Nisam spavala sa roditeljima. Imala sam svoju sobu, svoj krevet. Nekad se znalo desiti da kod njih prespavam, ali isto kao što se dešava meni sa mojom djecom, ujutro niko nije naspavan bio.
Mojih starijih dvoje je znalo prenoćiti kod nas u krevetu, nas četvero k'o sardine, kćerka se i sada uvuče u sitne sate, ali zapravo svi spavamo u svojim krevetima, u svojim sobama. I moja beba ima svoju sobu i u njoj spava sama, ponekad kao i sestra prenoći kod nas. To su slatke al' nenaspavane noći.
Mislim da djeca ne trebaju spavati sa roditeljima, koliko zbog njih još više radi nas. Neka imaju svoj komfor, samostalnost, a od buđenja do spavanja naše vrijeme je ionako posvećeno njiima, pa valjda imamo pravo da spavamo sami i golišavi, da se naspavmo i odmorimo za novi dan, nove obaveze, nove borbe.