Out Of Time
Posted: 12 Oct 2018, 00:55
nisam siguran da je dobar trenutak za ovakav jedan susret i svojevrsno objedinjenje stanja svijesti, buduc da ni sam nisam siguran o cemu cu ja zapravo u tom trenutku govorit i sta cu rec.
pretpostavka je da ja u stvari znam, ali je ona naravno pogreshna. zasnovana je na premisi pishem - znachi znam.
uzecu sebi znachi za slobodu i za promjenu da kazem ono sto ne znam, rachunam da pri tom bolji od sebe ne mogu da budem, a gori nadam se da mnogo necu.. i to je valjda nesto.
izvinjavam se unaprijed za partikularnu neizvjesnost, namjera mi nije da vrijedjam logiku foruma.. vec po moguchnosti da dosegnem jedan horizont razumijevanja i objedinjenja svijesti, a koji se kao takav jednostavno ne da promashit ili u najmanju ruku ostavlja minimalan prostor i moguchnost za takvo sto.
vas bi zamolio da ugasite svjetla u svojim glavama i na trenutak zaboravite da takav jedan horizont uopshte ne postoji..
vi koji ste se ponadali da cu vas u ovoj prilici i u ovom nesvetom trenutku poshtedjet sebe.. vjerovatno ste vec shvatili da ste se grdno prevarili.
no to je ponajprije zato sto bi to bila neka vrsta obmane.. nishta manje i nishta vishe.
sad kad su i oni najuporniji napustili daljnje chitanje i ja se ugodnije osjecham u ovom stanju rizika u koji sam sam sebe svjesno doveo bez ikakvog vidljivog benefita za to sto cinim.
no to je ionako ekonomska kategorija.. ili drushtvemo-politichka. kako se vec uzme. na takvo sto sam vec zrtvovao veci dio svog dana i glupo bi bilo da sam zbog takvog cega opet i ponovo doshao i ovdje.
taj rizik, koji ja ovdje prihvatam, jel'?!.. zapravo je formalni oblik horizonta i trenutka objedinjenja stanja svijesti o kom ja ovje pokushavam da govorim, ali buduch da je njega kao takvog nemoguche unaprijed pretpostavit ili se naknadno pozivat na njega, u daljnjem izlaganju ga u tu svrhu vishe necemo pominjat.. kao ni bilo sto drugo, a sto nam u tom smislu i svojstvu moze pruzit bilo kakvu vrstu izvjesnosti.
koliko god da sam mrzovoljan i grub ovih dana, a sto ne lichi bash na mene.. ja sam u principu vrlo zadovoljan sobom i svima.
i svijetom koji me okruzuje naravno..
i koliko god to ponekad izgledalo malo, ja prosto i jednostavno u nekim trenucima nemam vishe.
za razliku od vas ja ne dolazim ovdje zato sto sam raspolozen.. cak sto vishe, uzasno sam neraspolozen.
ono sto me donekle oraspolozi jesu rijetki primjeri otvorenosti i nepatvorenosti, a ono sto me ovako neraspolozenog josh vishe oneraspolozi jest kad vidim da upravo ono opozitno ima pijetet svetog grala..
mozda sam ja samo imao tu srechu da naletim na najveche indijance..
kako god, pomogne mi ponekad da donekle vratim optimizam i pomenuto dobro raspolozenje sam uvid u stanje daleko vecih i vaznijih stvari u vlastitom iliti mom zivotu, a koje takodje isto tako elegantno i temeljito propadaju, te chinjenica da koliko god imao ili sticao u istom tom svom zivotu, uvidjam da mi vremenom ostaje samo manje svega.. pa tako i raspolozenja, jel'?!..
no ne pomogne mi uvijek da vratim i fine manire iliti manire jednog gospodina..
iako imam tu tendenciju da se ponekad i tako ponasham i ophodim, zgrazam se te otmjenosti i kulture. mozda ponajprije zato sto ista, iliti iste, ako bash hocete, podrazumijeva ili podrazumijevaju jednu gramzivost i pretenziju na sve. jedno stanje duha i svijesti kojoj ili kojem ne prija pomisao, ne da ima manje.. vec da nema najvishe. ukratko sve.
ne rachunajuc naravno one koji tu otmjenost nose kao nakit i oponashajuc istu obamanjuju sebe i svijet oko sebe.. iz ko zna kakvih pobuda i lichnih interesa, kao ni one koji istu isticu zbog prostog zadovoljenja opstih drushtvenih pretpostavki o pojedincu i kako bi on kao takav trebalo da se ponasha ili ophodi.
hohstapleri ce se sami prepoznat..
chinjenica je da mi josh od pechinskog doba pa naovamo pokushavamo jedni drugima na ovaj ili onaj nacin da neshto saopshtimo, kazemo ako bash hocete. na tom temelju su izmedju ostalog nastale vjere, kulture, tradicije i sama civilizacija naposlijetku. medjutim, sta je to civilizacija.?! jel' postoji ona vishe uopshte.?! na osnovu saznanja i iskustava vecina ce rec da.. ali da bi dokazali da ona kao takva postoji mi bi smo morali imat i neki dokaz za takvo sto, da to nije samo utisak koji smo stekli ili ga imamo posredstvom ovoga, onoga, nekoga ili nechega.
da se poshtedimo suvishnog dekonstrukcionizma.. dojma sam da u najmanju ruku civilizacija ne postoji u onom obliku, smislu i vrlini koju je nekad imala ili da na kraju krajeva vishe uopshte ne postoji, a iz prostog razloga sto u onom trenutku kad drushtvena konjunktura uzme drushtveno-politichke teme za sebe kao prioritetne, ispada da sve to sto smo mi od pochetka vremena htjeli jedni drugima da kazemo i saopshtimo zapravo, ako mi dopustite da vas poshtedim onog raspadnutog sifilistichara sto je grlio konje i vjerovao da buduchnost svijeta ovisi o njemu i njegovim mislima, vjerujem da svi znamo o kome je rijech, te da budem slikovit.. je najobichniji zec. znachi nishta.. tachka.
da se ne zavaravamo, ta pozicija nije nimalo bezazlena. ne toliko sto u tom saznanju ne zelim da slusham ili citam bilo cije mishljenje, vec sto nisam siguran ni da me zanima vlastito i da u tom pogledu imam bilo sta pametno za rec i sam.
ja sam covjek s jednom ogromnom dozom samokritichnosti, cak i kad se ona kao takva ne vidi ili da budem precizniji.. vi je ne vidite.
ali dosta o vama.. da kazemo nekoliko rijeci i o meni.
ustanovili smo vec da ne volim pretjerano da citam tudje postove.. tu i tamo procitam po koji svoj.
gramatika svi znamo da mi nije jaca strana.. iako su mi poznata uglavnom sva gramatichka pravila, cak i ona za koja niste i vjerovatno nikad necete ni cut. moja akribija najkrache i jednostavno receno lezi u necem drugom.
iskreno uzivam kad me uce gdje ide veliko slovo, tachka, zarez.. tvrdo, meko i ostalo shranje.
koliko god bio svojeglav i ohol.. uvijek cu se radovat da naucim neshto od vas i vishe cu se radovat vashem znanju i vrlni nego svojoj oholosti.
mada do sad nisam imao takav sluchaj..
ja koji knjizevnost uzimam za jedinu zakonomjernost kao primarnu i prioritetnu i iako u problematiku iste ne ulazim s budistichkim stapanjem s predmetom prouchavanja, imam kakvu takvu sliku i predstavu o cjelini svijeta i razlichitim utemeljenjima govora i jezika i svim njegovim moguchim varijacijama. lektori su zadnja linija stvaralashtva pa me neshto pretjerano ta uloga ne privlachi niti me kao takva zanima.
pa o njoj ne bi ni govorio..
osim sto bi mozda rekao da oni koji na knjizevnost gledaju iz perspektive ontoloshke fenomenologije nemaju pravu predstavu o knjizevnosti.. jer je knjizevnost utemeljena u transcedentnom iliti bogu, ako bash hocete.. a ne sama u sebi iliti pravilima i normama koja se i kao takva vrlo cesto krshe.
zachi propushtaju bit..
lingvistichka slika svijeta je vishe-manje zavrshena.. ostalo je vrlo malo prostora za bilo kakvu autentichnost.
knjizevnost je jedna od stvari, ako ne i jedina.. bez koje mozda ne bi ni znali ni umijeli da postojimo.
projekcija svih nasih snova, zelja i saznanja, te krajnje ishodishte svih nasih moguchnosti i odraz sveukupnosti neshih dostignucha.
ukratko, ako ste imali srecu da se nikad ne zapitate sta je to knjizevnost.. onda znate sta je knjizevnost.
a ako ste imali tu nesrecu da se zapitate sta je to knjizevnost.. onda imate sve probleme ovog svijeta.
to je vec pozicija filozofije. dok se ne pitam nishta, znam sve. cim se zapitam, ne znam vishe nishta.
mozda zato filozofi u najvecoj mjeri spopadaju i terorishu istorichare..
jeftina, ali suha hrana.. ako mene pitate. dugorochno zna da izazove niz neugodnosti.
kako god, vrijeme velikih knjizevnika i velikih djela je debelo iza nas.. no pitanje je sta je ispred nas.?!
ako mi dozvolite da malo polemishem sam sa sobom i da se vratim na pitanje govora i jezika.. rekao bi da govor i jezik nisu nishta drugo nego konstrukti koji formiraju jedno polje mishljenja. sto na kraju i u konachnici znachi da je i mishljenje samo konstrukcija.
iz cega slijedi da ja ne samo da ne mogu razmishljat izvan odredjenog polja mishljenja iliti konstrukcije istog, vec da ne mogu ni imat vlastito mishljenje.. za takvo sto bi mi u najmanju ruku trebao vlastiti privatni jezik. koji naravno nemam.
znaci mogu jedino da sutim..
sto je u konachnici isto, jer bi ta i takva izvandiskursna praksa rezultirala isto.. ja bi govorio, ali niko to ne bi cuo.
ili pisao, ali to niko ne bi vidio.. svejedno.
jezik je rezultat dogovora.. nishta drugo nego niz tachaka oko kojih se u prvom redu slazemo.
zanimljivo koliko ga vrlo cesto koristimo da zapravo izrazimo svoje negodovanje i neslaganje..
usudio bi se rec da mu je to postala ujedno i osnovna svrha i namjena..
ima i onaj japanac, stvarno sam zaboravio kako se zove, koji je tvrdio da je mjera covjekovog zivota u mjeri njegove ishrane, te ako se hranite ovako ili onako.. garantovano cete prebacit bar sto dvadeset godina.
nisu to bezazlene stvari.. i iako nisam sklon tim makrobiotichkim teorijama siguran sam da je to sve u nekoj mjeri s chovjekovom fiziologijom, no ono sto je meni bilo zanimljivo jest njegova teza da je i koliko je u stvari vrsta prehrane u direktnoj vezi i s ljudskim ponashanjem, te kako razlichita prehrana moze da uvjetuje i samo vishe ili manje violentno djelovanje pojedinca ili cijelog drushtva.
naravno.. niko nas ne tjera da to uzmemo u obzir.
ovdje ne mogu a da ne povuchem paralelu s nashim drushtveno-politichkim stanjem i situacijom u kojoj se u tom smislu i svojstvu nalazimo. buduch da je kao takva aktuelna.. jel'.?! kao drushtvo s vrlo neobichnim politichkim izborima mi se nikad ne bi mogli odredit po ovom gorepomenutom makrobiotichkom principu, a iz prostog razloga sto ne mislimo ili ne vjerujemo da ozbiljnost prebiva u tom.
znachi, horizont teorijskog respekta za makrobiotichki pristup drushtveno-politichkim temama ne postoji..
iako i tu itekako stoji da.. kad si gladan nisi svoj.!
to je ta paradigma i suchaj i primjer kad na partikularnom jednom nivou (citaj gradjanskom) ne nalazimo potrebnu satisfakciju i radost pa na horizontu drushtvene percepcije trazimo i zahtijevamo da ta radost bude vazna..
buduch da ja ne vidim relevantnost takve jedne vaznosti i samim tim sam osudjen na jednu uzaludnost i beznachajnost, bio bi neizmjerno zahvalan da mi neko kaze o cemu je ovdje zapravo rijec.
sinkretizam nije moguch izmedju dvije iste stvari.. ili tri, svejedno. on je kao takav iskljuchivo rezervisan za potrebe onih koji posreduju izmedju nas.
valjda zato i tolika frka oko clana predsjednishtva i funkcije koja u objektivnom smislu nema nikakvu vaznost.
i problem da shvatimo da pomenuta razlichitost i volja naroda nije utemeljena u njemu kao takva.. vech upravo suprotno.
nauka kaze da postoje genetske predispozicije i potreba za simbolichkim posrednicima duboko u nama..
neki su to samo prije shvatili..
znachi stvar je vrlo prosta.. ne znam samo kako smo neshto tako vazno uspjeli da zaboravimo.
s druge strane, na temelju jedne zablude, ako tako mozemo rec, jel'.?! mi smo stvorili jedno polje mishljenja i proveli nekih sto godina u samoubilachkom radu na sebi samima u pomenutom polju prouchavanja, a koje je u biti i u stvari takvo.. da kad bude najbolje i u najvecoj mjeri definisana pomenuta zabluda, ona kao takva vishe ne moze da postoji.
steta..
pretpostavka je da ja u stvari znam, ali je ona naravno pogreshna. zasnovana je na premisi pishem - znachi znam.
uzecu sebi znachi za slobodu i za promjenu da kazem ono sto ne znam, rachunam da pri tom bolji od sebe ne mogu da budem, a gori nadam se da mnogo necu.. i to je valjda nesto.
izvinjavam se unaprijed za partikularnu neizvjesnost, namjera mi nije da vrijedjam logiku foruma.. vec po moguchnosti da dosegnem jedan horizont razumijevanja i objedinjenja svijesti, a koji se kao takav jednostavno ne da promashit ili u najmanju ruku ostavlja minimalan prostor i moguchnost za takvo sto.
vas bi zamolio da ugasite svjetla u svojim glavama i na trenutak zaboravite da takav jedan horizont uopshte ne postoji..
vi koji ste se ponadali da cu vas u ovoj prilici i u ovom nesvetom trenutku poshtedjet sebe.. vjerovatno ste vec shvatili da ste se grdno prevarili.
no to je ponajprije zato sto bi to bila neka vrsta obmane.. nishta manje i nishta vishe.
sad kad su i oni najuporniji napustili daljnje chitanje i ja se ugodnije osjecham u ovom stanju rizika u koji sam sam sebe svjesno doveo bez ikakvog vidljivog benefita za to sto cinim.
no to je ionako ekonomska kategorija.. ili drushtvemo-politichka. kako se vec uzme. na takvo sto sam vec zrtvovao veci dio svog dana i glupo bi bilo da sam zbog takvog cega opet i ponovo doshao i ovdje.
taj rizik, koji ja ovdje prihvatam, jel'?!.. zapravo je formalni oblik horizonta i trenutka objedinjenja stanja svijesti o kom ja ovje pokushavam da govorim, ali buduch da je njega kao takvog nemoguche unaprijed pretpostavit ili se naknadno pozivat na njega, u daljnjem izlaganju ga u tu svrhu vishe necemo pominjat.. kao ni bilo sto drugo, a sto nam u tom smislu i svojstvu moze pruzit bilo kakvu vrstu izvjesnosti.
koliko god da sam mrzovoljan i grub ovih dana, a sto ne lichi bash na mene.. ja sam u principu vrlo zadovoljan sobom i svima.
i svijetom koji me okruzuje naravno..
i koliko god to ponekad izgledalo malo, ja prosto i jednostavno u nekim trenucima nemam vishe.
za razliku od vas ja ne dolazim ovdje zato sto sam raspolozen.. cak sto vishe, uzasno sam neraspolozen.
ono sto me donekle oraspolozi jesu rijetki primjeri otvorenosti i nepatvorenosti, a ono sto me ovako neraspolozenog josh vishe oneraspolozi jest kad vidim da upravo ono opozitno ima pijetet svetog grala..
mozda sam ja samo imao tu srechu da naletim na najveche indijance..
kako god, pomogne mi ponekad da donekle vratim optimizam i pomenuto dobro raspolozenje sam uvid u stanje daleko vecih i vaznijih stvari u vlastitom iliti mom zivotu, a koje takodje isto tako elegantno i temeljito propadaju, te chinjenica da koliko god imao ili sticao u istom tom svom zivotu, uvidjam da mi vremenom ostaje samo manje svega.. pa tako i raspolozenja, jel'?!..
no ne pomogne mi uvijek da vratim i fine manire iliti manire jednog gospodina..
iako imam tu tendenciju da se ponekad i tako ponasham i ophodim, zgrazam se te otmjenosti i kulture. mozda ponajprije zato sto ista, iliti iste, ako bash hocete, podrazumijeva ili podrazumijevaju jednu gramzivost i pretenziju na sve. jedno stanje duha i svijesti kojoj ili kojem ne prija pomisao, ne da ima manje.. vec da nema najvishe. ukratko sve.
ne rachunajuc naravno one koji tu otmjenost nose kao nakit i oponashajuc istu obamanjuju sebe i svijet oko sebe.. iz ko zna kakvih pobuda i lichnih interesa, kao ni one koji istu isticu zbog prostog zadovoljenja opstih drushtvenih pretpostavki o pojedincu i kako bi on kao takav trebalo da se ponasha ili ophodi.
hohstapleri ce se sami prepoznat..
chinjenica je da mi josh od pechinskog doba pa naovamo pokushavamo jedni drugima na ovaj ili onaj nacin da neshto saopshtimo, kazemo ako bash hocete. na tom temelju su izmedju ostalog nastale vjere, kulture, tradicije i sama civilizacija naposlijetku. medjutim, sta je to civilizacija.?! jel' postoji ona vishe uopshte.?! na osnovu saznanja i iskustava vecina ce rec da.. ali da bi dokazali da ona kao takva postoji mi bi smo morali imat i neki dokaz za takvo sto, da to nije samo utisak koji smo stekli ili ga imamo posredstvom ovoga, onoga, nekoga ili nechega.
da se poshtedimo suvishnog dekonstrukcionizma.. dojma sam da u najmanju ruku civilizacija ne postoji u onom obliku, smislu i vrlini koju je nekad imala ili da na kraju krajeva vishe uopshte ne postoji, a iz prostog razloga sto u onom trenutku kad drushtvena konjunktura uzme drushtveno-politichke teme za sebe kao prioritetne, ispada da sve to sto smo mi od pochetka vremena htjeli jedni drugima da kazemo i saopshtimo zapravo, ako mi dopustite da vas poshtedim onog raspadnutog sifilistichara sto je grlio konje i vjerovao da buduchnost svijeta ovisi o njemu i njegovim mislima, vjerujem da svi znamo o kome je rijech, te da budem slikovit.. je najobichniji zec. znachi nishta.. tachka.
da se ne zavaravamo, ta pozicija nije nimalo bezazlena. ne toliko sto u tom saznanju ne zelim da slusham ili citam bilo cije mishljenje, vec sto nisam siguran ni da me zanima vlastito i da u tom pogledu imam bilo sta pametno za rec i sam.
ja sam covjek s jednom ogromnom dozom samokritichnosti, cak i kad se ona kao takva ne vidi ili da budem precizniji.. vi je ne vidite.
ali dosta o vama.. da kazemo nekoliko rijeci i o meni.
ustanovili smo vec da ne volim pretjerano da citam tudje postove.. tu i tamo procitam po koji svoj.
gramatika svi znamo da mi nije jaca strana.. iako su mi poznata uglavnom sva gramatichka pravila, cak i ona za koja niste i vjerovatno nikad necete ni cut. moja akribija najkrache i jednostavno receno lezi u necem drugom.
iskreno uzivam kad me uce gdje ide veliko slovo, tachka, zarez.. tvrdo, meko i ostalo shranje.
koliko god bio svojeglav i ohol.. uvijek cu se radovat da naucim neshto od vas i vishe cu se radovat vashem znanju i vrlni nego svojoj oholosti.
mada do sad nisam imao takav sluchaj..
ja koji knjizevnost uzimam za jedinu zakonomjernost kao primarnu i prioritetnu i iako u problematiku iste ne ulazim s budistichkim stapanjem s predmetom prouchavanja, imam kakvu takvu sliku i predstavu o cjelini svijeta i razlichitim utemeljenjima govora i jezika i svim njegovim moguchim varijacijama. lektori su zadnja linija stvaralashtva pa me neshto pretjerano ta uloga ne privlachi niti me kao takva zanima.
pa o njoj ne bi ni govorio..
osim sto bi mozda rekao da oni koji na knjizevnost gledaju iz perspektive ontoloshke fenomenologije nemaju pravu predstavu o knjizevnosti.. jer je knjizevnost utemeljena u transcedentnom iliti bogu, ako bash hocete.. a ne sama u sebi iliti pravilima i normama koja se i kao takva vrlo cesto krshe.
zachi propushtaju bit..
lingvistichka slika svijeta je vishe-manje zavrshena.. ostalo je vrlo malo prostora za bilo kakvu autentichnost.
knjizevnost je jedna od stvari, ako ne i jedina.. bez koje mozda ne bi ni znali ni umijeli da postojimo.
projekcija svih nasih snova, zelja i saznanja, te krajnje ishodishte svih nasih moguchnosti i odraz sveukupnosti neshih dostignucha.
ukratko, ako ste imali srecu da se nikad ne zapitate sta je to knjizevnost.. onda znate sta je knjizevnost.
a ako ste imali tu nesrecu da se zapitate sta je to knjizevnost.. onda imate sve probleme ovog svijeta.
to je vec pozicija filozofije. dok se ne pitam nishta, znam sve. cim se zapitam, ne znam vishe nishta.
mozda zato filozofi u najvecoj mjeri spopadaju i terorishu istorichare..
jeftina, ali suha hrana.. ako mene pitate. dugorochno zna da izazove niz neugodnosti.
kako god, vrijeme velikih knjizevnika i velikih djela je debelo iza nas.. no pitanje je sta je ispred nas.?!
ako mi dozvolite da malo polemishem sam sa sobom i da se vratim na pitanje govora i jezika.. rekao bi da govor i jezik nisu nishta drugo nego konstrukti koji formiraju jedno polje mishljenja. sto na kraju i u konachnici znachi da je i mishljenje samo konstrukcija.
iz cega slijedi da ja ne samo da ne mogu razmishljat izvan odredjenog polja mishljenja iliti konstrukcije istog, vec da ne mogu ni imat vlastito mishljenje.. za takvo sto bi mi u najmanju ruku trebao vlastiti privatni jezik. koji naravno nemam.
znaci mogu jedino da sutim..
sto je u konachnici isto, jer bi ta i takva izvandiskursna praksa rezultirala isto.. ja bi govorio, ali niko to ne bi cuo.
ili pisao, ali to niko ne bi vidio.. svejedno.
jezik je rezultat dogovora.. nishta drugo nego niz tachaka oko kojih se u prvom redu slazemo.
zanimljivo koliko ga vrlo cesto koristimo da zapravo izrazimo svoje negodovanje i neslaganje..
usudio bi se rec da mu je to postala ujedno i osnovna svrha i namjena..
ima i onaj japanac, stvarno sam zaboravio kako se zove, koji je tvrdio da je mjera covjekovog zivota u mjeri njegove ishrane, te ako se hranite ovako ili onako.. garantovano cete prebacit bar sto dvadeset godina.
nisu to bezazlene stvari.. i iako nisam sklon tim makrobiotichkim teorijama siguran sam da je to sve u nekoj mjeri s chovjekovom fiziologijom, no ono sto je meni bilo zanimljivo jest njegova teza da je i koliko je u stvari vrsta prehrane u direktnoj vezi i s ljudskim ponashanjem, te kako razlichita prehrana moze da uvjetuje i samo vishe ili manje violentno djelovanje pojedinca ili cijelog drushtva.
naravno.. niko nas ne tjera da to uzmemo u obzir.
ovdje ne mogu a da ne povuchem paralelu s nashim drushtveno-politichkim stanjem i situacijom u kojoj se u tom smislu i svojstvu nalazimo. buduch da je kao takva aktuelna.. jel'.?! kao drushtvo s vrlo neobichnim politichkim izborima mi se nikad ne bi mogli odredit po ovom gorepomenutom makrobiotichkom principu, a iz prostog razloga sto ne mislimo ili ne vjerujemo da ozbiljnost prebiva u tom.
znachi, horizont teorijskog respekta za makrobiotichki pristup drushtveno-politichkim temama ne postoji..
iako i tu itekako stoji da.. kad si gladan nisi svoj.!
to je ta paradigma i suchaj i primjer kad na partikularnom jednom nivou (citaj gradjanskom) ne nalazimo potrebnu satisfakciju i radost pa na horizontu drushtvene percepcije trazimo i zahtijevamo da ta radost bude vazna..
buduch da ja ne vidim relevantnost takve jedne vaznosti i samim tim sam osudjen na jednu uzaludnost i beznachajnost, bio bi neizmjerno zahvalan da mi neko kaze o cemu je ovdje zapravo rijec.
sinkretizam nije moguch izmedju dvije iste stvari.. ili tri, svejedno. on je kao takav iskljuchivo rezervisan za potrebe onih koji posreduju izmedju nas.
valjda zato i tolika frka oko clana predsjednishtva i funkcije koja u objektivnom smislu nema nikakvu vaznost.
i problem da shvatimo da pomenuta razlichitost i volja naroda nije utemeljena u njemu kao takva.. vech upravo suprotno.
nauka kaze da postoje genetske predispozicije i potreba za simbolichkim posrednicima duboko u nama..
neki su to samo prije shvatili..
znachi stvar je vrlo prosta.. ne znam samo kako smo neshto tako vazno uspjeli da zaboravimo.
s druge strane, na temelju jedne zablude, ako tako mozemo rec, jel'.?! mi smo stvorili jedno polje mishljenja i proveli nekih sto godina u samoubilachkom radu na sebi samima u pomenutom polju prouchavanja, a koje je u biti i u stvari takvo.. da kad bude najbolje i u najvecoj mjeri definisana pomenuta zabluda, ona kao takva vishe ne moze da postoji.
steta..