Pored vjerovatno 99% nabrojanih igara koje smo i mi igrali bilo je i nekih specifičnih, koje nisam nigdje drugo vidio. Ovo ne znači da se i negdje drugo nisu igrale, samo ja nisam vidio. Pa reko' da opišem.
Jedna se zvala "Džigare" a sastojala se od napucavanja loptom (nogom, ne rukom). Dakle, svako igra za sebe i što je više igrača to je sve veći metež i haos, a nerijetko su stradale komšinice koje se punih cekera vraćaju iz prodavnice ili s posla, pa dobije, ni kriva ni dužna, loptu u glavu. Sam naziv je igra dobila zato što kad te spuca lopta, odbije ti džigericu.
(Ovo je bilo specifično za nekoliko stambenih objekata u komšiluku, nisam je viđao u drugim dijelovima grada).
Druga se zvala "Šut karta" i igrala se s golom, ali se nije upotrebljavala lopta. Dakle, golman je na golu morao da skakuće na jednoj nozi, a ostali igrači su morali da protrče kroz gol a da ih golman ne uhvati. Ako nekoga uhvati, onda svi igrači prave špalir. Dakle, poredaju se u dva reda, a onaj uhvaćeni jadničak mora protrčati kroz špalir, dok ga ovi šutaju nogama. Bilo je dozvoljeno samo šutanje u guzicu, ali zbog raznoraznih razloga se znalo promašiti, pa dobiti po bubrezima i slično. Obično si nastojao da trčiš cik-cak, da protrčiš nekako preblizu jednom redu a što dalje od drugog, i da na taj način izbjegneš što više udaraca. Poslije trčanja kroz špalir, ako preživi, onaj uhvaćeni je išao na gol i igra se nastavljala. Moram priznati da je uvijek nekako kratko trajala, jer bi obično završila tučom.
Nisam baš volio te igre.
Ne vidjeh da ih je neko pomenuo, pa da nabrojim i "Prve", "Viktorije", "Grešaka"... (Sad skontah da se igre nikada nisu oslovljavale u nominativu, pa mi nekako neprirodno da im imena pišem u tom glagolu.) Obično su neke igre koje su bile modifikovana neka uobičajena igra dobijale u nazivu i pridjev američki/američke... Nikad nisam uspio skontati zašto je to bio običaj, jer mi je i tada bilo jasno da se toga u americi ne igraju.