Nekoliko godina nakon što sam došao na svijet, moj tata je upoznao stranca koji je tek došao u naš gradić. Od samog početka tata je bio opčinjen pridošlicom i brzo ga pozvao da živi s našom porodicom. Stranca smo brzo prihvatili i od tada je živio sa nama.
Dok sam odrastao nijednom se nisam zapitao o njegovoj ulozi u našoj porodici. U mom dječijem umu on je imao posebno mjesto. Roditelji su me odgajali komplementarno: mama me je učila da razlikujem dobro od zla, a tata me učio da budem poslušan. Ali stranac, on je bio pripovjedač. On bi nas držao opčinjene satima svojim avanturama, misterijama i komedijama.
Kad sam želio da saznam nešto o politici, istoriji ili nauci, on je uvijek znao sve odgovore o prošlosti, razumio je sadašnjost i činilo se da je čak u stanju da predvidi budućnost! Moju porodicu je odveo na prvi veliki fudbalski meč. Nasmijavao me i rastuživao. Stranac nikad nije prestajao pričati, ali tati to izgleda nije smetalo.
Ponekad, mama bi tiho ustajala i odlazila u kuhinju gdje je bilo tiho i mirno, dok smo mi jedni druge stišavali da čujemo šta ima da nam kaže. Danas se pitam da li se ikad molila da stranac ode iz našeg doma.
Tata je upravljao našim domom s određenim moralnim normama, ali stranac nikad nije osjećao obavezu da ih prati. Profane priče, naprimjer, nisu bile dozvoljene u našoj kući. Ni od nas, ni od naših prijatelja, ni od posjetilaca.
Naš dugogodišnji posjetilac, s druge strane, glatko bi se provlačio s psovkama koje su parale moje uši i tatu tjerale da pobjesni, a mamu da pocrveni. Tata nije dozvoljavao liberalnu upotrebu alkohola, ali nas je stranac podsticao da ga redovno pijemo. On je učinio cigarete da izgledaju privlačno, cigare džentlmenski, a muštikle prefinjeno.
Slobodno je govorio o seksu, čak i previše. Njegovi komentari su ponekad bili provokativni, ponekad sugestivni, a ponekad jednostavno besramni.
Danas znam da su moja shvatanja o ljubavnim vezama u velikoj mjeri formirale strančeve priče. Iz dana u dan stranac je protivrječio vrijednostima mojih roditelja, ali su ga ipak rijetko ućutkavali. I NIKAD ga nisu zamolili da napusti našu kuću.
Više od 40 godina je prošlo od kad se stranac uselio u život naše porodice. Jako se brzo uklopio pa danas ni izbliza ne izgleda tako očaravajući kao što je bio s početka. Međutim, čak i ako danas uđete u kuću mojih roditelja i dalje ćete ga pronaći kako sjedi u svom ćošku, iščekujući nekoga da ga sasluša, da priča s njim dok mu pokazuje svoje slike.
Kako se zvao stranac?
Mi smo ga prosto zvali – TV.
U međuvremenu je dobio i suprugu. Zovemo je računar.
Njihovo prvo dijete zovemo mobilni telefon.
A njihovo drugo dijete – Facebook.
Priče o kojima vrijedi razmišljati
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
...Jednog dana, jedan slepi covek sedeo je na stepenicima
jedne zgrade,
sa sesirom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome
je pisalo:
"Slep sam, molim vas pruzite mi pomoc."
Jedan slucajni prolaznik, igrom prilika strucnjak za
reklamu, koji je
tuda prolazio, zaustavio se zapazajuci da je u sesiru
bilo prisutno samo nekoliko metalnih novcica.
Savio se da bi mu pruzio novac, zatim, i bez pitanja za
dozvolu,uzeo je karton, okrenuo ga ispisavsi novi natpis.
U toku popodneva slucajni prolaznik se vratio do slepog
coveka zapazajuci da je njegov sesir ovom prilikom bio pun novcica
i novcanica.
Slepi prosjak prepoznavajuci ga po koraku uputio mu je
pitanje da nije bio on taj koji je nesto napisao na kartonu i
sta je to mogao napisati.
Nasta ce prolaznik odgovoriti:
"Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na
drugaciji nacin", nasmesi se i izgubi u guzvi.
I tako slepi covek nije saznao da je natpis jednostavno
glasio:
"Danas je prolece … a ja ga ne mogu videti".
Promeni strategiju kada se oko tebe sve naopako krece
i videces da ce se pre ili kasnije okrenuti na bolje....
jedne zgrade,
sa sesirom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome
je pisalo:
"Slep sam, molim vas pruzite mi pomoc."
Jedan slucajni prolaznik, igrom prilika strucnjak za
reklamu, koji je
tuda prolazio, zaustavio se zapazajuci da je u sesiru
bilo prisutno samo nekoliko metalnih novcica.
Savio se da bi mu pruzio novac, zatim, i bez pitanja za
dozvolu,uzeo je karton, okrenuo ga ispisavsi novi natpis.
U toku popodneva slucajni prolaznik se vratio do slepog
coveka zapazajuci da je njegov sesir ovom prilikom bio pun novcica
i novcanica.
Slepi prosjak prepoznavajuci ga po koraku uputio mu je
pitanje da nije bio on taj koji je nesto napisao na kartonu i
sta je to mogao napisati.
Nasta ce prolaznik odgovoriti:
"Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na
drugaciji nacin", nasmesi se i izgubi u guzvi.
I tako slepi covek nije saznao da je natpis jednostavno
glasio:
"Danas je prolece … a ja ga ne mogu videti".
Promeni strategiju kada se oko tebe sve naopako krece
i videces da ce se pre ili kasnije okrenuti na bolje....
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Jednom je jedna žena zalivala svoj vrt, kada je ugledala 3 starca pred svojim vrtom. Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla:
" Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite što god. "
Starci su je upitali: " Je li Vaš muž kući? "
"Ne ", odgovorila je, nije."
"Onda moramo otići, " rekli su.
Uveče kada joj se muž vratio, žena mu ispriča što se dogodilo.
" Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag, unutra ",
rekao je muž, i žena je otišla da pozove starce na večeru.
" Nažalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv."
Rekli su joj starci. " Zašto ne ?"
Upitala je iznenađena žena. Jedan od staraca pokaza na jednog i reče:
" Njegovo ime je Bogastvo."
Potom pokaza na drugoga i reče:
" Ovomu je ime Uspjeh."
" Meni je ime Ljubav."
" Sada pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas 3 pozvali unutra."
Žena se je vratila u kuću i sve ispričala mužu.
Muž presretan reče:
" Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!"
na pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom:
" Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?"
Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:
" Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju !"
Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi:
" Pođi i zamoli Ljubav neka bude naš gost. "
Žena je pošla i upitala:
" Ko je od vas Ljubav ? Molim neka dođe i bude naš dragi gost."
Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću.
Druga dva starca su krenula za njom.
Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav ?
Starci su u jedan glas odgovorili:
" Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dva bi otišli. No, ti si pozvala Ljubav i gdje god Ona ide, nas dvoje je slijedimo !"
Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.
" Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite što god. "
Starci su je upitali: " Je li Vaš muž kući? "
"Ne ", odgovorila je, nije."
"Onda moramo otići, " rekli su.
Uveče kada joj se muž vratio, žena mu ispriča što se dogodilo.
" Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag, unutra ",
rekao je muž, i žena je otišla da pozove starce na večeru.
" Nažalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv."
Rekli su joj starci. " Zašto ne ?"
Upitala je iznenađena žena. Jedan od staraca pokaza na jednog i reče:
" Njegovo ime je Bogastvo."
Potom pokaza na drugoga i reče:
" Ovomu je ime Uspjeh."
" Meni je ime Ljubav."
" Sada pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas 3 pozvali unutra."
Žena se je vratila u kuću i sve ispričala mužu.
Muž presretan reče:
" Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!"
na pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom:
" Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?"
Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:
" Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju !"
Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi:
" Pođi i zamoli Ljubav neka bude naš gost. "
Žena je pošla i upitala:
" Ko je od vas Ljubav ? Molim neka dođe i bude naš dragi gost."
Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću.
Druga dva starca su krenula za njom.
Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav ?
Starci su u jedan glas odgovorili:
" Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dva bi otišli. No, ti si pozvala Ljubav i gdje god Ona ide, nas dvoje je slijedimo !"
Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
TEGLA KISELIH KRASTAVACA I KAVA
Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave.
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jest.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica.
Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna.
Opet su odgovorili da jest.
Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna pijeska. Kada ga je sipao pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.
"Sada", rekao je profesor dok je smijeh zamirao, "želim da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strašno predajete.
To su one stvari uz koje bi vaš zivot i dalje bio ispunjen i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite teglu pijeskom nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.
Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.
Igrajte se s djecom.
Nađite vremena za odlazak liječniku.
Izvedite partnera na večeru.
Ponašajte se ponovo kao da vam je 18.
Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravci.
Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista vazne. Utvrdite svoje prioritete.
Sve ostalo je pijesak."
Jedna studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao.
"Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave s prijateljem."
Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave.
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jest.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica.
Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna.
Opet su odgovorili da jest.
Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna pijeska. Kada ga je sipao pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.
"Sada", rekao je profesor dok je smijeh zamirao, "želim da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strašno predajete.
To su one stvari uz koje bi vaš zivot i dalje bio ispunjen i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite teglu pijeskom nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.
Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.
Igrajte se s djecom.
Nađite vremena za odlazak liječniku.
Izvedite partnera na večeru.
Ponašajte se ponovo kao da vam je 18.
Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravci.
Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista vazne. Utvrdite svoje prioritete.
Sve ostalo je pijesak."
Jedna studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao.
"Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave s prijateljem."
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Neki čovjek, njegov konj i pas, putovali drumom. Kad su se zadesili pored jednog ogromnog drveta, udari grom i sve ih pokosi. Ali čovjek nije shvatio da je napustio ovaj svijet, pa je nastavio put sa svoje dvije životinje. Put je bio dug i težak. Stalno su se penjali uzbrdo, po suncu koje je peklo, bili su premoreni, znojavi i žedni.
Iza jedne okuke ugledaše velelepnu kapiju, svu od mermera, koja je vodila na trg popločan zlatnim pločama, a na sred trga stajala je česma iz koje je tekla kristalno bistra voda. Putnik se obrati čovjeku na ulazu:
“Dobar dan”.
“Dobar dan”, odvrati stražar.
“Koje je ovo ovako lijepo mjesto?”
“To vam je nebo.”
“Sreća naša što smo stigli na nebo jer umiremo od žeđi”,
“Možete slobodno da uđete i pijete do mile volje”, odvrati stražar i pokaza na česmu.
“Ali moj konj i pas su takođe žedni”.
“Žao mi je, ali životinjama je zabranjen ulaz”.
Čovjek je bio strašno razočaran jer ga je morila neizdrživa žeđ, ali nije htio sam da pije. Zahvalio se stražaru i nastavio put. Još dugo su tako hodali uzbrdo kad naiđoše na drugu kapiju, ovoga puta trošnu i oronulu, od koje je vodila zemljana staza oivičena drvećem. U hladu ispod jednog drveta ležao je neki čovjek sa šeširom natučenim preko lica i vjerovatno drijemao.
“Dobar dan” reče mu putnik. Čovjek samo klimnu glavom.
“Strašno smo žedni ja, moj konj i moj pas.”
“Tamo u stijeni ima jedan izvor”, reče čovjek pokazujuci prstom.
“Možete da pijete do mile volje”.
Čovjek, konj i pas odoše na izvor i utoliše žeđ. Putnik se vrati da se zahvali čovjeku.
“Dođite kad god hoćete”, odgovori čovjek.
“Samo još nešto da vas pitam. Kako se zove ovo mjesto?”
“Nebo”.
“Nebo? Ali stražar ispred mermerne kapije mi je rekao da je ono nebo!”
“Ono nije nebo, ono je pakao.” Putnik je bio zbunjen.
“Treba da im zabranite da se koriste vašim imenom! Taj lažni naziv sigurno stvori veliku zbrku!”
“Ni govora; oni nam čine veliku uslugu jer tamo ostaju svi oni koji su u stanju da iznevjere najbolje prijatelje”
Iza jedne okuke ugledaše velelepnu kapiju, svu od mermera, koja je vodila na trg popločan zlatnim pločama, a na sred trga stajala je česma iz koje je tekla kristalno bistra voda. Putnik se obrati čovjeku na ulazu:
“Dobar dan”.
“Dobar dan”, odvrati stražar.
“Koje je ovo ovako lijepo mjesto?”
“To vam je nebo.”
“Sreća naša što smo stigli na nebo jer umiremo od žeđi”,
“Možete slobodno da uđete i pijete do mile volje”, odvrati stražar i pokaza na česmu.
“Ali moj konj i pas su takođe žedni”.
“Žao mi je, ali životinjama je zabranjen ulaz”.
Čovjek je bio strašno razočaran jer ga je morila neizdrživa žeđ, ali nije htio sam da pije. Zahvalio se stražaru i nastavio put. Još dugo su tako hodali uzbrdo kad naiđoše na drugu kapiju, ovoga puta trošnu i oronulu, od koje je vodila zemljana staza oivičena drvećem. U hladu ispod jednog drveta ležao je neki čovjek sa šeširom natučenim preko lica i vjerovatno drijemao.
“Dobar dan” reče mu putnik. Čovjek samo klimnu glavom.
“Strašno smo žedni ja, moj konj i moj pas.”
“Tamo u stijeni ima jedan izvor”, reče čovjek pokazujuci prstom.
“Možete da pijete do mile volje”.
Čovjek, konj i pas odoše na izvor i utoliše žeđ. Putnik se vrati da se zahvali čovjeku.
“Dođite kad god hoćete”, odgovori čovjek.
“Samo još nešto da vas pitam. Kako se zove ovo mjesto?”
“Nebo”.
“Nebo? Ali stražar ispred mermerne kapije mi je rekao da je ono nebo!”
“Ono nije nebo, ono je pakao.” Putnik je bio zbunjen.
“Treba da im zabranite da se koriste vašim imenom! Taj lažni naziv sigurno stvori veliku zbrku!”
“Ni govora; oni nam čine veliku uslugu jer tamo ostaju svi oni koji su u stanju da iznevjere najbolje prijatelje”
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Nekada davno postojalo je jedno selo gdje je živio veoma mudar starac. Seljani su vjerovali da je on u stanju da odgovori na sva njihova pitanja. Jednoga dana, farmer iz sela ode do mudraca i usplahirenim glasom zavapi:
“Mudri čovječe, pomozi mi. Dogodilo se nešto strašno. Vo mi je uginuo i nemam drugu životinju koja bi mi pomogla da zaorem njivu. Zar to nije nešto najgore što je moglo da mi se desii?” Mudrac je odgovorio:
“Možda jeste, možda nije.”
Čovjek je požurio natrag u selo i svima ispričao kako je mudrac poludio. Sigurno da je to bila najgora stvar koja je mogla da se desi. Zašto on to nije mogao da vidi? Međutim, sljedećeg dana, u blizini kuće farmer ugleda mladog, jakog konja. Pošto više nije imao vola da mu pomogne u obrađivanju zemlje, on riješi da uhvati konja. Tako je i uradio. Kako je farmer bio srećan! Oranje nikada nije bilo lakše. Čovjek se vratio mudracu da se izvini:
“Bio si u pravu, mudri čoveče. Gubitak vola nije bilo najgore što je moglo da se dogodi. To je bila sreća u nesreći! Nikada ne bih imao konja, da se to nije dogodilo. Moraš se složiti da je to najbolja stvar koja se mogla desiti.” Mudrac je još jednom odgovorio:
“Možda jeste, možda nije.”
Ne opet, pomislio je farmer. Mudrac je sada sigurno poludio. Poslije nekoliko dana konj zbaci farmerovog sina dok je jahao. On je povrijedio nogu i nije mogao da pomogne pri žetvi.
“Ooo ne!” pomisli čovjek, “sada ćemo umrijeti od gladi.”
Još jednom, farmer ode do mudraca.
“Kako si znao da nije dobro što sam uhvatio konja? Opet si bio u pravu. Sin mi je povrijeđen i neće moći da mi pomogne. Sad sam siguran da je to najgore što je moglo da se desi. Ovog puta se i ti moraš složiti.” Mudrac je mirno gledao i snishodljivim glasom rekao:
“Možda jeste, možda nije.”
Bijesan što je mudrac tako arogantan, farmer se vratio u selo. Sljedećeg dana u selu je počela mobilizacija zbog rata koji je iznenada buknuo. Farmerov sin bio je jedini koji zbog povrede noge nije morao da ode.
Ričard Karlson - Ne gubite živce zbog malih stvari
“Mudri čovječe, pomozi mi. Dogodilo se nešto strašno. Vo mi je uginuo i nemam drugu životinju koja bi mi pomogla da zaorem njivu. Zar to nije nešto najgore što je moglo da mi se desii?” Mudrac je odgovorio:
“Možda jeste, možda nije.”
Čovjek je požurio natrag u selo i svima ispričao kako je mudrac poludio. Sigurno da je to bila najgora stvar koja je mogla da se desi. Zašto on to nije mogao da vidi? Međutim, sljedećeg dana, u blizini kuće farmer ugleda mladog, jakog konja. Pošto više nije imao vola da mu pomogne u obrađivanju zemlje, on riješi da uhvati konja. Tako je i uradio. Kako je farmer bio srećan! Oranje nikada nije bilo lakše. Čovjek se vratio mudracu da se izvini:
“Bio si u pravu, mudri čoveče. Gubitak vola nije bilo najgore što je moglo da se dogodi. To je bila sreća u nesreći! Nikada ne bih imao konja, da se to nije dogodilo. Moraš se složiti da je to najbolja stvar koja se mogla desiti.” Mudrac je još jednom odgovorio:
“Možda jeste, možda nije.”
Ne opet, pomislio je farmer. Mudrac je sada sigurno poludio. Poslije nekoliko dana konj zbaci farmerovog sina dok je jahao. On je povrijedio nogu i nije mogao da pomogne pri žetvi.
“Ooo ne!” pomisli čovjek, “sada ćemo umrijeti od gladi.”
Još jednom, farmer ode do mudraca.
“Kako si znao da nije dobro što sam uhvatio konja? Opet si bio u pravu. Sin mi je povrijeđen i neće moći da mi pomogne. Sad sam siguran da je to najgore što je moglo da se desi. Ovog puta se i ti moraš složiti.” Mudrac je mirno gledao i snishodljivim glasom rekao:
“Možda jeste, možda nije.”
Bijesan što je mudrac tako arogantan, farmer se vratio u selo. Sljedećeg dana u selu je počela mobilizacija zbog rata koji je iznenada buknuo. Farmerov sin bio je jedini koji zbog povrede noge nije morao da ode.
Ričard Karlson - Ne gubite živce zbog malih stvari
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Laž
Jedna
žena je oklevetala mladu djevojku koja se trebala udati, te je
posljedica bila prekid veze i pokušaj samoubistva jadne djevojke.
Grizla ju je savjest, te se otišla ispovijedati. Kada je svećeniku
rekla svoje grijehe i da bi željela popraviti situaciju on ju je
odriješio grijeha i rekao neka ode na raskrižje i tamo razdere jedan
jastuk te raspe perje pa da dođe k njemu za tjedan dana. Učinila je
tako i došla nakon sedam dana. Upitala je svećenika što dalje, jer je
željela popraviti situaciju. On joj je odgovorio da ode skupiti ono
perje. Odgovorila je da je to nemoguće, da se perje raširilo na sve
strane. Kao i tvoje laži, rekao je svećenik, Bog ti je oprostio, idi
moli tu jadnu djevojku da ti oprosti, kao i sve one koje je tvoja laž
povrijedila. I širi istinu..
Jedna
žena je oklevetala mladu djevojku koja se trebala udati, te je
posljedica bila prekid veze i pokušaj samoubistva jadne djevojke.
Grizla ju je savjest, te se otišla ispovijedati. Kada je svećeniku
rekla svoje grijehe i da bi željela popraviti situaciju on ju je
odriješio grijeha i rekao neka ode na raskrižje i tamo razdere jedan
jastuk te raspe perje pa da dođe k njemu za tjedan dana. Učinila je
tako i došla nakon sedam dana. Upitala je svećenika što dalje, jer je
željela popraviti situaciju. On joj je odgovorio da ode skupiti ono
perje. Odgovorila je da je to nemoguće, da se perje raširilo na sve
strane. Kao i tvoje laži, rekao je svećenik, Bog ti je oprostio, idi
moli tu jadnu djevojku da ti oprosti, kao i sve one koje je tvoja laž
povrijedila. I širi istinu..
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Priča o očima
Bila djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga što je bila slijepa.
Mrzila je svakog osim svog voljenog momka. On je uvijek bio tu za nju.
Rekla mu je: "Kad bih samo mogla vidjeti svijet - udala bih se za tebe."
Jednog dana, netko donira par očiju za nju. Kad su joj odstranili zavoje
mogla je vidjeti sve, uključujući i svog dečka.
On je upita:
"Sad kad vidiš svijet - hoćeš li se udati za mene?"
Ona ga pogleda i uoči da je on slijep.
Prizor njegovih zatvorenih očnih kapaka je šokira. Nije to očekivala.
Sama pomisao da ih mora gledati čitav svoj život povede je da odbije da se uda za njega.
On ode u suzama i nekoliko dana kasnije napisa joj pismo:
" Dobro čuvaj svoje oči, draga moja,
jer prije no što su postale tvoje - te oči su bile moje."
***
Eto kako ljudski mozak najčešće funkcionira.
Rijetko se tko nakon nekog vremena sjeća kakav je život bio prije,
tko je uvijek bio tu za nas u najtežim situacijama.
I danas: prije nego kažeš neku ružnu riječ - pomisli na one koji ne mogu govoriti.
Prije nego se počneš žaliti na okus hrane - pomisli na one koji nemaju što jesti.
Prije nego se požališ na svoga muža ili ženu- pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga.
I danas
prije nego što se požališ na život - pomisli na one koji su umrli prerano.
Prije nego se požališ na svoju djecu - pomisli na one koji žele djecu ali ih nikad neće imati.
Prije nego što se počneš svađati s onim tko nije očistio ili pomeo kuću - sjeti se onih ljudi koji žive na ulici.
I prije nego i pomisliš da uperiš prst u nekoga i počneš ga osuđivati - sjeti se da nitko od nas nije bezgrješan.
I kada te loše misli počnu bacati u depresiju - Ti stavi osmjeh na svoje lice i pomisli:
Ja sam živ i još sam tu!
Bila djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga što je bila slijepa.
Mrzila je svakog osim svog voljenog momka. On je uvijek bio tu za nju.
Rekla mu je: "Kad bih samo mogla vidjeti svijet - udala bih se za tebe."
Jednog dana, netko donira par očiju za nju. Kad su joj odstranili zavoje
mogla je vidjeti sve, uključujući i svog dečka.
On je upita:
"Sad kad vidiš svijet - hoćeš li se udati za mene?"
Ona ga pogleda i uoči da je on slijep.
Prizor njegovih zatvorenih očnih kapaka je šokira. Nije to očekivala.
Sama pomisao da ih mora gledati čitav svoj život povede je da odbije da se uda za njega.
On ode u suzama i nekoliko dana kasnije napisa joj pismo:
" Dobro čuvaj svoje oči, draga moja,
jer prije no što su postale tvoje - te oči su bile moje."
***
Eto kako ljudski mozak najčešće funkcionira.
Rijetko se tko nakon nekog vremena sjeća kakav je život bio prije,
tko je uvijek bio tu za nas u najtežim situacijama.
I danas: prije nego kažeš neku ružnu riječ - pomisli na one koji ne mogu govoriti.
Prije nego se počneš žaliti na okus hrane - pomisli na one koji nemaju što jesti.
Prije nego se požališ na svoga muža ili ženu- pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga.
I danas
prije nego što se požališ na život - pomisli na one koji su umrli prerano.
Prije nego se požališ na svoju djecu - pomisli na one koji žele djecu ali ih nikad neće imati.
Prije nego što se počneš svađati s onim tko nije očistio ili pomeo kuću - sjeti se onih ljudi koji žive na ulici.
I prije nego i pomisliš da uperiš prst u nekoga i počneš ga osuđivati - sjeti se da nitko od nas nije bezgrješan.
I kada te loše misli počnu bacati u depresiju - Ti stavi osmjeh na svoje lice i pomisli:
Ja sam živ i još sam tu!
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Anđeli i zvijeri
Ljudi nisu bili svjesni da oni postoje. U sasvim normalnom gradu, među potpuno normalnim ljudima, živjeli su, neprimjetno, anđeli i zvijeri. Jedni su pomagali ljudima, a drugi su im otežavali život. Anđeli su iskazivali ljudima ljubav, pomoć, podršku, dok su ih zvijeri plašile, prijetile, uznemirivale, stvarale probleme. Ne zna se kako je moguće da zvijeri i anđeli žive zajedno, ali uistinu je tako bilo. Nisu se borili jedni protiv drugih. Oboje, i zvijeri i anđeli, u miru između sebe, trudili su se oko ljudi. Umjesto da jedni tjeraju druge iz grada, sav su svoj napor uložili djelujući u životima ljudi koji su, posljedično, bili uhvaćeni između jednih i drugih. S jedne strane, zvijeri su ih napadale, s druge, anđeli su im služili. Ljudi nisu znali da zvijeri i anđeli postoje, ali su im bile dobro poznate posljedice njihova djelovanja, i osjećaj straha i osjećaj mira, bolest i zdravlje, tuga i radost, mržnja i ljubav, očaj i nada. Ponekad bi zbog napada zvijeri pali u potpuni očaj, razljutili se na sugrađane ili nešto drugo, ali bi isto tako zahvaljujući anđelima osjetili ljubav i mir i s nadom u dobro gledali na život znajući da nisu sami i zaboravljeni.
Poneki anđeo ili zvijer bio je prisutan u skoro svakom trenutku nečijeg života, u svakoj emociji, u svakom iskustvu. Anđeli i zvijeri bili su slična bića. Nisu se mogli po gotovo ničem razlikovati jedni od drugih, osim po svom djelovanju. Anđeli su činili dobro, zvijeri zlo; po dobrim odnosno zlim djelima, moglo se je raspoznati tko stoji iza kojeg čina. Nejasno je zbog kojeg motiva su tako radili. Oboje su bili moćni, mogli su utjecati na život običnog čovjeka bez da to ovaj izravno primijeti i gotovo da su utječući na živote ljudi, oni određivali sudbinu ljudi. Donosili su sreću i nesreću, radost i žalost ljudima i gotovo samo o njima je ovisilo kako će ljudima u životu biti.
A ljudi nisu bili svjesni da postoje jer su upravo oni bili te zvijeri i anđeli jedni drugima.
Ljudi nisu bili svjesni da oni postoje. U sasvim normalnom gradu, među potpuno normalnim ljudima, živjeli su, neprimjetno, anđeli i zvijeri. Jedni su pomagali ljudima, a drugi su im otežavali život. Anđeli su iskazivali ljudima ljubav, pomoć, podršku, dok su ih zvijeri plašile, prijetile, uznemirivale, stvarale probleme. Ne zna se kako je moguće da zvijeri i anđeli žive zajedno, ali uistinu je tako bilo. Nisu se borili jedni protiv drugih. Oboje, i zvijeri i anđeli, u miru između sebe, trudili su se oko ljudi. Umjesto da jedni tjeraju druge iz grada, sav su svoj napor uložili djelujući u životima ljudi koji su, posljedično, bili uhvaćeni između jednih i drugih. S jedne strane, zvijeri su ih napadale, s druge, anđeli su im služili. Ljudi nisu znali da zvijeri i anđeli postoje, ali su im bile dobro poznate posljedice njihova djelovanja, i osjećaj straha i osjećaj mira, bolest i zdravlje, tuga i radost, mržnja i ljubav, očaj i nada. Ponekad bi zbog napada zvijeri pali u potpuni očaj, razljutili se na sugrađane ili nešto drugo, ali bi isto tako zahvaljujući anđelima osjetili ljubav i mir i s nadom u dobro gledali na život znajući da nisu sami i zaboravljeni.
Poneki anđeo ili zvijer bio je prisutan u skoro svakom trenutku nečijeg života, u svakoj emociji, u svakom iskustvu. Anđeli i zvijeri bili su slična bića. Nisu se mogli po gotovo ničem razlikovati jedni od drugih, osim po svom djelovanju. Anđeli su činili dobro, zvijeri zlo; po dobrim odnosno zlim djelima, moglo se je raspoznati tko stoji iza kojeg čina. Nejasno je zbog kojeg motiva su tako radili. Oboje su bili moćni, mogli su utjecati na život običnog čovjeka bez da to ovaj izravno primijeti i gotovo da su utječući na živote ljudi, oni određivali sudbinu ljudi. Donosili su sreću i nesreću, radost i žalost ljudima i gotovo samo o njima je ovisilo kako će ljudima u životu biti.
A ljudi nisu bili svjesni da postoje jer su upravo oni bili te zvijeri i anđeli jedni drugima.
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Farmeri iz oblasti Ber Rivera u Novoj Škotskoj, u kojoj uspijeva jedna od najboljih vrsta trešanja na svijetu, imaju jedan nesvakidašnji običaj. Za vrijeme berbe trešanja, za određenu cijenu farmer “daje u zakup” jedno drvo na sat. Čim zakupac plati, drvo je “njegovo” i on može slobodno da bere. Sve trešnje koje ubere za to određeno vrijeme pripadaju zakupcu, jer se zakup ne mjeri po količini već po vremenu. Kada vrijeme istekne, drvo se predaje sljedećem zakupcu. U okviru ovakvog sistema onaj ko obere najviše trešanja za najkraće vrijeme, dobija najviše novaca.Jedan berač izdvajao se od svih ostalih. On bi uvijek nabrao najviše sa stabla koje je uzeo “u zakup”.
“Kako to uspijevate?” - pitali su ga.
“To je prosto”, - nasmijao se - “ja jednostavno ne berem sa donjih grana.”Pošto se sa donjih grana najlakše bere, većina berača počinje od njihovog roda. Fokusirani na branje plodova sa ovih grana, zaboravljaju bogati rod koji se nalazi na višim granama!
…
Tako je i u životu. Ne isplati se težiti onome što se može lako dosegnuti. Ovakav stav zahtijeva mnogo rada i postavlja mnoge zahtjeve čovjeku koji gleda unaprijed i postavlja ciljeve koji su viši od ciljeva mnogih. Potrebno je mnogo hrabrosti i napora da se ideja pretvori u akciju ili stvarnu vrijednost. Onima koji su spremni da se uhvate u koštac sa težim zadacima neće biti lako, ali postići će rezultate.
“Kako to uspijevate?” - pitali su ga.
“To je prosto”, - nasmijao se - “ja jednostavno ne berem sa donjih grana.”Pošto se sa donjih grana najlakše bere, većina berača počinje od njihovog roda. Fokusirani na branje plodova sa ovih grana, zaboravljaju bogati rod koji se nalazi na višim granama!
…
Tako je i u životu. Ne isplati se težiti onome što se može lako dosegnuti. Ovakav stav zahtijeva mnogo rada i postavlja mnoge zahtjeve čovjeku koji gleda unaprijed i postavlja ciljeve koji su viši od ciljeva mnogih. Potrebno je mnogo hrabrosti i napora da se ideja pretvori u akciju ili stvarnu vrijednost. Onima koji su spremni da se uhvate u koštac sa težim zadacima neće biti lako, ali postići će rezultate.
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Prodavač, službenica i direktor uđoše na ručak i nađoše staru uljanu lampu.
Protrljaše je a iz lampe izađe duh u oblačku dima i reče:
- Obično ispunjavam tri želje, ali ću svakom od vas ispuniti samo po jednu.
- Prvo meni - reče službenica. Želim biti na Bahamima i voziti gliser ne mareći ni za što na svijetu. Puf! I ona nestane.
- Prodavač, u čudu, reče:
- Ja sam slijedeći! Ja sam slijedeći! Želim da sam na Havajima, da ležim na plaži s prekrasnom plavušom i zauvijek budem okružen pinacoladom i ljubavlju svog života.
Puf! I on nestane.
- Ti si na redu - reče duh direktoru.
A on reče:
- Želim da se ovo dvoje poslije ručka vrate u kancelariju.
Što smo naučili: Uvijek pustite šefa da govori prvi.
Protrljaše je a iz lampe izađe duh u oblačku dima i reče:
- Obično ispunjavam tri želje, ali ću svakom od vas ispuniti samo po jednu.
- Prvo meni - reče službenica. Želim biti na Bahamima i voziti gliser ne mareći ni za što na svijetu. Puf! I ona nestane.
- Prodavač, u čudu, reče:
- Ja sam slijedeći! Ja sam slijedeći! Želim da sam na Havajima, da ležim na plaži s prekrasnom plavušom i zauvijek budem okružen pinacoladom i ljubavlju svog života.
Puf! I on nestane.
- Ti si na redu - reče duh direktoru.
A on reče:
- Želim da se ovo dvoje poslije ručka vrate u kancelariju.
Što smo naučili: Uvijek pustite šefa da govori prvi.
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Hodao čovek plažom i ugleda lampu. Protrlja je da je očisti od peska, kad, koje li sreće, pojavi se duh i reče:
- Dobro, dobro, oslobodio si me iz lampe i znaš kako već dalje ide. Ali ovo je već treci put ovaj mesec i već ste mi dosadili pa se možeš oprostiti od tri želje. Možeš tražiti samo jednu.
Čovek duboko razmisli i reče:
- Evo vec dvadeset godina živim u Americi i voleo bih da posetim stari kraj. Ali aviona se užasno bojim, a na brodu imam morsku bolest. Možeš li mi izgraditi most preko okeana da mogu otići kolima.
Duh se nasmeja i reče:
- To je nemoguće. Zamisli koliko ljudi samo treba da se most izgradi, kako uopšte da stubovi dohvate dno Atlantika. Zamisli drugu želju.
Čovek se zamisli duboko i reče:
- Četiri puta sam se ženio i razvodio. Žene su mi uvek govorile da ne marim za njih i da sam bezosećajan. Voleo bih da mogu da razumem žene... da mogu da znam šta one osećaju, šta misle kad iznenada zaćute... da znam zašto plaču... da znam šta one zbilja žele kad kažu "ma ništa"... da znam kako da ih usrećim.
Duh reče:
- Hoćeš li most sa dve ili četiri trake?
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
“Šta ljudsko biće može učiniti – šta ti i ja možemo učiniti – da stvorimo potpuno drugačije društvo?!
Mi ovdje sebi postavljamo veoma ozbiljno pitanje. Može li išta biti učinjeno, uopšte? Šta može biti učinjeno? Hoće li nam neko reći?
Ljudi su nam govorili. Takozvane duhovne vođe, koji tobože razumiju ove stvari bolje od nas, govorili su nam pokušavajući da nas saviju i ukalupe u neki novi obrazac, i to nas nije odvelo daleko; sposobni i obrazovani ljudi su nam takođe govorili i ni to nas nije odvelo daleko.
Rečeno nam je da svi putevi vode ka istini – vi imate svoj put kao Hindu, neko drugi ima svoj put kao Hrišćanin, a neko treći kao Musliman, i svi se oni prepliću na istim vratima – što je, kada razmislite, očigledan apsurd. Istina nema puta, i u tome i jeste ljepota istine, to i jeste život. Mrtve stvari imaju put jer su statične, ali istina je nešto živo, pokretno, nešto što ne počiva na određenom mjestu, nešto što nije hram, što nije džamija ili crkva, mjesto gdje vas nijedna religija, učitelj, filozof, ni bilo ko, ne može odvesti.
Tada ćete uvidjeti da je ova živa stvar ustvari ono što vi zaista jeste – vaš bijes, vaša okrutnost, vaše nasilje, vaš očaj, vaša patnja i tuga u kojoj živite. U razumijevanju svega ovoga je istina, i to možete razumjeti jedino ako znate kako da gledate na sve ove stvari u životu. A ne možete ih gledati kroz ideologiju, kroz prozor riječi, kroz nade i strahove.”
Mi ovdje sebi postavljamo veoma ozbiljno pitanje. Može li išta biti učinjeno, uopšte? Šta može biti učinjeno? Hoće li nam neko reći?
Ljudi su nam govorili. Takozvane duhovne vođe, koji tobože razumiju ove stvari bolje od nas, govorili su nam pokušavajući da nas saviju i ukalupe u neki novi obrazac, i to nas nije odvelo daleko; sposobni i obrazovani ljudi su nam takođe govorili i ni to nas nije odvelo daleko.
Rečeno nam je da svi putevi vode ka istini – vi imate svoj put kao Hindu, neko drugi ima svoj put kao Hrišćanin, a neko treći kao Musliman, i svi se oni prepliću na istim vratima – što je, kada razmislite, očigledan apsurd. Istina nema puta, i u tome i jeste ljepota istine, to i jeste život. Mrtve stvari imaju put jer su statične, ali istina je nešto živo, pokretno, nešto što ne počiva na određenom mjestu, nešto što nije hram, što nije džamija ili crkva, mjesto gdje vas nijedna religija, učitelj, filozof, ni bilo ko, ne može odvesti.
Tada ćete uvidjeti da je ova živa stvar ustvari ono što vi zaista jeste – vaš bijes, vaša okrutnost, vaše nasilje, vaš očaj, vaša patnja i tuga u kojoj živite. U razumijevanju svega ovoga je istina, i to možete razumjeti jedino ako znate kako da gledate na sve ove stvari u životu. A ne možete ih gledati kroz ideologiju, kroz prozor riječi, kroz nade i strahove.”
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Jednog dana Bog se umorio od ljudi.Neprekidno
su mu dosadjivali,tražeći od njega sve i svašta.Okupio je svoje
savjetnike i upitao gdje da se sakrije,koje je najbolje mjesto-na
vrhu najviše planine ili na dnu okeana ili na tamnoj
strani meseca? Njegov najbolji andjeo mu je odgovorio:" Sakrij se u
...ljudsko srce.To... je izgleda mesto u koje oni nikada ne zalaze".
su mu dosadjivali,tražeći od njega sve i svašta.Okupio je svoje
savjetnike i upitao gdje da se sakrije,koje je najbolje mjesto-na
vrhu najviše planine ili na dnu okeana ili na tamnoj
strani meseca? Njegov najbolji andjeo mu je odgovorio:" Sakrij se u
...ljudsko srce.To... je izgleda mesto u koje oni nikada ne zalaze".
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Bila jednom četiri čovjeka po imenu
Svako, Neko, Biloko i Niko.
Trebalo je obaviti jedan vrlo važan
posao i Svako je mislio da će ga
Neko obaviti. Biloko je to mogao učiniti,
a Niko nije htio. Neko se zbog toga
naljutio jer je to bio posao za Svakoga.
Svako je opet mislio da bi ga Biloko
mogao obaviti, no Niko nije shvatio da
ga Neko ne želi obaviti. Na kraju je
Svako krivio Nekoga, jer Niko nije
učinio ono što je mogao napraviti
Biloko.
Svako, Neko, Biloko i Niko.
Trebalo je obaviti jedan vrlo važan
posao i Svako je mislio da će ga
Neko obaviti. Biloko je to mogao učiniti,
a Niko nije htio. Neko se zbog toga
naljutio jer je to bio posao za Svakoga.
Svako je opet mislio da bi ga Biloko
mogao obaviti, no Niko nije shvatio da
ga Neko ne želi obaviti. Na kraju je
Svako krivio Nekoga, jer Niko nije
učinio ono što je mogao napraviti
Biloko.
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Nekada davno stari indijanac ispriča svome
unuku jednu životnu istinu.
„U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba.
Kao borba između dva vuka.
U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju,
pohlepu, aroganciju, samosažaljenje,
laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos,
sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir,
ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost,
dobrotu, srdačnost, darežljivost,
istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…“
Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka.
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita;
-I koji vuk će na kraju pobijediti?
Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči
i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu,
odgovori:
-Pobjeđuje uvijek onaj kojeg hraniš.
unuku jednu životnu istinu.
„U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba.
Kao borba između dva vuka.
U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju,
pohlepu, aroganciju, samosažaljenje,
laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos,
sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir,
ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost,
dobrotu, srdačnost, darežljivost,
istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…“
Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka.
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita;
-I koji vuk će na kraju pobijediti?
Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči
i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu,
odgovori:
-Pobjeđuje uvijek onaj kojeg hraniš.
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Da bi shvatio značaj jedne godine, pitaj učenika koji ponavlja godinu.
Da bi shvatio značaj jednog mjeseca, pitaj majku koja se je prijevremeno porodila.
Da bi shvatio značaj jedne sedmice, pitaj urednika nekog sedmičnog magazina.
Da bi shvatio značaj jednog sata, pitaj zaljubljeni par koji sa nestrpljenjem čekaju da se vide jedno sa drugim.
Da bi shvatio značaj jedne minute, pitaj nekoga ko je zakasnio na voz, autobus ili avion.
Da bi shvatio značaj jedne sekunde, pitaj nekoga ko je preživio katastrofu.
Da bi shvatio značaj jedne stotinke, pitaj nekoga ko je osvojio srebrnu medalju na olimpijskim igrama.
VRIJEME NIKOGA NE ČEKA.
Iskoristi svaki tren, jer on nema cijenu.
Podijeli ga sa svakom osobom do koje ti je stalo…i taj tren će postati još više neprocjenjiv.
Da bi shvatio značaj jednog mjeseca, pitaj majku koja se je prijevremeno porodila.
Da bi shvatio značaj jedne sedmice, pitaj urednika nekog sedmičnog magazina.
Da bi shvatio značaj jednog sata, pitaj zaljubljeni par koji sa nestrpljenjem čekaju da se vide jedno sa drugim.
Da bi shvatio značaj jedne minute, pitaj nekoga ko je zakasnio na voz, autobus ili avion.
Da bi shvatio značaj jedne sekunde, pitaj nekoga ko je preživio katastrofu.
Da bi shvatio značaj jedne stotinke, pitaj nekoga ko je osvojio srebrnu medalju na olimpijskim igrama.
VRIJEME NIKOGA NE ČEKA.
Iskoristi svaki tren, jer on nema cijenu.
Podijeli ga sa svakom osobom do koje ti je stalo…i taj tren će postati još više neprocjenjiv.
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
Ljubav koja gori, a ne izgara poslije rastanka
Nisam bio sklon vjerovati i lako prihvaćati i krajeve naših ljudskih ljubavi.
Čak sam ljudima i sebi samome, davao riječi ohrabrenja da vjeruju u moć ljubavi, da vjeruju sami sebi da mogu voljeti i biti voljeni.
Uvjeren da je moć ljubavi i nama ljudima dana, čak sam tješio druge kad su spominjali krajeve svojih vlastitih ljubavi, riječima: "Kad jednog dana misliš da je među nama kraj, tada pođi na naša mjesta. Ako se na tim mjestima ne sjetiš da smo nas dvoje bili tu, onda znaj da je kraj i nemoj žaliti.
Ako se sjetiš nas, onda znaj da kraja nema i da jedan mali plamičak naše ljubavi još uvijek gori, gori i ne izgara.
Jedino se moli Bogu: "da ti nitko ne pokloni tu ljubav koja gori, a ne izgara poslije rastanka."
(Ljubav sudski podijeljena)
Đuro Zrakić
Nisam bio sklon vjerovati i lako prihvaćati i krajeve naših ljudskih ljubavi.
Čak sam ljudima i sebi samome, davao riječi ohrabrenja da vjeruju u moć ljubavi, da vjeruju sami sebi da mogu voljeti i biti voljeni.
Uvjeren da je moć ljubavi i nama ljudima dana, čak sam tješio druge kad su spominjali krajeve svojih vlastitih ljubavi, riječima: "Kad jednog dana misliš da je među nama kraj, tada pođi na naša mjesta. Ako se na tim mjestima ne sjetiš da smo nas dvoje bili tu, onda znaj da je kraj i nemoj žaliti.
Ako se sjetiš nas, onda znaj da kraja nema i da jedan mali plamičak naše ljubavi još uvijek gori, gori i ne izgara.
Jedino se moli Bogu: "da ti nitko ne pokloni tu ljubav koja gori, a ne izgara poslije rastanka."
(Ljubav sudski podijeljena)
Đuro Zrakić
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)
Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati
SIN
Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
SIN: 'Tata, smijem li te nešto pitati?'
OTAC 'Da, naravno, reci, što je?
SIN: 'Tata, koliko zarađuješ na sat?'
OTAC: 'To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' kaže gnjevno
SIN: 'Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?'
OTAC: 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.'
SIN: 'Oh,' dječak odgovori, spuštene glave.
SIN: 'Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?'
Otac je bio bijesan 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!'
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja...kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?'
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:
Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često novac...
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
'Jesi zaspao, sine?', upitao je.
'Ne, tata, budan sam" odgovori dječak.
'Razmišljao sam...možda sam bio prestrog prema tebi maloprije.. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.'
Dječak se uspravio, smiješeći se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.
Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?', planu otac
'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.', odgovori dječak.
'Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom."
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.
Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.
Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života.
Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
SIN: 'Tata, smijem li te nešto pitati?'
OTAC 'Da, naravno, reci, što je?
SIN: 'Tata, koliko zarađuješ na sat?'
OTAC: 'To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' kaže gnjevno
SIN: 'Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?'
OTAC: 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.'
SIN: 'Oh,' dječak odgovori, spuštene glave.
SIN: 'Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?'
Otac je bio bijesan 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!'
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja...kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?'
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:
Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često novac...
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
'Jesi zaspao, sine?', upitao je.
'Ne, tata, budan sam" odgovori dječak.
'Razmišljao sam...možda sam bio prestrog prema tebi maloprije.. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.'
Dječak se uspravio, smiješeći se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.
Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?', planu otac
'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.', odgovori dječak.
'Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom."
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.
Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.
Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života.
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 53 guests