polozio testove i voznju iz prve. iako mislim da mi je kod voznje islo na ruko to sto mi je komsija rahmetli bio u komisiji. doduse, ne znam i da sam napravio neku gresku koja bi me eventualno kostala ispita.
kod testova sam izasao na probni ispit. dobio danas knjigu i odmah isti dan na ispit. imao sam cini mi se 24 boda. pravi ispit je bio za tri-cetiri dana. pitam ja instruktora sta misli da li se mogu uspjeti pripremiti za tako kratko vremena. kae sumnjam, Boga mi. ali je bio dobar i fer tip skroz. to mi se bas kod njega svidjalo. kaze on meni:"ovako cemo. evo tebi moj broj. pa mi se javi dan prije ispita. ako budes spreman, prijavicu te. ako ne, nikom nista." tako i bi. zatvorio sam se dva dana kod majke i udri! od 15 testova more bit da sam ih deset nulirao, kod preostalih pet sam imao maksimalno 5 bodova po testu. na ispitu sam ipak od dozvoljenih 9 imao sedam. zadovoljan.
voznja je bila haos (kamion). dva dana prije ispita sam sa instruktorom bio jos jednom na poligonu. dva puta sam sve odradio stvarno fantasticno. sam sam sebe iznenadio. (ne volim se hvaliti, ali je zaista tako bilo
) pita on mene:"mozes li ovo u ponedjeljak ponoviti?!" - rekoh, mogu. (eeeee kako sam tu i njega i sebe zeznuo
)
kao i obicno, moj stari neprijatelj "nervoza" mi je shebao planove.
pri rastanku u subotu ostavio mi je kljuceve od kamiona kako bi prije ispita mogao doci na poligon da jos malo vjezbam. nije mi islo tako dobro kao prije dva dana. vec me je uhvatila nervoza. hajd rekoh, saberi se.
pocelo je polaganje. moj je red. sve sam dobro uradio osim onog dijela gdje pri maloj uzbrdici moram stati, pa krenuti pod rucnom. znam da jednom mogu kiksati tj. da mi se kamion ugasi. kod drugog puta padam. krenem ti ja. spustim rucnu. pocnem otpustati polako kvacilo i cekam da se kamion pocne tresti kako bi otpustio rucnu i dodao gas. medjutim, negdje sam zabrljao. ne sjecam se vise. kamion se ugasio. joj, mene sto muka spopalo.
pred ocima mi slika instruktora kako se fata za glavu i govori "pa sta to radissssssss?!"
nista. smiri se. hajd ponovo. sve sam uradio haman kako treba. medjutim, podje se kamion gasiti. hrze ko konj, trza. NEEEEEEEEE, rekoh. NEEEEEEEE. neces se ugasiti. i oshinem momacki po gasu. krenuh!
na kraju kad sam zavrsio ostao sam u kamionu sjedeci. nisam znao sta trebam sad uraditi tj. kako se ponijeti. kad prilazi instruktor, otvara vrata i sav izivciran i nervozan mi sapce. ma izlazi iz kamiona (!), sta cekas?!
koji je to kralj bio.
nakon toga je slijedila gradska voznja. jarane, odvezli me na neko bezze mjesto skroz da okrenem kamion. tj. u rikverc uci sporednu cestu/sporedni put i vratiti se. ali da vidite tog mjesta. niti tu ima puta, niti asfalta. travuljina i jarak. pa ti haj raspoznaj gdje i sta. krenem prvi put, kazu ne valja. vrati. hajd ponovo. drugi put uspijem. po povratku glavnom ulicom gdje je ogranicenje 40, vozio sam u trecoj cini mi se. kad ce oni, hajde momak, saltaj, cetvrta, peta. ja zin'o u njih. rekoh, ja sa instruktorom ovda vazda u trecoj.
ma hajd bolan slusaj sta ti govorimo. dobro.
u jednom momentu su se obojica nageli naprijed, tako da nisam mogao pratiti retrovizor na desnoj strani. znao sam u cemu je fol, jer me je moj vrli inspektor na to vec pripremio. tako cu ti ja njima:"oprostite, molim vas. mozete li se malo pomjeriti nazad. ne vidim retrovizor."
- ooo, da. kako da ne. naravno. to je vrlo dobro od tebe. znaci pazis. -
ljudi moji, jesam ja ovao razvukao. hahahaha. lipo sam se umorio. evo skraticu. pri povratku na poligon trebao sam skrenuti sa glavne ceste u jednu sporednu ulicu. taj ulaz je bio jako sirok i tad prazan. na trotoaru je bio jedan stariji covjek koji bio mozda nekih pet metara udaljen od samog ulaza/prelaza. kontao sam da mogu skrenuti bez stajanja jer imam dovoljno vremena. kad ce ti jedan iz komisije:"STANI!. stani, bolan. gdje si pozurio?! vidis li kako je dido navalio?!" - ma nije. bas ide sporo. uzvratih ja.
kontao sam da ce me tu oboriti, ali nisu.
eto. cica, mica, gotova prica.