Usamljenost

[Maja]

Jeste li sada i jeste li ikada bili usamljeni?
Osim fizičke usamljenosti, znači kad ste doslovno sami, kad nemate s kim popričati, povjeriti se, družiti se, postoji i druga vrsta usamljenosti, a to je kad imaš hrpu ljudi oko sebe a imaš osjećaj da si sam na svijetu.

šta mislite može li usamljenost navesti nekoga na samoubistvo?
poznajete li osobe koje su s tim imale problema i šta mislite kako se može pomoći takvim ljudima?

s druge strane neki ljudi namjerno bježe iz civilizacije da bi stvorili neki svoj mali svijet gdje će imati svoj mir. bježe li takvi ljudi od problema...jesu li to osobe koje nisu sposobne da se uklope u društvo?

[Sanjarko]

eto ja spadam u drugu grupu...imam divne osobe oko se sebe a ipak se ponekad osjecam nekako usamljeno...
a neznam da ce netko zbog usamljenosti uciniti samoubistvo,vjerovatno ima toga jos sto ga natjera na to...a bas je problem sto o tome ne poprica ni sa kim nego to nosi u sebi i to ga tisti stalno...
a nemoze covjek danas biti toliko usamljen pored toliko obaveza...posao,kuca...

[Sanjar.Lutalica]

Često volim biti sam , najvise ujutro uz jutarnju , ne volim da je iko pored mene , pustite me ljudi na miru u tišini razmišljam , popijem kafu pa cemo dalje . A takodje volim sjedit sam ii samo mislit sanjatir

[Consultant]

Ja sam "profesionalni" usamljenik!
Usamljenost je pogresno definirana jer veci broj ljudi zivi kvalitetnije u tom stanju.

Usamljenost ne znaci "staticnost" sto se vjerovatno u BiH tako gleda.
Usamljenost moze imati i dinamican karakter.
U mom slucaju mogao bih imati osobu koja je usamljena i koja zeli ostati u tom stanju.
Nisam tip koji bi htio "posjedovati" zensku,bar to je dosadasnja praksa jer sve religije imaju stav da su "supruge" treba da sluze muskarce.

[merylin]

Jeste li sada i jeste li ikada bili usamljeni?
Osim fizičke usamljenosti, znači kad ste doslovno sami, kad nemate s kim popričati, povjeriti se, družiti se, postoji i druga vrsta usamljenosti, a to je kad imaš hrpu ljudi oko sebe a imaš osjećaj da si sam na svijetu.

šta mislite može li usamljenost navesti nekoga na samoubistvo?
poznajete li osobe koje su s tim imale problema i šta mislite kako se može pomoći takvim ljudima?

s druge strane neki ljudi namjerno bježe iz civilizacije da bi stvorili neki svoj mali svijet gdje će imati svoj mir. bježe li takvi ljudi od problema...jesu li to osobe koje nisu sposobne da se uklope u društvo?

Nisam usamljena,naprotiv...okružena sam ljudima koji me vole i razumiju u svakom pogledu!
Mada se taj osjećaj usamljenosti pojavi s vremena na vrijeme...znam da imam svoj oslonac u životu,ali ipak mi nešto/neko fali...neko ko me može do "kraja" razumjeti...eh onda samu sebe lupim po glavi i kažem dosta je bilo,nemam razloga da se osjećam odbačenom ili usamljenom...

Bitno je ,da se čovjek ne zatvara sam u sebe...ako neko i nema prijatelja"pravoga",nađi "krivoga" ...ne kaže se džaba,"onaj ko se druži život mu je duži"

[Amazonka]

Usamljenost je vrsta suda za fermentaciju ličnosti. Bez nje je nemoguće stvarno saznavanje, i premda sazrijevamo van nje, u mreži mnogostrukih odnosa, iskustava.

Samoća, kao najdublje iskustvo, omogućuje da se sva ta druga iskustva pretvore u funkciju.

Ali pravi život, ta funkcija, koja se konstituiše u samoći, vrijedi jedino ako je vratimo onamo odakle smo je uzeli – iz stvarnosti, preko samoće, opet u stvarnost.

Čovjek je deo univerzuma, a njegova usamljenost je onaj dio univerzuma koji pripada samo njemu. Ne da bi samo njegov ostao, već da bi se zajedničkom univerzumu vratio.

Refleksija i čin (djelo) lice su i naličje našeg učešća u tom univerzumu. Zanemariti, ili čak potpuno je lišiti jednog od njih, znači živjeti pola života.



Ko razumije, shvatit će

[vučica]

uvijek sam okružena dobrim ljudima pa nemam biti razloga usamljena,ali sa vremena na vrijeme u tom metežu ljudi i života osjetim se jako usamljeno ali to brzo prođe...

[Cici]

ponekad volim samocu ali cesta samoca ubija polako ....

[Ideja]

Živim sama i mada imam puno prijatelja i poznanika i ne mogu se baš pohvaliti da se ikad previše dosadjujem, to što živim sama je ipak jedan vid usamljenosti. Prošle sedmice mi je bilo pozlilo na poslu pa su me poslali kući. Bili su to neki simptomi gripe, slabost, glavobolja i povraćanje ali srećom ipak nije bila ona. Sutradan ujutru me zove kolegica s posla, pita kako sam, nudi se ako mi bilo šta treba da joj se javim "ako ti treba otići u apoteku po lijekove, ako ti trebba skuhati supu - sllobodno me nazovi". Kad smo prestale razgovarati mene je uhvatio neki strah. Hej, pa ja živim potpuno sama, nikog nemam blizu, sestra je nekih 200 km udaljena. Odjednom mi se počeše redati najcrni scenariji pred očima, ono već vidim članak u novinama "N.N. nadjena u stanu 2 mjeseca nakon smrti. Komšije ništa nisu primijetili." Sreća nije me dugo držalo takvo raspoloženje

[Heidi]

Znas sta ti je ciniti ....

[Ideja]

ne nam ja ništa...
Znam samo da se sjećam Hajdine umotvorine "mladji muškarac - to ti je čardak ni na nebu ni na zemllji"

U novinskom članku bi moglo također pisati "...policija uvidom u kompjuter unesrećene saznala da je bila u stalnom kontaktu sa osobom Niska grana te da je vjerovatno preminula od slomljenog srca..."

[Heidi]

Ma dobro sad...nije sve tako crno. Na primjer....dok on dodje do cuvene krize srednjih godina, mi se preselimo na ahiret I nismo osudjene na gledanje bar tog cirkusa.
MAh...uopsteno je sve to kao ona vreca iz price macka u cizmama

[Ideja]

Ma dobro sad...nije sve tako crno. Na primjer....dok on dodje do cuvene krize srednjih godina, mi se preselimo na ahiret I nismo osudjene na gledanje bar tog cirkusa.

imaš pravo , i onda slobodno kažemo (na ahiretu) na smo imale ispunjen život bez problema

[Sibila]

sa forumom nikad nisi sam

i sa cigarom i kafom isto

[Heidi]

ja nikad nisam usamljena...

heidi, sta to opet pises...pusti me hafo, gledaj svoja posla...bolje da si se latila neceg pametnijeg....odbodi rasema, ides mi na klinac...eno ti masina zavrsila, steri ves...mogla bi vala i ti to jednom uraditi, mensura...joooj, kvocke se pobudile....zachepi sevkete

[Julia-Klara]

ja nikad nisam usamljena...

heidi, sta to opet pises...pusti me hafo, gledaj svoja posla...bolje da si se latila neceg pametnijeg....odbodi rasema, ides mi na klinac...eno ti masina zavrsila, steri ves...mogla bi vala i ti to jednom uraditi, mensura...joooj, kvocke se pobudile....zachepi sevkete

vid' mi nicka, vid' mi nicka

[STrendzer]

sto rece konsultativni-"profesionalni" sam usamljenik,cijeli dan sam uglavnom sam dok radim,naravno u medjuvremenu su tu i musterije ali to je samo poslovno druzenje i to bi to bilo...prije dok sam radio druge poslove sa vise ljudi zajedno ovo ili ono bilo je uglavnom nekih ljudi sa mnom s kojima sam se druzio i gdje nisam bio sam..,medjutim promijenio sam posao(promjena najmanje 180°),radim sa sasvim drugim stvarima u odnosu na prije,imam drugi pogled na mnoge stvari a mislim i da sam na drustvenoj "ljestvici" malo sto-sta promijenio,samim tim promijenilo se jos podosta toga,ljudi koji te poznaju uglavnom ne vole da si ispred njih i to ti pokazu bilo cime...

sreca moja pa je kod zena malo obrnuto,..da mi nije zena nista od mene ..

[Sibila]

ja znam kako je nemat s kim kafe popit . ................tesko .,dug je bio taj period...........uh.......ali jedna po jedna vrata su se polako otvarala.....sad imam prijeteljica......Imam i heidi mozda kupim sebi i psa

no, musko drustvo je .....................hm.., takodje jako pozeljno ali zaista samo drustvo

[Sibila]

ja nikad nisam usamljena...

heidi, sta to opet pises...pusti me hafo, gledaj svoja posla...bolje da si se latila neceg pametnijeg....odbodi rasema, ides mi na klinac...eno ti masina zavrsila, steri ves...mogla bi vala i ti to jednom uraditi, mensura...joooj, kvocke se pobudile....zachepi sevkete

Heidi upoznaj me s rajiom

[IM_ex]

postoji i druga vrsta usamljenosti, a to je kad imaš hrpu ljudi oko sebe a imaš osjećaj da si sam na svijetu.

Takvu usamljenost sam spoznala i prozivljavala u periodu 92-95.
U predratnom periodu otrgnuta sam od prijatelja. Ubrzo, uz nesto prisno, nesto MOJE i najdraze mi, otpoce i nesto uzasno (rat), pa se ceznja kao CEZNJA za prijateljima/prijateljicama povukla u krajnju, nedokucivu dubinu mog bica, stidljivo iscezla, reklo bi se.
U tom haosu, nisam osjecala potrebu za novim prijateljstvima. Novih poznanstava je bilo masa, naravno, ali ne i te potrebe da u nekome od njih nadjem novog prijatelja, kao zamjenu za prekinuta prijateljstva.
Vremenom, navikla sam se na takvu vrstu usamljenosti. Znala je tek ponekad da me zaboli. Zigne. Probode. Iako, nikad sama.

I danas je skoro pa isto, samo sto me ne zigne u momentu kad se javi to nesto, sto, poput signala zatrubi, da bi podsjetilo na tu vrstu usamljenosti. Javlja se jaaako rijetko, toliko rijetko da se ne sjecam kad je zadnji put, do nailaska na ovu temu, odnosno na pasus koji izdvojih, a na koji se nadovezah. Dosla su druga vremena, obaveze, odgovornosti ... da se mijenjam, a da bih se pokusala uskladiti prema nekima koje poznajem ne zelim, niti bih mogla (to vise ne bih bila ja), a moja prijeratna prijateljstva cuvam u prelijepom sjecanju.
Ne znam za dosadu. Znam da mi, s vremena na vrijeme, ustreba tisine. To sto je manjka, to je vec druga tema xD


U vezi s osobama koje se izoluju; kao sto neko iznad rece, ne mislim da su sklone samoubistvu. Dodje li do istog, usamljenost kao usamljenost ne mislim da bi mogla biti povod.
Cemu povlacenje u izolaciju? U mnostvu razloga, moze biti i mnostvo razocarenja (porodica, drustvo), razlog moze biti i samo jedno razocarenje - u ljubav; zivot bez nade za boljim sutra itsl.