POSLJEDNJIH dana, u Hrvatskoj je aktualan novi zakon o udomljavanju, a posebnu pozornost privlači pitanje treba li udomljavanje biti dopušteno i istospolnim parovima. Prije nekoliko dana, Božo Petrov je izjavio kako djeca nastaju i odrastaju u zajednici muškarca i žene.
"Trebate znati da je interes djece iznad apsolutno svakog drugog interesa. Mislim da je dovoljna stigmatizacija to što djeca na kraju budu kod zamjenskih roditelja. Još onda dodatno jer niti homoseksualni parovi nisu toliko prihvaćeni u društvu. Zamislite onda stigmatizaciju te djece", rekao je šef Mosta.
Što je bolja opcija za dijete?
Njegova izjava izazvala je podijeljene reakcije. Dio javnosti se slaže s ovakvim rezoniranjem, smatrajući kako će se, ako se istospolnim partnerima dopusti udomljavanje, ugroziti interes djeteta u Hrvatskoj. S druge strane, postoje i oni koji tvrde kako ne treba raditi nepravedne ustupke stigmatizirajućem okruženju koje će dugoročno ipak štetno utjecati na razvoj djeteta.
Postavili smo pitanje što je zapravo bolja opcija za dijete: Ostanak u domu i pošteđivanje potencijalne okrutnosti okoline ili odrastanje u istospolnoj obitelji i suočavanje s potencijalnom okrutnošću okoline.
S obzirom na to da je Petrovljeva izjava najviše odjeknula u javnosti, obratili smo se mostovcima, međutim, saopćili su nam kako su donijeli zajedničku odluku da tu temu neće dalje komentirati, već da se žele usredotočiti na aktualne i konkretne probleme, kao što je pitanje proračuna.
Što je prioritet?
Znanstvena suradnica i psihologinja MajaTadić Vujčić jedna je od supotpisnica priopćenja u kojem je sudjelovalo više od 200 hrvatskih znanstvenika i stručnjaka. U tom pismu navode kako istospolni parovi mogu jednako dobro i kvalitetno odgojiti dijete kao i heteroseksualni parovi.
Upitali smo je što je najveći prioritet za djecu.
"Za dječju dobrobit su najvažniji kvalitetni, prisni i sigurni obiteljski odnosi. Bez obzira kakvu formaciju ta obitelj imala. Sama činjenica da je netko u braku ili nije, bez obzira na spolnu orijentaciju, ne pokazuje kakva je netko u biti osoba ni kakvi će oni biti skrbnici.
Ono što nam je bitno je da oni pružaju prije svega sigurnu, toplu i podržavajuću obiteljsku atmosferu i odnos prema djeci", smatra psihologinja.
"Koliko god su ljudi u institucijskoj skrbi stručni i koliko god se oni trudili, oni ipak rade svoj posao od nekoliko sati nakon kojeg odu kući. Ta djeca nemaju nekoga svog, samo za njih. Tu može biti teških posljedica za djecu, npr. osjećaj da ne pripadaju, osjećaj sniženog samopouzdanja, emocionalne i ponašajne poteškoće... Sama institucionalna skrb ne determinira takvo stanje, ali djeca su tamo završila jer nisu imala adekvatnu skrb. Složena je i dugačka tema o tome što su ta djeca doživljavala, ali ona su na neki način, često tragičan, izdvojena iz doma. Stanje i budućnost djeteta ovisi i o samom djetetu, njegovom temperamentu i zaštitnim faktorima, posebno ako ono prolongirano ostaje u instituciji. I ta djeca uspijevaju, ali ipak im je otežano i brojni neće imati različite zaštitne faktore", objašnjava.
Najveći problem protivnika
Zanimalo nas je, što misli, što predstavlja najveći problem protivnicima udomiteljstva od strane istospolnih parova.
"Glavni problem, ufino rečeno, su snažne predrasude. Svi ih imamo, svatko ima svoju temu koja mu je škakljiva i na koju jače reagira zbog niza različitih razloga. Problem nastaje kad smo u njima rigidni, kad zbog svojih predrasuda ne želimo nimalo čuti neke druge strane", kaže Tadić Vujčić.
"Postoji ogroman broj vrlo raznolikih znanstvenih istraživanja, na raznolikim populacijama, koji koriste randomizirane, reprezentativne i kontrolne skupine ljudi kroz dugi niz godina. Ozbiljna i golema masa istraživanja ima konzistentne rezultate. Pokazuju da je seksualna orijentacija irelevantna.
To što je netko heteroseksualan, biseksualan ili homoseksualan nimalo ne pokazuje kakav je netko roditelj. Djeca u domu su djeca većinom heteroseksualnih roditelja", smatra stručnjakinja.
Istraživanja o štetnosti odrastanja u takvoj okolini
Upitali smo je za pojašnjenje istraživanja koja je spominjala Željka Markić, u kojima se navodi kako su djeca istospolnih parova sklonija pušenju i kriminalu.
"Znam za sva ta istraživanja. Postoji ih nekoliko, mislim da su samo četiri. U svakom slučaju, njih je nekoliko i diskreditirana su od vrlo značajnih znanstvenih institucija, kao što su Američka psihološka asocijacija i Američka sociološka asocijacija. Ozbiljne, svjetske institucije su diskreditirale ta istraživanja zbog metodoloških nedostataka.
Primjera radi, ta Teksaška studija na koju se redovito poziva. Pitam se tko ju je pročitao, od A do Ž. Ja jesam, više puta", kaže psihologinja.
"Jedan maleni primjer: Čovjek je determinirao da je netko odrastao s istospolnim partnerom tako što je pitao ljude je li njihov roditelj ikad imao ikakav odnos s osobom istog spola. Nije pitao je li ta osoba živjela s njima. Ništa, nula, ne znamo. Onda je tu skupinu uspoređivao s tzv. netaknutim, cjelovitim obiteljima.
Postoji još čitav niz primjera. Istraživanje je metodološki neadekvatno", dodaje.
Smatrate li da se kod nas može promijeniti stav o ovoj temi?
"Ja sam realistično optimistična i nadam se da hoće, ali sam istovremeno sigurna da to neće biti preko noći. Smatram, utemeljeno na spoznajama iz socijalne psihologije i sociologije, da je prije svega potrebna promjena na razini države, sustava i zakona. Potrebno je uskladiti se s Europom i razvijenim zemljama. Mislim da je to najvažniji facijalitator promjene", kaže Tadić Vujčić.
Što je s argumentom da će djeca udomljena kod istospolnih partnera patiti zbog okoline?
"Taj argument oslikava što znače te predrasude i akcije u smjeru diskriminacije. One znače da podržavaju takav sustav. Znače da, ako dijete odrasta u nečemu neuobičajenom, nepoznatom ili različitom, da ga se treba dalje činiti nevidljivim, izdvajati ga i stigmatizirati, umjesto da radimo na problemu.
Taj argument je ekvivalent tome da dijete neće nositi naočale ili gips jer će ga netko zafrkavati. Ako se djeca diskriminiraju, trebamo li ih zatrpati u rupu ili učiniti nešto da ih zaštitimo?", ispričala je Maja Tadić Vujčić u razgovoru za Index.
Što kaže socijalna radnica?
S njom se slaže i zagrebačka socijalna radnica Iva Žic.
"Institucija nikad ne može zamijeniti obiteljsko okruženje. Dijete u domu ne može dobiti ono što dobije u obiteljskoj zajednici. Osim toga, djeca u instituciji su često u krugu druge djece koja možda imaju određene teškoće. Također, u instituciji dijete ne može naučiti neke vještine koje može u obitelji, niti može dobiti jednaku razinu posvećenosti.
Ako svaki udomitelj koji ulazi u taj pothvat ima iskrene motive, empatiju i posvećenost, smatram da je potpuno nebitno koje je seksualne orijentacije. Pitanje je sadržaja, onoga što dijete dobije", smatra Iva Žic.
Što kaže gej roditelj?
Porazgovarali smo i s Danielom Martinovićem, koordinatorom udruge Dugine obitelji. Udruga okuplja LGBTIQ parove i pojedince koji imaju djecu, žele imati djecu ili se samo žele informirati o izazovima planiranja obitelji.
Upitali smo ga što misli o argumentu navodne stigmatizacije djece koja odrastaju u kućanstvima istospolnih partnera.
"Taj argument postavlja tezu kao da u Hrvatskoj ne postoje nikakva kućanstva u kojima su dva roditelja istog spola, koja imaju djecu. Istraživači koji su provodili istraživanje prije nekoliko godina došli su do zaključka da takvih obitelji u Hrvatskoj već ima puno, bar za naše pojmove. Većina ima djecu iz prijašnjih heteroseksualnih brakova. Zaključili su da je djeci bio stresniji razvod nego to što sad mama ima curu. Naravno, postoje situacije u kojima ćete naletjeti na čudne poglede, ali to je vrlo malen broj", smatra Martinović.
"Kad se u školama priča o obitelji, stručni radnici su kod nas čak i previše senzibilizirani. Pokušavaju naglasiti kako su politički korektni, ali uskoro shvate da je to isti klinac kao i kod svih drugih. Naša osobna iskustva iz udruge su pozitivna. Imamo dobra iskustva s liječnicima, tetama u vrtiću i nastavnicima. Ponekad ima komentara, ali generalno se kao roditelji s time suočavate na različitim osnovama. Dijete znaju zadirkivati jer ima naočale, a nekad će učitelji reći nešto politički nekorektno o Srbima ili pripadnicima drugih vjeroispovijesti", kaže Martinović.
"Nije rješenje da se borite protiv neke diskriminacije tako što ćete tu djecu staviti u logor", dodaje.
Ako niste u partnerstvu, neće vas pitati za seksualnu orijentaciju
"Najblesavije u cijeloj toj raspravi je što se možete prijaviti kao single osoba za udomiteljstvo i nitko vas neće pitati jeste li gej ili lezbijka. Ali ako ste sklopili životno partnerstvo, ne možete se prijaviti za udomiteljstvo.
To je službeno javno dostupan podatak. Kao kod vjenčanja, idete kod matičara, oni vas upišu u registar životnih partnera i onda kad vas traže po OIB-u u centru, vide da ste u životnom partnerstvu. Inače obavljate testove i provjere kao što je test inteligencije, provjera radnog mjesta, izvatke plaća i slično, ali vas nitko ne pita koja je vaša seksualna orijentacija. Nije relevantno.
Uz to, udomiteljstvo je djelatnost za koju dobivate novac. Po zakonu, ne smijete nikoga diskriminirati jer je gej", ispričao je Daniel Martinović u razgovoru.
index.hr
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
tad si ko Bošnjak mogo dobro živjeti.
