Pa ti si klon od onoga što se zaljubio u prijateljicu ali ga koči što je prije zvao sestrom i hoće da se ubije zbog togaphenom wrote:Zaplakao sam dva puta u životu i to 2014 i u martu ove godine ali to je bilo plakanje od ponoći do zore. Prije 5g sam napravio neke greške koje sebi ne mogu oprostiti i tako od tada se u meni sve nakupi pa zaplačem svake 2-3g od tada.Code: Select all
Ali ne stidi se obrijane glave i okova: ponos mu je povrijeđen, od povrijeđena je ponosa i obolio. Uh, kako bi bio sretan, da može sam sebe okriviti! Pretrpio bi onda sve, pa i stid i sramotu. Ali on je strogo sudio sebi i ljuta mu savjest nije pronalazila u prošlosti nikakvu osobito strašnu krivicu, nego jedino običnu omašku, koja se svakom može desiti. Stidi se baš toga, što je on, Raskoljnjikov, propao ovako slijepo, bez nade, napušteno i glupo, po nekoj osudi slijepe sudbine, pa se mora poniziti i pokoriti pred "besmislenošću" nekakve osude, ako hoće i koliko da umiri sebe. (F.M. Dostojevski - Zločin i kazna)
Kupim sve u sebe na javi se pravim da sam super smijem se a iz noci u noc razmišljam do kasno ali ne plačem dok u mene ne eksplodira vulkan emocija u datoj noci. Ipak nije problem u tom plakanju do zore problem je što naredni par dana budem izgubljen što ne spavam ne jedem i kompletnu ravnotežu i zdravstveno stanje organizma poremetim. 5-10 dana budem pod temperaturom u nekom bunilu i ne znam šta se oko mene dešava i uvijek se javlja bolesna ideja o samoubistvu . Bude tu i tableta za smirenje i protiv depresije ali slabo to pomogne
Inače ljudi oko mene umiru lomim ruke noge roditelji sestra i prijatelji se svađaju ni da me dirne
Evo što svašta naleti na forum nego se još i uduplaju. Gremlini.