Mehanizmi odbrane?

[Čupava]

Tvorac ideje o odbrambenim mehanizmima je Sigmund Frojd. Da bi pojedinac sačuvao samopoštovanje pred samim sobom i pred drugima, zaštitio sebe od čestih neuspeha i osećanja manje vrednosti on nesvesno koristi različite odbrambene mehanizme. On tako nastoji da dokaže da razlozi njegovih neuspeha nisu u njemu samom već da je neko drugi odgovoran za to. Svi mehanizmi odbrane imaju dve zajedničke karakteristike :
1. oni deluju nesvesno
2. oni iskrivljuju, falsifikuju stvarnost na neki način, kako bi se ta stvarnost lakše i bezbolnije prihvatila.

Mehanizmi odbrane, su obrasci osećanja, misli ili ponašanja koji su relativno nenamerni, automatski i nastaju kao reakcija na percepciju (opažanje) psihičke opasnosti. Konstruisani su da se sakriju ili ublaže konflikti ili stresovi koji mogu izazvati anksioznost. Oni čuvaju psihološki integritet pojedinca, međutim često korišćenje može ugroziti psihološko i socijalno funkcionisanje.
Mehanizmi odbrane su postupci kojima se čovekovo JA brani od ugrožavajućih spoljašnjih opasnosti i od sopstvenih neprihvatljivih želja.
Ljudi ih koriste u raznim situacijama, i najčešće nisu ni svesni da to rade. Oni mogu da nam odmognu u pravoj proceni neke situacije, ali mogu biti i od koristi kako bismo lakše podneli neku tešku situaciju.
Postoji više mehanizama odbrane kojima se ego bori sa „neprijatnostima“ njihovim odbacivanjem, premeštanjem u spoljašnju sredinu ili preoblikovanjem u prihvatljiviji oblik. Evo nekih, najčešće korišćenih mehanizama :
1. potiskivanje ili represija
2. poricanje ili negiranje
3. projekcija
4. racionalizacija
5. intelektualizacija
6. izolacija
7. reaktivna formacija
8. regresija
9. pomeranje
10. sublimacija
11. identifikacija
12. poništavanje
13. sanjarenje ili fantaziranje

Psihološki mehanizmi odbrane imaju svoju funkciju u razvoju osobe, bez njih je gotovo nemoguće zamisliti jedno zdravo i normalno odrastanje i njihova uloga je neprocenjiva u svakoj kriznoj situaciji sa kojom se čovek susretne tokom svog života. Normalno je da se čovek ponekad brani od prevelike neprijatnosti korišćenjem mehanizama odbrane, ali može imati negativan uticaj ako se oni koriste kao uobičajeni načini funkcionisanja.

Izvor :
"Osnovi socijalne psihologije", Nikola Rot

Ja se držim one stare poslovice :


Tamo gdje prolazi da budeš budala,nema potrebe praviti se pametnim..

Koji je vaš odbrambeni sistem?

[Nice try]

Ne sviđa mi se da igdje prođem kao budala, ni naizgled.
To je možda pogrešno.
Drugačije ne mogu.
A mehanizmi odbrane, ne znam. Nešto potisnem, ponešto zaboravim...pa se pojavi nakon nekog vremena još obimnije nego u prvom slučaju.
Najviše "premećem", što bi rekla moja tetka. Pređem preko onoga što ne mogu promijeniti, popraviti, izdržati emocionalno.
Bog zna da ima toga poprilično.

[Čupava]

Ne sviđa mi se da igdje prođem kao budala, ni naizgled.
To je možda pogrešno.
Drugačije ne mogu.
A mehanizmi odbrane, ne znam. Nešto potisnem, ponešto zaboravim...pa se pojavi nakon nekog vremena još obimnije nego u prvom slučaju.
Najviše "premećem", što bi rekla moja tetka. Pređem preko onoga što ne mogu promijeniti, popraviti, izdržati emocionalno.
Bog zna da ima toga poprilično.

Ma sa nekim osobama ne mozemo postupiti drugačije ...

“Ne vidjeti, ne čuti i ništa ne reći”...

[toxic]

Koji je vaš odbrambeni sistem?

Ja se najcesce povlacim u sebe i tu sam dok se ne osecam sigurno da izadjem, kao kornjaca koja se sakrije u svoju kucicu dok prodje opasnost.
Ne sto se plasim suociti s nekim stvarima, nego na taj nacin dam sebi vreme da razmislim o situaciji u kojoj sam se nasla i na taj nacin sama sebi dam odgovor na pitanja koja mi se motaju po glavi.

[Mutevelija]

Ja sam ko dijete znao se zabit u kauč ko noj.

[Čupava]

Ja sam ko dijete znao se zabit u kauč ko noj.

Nadam se da to vise ne radiš

[Mutevelija]

Veca mi sad gava

[dadojović]

Ovo: "praviti se budala", je relativno česta pojava/savjet. To nikada nisam mogao shvatiti. Namjerno se pretvarati da nešto ne znamo/ne shvaćamo, a samim time i ostavljati dojam da smo neukiji... jednostavno neshvatljivo.

[Masamune]

Ovo: "praviti se budala", je relativno česta pojava/savjet. To nikada nisam mogao shvatiti. Namjerno se pretvarati da nešto ne znamo/ne shvaćamo, a samim time i ostavljati dojam da smo neukiji... jednostavno neshvatljivo.

Nekad ipak dobro dođe, a to je obično kad si između dvije vatre pa ni tamo ni ovamo, jer šta god odabereš ne valja.
Svi mi nekad budemo u takvoj situaciji. Budale u tim situacijama najbolje prolaze.

[dadojović]

Ovo: "praviti se budala", je relativno česta pojava/savjet. To nikada nisam mogao shvatiti. Namjerno se pretvarati da nešto ne znamo/ne shvaćamo, a samim time i ostavljati dojam da smo neukiji... jednostavno neshvatljivo.

Nekad ipak dobro dođe, a to je obično kad si između dvije vatre pa ni tamo ni ovamo, jer šta god odabereš ne valja.
Svi mi nekad budemo u takvoj situaciji. Budale u tim situacijama najbolje prolaze.

U takvim situacijama, ako je moguće, bolje je onda zauzeti neutralni stav.

[Odraz]

Ne druzim se sa svakim. Sto bi rekao jedan moj poznanik - Jeb'o budale.

[HAVANA]

Ovo: "praviti se budala", je relativno česta pojava/savjet. To nikada nisam mogao shvatiti. Namjerno se pretvarati da nešto ne znamo/ne shvaćamo, a samim time i ostavljati dojam da smo neukiji... jednostavno neshvatljivo.

Tesko je i preopsirno to opisati ali najcesce se desava u poslu i tako nekim stvarima gdje si prisiljen biti u krugu sa odredjenim ljudima i gdje tim cinom preskaces besmislene rasprave, u drugim situacijama vidis nesto sto drugi misli da ne vidis, stvaras sliku i smanjujes rizik,pomocu toga planiras slijedeci potez i izbjegavas potencijalnu stetu a u konacnici prolazi ti ono sto si zamislio.Svaka rasprava i konfrontacija, prepucavanje, dokazivanje ti sise energiju i uzima dragocjeno vrijeme. Bitno je sprovesti u djelo sto si zamislio a ne raspravljati u nedogled. Cak i u druzenju sto kaze odraz, jebo budale.Cesto sretnes ljude koji sve znaju i u svaki qrac se petljaju. I sta sad njemu objasnjavati i raspravljati sa takvim? Jes aha i cao. Najbolje nikako sa takvim, a ako vec mora izbjegni suplju pricu i tjeraj po svom.

[Grom]

Samo sabura

[jelena...]

Nešto se ne sjećam tog ''praviti se budalom'' mehanizma odbrane iz udžbenika i neke ozbiljne literature...

Racionalizacija i sublimacija su najkorisnije, mada racionalizacija nekad stvarno zna zvučati smiješno, a ponekad i tužno kad vidiš po izrazu lica i govoru tijela da je nekom baš krivo što nije postigao željeni uspjeh u nekom poslu, a verbalno ubjeđuje i sebe i druge kako mu je i bolje što nije ili mu čak nije ni važno...nagledala sam se toga po konkursima za posao. Mad ima i situacija kad je korisno racionalno sagledati neki neuspjeh i zadovoljiti se onim što imaš, ali ne i pretjerivati u hvali onog dosegnutog.

Negacija, za koju važi da je najstariji i jedan od najčešće korišćenih m.o., meni baš i nije tako bezazlena kako se čini jer može biti i pokazatelj baš ozbiljnog poremećaja u slučaju neke tragedije, iznenadnog smrtnog slučaja kada majka izgubi dijete ili žena/muškarac voljenu osobu sa kojom je proveo/la cijeli život pa negira taj gubitak i uporno se ponaša kao da se ništa nije desilo.
Uopšte ne znam kako bih se ja ponašala i šta treba uraditi ako primijetiš takvo ponašanje kod nekog ko ti je blizak.

Reaktivna formacija mi je zanimljiva i svašta se zna kriti ispod maske tog odbrambenog mehanizma. Sjećam se primjera iz knjiga i predavanja koje se ne bih lako usudila ni na forumu napisati, a imam primjere u bližoj rodbini koji su baš ono knjiški primjeri ovog odbrambenog mehanizma.

Uglavnom, sve navedene mi koristimo u većoj ili manjoj mjeri. Korisno je biti barem donekle svjestan toga.

Nevjerovatno je šta će sve čovjek uraditi i šta je sve spreman da uradi ili kaže samo da bi izbjegao osjećaj neprijatnosti koji je inače nešto neminovno i sastavni dio života...ili da sačuva u glavi neku nerealnu, idealizovanu sliku sebe nepromijenjenom u svojoj glavi nakon nekih neuspjeha i životnih padova. A što je čovjek inteligentniji, to je priča koja prati mehanizme odbrane i sama njegova upotreba istih zanimljivija za posmatranje i analizu.

[Nice try]

Svakako, svako na svoj način, važno je biti svjestan toga.

[Chloe]

Svakako, svako na svoj način, važno je biti svjestan toga.

[dadojović]

Ovo: "praviti se budala", je relativno česta pojava/savjet. To nikada nisam mogao shvatiti. Namjerno se pretvarati da nešto ne znamo/ne shvaćamo, a samim time i ostavljati dojam da smo neukiji... jednostavno neshvatljivo.

Tesko je i preopsirno to opisati ali najcesce se desava u poslu i tako nekim stvarima gdje si prisiljen biti u krugu sa odredjenim ljudima i gdje tim cinom preskaces besmislene rasprave, u drugim situacijama vidis nesto sto drugi misli da ne vidis, stvaras sliku i smanjujes rizik,pomocu toga planiras slijedeci potez i izbjegavas potencijalnu stetu a u konacnici prolazi ti ono sto si zamislio.Svaka rasprava i konfrontacija, prepucavanje, dokazivanje ti sise energiju i uzima dragocjeno vrijeme. Bitno je sprovesti u djelo sto si zamislio a ne raspravljati u nedogled. Cak i u druzenju sto kaze odraz, jebo budale.Cesto sretnes ljude koji sve znaju i u svaki qrac se petljaju. I sta sad njemu objasnjavati i raspravljati sa takvim? Jes aha i cao. Najbolje nikako sa takvim, a ako vec mora izbjegni suplju pricu i tjeraj po svom.

Slažem se s ovim dijelom kada kažeš: da je s takvim osobama svaka rasprava uzaludna. Problem je što će samo nastaviti po svome, ako se mi pravimo blentavi, još više uvjereni da znaju bolje. Doduše, oni će isti takvi biti i ako im izložimo elaborat za Nobelovu nagradu.

[Hurija]

Ma dobro šuti se više iz pristojnosti ,tokom vremena covjek stekne brend

[HAVANA]

Tesko je i preopsirno to opisati ali najcesce se desava u poslu i tako nekim stvarima gdje si prisiljen biti u krugu sa odredjenim ljudima i gdje tim cinom preskaces besmislene rasprave, u drugim situacijama vidis nesto sto drugi misli da ne vidis, stvaras sliku i smanjujes rizik,pomocu toga planiras slijedeci potez i izbjegavas potencijalnu stetu a u konacnici prolazi ti ono sto si zamislio.Svaka rasprava i konfrontacija, prepucavanje, dokazivanje ti sise energiju i uzima dragocjeno vrijeme. Bitno je sprovesti u djelo sto si zamislio a ne raspravljati u nedogled. Cak i u druzenju sto kaze odraz, jebo budale.Cesto sretnes ljude koji sve znaju i u svaki qrac se petljaju. I sta sad njemu objasnjavati i raspravljati sa takvim? Jes aha i cao. Najbolje nikako sa takvim, a ako vec mora izbjegni suplju pricu i tjeraj po svom.

Slažem se s ovim dijelom kada kažeš: da je s takvim osobama svaka rasprava uzaludna. Problem je što će samo nastaviti po svome, ako se mi pravimo blentavi, još više uvjereni da znaju bolje. Doduše, oni će isti takvi biti i ako im izložimo elaborat za Nobelovu nagradu.

Ma nek nastavlja sta hoce,bit je da ja sprovedem sta sam zamislio a ne sta ce on.Nek truni i dalje i pravi se pametan.Slava mu sva...Meni moje,njemu njegovo.

[Nora Ibsenova]

Nešto se ne sjećam tog ''praviti se budalom'' mehanizma odbrane iz udžbenika i neke ozbiljne literature...

Mislila sam da niko neće primijetiti.

I nije nikakav mehanizam odbrane.
Nego je Čupava negdje našla ovaj tekst i zveknula tu izreku ili moto iako nemaju veze jedni sa drugima.

Pod mehanizmima odbrane u tekstu se misli na načine na koje pojedinac čuva svoje mentalno zdravlje i načine na koje se bori protiv traume, loših dešavanja, ili jednostavno, sramnih događaja koje želi da zaboravi.

Ovdje mi je i čitajući tekst kao jedan od ekstremnih mehanizama odbrane pao na pamet i DID, kada pojedinac u ranom djetinjstvu prolazi kroz tolike traume sa kojima ne zna da se nosi i stvara različite ličnosti u sebi kako bi se nosio sa traumom i životom.

Moj način odbrane je recimo fantaziranje, maštanje, ranije sam imala ozbiljnih problema sa tim, znala sam se toliko uživit u maštu da se otkačim od stvarnosti.

Recimo, najčešće mi je bilo zamišljat da sam na nekom drugom mjestu, u nekom stanu gdje sama živim, niko me ne dira, ne slušam ničije svađe itd, i toliko to stvarno izmaštam da kaf popijem čašu vode stavim je na neki stolić koji postoji samo u mojoj glavi. Tek kad čaša zvekne od pod, trzne me iz maštarije.

I nisam znala nikog da to radi dok nisam na poslu upoznala kolegicu i kroz priču saznala da je ona zbog toga završila na psihijatriji.

Pa sam i ja skontala da moram malo to da kontrolišem.