E zmija se panično bojim
tu ni mrak nije potreban da se smrznem od straha
Moderator: Krokodil Behko
E zmija se panično bojim
Meni je nekako sigurnija " Duga devetka"?Socrates wrote: ↑21 Mar 2018, 18:42 Ja se recimo bojim žena koji obriju obrve 100% i onda ih nacrtaju da izgledaju k'o mongolski pješadinac.
U tom slučaju, potegnem Magnum, dobro ispitam stratesku situaciju u Starbucksu, onda se lagano povlačim iz istog. U drugoj ruci, kafa.
A razmislj'o sam da više i ne idem u Starbucks. Mongolska pješadija se navadila na to zlo, izgleda.
Koji su vaši strahovi?
Mislis na onu sa dugim noktima?
Onda se,iz aviona, na njoj vidi svih osam znakova.Čupava wrote: ↑21 Mar 2018, 18:33Ne smije !!!KOMESAR wrote: ↑21 Mar 2018, 18:25Smije li se na mamu?Čupava wrote: ↑21 Mar 2018, 16:59 Eh sad ozbiljno vezani za temu...
Obično nemam straha proći nekom ulicom sama, u Bosni postoji jedno mjesto, jedan most kažu da se prikazuje noću .. koliko puta sam prošla, nikad mi se ništa nije prikazalo... a prolazila sam i sama a i u društvu bez problema...
Ponekad mi ne bude prijatno noću u kasne sate, na semaforu kad se zaustavim pa ako pored se također zaustavi neki tip, malo neobičnog izgleda, na sekundu me zabrine, ali uvijek budem zaključana u autu tako da strah brzo nestane...
Problem imam sa curicom... ona neće zaspati dok ne prekontrolira vrata, balkone, prozore .. sva balkonska vrata moraju biti zatvorena, prozori ljeti također .. kao i vrata.. bezuspješno je hrabrim, da nema potrebe za strah.. nadam se da će je to brzo proći ...
Sto bi bio mrak kad ima vatraKrokodil Behko wrote: ↑21 Mar 2018, 19:03 Ne znam, vala, ni šta bi' vam reko, o ovome.
Sad ako napišem, da se ne plašim ni mraka u džehenemu, hoćete li mi povjerovati?
Ja ti vjerujem.Krokodil Behko wrote: ↑21 Mar 2018, 19:03 Ne znam, vala, ni šta bi' vam reko, o ovome.
Sad ako napišem, da se ne plašim ni mraka u džehenemu, hoćete li mi povjerovati?
Uvijek su te situacije gore, kad imas neku nejac pored sebe u bilo kojoj opasnijoj situaciji do koje moze doci i iznenada. Pazi na sebe, pazi na njih, a snosis odgovornost.
U mom rodnom gradu postoji jedno mjesto,zvali smo tu dionicu "između harema".Mada,istini za volju nije između harema nego između harema i pravoslavnog groblja.Dijeli ih samo uzak put kojim se dva auta ne mogu mimoići.Stari put u još starijem naselju,Zabrdalje se zove.Tu imamo bliže familije,mislim imali smo,ostale su samo puste kuće i sjećanja po ćoškovima,ali prije rata smo često išli svojima i morali smo proći gorespomenutim putem.Tuda je i po danu bilo strašno proći.Sve u borovima,tišina kakva se opisati ne može,nigdje sunca ni za lijeka tek u daljini poneki udaljeni glas.Kada tu dođeš kao da si na nekom vanzemaljskom mjestu.Pa,spustiš pogled i koračaš,ali onda ti kao neka jeza podilazi,ako malo podigneš pogled krajem oka hvataš one natpise na nišanima i grobovima,godine,imena,...žuri,žuri.
Users browsing this forum: No registered users and 26 guests