jeste li spremni i koliko, oprostiti ?
Moderator: Krokodil Behko
Re: jeste li spremni i koliko, oprostiti ?
Mene sjebe prelaz iz 1u 2...da me ne bi nešto bolnije...
Habibti, ya nour el - ain...
- greeneyes
- Hadžija
- Posts: 90760
- Joined: 19 Jan 2013, 21:17
- Location: Ispod šljive na sred njive.
- Has thanked: 6125 times
- Been thanked: 6702 times
- Status: Offline
- Zagorka
- Žena, majka, forumašica
- Posts: 34535
- Joined: 05 Oct 2011, 11:33
- Location: Pije kahvu s podzidom.
- Has thanked: 424 times
- Been thanked: 623 times
- Status: Offline
Re: jeste li spremni i koliko, oprostiti ?
Meni se prosto ne da.....da ne izmisljam sad....
Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.
Re: jeste li spremni i koliko, oprostiti ?
Sa halalom
1n73LL1g3nc3 15 7h3 4b1L17Y 70 4D4P7 70 CH4NG3
-
- Seksologinja
- Posts: 35858
- Joined: 27 Mar 2016, 17:23
- Location: bosansko jajčno mesto
- Has thanked: 1127 times
- Been thanked: 605 times
- Status: Offline
- Fazlija
- Osvježenje foruma
- Posts: 1646
- Joined: 29 Dec 2015, 00:34
- Location: Martin Brod
- Contact:
- Status: Offline
Re: jeste li spremni i koliko, oprostiti ?
Malo citam ovu raspravu i moram reci da su to jako teske i bolne stvari. Po meni nije izlaz u oprastanju kao takovom. Mislim da je jako tesko skociti odmah na oprastanje, vecina ljudi to nije u stanju uciniti. I sam sam takav bio, i jos sam uvelike takav. Ali moje iskustvo je da mi nije pomoglo to sto sam pokusavao oprostiti (jer je to cesto nemoguce ili barem tesko), nego njegovanje osjecaja sazaljenja i sucuti.
Recimo netko nas uvredi. Prirodna reakcija je bijes, ljutnja, zelimo da nam se isprica. Da prizna svoju krivnju. Osim toga, postoje zlonamjerni ljudi. Cak i da im oprostimo, oni ce nas ponovno i ponovno ponizavati i vrijedjati. Sto uciniti u takvom slucaju?
Meni je jako pomoglo njegovanje osjecaja sazaljenja. Iskreno zalim sto me je neko tukao, ponizavao i vrijedjao. Iskreno zalim sto je bio grub prema meni. Iskreno zalim sto nismo imali bolji odnos. Mogli smo imati tako divan odnos, ali ta osoba nije bila sposobna za to. Nije li to bas zalosno? Njegujuci lose misli prema meni, lose postupajuci prema meni, ta osoba nije osjecala mir i zadovoljstvo. Bila je ispunjena mrznjom, bijesom i ljutnjom... sve odreda neugodnim osjecajima. Zalim zbog nje, zalim zbog toga sto nije mogla osjetiti mnogo bolje stanja, nego je robovala bolnim stanjima. Sama je bila u patnji i nanosila je patnju svima oko sbe. Nije li to za bas zaljenje? Pogotovo ako nam je ta osoba vrlo bliska, supruznik, majka, otac, brat, sestra...
Kada sam tako poceo gajiti saosjecanje, moja vlastita mrznja i bol su se polako rastopili. Pitanje oprosta se vise nije javljalo, doslo je samo po sebi. Nekome koga mrzis ne mozes oprostiti, ali nekome koga iskreno sazaljevas jako lako oprostis. Naravno, ukljucujuci i samoga sebe.
Mnogi ljudi ponajprije ne mogu oprostiti sami sebima. Pocnimo osjecati saosjecanje i sucut za sopstvene grijehe i greske. To je ujedno i tiha ispovjed samom sebi i njegovanje sucuti prema samom sebi. Oprost kasnije dolazi mnogo lakse. Meni je to jako pomoglo.
Recimo netko nas uvredi. Prirodna reakcija je bijes, ljutnja, zelimo da nam se isprica. Da prizna svoju krivnju. Osim toga, postoje zlonamjerni ljudi. Cak i da im oprostimo, oni ce nas ponovno i ponovno ponizavati i vrijedjati. Sto uciniti u takvom slucaju?
Meni je jako pomoglo njegovanje osjecaja sazaljenja. Iskreno zalim sto me je neko tukao, ponizavao i vrijedjao. Iskreno zalim sto je bio grub prema meni. Iskreno zalim sto nismo imali bolji odnos. Mogli smo imati tako divan odnos, ali ta osoba nije bila sposobna za to. Nije li to bas zalosno? Njegujuci lose misli prema meni, lose postupajuci prema meni, ta osoba nije osjecala mir i zadovoljstvo. Bila je ispunjena mrznjom, bijesom i ljutnjom... sve odreda neugodnim osjecajima. Zalim zbog nje, zalim zbog toga sto nije mogla osjetiti mnogo bolje stanja, nego je robovala bolnim stanjima. Sama je bila u patnji i nanosila je patnju svima oko sbe. Nije li to za bas zaljenje? Pogotovo ako nam je ta osoba vrlo bliska, supruznik, majka, otac, brat, sestra...
Kada sam tako poceo gajiti saosjecanje, moja vlastita mrznja i bol su se polako rastopili. Pitanje oprosta se vise nije javljalo, doslo je samo po sebi. Nekome koga mrzis ne mozes oprostiti, ali nekome koga iskreno sazaljevas jako lako oprostis. Naravno, ukljucujuci i samoga sebe.
Mnogi ljudi ponajprije ne mogu oprostiti sami sebima. Pocnimo osjecati saosjecanje i sucut za sopstvene grijehe i greske. To je ujedno i tiha ispovjed samom sebi i njegovanje sucuti prema samom sebi. Oprost kasnije dolazi mnogo lakse. Meni je to jako pomoglo.
http://forum.srednjiput.rs/
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 72 guests