboda je često fraza, a tiranija uvek istina. Ono se smejalo znanju kao i neznanju, jer znanje ima granica, dok neznanje ih nema. Ono se smejalo svemu, smejalo se svačemu, smejalo se, smejalo, smejalo . . .
A kad je prošlo šest punih decenija — vele to je prosečan čovečji vek — sastala su se tri putnika, sabrala su se u istu dušu iz koje su krenula u svet i svela su račune o onome što su videla u svetu na svome dugome putu.
Uze reč prvi, onaj što je brinuo brigu celoga sveta:
— Izmorio sam mozak i izlomio dušu, brinući ljudske brige!
— A jesi li ih bar zbrinuo te olakšao čovečanstvu?
— Ne, jer briga je nerazdvojna od čoveka. U brizi je uslov za napredak čovečanstva. Uvideo sam da je greh prema čovečanstvu oduzeti čoveku brigu.
— A jesi li bar poznao život kroz koji si prošao?
- Ne, jer od briga nisam mogao dići glavu.
Uze reč zatim onaj što je plakao:
— Iscedio sam zenice plačući, istočio sam dušu jadujući nad ljudskim bolovima!
— A jesi li bar iskupio ljudske bolove?
— Ne, bolovi su i dalje ostali među ljudima, jer, vele, život je bol i bez bola nema života.
— A jesi li bar poznao i video život taj?
— Ne, jer nisam kroz suze mogao ništa poznati i ništa videti.
Uze reč i onaj treći, što se smejao:
— Razglavio sam vilice smejući se, jer toliko je smešnoga među ljudima i u životu ljudi. Sve što sam više upoznavao život, što sam bliže upoznavao ljude, sve sam se slađe smejao. I sada još, kada sam stigao na odmorište, te se osvrnem za sobom, ne mogu da ne prsnem od smeha!
Tome trećem, koji je smejući se kroz život i u životu prošao svoju stazu, poveravam da ispiše ove listove moje jubilarne knjige, jer on je jedini video život.
Branislav Nušić, „Autobiografija“

Obrisan profil
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by Obrisan profil » 15 Jan 2012, 15:18

Kad je moja cerka bila 6 godina isla je u plesnu skolu. Izlazi iz skole i kaze:
-mama, upoznala sam jednu devojcicu, ona je isto iz Sarajeva kao mi!
-Sine, nismo mi iz Sarajeva.
-Pa kako nismo?
-S....Srbija sine.
-A, ok...

sto volim sto mi nisu tako optereceni :)
(zivimo u Nemackoj)

adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3500
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 16 Jan 2012, 09:48

Neki jako bogati poslovni čovjek odlučio je svome sinu pokazati što je to siromaštvo kako bi više znao cijeniti bogatstvo koje ima. Odveo ga je na neko siromašno seosko imanje kod obitelji s puno djece. Proveli su ondje dva dana.

"No, jesi li sad vidio razliku između bogatstva i siromaštva?" - upitao je otac sina kad su se vratili kući.

"Jesam, oče!" - odgovorio je dječak.

"Ja sam jedinac, a ona djeca imaju i braću i sestre.

Mi ispred kuće imamo bazen, a oni imaju rijeku u kojoj mogu plivati i loviti ribe.

Mi imamo klimu u kući, a oni samo otvore prozore i struji im hlad od hrastova ispred prozora i s rijeke.

Mi o pticama gledamo u kućnome kinu, a njima prave ptice slijeću na prozore.

Mi imamo psa, a oni imaju stado ovaca.

Jesam, oče, naučio sam što je bogatstvo. I žao mi je što i mi nismo tako bogati."

User avatar
String
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 9730
Joined: 24 Mar 2010, 21:00
Has thanked: 1 time
Been thanked: 19 times
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by String » 17 Jan 2012, 16:43

Jednog dana dok sam jos bio djecak ukljucio sam sporet i cekao. Nisam shvatao za sto sluzi sporet. Gledao sam i gledao i gledao...cekao....Nista se nije desavalo. Iznenada sam osjetio neku toplinu u licu. Ringla na sporetu je bila narandzaste boje. Stavio sam prst na nju : "Aaaiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii"!!!!!!!!!!! :poludio - zaskvicao sam poput zgazenog pseta. Opeceni prst sam stavio u dupe da ublazim bol.Tada sam naucio dvije stvari...da nisam peder, nije to za mene, i da ne treba rukom dodirivati ringlu na sporetu nakon sto ga ukljucis. Zato danas pijem kafu pravljenu s vodom iz bojlera....
Image

User avatar
Dust
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 7268
Joined: 21 Dec 2011, 01:53
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by Dust » 17 Jan 2012, 16:55

CRNA I BIJELA KUTIJICA

U zabitoj kineskoj provinciji živio je siromašni Kinez koji je cio život potrošio radeći najteže poslove, a da ništa do kraja nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac koga je neizmjerno volio. Naučio ga je da čita i piše, uveo ga pomalo u kaligrafiju i to je bio sav kapital koji mu je ostavio kada je u dubokoj starosti umro.
Mladić je tugovao kraj očeve postelje gledajući ga kako se polako gasi. Neposredno prije nego što je izdahnuo, otac je izvadio dvije kutijice: jednu crnu a drugu bijelu i rekao sinu :

" Na žalost, nemam šta da ti ostavim sem ovoga. I zapamti- dobro ih čuvaj. Kada ti jednoga dana bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro."

Mladić je dostojno ispratio oca a onda je spakovao svoju činiju za hranu, štapiće, jednu preobuku i one dvije kutijice te krenuo u svijet da zaradi svoju porciju pirinča. Radio je najteže poslove kod gazda koji su ga izrabljivali , spavao napolju... Zimi je bio srećan ako bi ga neko primio da zanoći na zemljanom podu izbe za stoku. Ubrzo je postao umoran, nesrećan i beznadan. Posle par godina takvog života, još uvek je imao samo zdjelu pirinča dnevno i duboke bore na licu i rukama.

Onda su došle poplave, Jang Ce ce se izlio i poplavio polja i oranice, nastala je opšta glad i za mladića više nigdje nije bilo ni posla ni nade. Lutao je bespućima , spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi. Jednog jutra se probudio i vidio da mu je neko ukrao jedino što je imao- zdjelu za pirinač , pamučnu košulju i dva juana... Potekle su gorke suze i mladić je riješio da se ubije... Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba za pretstojeći čin, i dok ih je spuštao niz tijelo, napipao je maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa- dvije kutijice nasledjene od oca.
Otvorio je bijelu. U njoj je bila malena pirinčana hartija i ništa više. Razmotao je i vidio očev rukopis. Pisalo je : " Ovo će proći! "
Shvativši ovo kao očev amanet za dalje življenje, nije se ubio. Zaputio se ka obližnjem gradu. Na ulazu u grad stajala je kolona nepismenih seljaka koja nije mogla da udje kroz gradsku kapiju, jer niko nije znao da pročita šta piše na velikoj tabli na samom ulazu. Mladić je prišao, pročitao im glasno šta piše i kolona je prošla. Prošao je i on.

Kroz par dana provedenih po gradskim trgovima, našeg mladića je potražio maleni stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru treba hitno pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna da čita i piše.
Znao je i dobio je posao kod strogog plemenskog stariješine . Radio je teško, ali mirnih ruku i čista srca. Ubrzo su počeli da mu dolazi neznani seljani kojima je trebalo nešto da se napiše ili pročita ili protumači. Svima je izašao u susret. Strogi gradski stariješina je bio pravedan čovek i znao je uzvrati svome pisaru. Dobro ga je nagradjivao a vrlo brzo mu je odvojio i dio u svojoj kući gde je mladić počeo da živi.
Sve se promijenilo. U godinama koje su usledile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo , radio je sve više umjesto samog gradskog stariješine koji je star i onemoćao povjerio svom mladom pisaru ne samo svoje poslove, nego i svoju kćer koju je naš mladić oženio. Zajedno, u ljubavi i slozi , njih dvoje su rodili mnogo dejce i uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mladić je mnoge predvečeri provodio ispijajući čaj u dobro ohladjenim prostorijama svog prelijepog doma, razgovarajući sa svojom voljenom ili učeći svoje sinove komplikovanim kineskim karakterima, čitajući Konfučija i prvi put u životu je bio savršeno srećan.
Jedne takve predvečeri, sjetio se cijelog svog života koji je predhodio od najgore bijede do kompletne sreće. Sjetio se svih svojih očaja, svoje želje da svojevremeno umre, sjetio se oca. Sjetio se one druge kutije koju mu je otac dao...
Otvorio je crnu kutijicu. U joj je bili smotan komad pirinčanog papira. Razmotao je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano : " I ovo će proći."
Gledam te nekim drugim ocima
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119231
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5517 times
Been thanked: 11761 times
Contact:
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by Maja » 17 Jan 2012, 19:24

String wrote:Jednog dana dok sam jos bio djecak ukljucio sam sporet i cekao. Nisam shvatao za sto sluzi sporet. Gledao sam i gledao i gledao...cekao....Nista se nije desavalo. Iznenada sam osjetio neku toplinu u licu. Ringla na sporetu je bila narandzaste boje. Stavio sam prst na nju : "Aaaiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii"!!!!!!!!!!! :poludio - zaskvicao sam poput zgazenog pseta. Opeceni prst sam stavio u dupe da ublazim bol.Tada sam naucio dvije stvari...da nisam peder, nije to za mene, i da ne treba rukom dodirivati ringlu na sporetu nakon sto ga ukljucis. Zato danas pijem kafu pravljenu s vodom iz bojlera....
O ovome ću razmišljati večeras kad legnem :cvike

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7769 times
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by Krokodil Behko » 17 Jan 2012, 19:29

String wrote:Jednog dana dok sam jos bio djecak ukljucio sam sporet i cekao. Nisam shvatao za sto sluzi sporet. Gledao sam i gledao i gledao...cekao....Nista se nije desavalo. Iznenada sam osjetio neku toplinu u licu. Ringla na sporetu je bila narandzaste boje. Stavio sam prst na nju : "Aaaiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii"!!!!!!!!!!! :poludio - zaskvicao sam poput zgazenog pseta. Opeceni prst sam stavio u dupe da ublazim bol.Tada sam naucio dvije stvari...da nisam peder, nije to za mene, i da ne treba rukom dodirivati ringlu na sporetu nakon sto ga ukljucis. Zato danas pijem kafu pravljenu s vodom iz bojlera....
no ..no .. no moglo je i gore.
Sta da si stavio prst u usta? Sprzio bi jezik, pa ne bi mogao vikati :plavi
online

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by carobnjak N » 17 Jan 2012, 19:30

String wrote:Jednog dana dok sam jos bio djecak ukljucio sam sporet i cekao. Nisam shvatao za sto sluzi sporet. Gledao sam i gledao i gledao...cekao....Nista se nije desavalo. Iznenada sam osjetio neku toplinu u licu. Ringla na sporetu je bila narandzaste boje. Stavio sam prst na nju : "Aaaiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii"!!!!!!!!!!! :poludio - zaskvicao sam poput zgazenog pseta. Opeceni prst sam stavio u dupe da ublazim bol.Tada sam naucio dvije stvari...da nisam peder, nije to za mene, i da ne treba rukom dodirivati ringlu na sporetu nakon sto ga ukljucis. Zato danas pijem kafu pravljenu s vodom iz bojlera....
:D. pa dobro od svega se može napraviti parodija ,meni isto idu na živce jer ljudi smaraju sa tim pričicama po fejsu ili sa statusima kojekakvim poučnim.
Ovdje mi se svidja ova indijanska priča o vukovima,jer je vrlo jednostavna i univerzalna
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3500
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 18 Jan 2012, 06:09

Usnuvši nakon hodočašća, neki pobožan čovjek iz Meke ču razgovor anđela: "Koliko je hodočasnika bilo ove godine?", upita jedan. "Šest tisuća", odgovori drugi. "A koliko je hodočasnika Bog uslišao?", upita opet prvi. "Niti jednoga", odgovori opet drugi, "ali ima jedan postolar u Damasku, 'Ali ibn Muwaffaq' koji nije došao na hodočašće, ali je njegovo hodočašćenje uslišano i svi mu grijesi oprošteni."
Kad je to čuo, pobožan se čovjek iz Meke probudio i sa zaprepaštenjem na usnama uputio u Damask: "Zar je trud svih tih ljudi što su došli iz udaljenih krajeva u Meku, prelazeći široke pustinje, bio uzaludan kod Boga?"

Pronašavši postolara u Damsku, zamolio ga je da mu ispriča svoju povijest. To je 'Ali ibn Muwaffaq' i učinio: "Trideset se godina spremam na hodočašće, štedeći od plodova svoga rada. Ali jednog dana, baš kad sam trebao krenuti u Meku, moja trudna supruga osjeti neobičan miris hrane iz susjedstva. Zamoli me da joj donesem te hrane. Kad sam susjedu zamolio za tu hranu, rasplakala se: 'Djeca mi već tri dana nisu ništa jela pa sam im danas pripravila meso mrtvog magarca kojeg sam našla na putu. To meso nije dobro za vas.' Dok mi je srce gorjelo u grudima zbog te potresne priče, darovah joj sav novac što sam ga trideset godina skupljao za hodočašće u Meku: 'To potroši na svoju djecu, jer će to biti moje hodočašće!'"
Čuvši tu priču, pobožni se čovjek iz Meke umirio: "Pravo je učinio Nebeski kralj kad je tako prosudio!"

adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3500
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 19 Jan 2012, 09:39

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskog svijeta. Prozor je gledao na park s jezerom i labudovima.

Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.

Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.

Jednoga jutra je sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet. Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda -prazan zid.

Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?«

Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima.

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by carobnjak N » 19 Jan 2012, 09:58

adacta wrote:Usnuvši nakon hodočašća, neki pobožan čovjek iz Meke ču razgovor anđela: "Koliko je hodočasnika bilo ove godine?", upita jedan. "Šest tisuća", odgovori drugi. "A koliko je hodočasnika Bog uslišao?", upita opet prvi. "Niti jednoga", odgovori opet drugi, "ali ima jedan postolar u Damasku, 'Ali ibn Muwaffaq' koji nije došao na hodočašće, ali je njegovo hodočašćenje uslišano i svi mu grijesi oprošteni."
Kad je to čuo, pobožan se čovjek iz Meke probudio i sa zaprepaštenjem na usnama uputio u Damask: "Zar je trud svih tih ljudi što su došli iz udaljenih krajeva u Meku, prelazeći široke pustinje, bio uzaludan kod Boga?"

Pronašavši postolara u Damsku, zamolio ga je da mu ispriča svoju povijest. To je 'Ali ibn Muwaffaq' i učinio: "Trideset se godina spremam na hodočašće, štedeći od plodova svoga rada. Ali jednog dana, baš kad sam trebao krenuti u Meku, moja trudna supruga osjeti neobičan miris hrane iz susjedstva. Zamoli me da joj donesem te hrane. Kad sam susjedu zamolio za tu hranu, rasplakala se: 'Djeca mi već tri dana nisu ništa jela pa sam im danas pripravila meso mrtvog magarca kojeg sam našla na putu. To meso nije dobro za vas.' Dok mi je srce gorjelo u grudima zbog te potresne priče, darovah joj sav novac što sam ga trideset godina skupljao za hodočašće u Meku: 'To potroši na svoju djecu, jer će to biti moje hodočašće!'"
Čuvši tu priču, pobožni se čovjek iz Meke umirio: "Pravo je učinio Nebeski kralj kad je tako prosudio!"
Odlična priča ...dobra i pobožna dijela se uvjek vrednuju prema nijetu (namjeri) pa ako si imao iskrenu namjeru -kao da si to i uradio . Inače se ovakve priče nazivaju hikaje.
:
Neki derviš probdio cijelu noć u džamiji i vraćajući se ujutro rano kući sretne čovjeka koji je cijelu noć bio u kafani i lumpovo.
Derviš pomisli : " Evo još jednog koji je kao i ja proveo noć u džamiji"
Taj čovjek pomisli :" Evo još jednog koji je kao i ja proveo noć u kafani" :D
Pouka priče bi bila da ljudi uvjek u drugima vide sebe.
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3500
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 20 Jan 2012, 12:03

Ova priča je o vojniku koji se konačno vraćao kući nakon rata u Vijetnamu.

Nakon povratka u SAD nazvao je svoje roditelje telefonom iz San Francisca. "mama, tata, dolazim kući, ali moram vas nešto zamoliti. Imam sa sobom prijatelja kojeg bih također želio dovesti." - "Naravno", odgovorili su. "Bit će nam drago da ga upoznamo." - "Ima nešto što biste trebali znati", nastavio je sin "On je u ratu bio teško ranjen, stao je na minu i izgubio je ruku inogu. Nema kuda da ode, pa ja želim da dođe i da živi s nama." - "Žao nam je zbog toga što mu se dogodilo sine", Odgovorili su roditelji, "ali sigurno ćemo mu naći neku kućicu u kojoj će moći živjeti." - "ne, mama i tata, ja želim da on živi s nama." - "Sine", rekao je otac, "nemaš pojma koliko mnogo tražiš. Netko tako hendikepiran će nam svima biti tako ogroman teret. Mi imamo svoje živote koje želimo živjeti i nema potrebe da se itko upliće. Mislim da bio trebao doći kući i zaboraviti na toga dečka. On će se već nekako snaći."

Sin je tada poklopio slušalicu i nisu se više čuli. Nekoliko dana poslije primili su poziv od policije iz San Francisca. Njihov je sin poginuo zbog pada sa zgrade. Policija je imala razloga da vjeruje da je to bilo samoubojstvo. Njegovi roditelji su morali doći u mrtvačnicu da identificiraju tijelo svoga sina. prepoznali su ga, ali su se užasnuli kada su primijetili da njihov sin ima samo jednu ruku i nogu.

Roditelji u ovoj priči su jako slični mnogim ljudima, a možda i nama samima. Lako nam je voljeti one koji lijepo izgledaju, koji su zabavni i s kojim lako razgovaramo, ali ne volimo baš ljude uz koje se ne osjećamo ugodno.

Ipak postoji netko tko nas voli bezuvjetnom ljubavlju i tko nas prima u svoje naručje bez obzira na sve

User avatar
sann
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 20989
Joined: 15 Nov 2010, 20:02
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by sann » 22 Jan 2012, 21:54

adacta wrote:Nekada davno stari indijanac ispriča svome
unuku jednu životnu istinu.
„U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba.
Kao borba između dva vuka.
U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju,
pohlepu, aroganciju, samosažaljenje,
laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos,
sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir,
ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost,
dobrotu, srdačnost, darežljivost,
istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…“
Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka.

Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita;
-I koji vuk će na kraju pobijediti?
Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči
i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu,
odgovori:
-Pobjeđuje uvijek onaj kojeg hraniš.
......... :apl :djed
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.

adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3500
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 23 Jan 2012, 14:50

Neki je mladić imao savršeno srce. Nije bilo ožiljaka ni zareza na
njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše. Mladić je bio
jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.
Iznenada se pojavio starac i rekao:
- Zašto tvoje srce nije tako lijepo kao moje?
Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim
su mjestima komadići bili premješteni a na druga stavljeni, ali nisu
potpuno odgovarali. A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi
nedostajali.
Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva.
Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se.
- Mora da se šališ, rekao je.
- Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.
- Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav –
izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili
komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u
mojem. Kadikad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi
zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene
praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili. I za te
ljude gajim nadu da će se jednoga dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću,
vidiš li sada što je istinska ljepota?
Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za
svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić te ga drhtavim rukama
pružio starcu.
Starac je prihvatio komadić mladićeva srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca.
Mladić pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada.

Post Reply

Return to “Astrologija, testovi, mozgalice”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 10 guests