Nasli ste, da li biste vratili

[carobnjak N]

Ja nikad nisam skonto u onim pricama kad ljudi pronadju tipa 50.000 km neko izgubio na parkingu...kako jbt mozes nositi sa sobom pedest hiljada i onda da ti ispadnu negdje?!!

Ne znam da li se iko sjeca jednog poslijeratnog dogadjaja iz Hrvatske.
Par je imao dijete kojem je za nastavak zivota trebala neka operacija koja se nije mogla raditi u Hrvatskoj, a za nju je trebalo tada 70.000 KM. Tada se s toliko para moglo napraviti duplo vise vec danas.
Uz neke donacije i koncerte, uspjeli su ih skupiti.
Otac je ponio pare da ih uplati na racun i tek u banci skonta da torbe s parama nema vise sa njim. Od sve brige i stresa zaboravio je torbu u autobusu.
Konto je - ubit cu se ako se pare ne vrate. Jer dijete se nece moci izvuci, zena mu nece oprostiti, ljudi mu nece vjerovati, i sam ce se kriviti.
Ali gledaj cuda - nalazac je bio posten i predo torbu u policijsku stanicu. Uzeli su mu licne podatke.
Za vijest se je pocela zaninati stampa, i kad su otisli na adresu postenog covjeka, nasli su da zivi u teskom siromastvu.
Izjavio je da se nije dvoumio ni secunde, to nisu njegove pare.
Vlada Hrvatske dala je da mu se izgradi kuca.

Ova je prica prenesena i u jedoj Oprah Show emisiji.

Pa ima i u Sa onaj covjek tri puta nalazio vece sume novaca i vracao ih. Oprah ga zvala, nije htio ici.
To je baska slucaj sto ti isprica ali ima ono dosta puta ljudi prodaju stan i onda izgubi na parkingu negdje sve to. Vjerovatno stres, da

[navika]

Zurba, stres.

Ja, kcerka i sin ustajemo otprilike u isto vrijeme. Ja idem prva, nekih 10 minuta iza mene sin, onda kcerka. Prije 20ak jutara krecem i osjetim dobro svjeze jutro. Vratim se caskom po kljuc da upslim sinu auto, da se zagrije prije nego sto podje. I kontam - ni slucajno ne smijem spustiti svoje stvari u njegovo auto, mogla bi ih zaboraviti, spustit cu ih na haubu kcerkinog, tako ih necu zaboraviti.
Otisla na poso, parkirala, ugasila... okrecem se na suvozacevo mjesto, kad tamo nema nista, ostale stvari na haubi kcerkinog auta

[Vrag]

Zurba, stres.

Ja, kcerka i sin ustajemo otprilike u isto vrijeme. Ja idem prva, nekih 10 minuta iza mene sin, onda kcerka. Prije 20ak jutara krecem i osjetim dobro svjeze jutro. Vratim se caskom po kljuc da upslim sinu auto, da se zagrije prije nego sto podje. I kontam - ni slucajno ne smijem spustiti svoje stvari u njegovo auto, mogla bi ih zaboraviti, spustit cu ih na haubu kcerkinog, tako ih necu zaboraviti.
Otisla na poso, parkirala, ugasila... okrecem se na suvozacevo mjesto, kad tamo nema nista, ostale stvari na haubi kcerkinog auta

a pa navika ti mama

[Venera]

kad bih znala čije je izgubljeni novac, vratila bih...u drugom slučaju najvjerovatnije ne bih nosala po policijama i sl.

[ElTriconi]

Sve se nema a tri auta se voze.

Ti i da nadjes pare ne bi bilo potrebe da ih uzimas

[Socrates]

To je normalno ovdje.

Vjerovatno ima i četvrto. Svaki odrastao čovjek treba auto.

[carobnjak N]

Zurba, stres.

Ja, kcerka i sin ustajemo otprilike u isto vrijeme. Ja idem prva, nekih 10 minuta iza mene sin, onda kcerka. Prije 20ak jutara krecem i osjetim dobro svjeze jutro. Vratim se caskom po kljuc da upslim sinu auto, da se zagrije prije nego sto podje. I kontam - ni slucajno ne smijem spustiti svoje stvari u njegovo auto, mogla bi ih zaboraviti, spustit cu ih na haubu kcerkinog, tako ih necu zaboraviti.
Otisla na poso, parkirala, ugasila... okrecem se na suvozacevo mjesto, kad tamo nema nista, ostale stvari na haubi kcerkinog auta

joj pa ti si previse brizna prema djeci cini mi se

[Nice try]

Ja nikad nisam skonto u onim pricama kad ljudi pronadju tipa 50.000 km neko izgubio na parkingu...kako jbt mozes nositi sa sobom pedest hiljada i onda da ti ispadnu negdje?!!

Ne znam da li se iko sjeca jednog poslijeratnog dogadjaja iz Hrvatske.
Par je imao dijete kojem je za nastavak zivota trebala neka operacija koja se nije mogla raditi u Hrvatskoj, a za nju je trebalo tada 70.000 KM. Tada se s toliko para moglo napraviti duplo vise vec danas.
Uz neke donacije i koncerte, uspjeli su ih skupiti.
Otac je ponio pare da ih uplati na racun i tek u banci skonta da torbe s parama nema vise sa njim. Od sve brige i stresa zaboravio je torbu u autobusu.
Konto je - ubit cu se ako se pare ne vrate. Jer dijete se nece moci izvuci, zena mu nece oprostiti, ljudi mu nece vjerovati, i sam ce se kriviti.
Ali gledaj cuda - nalazac je bio posten i predo torbu u policijsku stanicu. Uzeli su mu licne podatke.
Za vijest se je pocela zaninati stampa, i kad su otisli na adresu postenog covjeka, nasli su da zivi u teskom siromastvu.
Izjavio je da se nije dvoumio ni secunde, to nisu njegove pare.
Vlada Hrvatske dala je da mu se izgradi kuca.

Ova je prica prenesena i u jedoj Oprah Show emisiji.

Dobro se sjećam tih događaja i htjela sam da napišem na temu,ali ti si to već uradila

[navika]

Sve se nema a tri auta se voze.

Ti i da nadjes pare ne bi bilo potrebe da ih uzimas

Cetiri, upravu je Socrates.

Nema ovdje gradskog saobracaja, a prostranstvo je. Sve se cini blizu, a ustvari nista ne mozes bez auta.
Svakoj odrasloj osobi auto je potreba, ne luksuz.

[navika]

Zurba, stres.

Ja, kcerka i sin ustajemo otprilike u isto vrijeme. Ja idem prva, nekih 10 minuta iza mene sin, onda kcerka. Prije 20ak jutara krecem i osjetim dobro svjeze jutro. Vratim se caskom po kljuc da upslim sinu auto, da se zagrije prije nego sto podje. I kontam - ni slucajno ne smijem spustiti svoje stvari u njegovo auto, mogla bi ih zaboraviti, spustit cu ih na haubu kcerkinog, tako ih necu zaboraviti.
Otisla na poso, parkirala, ugasila... okrecem se na suvozacevo mjesto, kad tamo nema nista, ostale stvari na haubi kcerkinog auta

joj pa ti si previse brizna prema djeci cini mi se

Moje prijateljice kazu za mene da sam ja djed mraz svojoj djeci, koji radi 365 dana u godini

Nece uvijek biti mame, a kad je ne bude, neka je pamte po dobru.

I oni du brizni. To je prenosivo.

[Krokodil Behko]

Lik u Kalesiji našao torbu sa 75.000 eura, vratio, a nisu mu se ni zahvalili.
Oni gastarbajteri iz Slovenije, a on njemački penzioner.

[Hannibal]

ee sto ih nisam ja naso
a koliko samo ima slucajeva da ljudi izgube vece svote novca, valjda se prepadnu ko ce mu ga znat

[Hannibal]

kako bi on sutra prosverco te pare preko granice kad ih ne zna po gradu nosat

[Maja]

Lik u Kalesiji našao torbu sa 75.000 eura, vratio, a nisu mu se ni zahvalili.
Oni gastarbajteri iz Slovenije, a on njemački penzioner.

Sto ce mu pare. Hem jednom nogom u grobu, hem ima njemacku penziju.
Ja bih tim gastarbajterima dala jos 25 000 da zaokruze za 100 000.

[alcapone]

Lik u Kalesiji našao torbu sa 75.000 eura, vratio, a nisu mu se ni zahvalili.
Oni gastarbajteri iz Slovenije, a on njemački penzioner.

Nekultura

[Socrates]

I ja kažem, nekulturno je ljudima vratit' pare a da im barem još večeru nisi kupio.

[alcapone]

Od njihovih para jel..

[Socrates]

Od svojih, brt.

Njima je sigurno bilo gore nego njemu.

[Bla]

samo milo za drago

[Krokodil Behko]

Teško živi od sakupljanja željeza, ali kada je pronašao 5.000 eura vratio ih vlasniku odmah

Sulejman Zećiri iz Hadžića kod Sarajeva, poznat pod nadimkom Lola, otac osmoro djece, svoju humanost pokazao je u više navrata

Ovaj plemeniti čovjek preživljava sakupljajući staro željezo. Iako živi od danas do sutra, prošlog vikenda nijednog trenutka nije se dvoumio da izgubljeni novčanik pun novca vrati jednom hadžićkom preduzetniku,.

– Novčanik sam našao u ugostiteljskom objektu stambene zgrade „Hoše“. Primijetio sam ga kada sam izmakao stolicu da sjednem. Bio je na podu. U tom trenutku jedino na umu bilo mi je da ga što prije vratim vlasniku. Otvorio sam ga da bih našao neki identifikacioni dokument. Bio je pun para. Nisam brojao, ali mislim da je bilo više od 5.000 KM. U novčaniku je bila i vozačka dozvola vlasnika – ispričao je Zećiri.

Shvatio je da je riječ o vlasniku pilane u Zoviku te se odmah raspitao u objektu i ubrzo došao do broja telefona njegovog sina.

– Rekao sam mu da sam našao novčanik njegovog oca i da ga želim vratiti. Brzo je došao i zahvalio mi. Pokušao me nagraditi, ali sam to odbio – dodaje Zećiri.

Navodi da ni u jednom trenutku nije pomišljao zadržati novac za sebe, bez obzira na to u kakvim uvjetima živi.

– Bože sačuvaj! To nije moj novac, a u tuđem nema sreće. Teško je živjeti bez posla i primanja. Svaki dan treba nahraniti osam usta. Ali, tuđe mi ne treba, meni će dragi Bog dati – skromno kaže Sulejman.

(Avaz / S.B.)