Priče o kojima vrijedi razmišljati

Horoskop, numerologija, kolačići sudbine, proroci, razni testovi i zanimljivosti.

Moderator: Julia-Klara

User avatar
silence
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 0
Posts: 9699
Joined: 18 Oct 2010, 23:07
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by silence » 29 Sep 2012, 19:37

Rupe na zidu prijateljstva

Nekada davno živela je devojčica koja je imala lošu narav.
Njena majka joj je dala kesu punu eksera i rekla joj da svaki put kad ne može da iskontroliše svoje ponašanje mora zakucati jedan ekser na zid. Prvi dan je morala zakucati čak 37 eksera! Tokom sledećih nekoliko nedelja kako se učila kontrolisati, broj zakucanih eksera smanjivao se iz dana u dan. Shvatila je da joj je lakše obuzdati ljutnju nego zakucati ekser na tvrd zid.

Napokon, stigao je dan kada se devojčica nije iznervirala ni jedan put! Rekla je to majci i ona joj je savetovala da svakog mirnog dana izvuče jedan ekser. Stigao je dan kada je devojčica rekla majci da više nema ni jednog eksera na zidu! Majka je uzela ćerku za ruku, odvela je do zida i rekla joj:

„Dobro si učinila, ćerko, ali pogledaj rupe koje su ostale na zidu. Zid više nikada neće izgledati isto! Kada kažeš nekome nešto u ljutnji, povrediš ga. Kao da zabiješ nož u tu osobu i potom ga izvadiš napolje. Nema veze koliko puta kazes: „Žao mi je“, rana je ipak još uvek tu. Povrediti nekoga rečima je ponekad gore nego fizički. Prijatelji su naše retko bogatstvo i treba ih čuvati. Oni te nasmeju kada si tužna, ohrabruju kada trebaš uspeti nešto u životu, pozajmljuju ti rame za plakanje, uši za slušanje i otvaraju ti srce.“
0
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)

adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 0
Posts: 3507
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 04 Oct 2012, 16:52

Želiš li upoznati život u svemu što on jest, dotakni tek rođeno dijete, osjeti njegovu nezaštićenu mekoću. Dotakni bolesne. Dotakni stare. Dotakni mrtve. Nemoj se dijeliti ni od koga. Prihvati dječiju ruku, povjerljivu, željnu da je vodiš. Prihvati ruku mladog čovjeka, samosvjesnog i brižnog. Prihvati majčinsku ruku koja je vazda pripravna i brižna, vazda marna. Prihvati ruku čovjeka u punoj životnoj snazi. Osjeti njegovu snagu i skrbnost. Prihvati onemoćalu ruku bolesnika, i onoga vedrog, i onoga očajnog. I onoga posve otupjelog. Prihvati ruku starca, klonulu i osamljenu. Ruku u kojoj je još toliko životnosti, životnosti kojoj nedostaje snage. Uzdrhtalu od životnih napora. I od strepnje i od čežnje. Osjeti ruku umrloga, zauvijek zaustavljenu. Zaustavljenu i nakon mnogo dobrote, i nakon mnogo dana nemara i samodostatnosti. Osjeti nevini i bezazleni djetinji miris. Osjeti trpki miris znoja čovjeka predana naporu za dobro svojih. Osjeti miris bolesnoga, sputanog svojom mukom. Osjeti miris života i smrti.

Poslušaj glas malenog djeteta koje tepajući ulazi u svijet. Glas zaigranog djeteta koje svoj život ispunja bez ostatka. Poslušaj zbunjene koji svoju nesigurnost nastoje zakriti podjednako i žustrinom i odmjerenošću svoga govora. Poslušaj govor gnjevnih i nezadovoljnih koji se osjećaju zatočenicima života. Govor ravnodušnih kojima ni do čega nije stalo. Poslušaj govor vedrih i zahvalnih koji svojom tankoćutnošću uvijek pronalaze dobro. Poslušaj govor onih koji su zamakli u poznu životnu dob, koji su naučili životu uvijek davati ono što je od njih, ne pitajući pretjerano za uzvrat. Poslušaj govor onih čiji glas trne i sažima se u svega nekoliko riječi, riječi koje se ne umiju doreći.

Dotakni život. Dotakni ga i duhom i tijelom. Čitavim svojim bićem. Kroz dodir ćeš osjetiti život. Postati živ. Dotakni život. Ti si njegov dio. On se prelijeva kroz tebe. Nemoj zaustaviti, nemoj nepotrebno uznemiriti njegov tok.

Budi živ.
0

adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 0
Posts: 3507
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 18 Oct 2012, 11:04

Moja majka nije uvijek govorila istinu. Slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima!

Priča počinje sa mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici. Siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više. U rijetkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo krompira u kući. Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjir govoreći: ”Jedi, sine, ja nisam gladna.”

To je bila njena prva laž

Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po okončanju kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obe ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši:

“Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu.”

Ovo je bila njena druga laž.

Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno imetka da se školujem, majka je otišla u jednu trgovinu odjeće i dogovorila se sa vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu sa odjećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je:

”Mamaaaaa, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!”

Ona se nasmijala i rekla: ”Sine moj, ja nisam umorna.”

Ovo je bila njena treća laž.

Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od toplote. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu. Kada su se ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočeka u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se ipogledao u nju: niz njeno čelo slivale su se kapljice znoja. Pružio sam joj čašu i rekao: ”Majko, pij”, a ona reče: ”Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna.”

Ovo je bila njena četvrta laž.

Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često gladovali. Pored naše kuće živio je moj ujak, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da utolimo glad. Kada su komšije vidjele da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima: ”Ja nemam potrebe za ljubavlju.”

Ovo je bila njena peta laž.

Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na tržnicama. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam dio svoje plate i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši: ”Čuvaj, sine, svoje pare, ja imam dovoljno za sebe.”

Ovo je bila njena šesta laž.

Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Jedna firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Zbilja sam se obradovao i tako počeo i sanjati o novom srećnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona nije htjela da me ometa i rekla mi je: ”Sine, ja nisam naučila da živim lagodno.”

Ovo je bila njena sedma laž.

Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima neko joj je morao pomagati. Šta sam mogao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao…. Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši:

”Sine, ne plači, ja ne osjećam bol.”

Ovo je bila njena osma laž.

Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila. Svakome ko uživa blagodat živih roditelja, poručujem:

Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom.

Svakome ko je izgubio svoju voljenu majku, poručujem:

Uvijek se prisjeti…
0

Blackhawk
Reactions:
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by Blackhawk » 18 Oct 2012, 11:19

:( :( :( :( :( :( :( :( :( :( :( :(

Rastuzila me ova prica....
Toliko istine, toliko "lazi" koje meni mama govorila...
Majka je samo jedna...

adacta
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 0
Posts: 3507
Joined: 25 Mar 2010, 23:59
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by adacta » 19 Nov 2012, 07:50

Jedan poznati govornik je jedan svoj seminar započeo tako, da je u ruci držao novčanicu od 20 dolara. U prostoru, gdje je bilo nazočnih 200 slušatelja, pitao je: – Tko od vas želi ovu novčanicu?
Ruke su se počele dizati u zrak. Rekao je:
- Prije nego vam dam ovu novčanicu, dozvolite mi da napravim slijedeće. Pritom je zgužvao novčanicu i ponovo je dignuo u zrak.
Upitao je: – Tko još uvijek želi ovu novčanicu? – Ruke su još uvijek bile u zraku.
- A što ako napravimo ovo? – bacio je novčanicu na pod i počeo je gaziti, a potom je pokupio izgužvanu i uprljanu.
- Tko je od vas želi sada?
Ruke su još uvijek bile u zraku.
- Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocjenu lekciju – rekao je:
- Bez obzira što napravim s novcem, još uvijek ga želite, jer novčanica nije izgubila svoju vrijednost. Još uvijek je vrijedna 20 dolara.
U životu mnogo puta padnemo, budemo izgužvani, ozlijeđeni i na tlu, u prljavštini; i sve to zajedno sa odlukama koje donosimo i okolnostima u kojima se nađemo. I tada mislimo, da ne zavrijeđujemo ljubav, toplinu i da smo nevrijedni sami sebe.

Međutim, neovisno na to što se dogodilo ili što će se dogoditi sa vama, nikada nećete izgubiti svoju istinsku vrijednost. Uprljani ili čisti, izgužvani ili posve uređeni, još uvijek ste neprocjenjivi… Osobito za one koji vas vole.
Veličina vašeg života ne izvire iz toga što napravimo ili koga poznajemo, već iz toga TKO SMO!
0

User avatar
silence
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 0
Posts: 9699
Joined: 18 Oct 2010, 23:07
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by silence » 03 Dec 2012, 15:18

Lovac i njegova žena

Živješe na zemlji lovac i njegova žena. Oko njihove kolibe snijeg i led. Bilo je vrlo hladno i njima je bilo vrlo teško. Strašno se smrzavaše. I žena reče: "Čovječe, kad bismo imali nešto što bi nas grijalo." Na to je čovjek porazmislio i otkrio vatru.

Čovjek je lovio divlje životinje. Drugi ljudi lovili su s njim. Životinje su uistinu bile divlje, snažne i opasne. Čovjek i njegovi prijatelji mogli su međusobno razgovarati, mogli su se savjetovati kako na najbolji način životinje nadmudriti. I uspjelo im je. Osim, toga, pri tom su postajali sve mudriji i lukaviji: da, upravo zato jer su međusobno razgovarali i zajedno razmišljali.

Uskoro su bili tako uspješni i silni lovci da su životinje istrijebili. Onda je žena razmišljala i rekla: "Mužu, mi životinje više ne smijemo nasumice ubijati, moramo ih uhvatiti i pripitomiti. Ja ću ih onda voditi na pašu i uzgajati. Tako ćemo imati dovoljno mesa za jelo." I učiniše tako. I u to doba na zemlji postade toplije. Led i snijeg povukoše se. Lovac je živio najboljim životom. A njegova žena je počela obrađivati polja i saditi žitarice. Njihov je život postao još bolji.

Sve dok žena jednog dana nije mužu rekla: "Naš susjed ima više stoke nego mi!". "Na to ja već dugo mislim," odgovorio je muž "a osim toga ima i više polja!". I čovjek je uzeo kamen, od kamena načinio sjekiru, ubio susjeda, uzeo mu i stoku i polja. Na taj način je čovjek postao vrlo moćan, a ljudi iz njegova sela proglasiše ga za kralja. Pod njegovom vlašću napadali su druga sela, nazvali se narod i hvalili se i ponosili svojim djelima.

Sad je žena poželjela grimizno crvenu tkaninu, a muž se uresio zlatom i draguljima. Oboje su htjeli sve raskošnije i raskošnije dvorce, priređivali su i slavili sve luđa i mahnitija slavlja. Njihove zemlje postajahu sve veće i veće i oni su morali pronalaziti sve bolja i bolja oružja kako bi osvajali nove zemlje ili kako bi ih branili. Uskoro su počeli pucati iz puščanih cijevi, a zatim iz topova. Zemlje im postaše tako velike da čovjek pješice više nije stizao od granice do granice. Najprije su jahali na konjima, ali kasnije su izmislili željeznice i automobile, čak i zrakoplove. Budući su postali tako brzi, i sama im je Zemlja postala premalena i oni su htjeli na druge planete. Ali: u međuvremenu su zemlju toliko nastanili ljudima da skoro više nije bilo stoke, ni polja da bi se prehranili. Svo željezo pretopljeno je u oružje, sve šume posječene. Jednoga dana više nije bilo ni drva da se zapali vatra.

Da - i zato su lovac i njegova žena opet sjedili u maloj kolibi okruženi ledom i snijegom. Jer, na zemlji je ponovno postalo hladno. I oboje se strašno smrzavahu. "Sjećaš li se kako nam je nekad bilo lijepo?" rekoše jedno drugome. A onda iznenada povikaše jedno na drugo: "Ali sve se pokvarilo, jer ti nikada nije bilo dosta!".

A onda su ušutjeli.
0
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)

User avatar
silence
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 0
Posts: 9699
Joined: 18 Oct 2010, 23:07
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by silence » 14 Dec 2012, 15:42

Dječiji podsjetnik roditeljima

Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam.

Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto.

Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu.

Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obveze.

Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje; pa ću izgubiti vjeru u vas.

Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim.
Mogao bih pokušati doći do još koje "pobjede".

Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim.
Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili.

Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti "velikog lafa".

Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam.
Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.

Nemojte da moje loše navike obuzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim.

Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.

Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe.
Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere,
ali diskusiju odložite za kasnije.

Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi:
Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim.

Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili morat ću se početi praviti gluh.
Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio.

Ne precjenjujte moje poštenje. Lako me je zastrašiti pa počnem lagati.

Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi.

Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.

Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan.
Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju.

Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja.
Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati a informacije tražiti negdje drugdje.

Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja.
Ako me odbijete, vidjet ćete da samo želim da se bavite sa mnom.

Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvim je tako teško živjeti.
Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.

Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tada ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri.

Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške;
zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.

Tretirajte me kao svoje prijatelje, pa ću ja biti vaš.

Upamtite: više učim od primjera nego od kritike.

I pored svega, mnogo vas volim, volite i vi mene...

0
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)

User avatar
silence
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 0
Posts: 9699
Joined: 18 Oct 2010, 23:07
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by silence » 08 Jan 2013, 21:10

Image
0
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)

User avatar
silence
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 0
Posts: 9699
Joined: 18 Oct 2010, 23:07
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by silence » 22 Jan 2013, 15:46

Cijena za ogrlicu


U trgovinu sa nakitom uđe malena djevojčica.

„U izlogu sam vidjela ogrlicu kakvu bih željela kupiti svojoj sestri.“ – reče i pokaza na tirkiznu oglicu.
„Koliko novaca imaš djevojčice?“ – upita trgovac.
Djevojčica se podigne na prste i na pult stavi novčanik sa nekoliko novčića i ponešto sitnica poput školjke, figurice i sl, te reče: “Hoće li to biti dovoljno? Htjela bih svojoj sestri kupiti poklon. Otkako nema mame ona se brine za mene i htjela bih jo j nekako zahvaliti. Znate, ova ogrlica iste je boje kao i njezine oči. Mislim da bi joj se jako svidjela.“
Trgovac se nasmiješi, pospremi ogrlicu u poklon-kutijicu i pruži ju djevojčici.
„Siguran sam da će joj se dopasti.“ – reče.
Djevojčica presretna zahvali i izjuri iz trgovine.
Sutrada nu trgovinu uđe mlada žena tirkiznih očiju.
„Oprostite, zanima me je li ova ogrlica kupljena u vašoj trgovini“ – upita.
„Da, gospođice.“ – reče trgovac.
„Koliko je koštala?“ – upita mlada žena.
„Bojm se da vam to ne mogu reći.“- reče trgovac.
„Moja sestra nije mogla platiti ovu oglicu, znam da nema toliko novaca. Morat ću vam je vratiti.“- reče djevojka.
„Vaša je sestra platila najveću cijenu za ogrlicu – dala je sve što je imala.“
0
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)

User avatar
silence
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 0
Posts: 9699
Joined: 18 Oct 2010, 23:07
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by silence » 23 Jan 2013, 15:07

Priča o gluhoj žabi


Ne treba slušati pesimiste…


Grupa žaba organizirala je trku. Cilj je postavljen na vrhu visoke kule. Utrku je došlo gledati i mnogo žaba koje se nisu htjele natjecati nego bodriti natjecatelje i navijati.
Kada je utrka počela iz gledateljstva su počele stizati poruke tipa ‘nema šanse da stignu do vrha’, ‘neće uspjeti’ i sl.
Uglavnom, malo tko je vjerovao da će ikoja od žaba uspješno završiti utrku.
I zaista, jedna po jedna, žabice su odustajale prije cilja. Osim jedne. Uz veliki napor ona je uspjela doći do cilja i završiti utrku.
Svi su se pitali kako li joj je to samo uspjelo. Jedna žaba iz publike prišla je pobjednici i upitala je za tajnu njezina uspjeha. Pokazalo se da je žaba pobjednica gluha.
Pouka ove priče? Nije dobro slušati pesimiste i negativce. Treba se oglušiti kada ti netko kaže da ne možeš ostvariti svoje snove. Treba biti optimist i vjerovati u sebe.
0
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)

User avatar
silence
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 0
Posts: 9699
Joined: 18 Oct 2010, 23:07
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by silence » 29 Jan 2013, 14:36

Kako je lako osuditi


Jednom su jednog starog pastira, koji je već preko sedamdeset godina čuvao ovce upitali novinari: “Možete li nam ispričati nešto osebujno, što vam se zasigurno moralo dogoditi, za tako duga razdoblja.”

Razlog, zašto su uopće novinari došli je bio: država je odlučila da mu dodijeli počasnu mirovinu za njegov osamdeseti rođendan, jer je pošteno obavljao svoj posao eto već punih sedamdeset godina, a nikakvih drugih osnova ne bi mogao imati po kojima bi dobio zasluženu mirovinu, jer nije bio nigdje prijavljen, na nikakvim platnim spiskovima poduzeća.

Starac se ispočetka branio, da je on običan pastir i već mu je bilo neugodno što su uopće došli oni kojih se niti u snu čovjek ne bi nadao, a kamoli da će još o njemu netko i pisati u novinama, za koje je on, onako nepismen, samo znao da postoje. No, novinari kao novinari, napasni kao osice, nisu se dali tek tako otpraviti. A prostodušni je starac na kraju ipak popustio i započeo pričati.

Imao je on običnih priča, koje su za običnu raju i koje se mogu pričati uz vatru djeci, jedino je mislio da su one suvišne. Kada sam imao dvadeset godina, našao sam u šumi malo nejako psetance.

Onako malešno mi se smililo, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmišljanja. Već nakon par dana mi se to pseto privrglo, i ja sam ga zavolio. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, dijelio sa njim što sam i sâm imao. I pseto je lijepo napredovalo.

No, seljani su me počeli zadirkivati govoreći da je to vuk i da ga trebam ubiti, jer da će se veliko zlo dogoditi. Kako sam ih mogao poslušati, kad mi je srcu priraslo i gotovo. Pseto je postalo kršno, veliko, i kad bih ponekad nešto bio zaboravio u selu, slobodno sam ga pustio, rekavši da mi to sam donese. Gledao bi me za trenutak u oči, kao da traži na neki drugi način, a ne riječima, što sam mu kazao. Bio je to vrlo pametan pas i pomagao mi je revno čuvati ovce.

Jednog kasnog, ljetnog popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali zrak je bio težak, kao da će kiša.Ušao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u sjenci par stabala. Čim sam legao na ležaj, oči su mi se same sklopile. Bilo je sparno.

Ne znam koliko sam dugo ležao, tek nešto me je prenulo iza sna. Neko krkljanje i režanje. Sve je bilo nekako prigušeno, tako da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Izašao sam da vidim ipak što je. Vrata kolibice su gledala na zapad. Narančasta sunčana lopta je bila još za koplje visoko. U smjeru prema suncu moj je pas sjedio. Gubica mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je narančasto prosijavalo kroz oči. Kao da je mjesto njih imao dvije žeravke. Sve je izgledalo tako nestvarno tim više, što se ispred njega nalazila hrpa pušećeg mesa iz prohujalog života. Odmah sam shvatio što je bilo na stvari.

Ušao sam hladno mirno u kolibu i skinuo pušku ponad vrata i ponovno izašao. Podigao sam lagano pušku, nanišanio mu glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomaknuo. Kao da je osjećao krivicu što je prokockao moje povjerenje, koje sam u njega uložio. Povukao sam obarač i on je pao.

Da bih nekako spasio, što se spasiti dalo, otišao sam u selo po nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram što prije nisam seljane poslušao. Sunce je upravo zalazilo, kada smo počeli tovariti leševe ovaca u kolica. Možete si zamisliti koliko je bilo moje zaprepašćenje kada sam izmedju ovaca naišao na tri leša vuka i jedne vučice. Srce mi se steglo, a na oči mi grunuše suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja. Posumnjao u zvijezdu na nebu.

Odonda je prošlo šezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas zbilo. Odonda sam se nekako povukao u sebe. Riječi su mi nevoljko prelazile preko usana. Bio sam vrlo pažljiv. Jasno mi je postalo da nema više mjesta u mojoj duši za bilo kakvo osuđivanje bilo koga.

Cijena toga je bila visoka, a niti me je tko pitao da li želim kupiti to iskustvo.
0
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Reactions: 1
Posts: 16618
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by Biba » 24 Mar 2015, 19:33

Velik broj prica sam i prije procitala.Posljednja me se najvise dojmila...kako mozemo pogrijesti.. Eh imama ja jednu ne bas tako poucnu ali..evo..
Putobali hodza i cigan.Neki dobar covjek ih je u gostio i ponudio konak.Ponudio im je i pecenu kokos za veceru, ali njima se kokos ucinila malena i dogovore se da najprije odspavaju pa ce ispricati snove a onda odluciti koji ce pojesti cijelu kokos.Hodza se probudi a zatim i cigan.Prica hodza kako je sanjao velike ljstve i kako se on po njima penjao u raj..Cigo malo razmisli, uvrne nosom i kaze -Joj dragi hodza, pa i ja sam sanjo..vidio tebe kako se penjes..i andzeli oko tebe pjevaju.. Ja mislio ti ode pa sam se digo..i pojeo kokos!!!!......Eto, pazi sta privas, moze netko iskoristit..protiv tebe.. :sok :pusi
0
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Reactions: 1093
Posts: 18228
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by Pasaga » 25 Mar 2015, 18:43

0
"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Reactions: 1
Posts: 16618
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Priče o kojima vrijedi razmišljati

Post by Biba » 03 Feb 2016, 23:57

Jednog dana Švarc se šetao kroz vinograde. Susreo je nekog neobičnog gospodina. Duboko mu se poklonio i upitao ga tko je i odakle je, kako se već pristoji uglađenom čovjeku.

“Bolje bi za tebe bilo da ti ne kažem tko sam”, odgovori mu ovaj.
“Nemam ja straha od nikoga. U ovom sam kraju ja gazda. Mogu i tebe objesiti ako me je volja zato pazi kako mi se obraćaš”, uvrijeđeno mu odbrusi Švarc.
“Kad je tako”, odvrati mu neznanac, “reći ću ti. Ja sam Sotona.”
“Uh”, iznenadi se Švarc, “pa što te donijelo ovamo?”
“Danas je sajamski dan pa sam došao uzeti ono što mi ljudi drage volje ponude.”
“Pa to ti je uostalom i dužnost, dakle ništa čudno”, nato će Švarc. “Nego, ja te nemam namjeru u tome smetati, ali rado bih išao s tobom da vidim što ćeš sve dobiti.”
“Hm, bolje bi bilo za tebe da to ne gledaš”, upozori ga Sotona.
“Ne, ne, svakako hoću vidjeti što ćeš dobiti”, bio je uporan Švarc.

Tada se zajedno upute na sajam. Sve je bilo prepuno svijeta. Ljudi su izvikivali svoju robu, kupovali, gurali se i tome slično, kako to već na sajmovima biva.
Švarc ponudi Sotoni čašu vina, kako je to red među finim ljudima, ali ovaj odbije i reče:
“Ne primam jer nije draga srca ponuđeno.”
Naiđe seljak goneći tele pred sobom. Kad je tele stalo i nije više htjelo naprijed, seljak vikne:
“Vrag te odnio, makni se više!”
“Uzmi tele kad ti ga nudi”, brzo će Švarc Sotoni vidjevši da ovaj ne reagira.
“Ne. Ne misli seljak ozbiljno. Da ga uzmem, plakao bi”, odgovori Sotona.

Malo dalje jedna je majka nagovarala svoga sina. Dijete nikako nije htjelo poslušati. Majka zaviče:
“Vrag te odnio, bezobrazniče jedan!”
“Uzmi dijete, tvoje je”, reče Švarc.
“Ne, ni to nije ozbiljno rečeno. Kad bih ga uzeo majka bi od žalosti umrla.”
Malo potom namjere se na dva radnika. Među njima je nastala žestoka svađa. Jedan reče:
“Ma neka te Vrag nosi kud god hoće, samo što dalje od mene!”
“Uzmi bar tog mladog radnika kad ti ga nudi”, reče Švarc Sotoni.
“A ne, nipošto. To iz njega govori vino. Oni se ipak vole.”

Uto naiđe neka starica i kad ugleda Švarca modra od jada i gorčine vikne na njega:
“Jao tebi, ubio te Bog. Ti si bogataš, a ja sirotinja, pa si mi uzeo i onu jedinu kravicu! Što sam ti učinila da me tako kazniš. Gdje si, Bože, da ga kazniš za njegove nepravde?! Gdje si, Sotono, uzmi što je tvoje?!
Švarc je zanijemio iznenađen.
“Ozbiljno je rečeno i ponuđeno”, ovaj put reče Sotona, “njezine su riječi iskrene.”

Od toga dana nitko više nije vidio Švarca.

Njemačka narodna priča

Prepričao: P.N.

Ovo je objašnjenje kletve
0
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

Post Reply

Return to “Sveznadar i astrologija”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 3 guests