Batina je izašla iz raja

[Rum]

Ja bi vecinu forumasa istuko po guzici , da su se marisali ko djeca nebi ja morao sada po Gujici po gujici

[Melgirl]

Nemam ništa protiv nekog mlađahnog zgodnog ispljuskat po goloj.

Ili dobit takvu sličnu uslugu zauzvrat. Nije svako zlo za zlo, sve je samo stvar ukusa a o tome se ne raspravlja.

[Biba]

Ne znam, nedavno zena u Americi premlatila supruga jer je pustao tuga vjetrove..et..ama nije mi jasno koliki je on kad ga je ona mogla nabubati...
Ona je u pritvoru

[navika]

Nedavno je desetogodisnjak kod Splita cini mi se na majku s malim djetetom bacio tezak betonski blok. Pogodio je majku u rame.
Za takvu djecu nema kazne a sta da je ubio zenu ili dijete...
Kako kazniti dakle roditelje toga djecaka...uzas...

To dijete se tome najvjerovatnije naucilo u vlastitom domu, bacajuci stvari na roditelje dok su oni cutali, i jos im mozda bilo interesantno i smijesno.

Kod moje rodice mali svako malo mami i babi kaze - you are stupid, pa i gostima.. I sad kad treba u skolu,sjetili se roditelji da mu "uceraju pamet" u glavu. Kako - sipkom. Jer Boze moj, sad ce u skolu, a bogme uciteljica nece trpit da joj se kaze - glupa si.
A rijecima vise ne pomaze, kako ces ga ubijediti da sad odjednom ne valja ono sto je 3 godine radio...Tesko, sto jest, jest.

U meni cuci tracara

[Hannibal]

Mene su tukli i super sam ispo

[dobre.vibracije]

Mene su tukli i super sam ispo

bio si tucen i sam si tukao

[Hannibal]

Mene su tukli i super sam ispo

bio si tucen i sam si tukao

Bio mlad

[mister_sa]

I ja sam isao u te samoubilacke misije branja pruta za sebe.

[dobre.vibracije]

Nimalo “po guzi” – odgoj djece bez udaraca

Autorica: Tamara Budisavljević, dipl. psiholog, Zagreb

Potaknuta raspravama i različitim istupima u medijima, osjećam profesionalnu i roditeljsku obvezu napisati nekoliko riječi o metodi «malo po guzi» u odgoju djeteta. To činim uz podršku preko dvjestotinjak sustručnjakinja i sustručnjaka koji su većinom i sami roditelji, a koji su po zanimanju odgajatelji predškolske djece, psiholozi, pedagozi ili sveučilišni profesori, zaposleni u vrtićima, na fakultetima i znanstvenim institutima diljem Republike Hrvatske. Neovisno o tome gdje smo zaposleni i koliko imamo godina profesionalnog staža, svi dolje potpisani dijelimo stav kako za metodu «malo po guzi» u odgoju djece nema mjesta, što ćemo ukratko obrazložiti.

U današnje vrijeme odgajati dijete nije nimalo lako. Biti kvalitetan roditelj možda je i najteži od svih “poslova” kojim se čovjek može baviti. Zato je današnjim roditeljima, i to više nego ikad ranije, u tome potrebna podrška i pomoć. Jer, željeti djetetu najbolje i prema njemu postupati u najboljoj namjeri, često nije dovoljno. U čemu je problem?

Često se pod odgojem pojednostavljeno misli na discipliniranje djece, koje se onda uglavnom svodi na različite oblike kažnjavanja. Jer, može se činiti se da je to najjednostavniji i najučinkovitiji put učenja djeteta prikladnom ponašanju. Na primjeru nedavno iznesenom u medijima, vidjeli smo kako velik broj roditelja kao sredstvo odgoja zastupa i koristi udarac djeteta «po guzi». Iako se unazad nekoliko desetljeća taj broj smanjio, još uvijek oko dvije trećine roditelja u Republici Hrvatskoj smatra kako je u redu dijete povremeno kazniti udarcem. To opravdavaju argumentima poput «od laganog udarca po peleni djetetu neće biti ništa», «i nas su tukli pa smo ispali ok», «ja sam roditelj i imam pravo svoje dijete odgajati kako hoću» i sličnim. Iako u Republici Hrvatskoj bilo koji oblik fizičkog kažnjavanja djece nije dozvoljen, smisao ovog našeg obraćanja nije razmatrati zakonske odredbe niti njihovu opravdanost (koja svakako postoji). Naprotiv, ovime želimo razjasniti neke znanstveno dokazane činjenice u vezi odgoja djece te roditeljima ponuditi mogući odgovor na pitanje «što umjesto batina?». Jer, ne samo da alternative udarcima postoje, nego udarci djeteta u odgoju uopće nisu alternativa niti bi to trebali biti.

Mnogi se roditelji opravdano brinu hoće li svoje dijete uspjeti dobro odgojiti, s obzirom na brojne izazove vremena u kojemu živimo. S pravom se pitaju: «Što ako djeca postanu razmažena, neodgojena, nemoguća, delinkventna?!» Uostalom, svakodnevno u medijima imamo priliku vidjeti primjere takve djece. No, mogli bismo se pitati i ovo: kada, kako i zašto djeca postaju takvom? Postaju li djeca stvarno neodgojena i delikventna jer ih se premalo tuklo? Ili takvima postaju upravo stoga što ih se jest tuklo? Uostalom, rađaju li se djeca «zločesta» pa ih odgojem treba popraviti ili na svijet dolaze dobra, ali se neka od njih negdje na putu odrastanja «pokvare»? Ako je točnije ovo potonje, što je tome uzrok? Je li uzrok barem djelomično u nama, odraslima? Ako jest, ne bismo li, barem u nekim stvarima, trebali poći od «popravljanja» sebe? Možda je ovo pravi trenutak za propitivanje i donošenje takve odluke.

Zbog čega je udaranje djeteta loše?

Kad roditelji u odgoju djece koriste udarce, to čine rukovođeni idejom da će time djetetu «postaviti granice» tj. smanjiti učestalost nepoželjnih ponašanja a povećati učestalost poželjnih. Krenemo li od pretpostavke da se nečijim ponašanjem može upravljati sustavom nagrada i kazni (što se u psihologiji naziva operantnim uvjetovanjem), tad valja imati na umu da će kazna (npr. udarac) biti djelotvorna samo ako se primijeni svaki put kad se nepoželjno ponašanje pojavi: odmah, a ne s odgodom. Naravno da to u stvarnom životu nije uvijek moguće, jer roditelji ne mogu u svakom trenutku biti prisutni kako bi sankcionirali neprikladno ponašanje djeteta. Tako ista ponašanja djeteta ponekad prođu «kažnjeno» a drugi put „nekažnjeno“, ovisno o tome je li netko od roditelja u datom trenutku bio u blizini. Dijete tu povezanost brzo može razumjeti pa nepoželjna ponašanja izbjegavati samo u prisustvu roditelja. Hoćemo li time biti zadovoljni? Vjerojatno ne, jer nam je cilj postići upravo suprotno od toga: samostalno i odgovorno dijete koje se ponaša primjereno (pristojno) i kad nema roditelja u blizini. I to zato što razumije razloge zbog kojih se na određeni način treba ponašati a ne iz straha od sankcije.

Postoji još jedan razlog zbog kojeg kažnjavanje djeteta udarcem nije najbolji izbor roditelja. Naime, njime se djetetu ne daje smjernica kako se ponašati bolje od onog što trenutno čini. Sama po sebi, kazna dijete ne uči boljem ponašanju. Boljem ponašanju ga može učiti roditelj, koji je djetetu jako važan i zbog toga mu predstavlja snažan model. Nažalost, roditelj je snažan model djetetu i onda kada ga udara.
Bitno je istaknuti još nešto: razlika između udarca «samo malo po peleni» i stvarnog fizičkog zlostavljanja djeteta nije toliko velika koliko se na prvi pogled može činiti. Jer, pitanje nije samo jačne udarca nego i principa koji u podlozi udarca stoji. Slično kao što za osobu koja ukrade neki predmet u trgovini nije najbitnija veličina i cijena ukradenog predmeta: sam čin krađe čini ga lopovom.

Naravno, svaki roditelj (najviše) voli svoje dijete i sve što za dijete čini – čini iz ljubavi i brige. Upravo iz ljubavi i brige, odlučuje se i na kažnjavanje udarcem. No, pitajmo se: što dijete zapravo može naučiti od roditelja koji ga «iz ljubavi» udari? Iz toga može naučiti: u redu je tući ljudi koje voliš! U redu je da te ljudi tuku! A upravo je to podloga za niz obiteljskih drama: muževi koji ljubav prema supruzi pokazuju udarcima često su u djetinjstvu bili udarani. Razlika je samo u jačini udaraca – oni su dobili malo “po guzi”, a supruge?!

Uvjetno rečeno, odgoj temeljen na principu «malo po guzi» ima jednu prednost: rezultat je vidljiv odmah i on se (najčešće) očituje u trenutačnom prekidu neprikladnog ponašanja djeteta. Nažalost, odgoj mnogih vrijednih stvari nije vidljiv odmah, jer “putevi koji vode do najboljih mjesta obično nisu i najkraći putevi“. U kontekstu odgoja djeteta, dulji put je onaj koji mu pomaže razvijati se u samostalnu, samosvjesnu, odgovornu i zadovoljnu osobu, koja čini dobre stvari jer ih razumije i jer u njih vjeruje. To se zove odgoj vrijednosti. A vrijednosti se uče (stječu) u obiteljskom, vrtićkom i školskom okruženju u kojemu se svi (odrasli međusobno i s djecom) razumiju i uvažavaju, ponašaju na društveno prihvatljiv način i vole ljubavlju koja nikog ne boli. Nismo li u stanju djetetu osigurati takvo okruženje odrastanja, nemojmo barem za to okrivljavati (i udarati) njega. Jer, dijete u svakom trenutku čini najbolje što zna s obzirom na to što je (u ranom djetinjstvu uglavnom od nas) imalo priliku naučiti. A je li to što od nas ima priliku učiti baš ono najbolje?!

Zaključujemo porukom: odgoj je umijeće koje se uči kao i svako drugo umijeće. Nije pogrešno pitati, svoje postupke propitivati i kontinuirano učiti, makar i na vlastitim greškama. Jer, greške su sastavni dio učenja. Ali, pogrešno je griješiti a pritom na svojim greškama inzistirati, ponavljati ih i neznajući, pogrešne postupke drugima nuditi kao model.

[Zagorka]

Sad za sad mi ide. Vidjecemo.


(off topic:prolazio mm i virne na naslov,veli opet o seksu pisete )

[greeneyes]

Sad za sad mi ide. Vidjecemo.


(off topic:prolazio mm i virne na naslov,veli opet o seksu pisete )

Dobar je.

[Biba]

Protiv sam udaranja jer roditelj koji mlati dijete zapravo odgaja nasilnika..
Međutim dok je siba radila, nisu djjeca ucitelje mlatila..
Roditelji sve slabije znaju odgajati djecu, ne postavljaju im granice..
Uce djecu svi da imaju prava ali malotko uci da pravo podrazumijeva i obvezu..

[mehaning]

Roditelji koji tuku djecu, lijeni su je odgajati...

Isti pokazatelj je odgoj strahom. Nemoj van, jer če te vukovi pojesti...

Po mome, su takvi roditelji nasilnici, a djecu tuku zato jer mogu. Odgajali bi oni i susjede i slučajne prolaznike na takav način, samo se boje, da nebi onda oni sami batina dobili...

Nikad nisam tukao djecu, ali me slušaju na dizanje prsta, ako ne razumiju zašto moraju, uzmem si vremena, da im obrazložim...

Ako im ne mogu obrazložiti u istome momentu, ostanem im to dužan i obrazložim im kasnije...

Ako sam nekad napravio grešku, koju sam uvidio, uvijek sam se djeci izvinio. I kad su bili u pelenama...

Odgajanje djece je zajeban posao...

[Biba]

U pravu si mehaning...
Ali nisu sva djeca jednaka..
Da ti je doci samo u moju skolu..tako maleni nekimsu vec zaista problematicni..
..a rroditelje ne mozes odgajati

Moji đaci znajuvsta mislim kad ih samo pogledam...najprije mrko, a onda se pocnem smjeskati...
Treba biti dosljedan....

[rethna]

Neka djeca moraju biti tucena,udarana da bi se odgojila

[Tokmak]

ne samo neka nego vecina djece treba ponekad malo dobiti po turu da ne bi bilo problema sa njima kad narastu jer obicno djeca kojima se pusta da rade sto god hoce pretvore se u razmazena derista...
to naravno ne znaci da se roditelji trebaju izivljavati na svojoj djeci ili lijeciti neke svoje komplekse...

[rethna]

Treba,slazem se,nije zgoreg.
Ima djece s kojima nije potrebno ali i ta djeca su sve rijedji slucajevi.
I u cemu je problem u toj batini ne znam i zasto kada se kaze "istuci dijete" uvijek zamislja udaranje praljom i skakanje po dijetetu

[mehaning]

Neka djeca moraju biti tucena,udarana da bi se odgojila

Neki roditelji isto...

[mehaning]

ne samo neka nego vecina djece treba ponekad malo dobiti po turu da ne bi bilo problema sa njima kad narastu jer obicno djeca kojima se pusta da rade sto god hoce pretvore se u razmazena derista...
to naravno ne znaci da se roditelji trebaju izivljavati na svojoj djeci ili lijeciti neke svoje komplekse...

Tko kaže, da moja djeca, koja nisu nikad tučena, smiju raditi što god hoče...

Tko kaže, da si i malo razmažena...

Djecu po mojem mišljenju tuku samo nesposobni roditelji, koji ih zapravo neznaju odgajati...

[rethna]

Neka djeca moraju biti tucena,udarana da bi se odgojila

Neki roditelji isto...

Da najvjerovatnije u dobu u kojem su i sami bili djeca