Marksizam i Dijalektički materijalizam

[KOMESAR]

Marksizam potpuno odbacuje ovakav pogled na stvari. Kapitalisti ne stvaraju poslove niti radna mesta. Rad je postojao pre kapitalizma i postojaće i nakon njega. Poslovi su prosto zadaci koje treba obaviti i oni nastaju kao odraz ljudskih potreba.

Da ovo nije istina i da kapitalisti ne izvlače višak vrednosti i da ne zgrću profit na osnovu rada radnika i radnica, oni ne bi imali nikakav interes da ih zapošljavaju...




http://marks21.info/teorija/stvar-je-u- ... ploatacija

Kapitalisti vise I ne stvaraju radna mjesta, Marks je bio u pravu.

Danasnji "kapitalisti" tjeraju drzave da smanje sva radnicka prava , da bi uopste mogle da privuku kapital u svoje zemlje. Danas se drzave takmice koja ce prije I radikalnije to da uradi.

Sutra da izbije radnicka revolucija u jednoj drzavi, oni jednostavno odu u sljedecu drzavu. E, jedino kada bi radnicka revolucija izbila u citavom svijetu. U tom slucaju, kapitalisti imaju jedan jedini interes - da nas ostave da se medjusobno nuklearisemo, a oni odose

Odoše kuda!? Za Čaušeskuom!

[Socrates]

Pa zna se kuda odose. Napustaju planetu. Plan B je odavno Plan A.

Nisu valjda tolike pare vec par vijekova ulagali u zderanje jagnjetine I kupovanje auta. Kupili ljudi izlaz sa planete. Kupili znanje najboljih I najpametnijih.

A da ih ne bi slucajno slijedili, malo ce nas razdrmati jednim kvalitetnim nuklearnim ratom I poruciti nam :fuckyou

[Mohr]

Ni Veber ni njegovi sociološki naslednici, ni novinari, ni medijski komentatori, nisu uopšte razumeli ovo zbog čega je i njihova kritika Marksa potpuno promašila suštinu.


Prvo, savremena radnička klasa, definisana kao oni koji su prinuđeni da prodaju svoju radnu snagu daleko je od nestajanja i nikad nije bila brojnija nego danas. Kris Harman je 2002., u pažljivoj analizi zasnovanoj na Din Filmersovom izveštaju iz 1995. za Svetsku banku, Estimating the World at Work, zaključio da je „ukupna svetska cifra za radničku klasu između 1.5 i 2 milijarde“ i komentarisao „Svako ko veruje da smo rekli „zbogom“ ovoj klasi ne živi u stvarnom svetu“ (C. Harman, "The Workers of the World", International Socialism 96 (jesen 2002), p6).


Drugim rečima, napuštanje Marksove ideje da je radnička klasa glavni nosilac socijalističke promene nema smisla.






http://www.marks21.info/teorija/stvar-j ... asna-borba

[Mohr]

Kapitalisti vise I ne stvaraju radna mjesta, Marks je bio u pravu.

Kao što rekosmo, ne više, nego nisu nikad. Dapače, oni su ih samo uzurpirali

[Mohr]

Marks je svoje materijalističko stanovište ovako sumirao: „Ne određuje svest ljudi njihovo [društveno] biće, već obrnuto, njihovo društveno biće određuje njihovu svest.“



Tačno značenje ove rečenice najbolje ćemo pokazati na osnovu nekoliko istorijskih primera.

Primer od kog bih krenuo je period istorije Evrope poznat pod nazivom Reformacija, za koji se uglavnom smatra da ga je pokrenuo Martin Luter kada je 31. oktobra 1517. godine zakucao svojih 95 teza (u kojima napada korupciju u Crkvi) na vrata Crkve svih svetaca u Vitenbergu. Reformacija je dovela do raskola između katolika i protestanata (među kojima se javilo još podela) u formalno univerzalnoj („vaseljenskoj“; op. prev.) crkvi (što se tiče Zapadne Evrope), bacivši Evropu u doba pobuna, revolucija i ratova koje je trajalo skoro 200 godina.

Zvanična istorija predstavlja ovaj veliki sukob kao suštinski religijsku bitku, odnosno konflikt između ljudi koji su imali različita uverenja o bogu, crkvi i Bibliji. Drugim rečima, radi se o idealističkom tumačenju. Nasuprot tome, marksizam posmatra reformaciju kao ideološki izraz klasne borbe između buržoazije u usponu i stare feudalne aristokratije i prelaska sa feudalnog na kapitalistički način proizvodnje. To znači da marksizam nudi materijalističko tumačenje.

Rasprava koja se vodi između ova dva stanovišta je naročito razrađena u poznatom delu nemačkog sociologa Maksa Vebera Protestantska etika i duh kapitalizma iz 1904. godine. Veber smatra da je protestantsko verovanje u to da je poslovni uspeh znak odabranosti u božjoj milosti podsticalo etiku vrednog rada, štednje i ulaganja, koja je bila nužna za razvoj navika koje su dovele do uspona kapitalizma. Ovaj pogled prepoznaje vezu između protestantizma i kapitalizma, ali on uzima protestantsku moralnost i teologiju kao glavni uzročni faktor razvoja kapitalizma, dok marksizam posmatra začetak kapitalističke proizvodnje – u okviru feudalizma još u embrionalnoj formi – kao ono što je dovelo do ideološke pojave protestantizma. Ne samo zbog toga što je protestantizam zagovarao vredan rad, već zato što je Katolička crkva i u materijalnom (zbog ogromne količine zemlje nad kojom je imala vlasništvo) i u ideološkom (budući da je insistirala na podređivanju crkvenoj hijerarhiji) smislu bila vezana za feudalnu aristokratiju i feudalni sistem. Kako bi se tom sistemu suprotstavila, buržoaziji je bila potrebna ideološka alternativa katoličanstvu.




http://marks21.info/teorija/stvar-je-u- ... erijalizam

[Mohr]

U formiranju načina proizvodnje, proizvodne snage i proizvodni odnosi predstavljaju ekonomsku osnovu društva, o čemu Marks govori da „čine pravnu i političku nadgradnju i kome odgovaraju određeni oblici društvene svesti. Način prozivodnje materijalnih načina života uslovljava društveni, politički i intelektualni životni proces.“. Ovo nas vraća na priču o tome da društveno biće određuje svest, o čemu smo već diskutovali u poglavlju o materijalizmu. Za Marksa su politika, filozofija, religija, umetnost, itd. delovi nadgradnje i njihov razvoj zavisi od i uslovljen je razvojem osnove. Svaka veća promena u društvenoj svesti – na primer proces sekularizacije u Evropi ili porast nacionalizma – ima svoje korene u promeni proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Ovaj odnos nije nimalo jednostavan ili mehanički. Postoji jedna stvar koju treba znati, a to je da ideje imaju tendenciju da prežive i nakon nestanka njihove neposredne materijalne osnove. „Tradicija svih mrtvih generacija živi kao noćna mora u mozgovima živih“ piše Marks u Osamnaestom brimeru Luja Bonaparte objašnjavajući zašto je Martin Luter „nosio masku apostola Pavla“ i zašto se Francuska revolucija 1789. maskirala u Rimsku republiku. Druga stvar, odnos između materijalnih uslova i sveta ideja može biti obratan (kao u camera obscura, kako je to Marks rekao). Tako su se engleski romanitičarski pesnici i umetnici (Vordsvort, Kolridž, Konstabl, Tarner, itd.) okrenuli prirodi baš u trenutnu kada je (i zbog toga što je) Britanija prolazila kroz industrijsku revoluciju i masovnu urbanizaciju. Ipak, odnos je stvaran i sve istorijske materijalističke analize političkog i intelektualnog života proizilaze iz ove premise.



Najbitniji element nadgradnje je državni aparat i njen pravni sistem. Pod tim se podrazumeva grupa povezanih institucija, uključujući oružane snage, službu bezbednosti, vladu, ministarstva, parlament, policiju, pravosuđe, zatvore itd. Među njima, ove institucije polažu pravo na krajnji autoritet u društvu i jedino je njima dozvoljeno da primenjuju ozbiljnu fizičku silu. Ključno je to da u savremenom društvu, država takođe polaže pravo na političku i društvenu neutralnost. Predstavljena je i predstavlja se kao da stoji izvan i iznad sukoba različitih interesnih grupa i razlika u mišljenju, kao nepristrasni sudija.

Marks odbacuje ovakvu koncepciju države kao mit o samodostatnosti. Za Marksa država nikada nije neutralna, već je uvek direktno ili indirektrno država ekonomski vladajuće klase i njena osnovna funkcija je očuvanje postojećeg društvenog i ekonomskog poretka. „Moderna državna vlast“, kako kaže Marks u Komunističkom manifestu, „samo je odbor koji upravlja zajedničkim poslovima cijele buržoaske klase.“ Isto tako, zakon nije skup večitih i apstraktnih principa već kodifikacija imovinskih odnosa, proizvodnih odnosa i obrazaca ponašanja koje zahteva određeni način proizvodnje.





http://www.marks21.info/teorija/stvar-j ... erijalizam

[Mohr]

„Teorijske postavke komunista nipošto ne počivaju na idejama, na načelima koje je izmislio ili otkrio ovaj ili onaj popravljač sveta. One su samo opšti izrazi stvarnih odnosa postojeće klasne borbe, istorijskog kretanja koje se vrši pred našim očima.“


U Komunističkom manifestu, Marks je rekao da se klasna borba završava ili „revolucionarnim preobražajem celog društva ili zajedničkom propašću klasa koje su se borile“.[17] To je neverovatno dubok uvid u suštinu sistema, međutim, u trenutku u kom je pisan on je bio samo apstraktan teorijski zaključak.

Sedamdeset godina kasnije, Roza Luksemburg je napisala:

„Fridrih Engels je jednom rekao: 'Buržoasko društvo stoji na raskrsnici – može ili da pređe u socijalizam ili da potone nazad u varvarstvo.' Šta bi 'potonuće u varvarizam' značilo za našu uzvišenu evropsku civilizaciju? U prošlosti mi smo verovatno čitali i ponavljali ove reči bez obaziranja na njihovu zastrašujuću ozbiljnost. Osvrnemo li se sada oko sebe, videćemo šta znači povratak buržoaskog društva u varvarizam. Ovaj svetski rat je povratak u varvarizam. Trijumf imperijalizma dovodi do uništenja civilizacije. Isprva, do njega dolazi sporadično i tokom trajanja modernog rata, ali u trenutku kada počne period neprekidnih ratova ono nastavlja da se kreće ka svojim neizbežnim posledicama. Mi smo danas suočeni sa tačno onim izborom koji je Fridrih Engels predskazao pre jedne generacije: ili trijumf imperijalzima i propast čitave civilizacije kao što se desilo drevnom Rimu, depopulacija, uništenje, degenerisanje – veliki pokop. Ili pobeda socijalizma, odnosno svesne, aktivne borbe internacionalnog proletarijata protiv imperijalizma i njegovog ratnog mehanizma.“


Danas, nakon dva svetska rata, Holokausta, Hirošime i sveprisutne pretnje nuklearnog uništenja i neposredne mogućnosti nepopravljivih klimatskih promena, konkretni oblici ovakvog „povratka u varvarizam“ i „zajedničke propasti klasa koje se bore“ su jasno vidljivi.






http://marks21.info/teorija/stvar-je-u- ... apitalizma

[Mohr]

Sa druge strane, kapitalizam, iako nije nekompatibilan sa ljudskom prirodom (u kom slučaju nikad ne bi mogao ni da nastane) joj je svakako veoma štetan. Pre svega, on je jako loš u zadovoljavanju ljudskih potreba. Uprkos ogromnoj proizvodnji hrane koja je svake godine sve veća, procenjuje se da je 2010. godine 925 miliona ljudi patilo od neuhranjenosti, dok gotovo 880 miliona nije imalo pristup čistoj pijaćoj vodi. Prosečan radnik u drevnom sumerskom gradu Lagašu je dnevno jeo 2,4 litra žitarica plus ulje i pivo što je više od 3000 kalorija na dan – što je značajno više od preporučenih 2500 kalorija dnevno za današnjeg odraslog muškarca i daleko bolje od ishrane većine ljudi u Indiji ili subsaharskoj Africi danas. (Videti K. Harman, navedeno, str. 124).


U zaključku, valja naglasiti da marksistički odgovor na „argument ljudske prirode“ nije nekakva ad hoc ili improvizovana reakcija na neočekivan ili nezgodan prigovor. Zapravo, on se zasniva na svim temeljnim elementima marksističke filozofije koje smo već pomenuli u ovoj knjizi: na osnovnoj dijalektičkoj ideji da se sve, uključujući i ljudsku prirodu, stalno menja, ali da postoji i element kontinuiteta u promeni; na materijalstičkoj pretpostavci da „društveno biće stvara svest čoveka“ i da, stoga, ljudsku prirodu oblikuju društveni uslovi, pre svega proizvodnja; na ideji da je doživljaj ljudske prirode pod kapitalizmom u suštini otuđenje ljudske prirode; i na tome da je ideja ljudske prirode kao u suštini pohlepne ili agresivne ključan element ideologije vladajuće klase koja brani i opravdava kapitalizam pokušavajući da prikaže njegove društvene odnose kao večite i „prirodne“.








http://www.marks21.info/teorija/stvar-j ... oj-prirodi

[Krokodil Behko]

Manifest komunističke partije, poznat i pod imenom Komunistički manifest (njemački: Das Manifest der Kommunistischen Partei), prvi put objavljen na današnji dan 1848., predstavlja jedan od najutjecajnijih svjetskih političkih traktata. Instalirao ga je Komunistički savez, a napisali utemeljitelji teorije komunizma Karl Marx i Friedrich Engels, postavio je ciljeve i program Saveza. Manifest predlaže pravac djelovanja radi podizanja proleterske revolucije i svrgavanja kapitalizma, i konačno uspodtave besklasnog društva.
Uvod počinje pozivanjem na oružje i nasilje:

"Duh ne daje mira Europi - duh komunizma. Sve sile stare Europe su ušle u sveti savez kako bi se oslobodili duha: Papa i Car, Metternich i Guizot, francuski policajci i njemačke policijske uhode.
Gdje je oporbena stranka koju kao komunističku nisu ocrnili protivnici na vlasti? Gdje je oporba koja nije pogođena žigosanim prijekorom komunizma, protivno naprednim strankama, nasuprot reakciornarnih protivnika ?"

Također se poziva na historijsku neminovnost u krilatici „Historija svih dosadašnjih društava je povijest klasnih borbi“.

Program

Program opisan u manifestu je izražen kao socijalizam ili komunizam. Ova politika uključuje, između ostalog, ukidanje zemljišne svojine i pravo nasljedstva, napredne pridošle poreze, i nacionalizaciju proizvodnih dobara i prometa. Manifest također spominje i kontroverznu politiku ukidanja tradicionalne obitelji i uvođenje zajednice žena. Ova politika, koju bi ostvarila revolucionarna vlada („diktatura proletarijata“), bi prethodila bezdržavnom i besklasnom društvu koje predviđaju socijalisti. Termin „komunizam“ se također koristi za označavanje vjerovanja i praksu komunističke stranke, imajući u vidu različitost Sovjetskog Saveza od osnova koncepcije Marxa i Engelsa.

„Kada, tokom razvoja, klasne razlike nestanu, a sva se proizvodnja koncentrira u rukama mnogobrojnih udruženja cijelog naroda, javna moć će izgubiti svoj politički karakter. Politička moć je samo organizirana moć jedne klase koja tlači drugu. Ukoliko proletarijat izgubi bitku s buržoazijom, silom prilika, organizirat će sebe kao klasu; ako, revolucijom postane vodeća klasa, i ukine stari način proizvodnje, onda će u skladu s ovakvim uvjetima, zbrisati uvjete za postojanje klasnih suprotnosti i klasa uopće, i samim time ukinuti vlastitu klasnu nadčinjenost.“

Ovo je način prelaska sa socijalizma na komunizam koji su mnogi kritičari Manifesta isticali, ponajprije za vrijeme sovjetskog doba.

Anarhisti, liberali i konzervativci su se pitali kako jedna organizacija, kao što je revolucionarna država, može ikad odumrijeti kao što to Marx tvrdi. Oba tradicionalna razumjevanja privlačnosti političke moći i skoriji teoretičari organiziranog ponašanja navode da će skupina ili organizacija političke moći radije težiti sačuvati povlastice, nego dozvoliti ukidanje zarad države bez povlastica - čak iako su povlastice dane u ime revolucije i uspostave jednakosti. Suvremeni marksisti odgovaraju da socijalistička država uvijek mora biti demokratska, i da se odumiranje države vrši dodjelom velike moći neposredno narodu. Drukčije rečeno, socijalizam prelazi u komunizam kada predstavnička demokracija socijalizma prijeđe u demokraciju komunizma.

Manifest je prošao brojna izdanja od 1872. do 1890. Djelomično je pisan za laike, kada se obraća radnicima, a djelomično za vladajuću klasu, kada napada buržoarske čitatelje. Povijesno govoreći, osigurava osnovu razumjevanja motiva i politike komunista na početku njihova pokreta.

„Komunisti preziru tajenje svojih pogleda i ciljeva. Oni otvoreno kažu da njihov cilj može biti postignut samo snažnim uništenjem svih postojećih društvenih stanja. Neka vladajuća klasa strepi pred komunističkom revolucijom. Proleteri nemaju što izgubiti osim okova. Mogu osvojiti svijet.“ „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“

Komunističke revolucije

Marx za svog života nije dočekao rušenje kapitalizma i uspostavu socijalističkog društva. Prva uspješna revolucija desit će se tek nekih sedamdesetak godina kasnije, ali ne na industrijskom i razvijenom Zapadu, kako je to Marx predviđao, nego u feudalnoj i siromašnoj Ruskoj carevini, gdje je vođen idejama Marxa Vladimir Iljič Lenjin 1917. proveo socijalističku revoluciju, te nakon pobjede u građanskom ratu, uspostavio prvu socijalističku državu u svijetu temeljenu na idejama a Marxa. A kako izgleda Marxova revolucionarna država i diktatura proletarijata u praksi pokazale su prve godine postojanja Sovjetskog saveza oličene u diktaturi uske partijske elite, masovnim pogubljenima političkih protivnika, logorima, cenzuri medija i govora i potpunoj političkoj kontroli svakog aspekta društva, što će najbrutalnije razmjere dostići pod vodstvom Lenjinovog nasljednika Staljina.

Zahvaljujući pobjedi Sovjetskog saveza u Drugom svjetskom ratu, val komunizma zahvatit će mnoge države širom svijeta, a ideja komunizma izrodit će i neke od najbrutalnijih diktatora u historiji čovječanstva. S obzirom da se u praksi i po efikasnosti socijalizam pokazao ekonomski neuporedivo inferiornim sistemom u odnosu na kapitalizam, krajem osamdesetih godina došlo je do urušavanja Berlinskog zida i odustajanja velike većine nekada socijalističkih država od planskih ekonomija.

Francuski historičar Stephane Courtois u svojoj čuvenoj knjizi "Crna knjiga komunizma" došao je do zaključka da je komunizam u 20. stoljeću odgovoran za smrt preko 100 miliona ljudi!


Utjecaj Manifesta na savremene zemlje

Neki stavovi koje savjetuje Manifest su trenutno rašireni u kapitalističkim zemljama. Zapravo, mnoge zapadne države se drže sljedećih stavova Manifesta: napredni porezni sustav, centralizacija kredita u bankama države i javno školovanje za svu djecu u državnim školama i ukidanje dječjeg rada.

(SB)

[Konsultant]

https://www.youtube.com/watch?v=hlDcZthDOMk

[komunist]

21. februarja 1848. Znače pre tri dana

Tako to ispada, kad širite lažnu propagandu i pljuvate po marxu i engelsu

https://sl.wikipedia.org/wiki/Komunisti ... i_manifest

[Heidi]

Najdraza mi njemacka verzija:

http://www.youtube.com/watch?v=UXKr4HSPHT8

[komunist]

https://www.youtube.com/watch?v=6J7ri91oVcM

[Bla]

21. februarja 1848. Znače pre tri dana

Tako to ispada, kad širite lažnu propagandu i pljuvate po marxu i engelsu

https://sl.wikipedia.org/wiki/Komunisti ... i_manifest

U tom slučaju na današnji dan, prije 31 godinu, jedan mjesec, dvije hefte i koji dan je objavljen i hackerski manifest, iliti 8. januara 1986.
http://www.phrack.org/archives/issues/7/3.txt

[komunist]

Drug Bla trolla na ozbilnim delu foruma i to još na ozbilni temi, oče li biti sankcija

[Bla]

E nisam ti više drug, izdajico

[komunist]

E nisam ti više drug, izdajico

[Socrates]

Nisam mogao da odolim.

https://www.youtube.com/watch?v=nFFWFkDAuM4

[Heidi]

[posmatrac]

21. februarja 1848. Znače pre tri dana

Tako to ispada, kad širite lažnu propagandu i pljuvate po marxu i engelsu

https://sl.wikipedia.org/wiki/Komunisti ... i_manifest

To ce da bude praznik planete u doglednoj buducnosti

Ali shvati introvertne potkupljive crve kojima je drustvena solidarnost i snaga proleterijata prijetnja za njihov napacene iskomplexirane dusice , koje se osjecaju dobro kada se zbog para i profita nalizu tudjih g..ica i onda trk u kucu na novu dozu treniranja jezika
Neki samo prespavaju pa odmah na trening, a neki koji su dovoljno lizali su 24 sata pripravni

https://www.youtube.com/watch?v=4CI3lhyNKfo