Da li novac obavezno promijeni covjeka?

[Maja]

Znate onaj kviz "Tko želi biti milijunaš"
Ko zaista želi postati milijunaš?
Novac je jedna od najvažnijih stvari u životu, ali kad ti ovako s neba padne velika svota novca život ti se okrene naglavačke.
Bi li postali rob tom novcu u smislu da bi po cijele dane razmišljali šta ćemo s njim, u šta uložiti, potrošiti, kome i koliko dati itd.
Bi li zaista uživali u njemu ili bi stalno bili pod pritiskom?
Odjednom bi se oko nas stvorili neki novi prijatelji, neke nove "ljubavi", pojedini bi nam zamjerili što se nismo sjetili njih da počastimo (a oni su nam kao valjali u životu), neki bi bili nezadovoljni svotom koju smo im dali, pa onda bi se javio i strah od pljačke, pa vječita pitanja šta s novcem, položiti na banku ili kupiti nekretnine.
Bi li se mi sami izgubili u svemu tome trošeći na sebe i ispunjavajući neke naše želje za koje smo mislili da ih nikad nećemo ostvariti. Bi li imali neke druge prioritete u životu, prestali cijeniti prave stvari, počeli razmišljati u smislu da možemo sad kupiti sve i svakoga, da smo konačno neko i nešto.

Da možete birati iznos koji ćete dobiti koji biste izabrali?
Baš milione ili par hiljada/desetina hiljada da pokrijete dugove, izađete iz kredita i da vam ostane nešto "u šteku".

Koliko novca bi trebali dobiti, pa da odlučite da jedan dio date u dobrotvorne svrhe?
Ako biste već odlučili da nekom pomognete kome bi pomogli i kako?
Djeci bez roditelja, otvorili biste firmu i zaposlili radnike, davali ljudima za liječenje, novac podijelili na više siromašnih familija ili?

Jesu li to samo puste priče nas koji novac NEMAMO.
Čuli ste za onu... što više novca imaš, teže ga potrošiš na druge...
Možda bi i mi postali takvi.

[mailed]

Sigurna sam da me novac ne bi mogao promjeniti,trosila bih ga i kao i do sada samo u znatno vecoj kolicini ,upotrijebila bi jedan dio na kupovanje nekretnina ,i to bi ostavila za djecu.
Naravno pomogla bih svojima, prijateljima koji su zaluzili ,jedan dio dala u dobrotvorne svrhe,najvise za djecu i oboljele.

[Luna.]

bez obzira sto svi misle i kazu, da ih novac ne bi promjenio... bi, promijenio bi nas sve!!! promijenio bi se nas nacin zivota i samim time i mi, bez da bi toga bili i svjesni...

ja prva, znam kad bi imala veliki novac, koristila bi svaku priliku da putujem...a to bi automatski znacilo, manje vremena za rodbinu, prijatelje, poznanike... jednostavno je ne moguce da nas novac nikako ne promjeni...

znam da ne bi´ postala prepotentna i drska samo zato sto imam para... u tom smismlu me ne bi promjenio

[mrki62]

Poznajem rijetke, koji se nisu promijenili , dakle - postoje

[Krokodil Behko]

Jbg.. zavisi,koliko je to novca..

Sto se foruma tice,dovoljno bi bilo,da dobijem i 5.000 pa da doniram,da Maja kupi,
neke zanimljive aplikacije,pa da nam bude jos bolje dok smo na forumu.

Sve do 200.000 maraka,tretirao bih kao priliku,da rijesim svoje osnovne potrebe.
Od 200.000 do 1.000.000 to bi vec bilo nesto,sto bi se troskarilo do kraja zivota.
Zivio bih lagodno,kupio bih drugu kucu,po mogucnosti sa velikom terasom u hladovini
a u istom ovom gradu. Malo dalje u SA,kupio bih stan na nekoj nizoj etazi,strukturalno
trosoban i ne veci od 80 kvadrata.

A ako je to neka cifra 5.000.000 i vise,e to je vec prava lova.
Sagradio bih hair cesmu negdje uz neki put,gdje ima bistra voda.
Dao bih donaciju za rekonstrukciju sarajevske vijecnice,Dao bih novac da se u Vrapcicima,sagradi bolji stadion od "neprijateljskog"
Mozda bih pomogao oko popravke nekih skola

A ako bi me zapalo 100 cigli,e to je ogromna svota!
Kupio bih "Velez" i doveo dobre igrace sa ciljem plasmana u Ligu prvaka.

[Luna.]

Poznajem rijetke, koji se nisu promijenili , dakle - postoje

onda ne znaju uzivat

[niska grana]

Mislim da ga, na ovaj ili onaj način, obavezno promijeni ukoliko ga kako zna i umije ne spiska u roku od najviše mjesec dana.

Kupio bih "Velez" i doveo dobre igrace sa ciljem plasmana u Ligu prvaka.

[mrki62]

Poznajem rijetke, koji se nisu promijenili , dakle - postoje

onda ne znaju uzivat

Znaš kako je to ,..... sve zavisi koliko je ko rob današnjoj modi.
Poznajem par njih , koji su jako uspješni al je ipak skromnost njihova vrlina

[mrki62]

Ja mogu dati kao primjer Nijemce, Austrijce, Skandinavce i zapadnjake općenito.
Oni su za naše pojmove blesavi , ništa ne znaju isl.
Al oni znaju da žive, njima nije u intersu nekretnina, žive kao podnajemnici i boli ih briga za sve a naša raja umire u ostvarenju životnog sna a to je nekretnina i kasnije svu svoju životnu dob posveti toj nepremičnini - da bi na kraju umro kao stvor neispunjenih želja.
Zapadnjaci se za takve stvari ne sikiraju i bolje je tako

[Ideja]

Mislim da su rijetki ljudi koje neki veliki dobitak na lotu ne može promijeniti. Negdje sam čitala statistike dobitnika lota u Njemačkoj u zadnjih 20 godina i navodno je velika većina njih proćerdala novac i čak štaviše ušla u dugove. Loto sam često igrala sa ocem kad sam bila dijete. Prije par sedmica kad je ovdje u Austriji najavljen veliki dobitak, uzmem i ja da ispunim listić, haman i zaboravila kako to funkcioniše I uplatim ja tako, odem u stan i gledam listić i kontam, šta kad bih dobila...hmmm, prvo bih sebi kupila veliki stan, pa auto i kuću, tu negdje je stalo sve što se tiče mojih želja, pa kontam dala bih roditeljima toliko, pa sestrama toliko, pa tom rodjak toliko, pa tom rodjaku treba to i to, pa mogla bih financirati školovanje mnogih od rodbine, pa mogla bih u humanitarne svrhe... Pa me poče gristi pitanje šta bih ja bila u njihovim očima, novac zatajiti ne bih znala, a kako bih znala biti pravedna prema svima... I tako jadna sva razočarana zaključim da imam prekrhko srce koje ne bi izdržalo pritisak da li sam prema svima bila pravedna i da li sam se o nekog ogriješila. I na kraju bih, ko zna, postala škrta i bahata, neka sasvim druga osoba, ko zna

I neću više igrati loto

[blento59]

lupamo gluposti jer nemamo para i ne znamo koliko bi se promijenili
promijenili bismo se itekako ali u kojem pravcu to ne znamo.

[nezaboravna]

Nije tlato sve sto sija,tako i ljubav ne moze zlatom da se kupi

[String]

Mogu oni kakiti sta hoce...pitao bih ja njih da leze na postelji i da im treba novi bubreg koji ces dobiti samo ukoliko ljudi budu slali poruke s mobitela i ako neko uplati NOVAC za transplataciju...
Da li bi taj kome je bubreg npr. potreban, vise bio sretan kada bi prema njemu pokazivali postovanje i divljenje ili kada bi mu neko uplatio NOVAC za operaciju kako bi imao srece da nastavi zivjeti?
Proslo je to vrijeme govora "Nie sreca para puna vreca".
To je cinjenica jarane pa ti pricaj....covjek je najgluplje bice na svijetu...toliko toga ga okruzuje a nametnuo je sebi novac kako bi prezivljavao....

[Maja]

Možda bi najbolje za svakog čovjeka bilo da mu taj novac povremeno kaplje u vidu plate od npr 5 000-10 000 km ili da pokrene svoj biznis, pa da mu toliko ostaje, nego da u sekundi dobije milione.
Svi mi bi se promijenili, ali ne mora značiti da bi to bilo na gore.

Ja lično bih izgubila svoj mir i stalno bih razmišljala o tom novcu, gdje i kako da ga potrošim, s kim da podjelim, bla bla.
Nije da se pravim svetica ali ne bih mogla uživati u luksuzu dok ovamo ljudi oko mene crkavaju od gladi, pa bih vjerovatno otvorila neki azil ili nešto u tom smislu za ekstremno siromašne. Ili bih otvorila fabriku sokova, džemova, salata, začina i otkupljivala svo voće i povrće iz stolačke opštine da se narod više ne pati radeći uzalud i ne ponižava po pijacama

Ispunila bih neke svoje želje, ostavila dio novca za sebe, ali vjerovatno bih i dalje živjela normalno. Ne skromno kao sad, ali definitivno ne bih trošila na glupsti.

[Lanci]

Ima jedna izreka "I slepac peva kad mu u dzepu zvecka:oo Pa ja mislim da sve zavisi od osobe. Ko je stabilan i siguran u sebe, to mu samo moze olaksati zivot , ali ne moze uticati na njegov karakter. Labilne osobe preko novca lijece svoje komplekse.

[Hana84]

Ima jedna izreka "I slepac peva kad mu u dzepu zvecka:oo Pa ja mislim da sve zavisi od osobe. Ko je stabilan i siguran u sebe, to mu samo moze olaksati zivot , ali ne moze uticati na njegov karakter. Labilne osobe preko novca lijece svoje komplekse.

Bas tako !
Kad pogledam samo razne ratne profitere u mom kraju, dodje mi da se ispovracam ! Koji debili i poluobrazovane osobe su postali preko noci hadzije, pa to je za Bogu plakati.

[paparaci]

Možda bi najbolje za svakog čovjeka bilo da mu taj novac povremeno kaplje u vidu plate od npr 5 000-10 000 km ..... nego da u sekundi dobije milione.

sa ovim se slazem. razlog tome je sto mnogi zaista ne znaju sa parama i za kratko vrijeme ih spi*kaju, pa onda zive kao najveci klosari. obicno jos u debelim dugovima.

Svi mi bi se promijenili, ali ne mora značiti da bi to bilo na gore.

bas tako. svi polazimo nekako od onog najgoreg. znam da nije bezze, jer se obistinilo hiljadu puta. ali vazda ima iznimki.

prije nekoliko godina sam ponekad znao odigrati loto. ali to cisto zbog toga da mogu sanjati. znam da nikad necu dobiti. vazda bih poceo racunati koliko bih kome dao i sta bih sve uradio sa tim dobitkom. razmisljanje mi je slicno Idejinom. kupio bih sebi mozda stan i sigurno sagradio kucu. kupio auto. nista posebno skupo. obezbijedio bih roditelje do kraja zivota, pomogao brata i sestru, uzu rodbinu, prijatelje. pokrenuo eventualno neki biznis i otvorio narodnu kuhinju.

pored tog svega bi sigurno mnogo putovao. oduvijek me vuce daljina. radoznalost za novim i drugacijim. zdravije i kvalitetnije bih se hranio nego (do) sad. ucio bih se letiti sa onim odijelom "slijepi mis".

da skratim:

Ispunila bih neke svoje želje, ostavila dio novca za sebe, ali vjerovatno bih i dalje živjela normalno. Ne skromno kao sad, ali definitivno ne bih trošila na glupsti.

[STrendzer]

Ja mogu dati kao primjer Nijemce, Austrijce, Skandinavce i zapadnjake općenito.
Oni su za naše pojmove blesavi , ništa ne znaju isl.
Al oni znaju da žive, njima nije u intersu nekretnina, žive kao podnajemnici i boli ih briga za sve a naša raja umire u ostvarenju životnog sna a to je nekretnina i kasnije svu svoju životnu dob posveti toj nepremičnini - da bi na kraju umro kao stvor neispunjenih želja.
Zapadnjaci se za takve stvari ne sikiraju i bolje je tako

ovo je uglavnom lijepo receno..prilicno istinit opis situacije razlike izmedju stranaca i nasih ljudi(bar vecine,ne svih naravno)..
u grob se ide sa kosuljom bez dzepova i nista se ne moze sa sobom ponijeti dole osim one fine uspomene ako ih je covjek dozivio kroz recimo uglavnom lijepa putovanja i susrete finih ljudi,zivotinja i prirode..

[Julia-Klara]

slazem se s vama dvojicom do jedne izvjesne mjere,ali ako cemo realno takav zivot je moguc nekim drugom ljudima (pun putovanja, razgledanja zivotinja,ljudi...) Ljudi na zapadu dobijaju svoje plate i od njih si mogu priustiti stan, pa i neke stvari koji su nasim ljudim auglavnom luksus. Kod nas je jedina stvar koja je licno nasa-kuca! I kao takv aje dokaz sposobnosti i zelje za mirom u porodici. Moze zvucati glupo i smijesno ali je tako. I tom kucom se ne rjesava samo moj stambeni problem kao graditelja, nego i moje djece,pa mozda i njihove djece. Eto, moji roditelji-napravili su kucu, a ja nikad necu biti u mogucnosti napraviti svoju. Oni su obezbjedili mene, i hvala im na tome. Sta da su zivojeli ko podstanari i prije rata, pa se nemas gdje vratiti,ili nemas pravo na taj stan jer se svidja nekom od politicara (bilo je i toga)...Znaci, nemam nista protiv.

Da li bi me novac promijenio? Da, sigurno bi, ne znam u kolikoj mjeri,ali sigurno bi me promijenio. Postoje stvari koje zelim pruziti roditeljima, sestri, sebi, ali ne znam da lih i tada bacala na budalastine. Osnovne potrebe (ok, i malo vise),ali ne bih umjesto dvosobnog stana kupila 10osoban, ne bih imala 5 automobila, nebih se "kerila", kako to kaze nas narod. I dalje bih odjecu kupovala u seconhand shopu, ne bih dala za jednu majicu 100 eura , ne bih vozila BMW nego Kia Venga eto

[STrendzer]

varas se Julija,varas zestoko ovom tvrdnjom da ne bi kupovala recimo malo bolje stvari...ja ne mogu reci da imam puno novaca,nekad imam vise nekad manje ali imam dana da za dan zaradim 2-3 i vise placa(ali ima i mjeseci preko zime ne zaradim nista,malo sto sam lijen malo sto je zima i nije neka nuzda pa se sve pomalo poklopi)...e kad se to desi moras znat da sam za tih 1-2-3 sata zestoko mozdano radio,mozda vise nego neko za 1-2 mjeseca sto misli... i onda se pitas:ako sam ja to sad zaradio,sta ja imam od toga?...poznato je da ne mogu vise od jedne porcije jesti kao i svi ostali ljudi...ok,pojest cu jednu porciju,bit cu sit i to je to,onda skontas da hoces sam sebe necim dobrim nagradit...Julija,sebi za dusu,sebi za uspjeh koji si uradio-Ti,sebi za neku satisfakciju,sebi za samopotrvdu da se to zbilja i desilo sa tom zaradom-znaci da nesto vidis od te zarade,a ne da ti novac bude na Banci(mosh ga onda bacit u smjece ako je smao u Banci)...i jos jednom sebi jer si zaradio onoliko koliko bi pod prijasnim uslovima radio 2-3- mjeseca,plus neki sirovina sef...Juliaj,sve su to aspekti koji covjeku prolaze kroz glavu i jos mnogo toga...
hocu reci,covjek mora da se promijeni,na jednom mozes sebi nabaviti neke stvari koje prije nisi ni gledao nego si samo odmahivao rukom u prolazu govoreci samom sebi-"ah to je za mene ionako preskupo,necu ni gledat"!..

ta promjena je ustvari i potrebna,ona te drzi na pozitivnom levelu,dokaz tvog "uspjeha-znanja-strucnosti-upornosti-itd." koji je vrlo potreban za buduce uspjehe,to ti daje pozitivnu Auru(o auri pisasmo tamo na temi o auri)..
a sto se tice karaktera unutarnjeg da imam ne znam koliko novaca ne bih se mijenjao..to je tako kako je i vrlo sam svjestan puke relativnosti svega na ovom svijetu..nista nije apsolutno..