"Odvojeni kreveti su tu i ostaju. Nema sumnje da će s vremenom naslijediti bračne krevete u svim sobama u kojima se nalaze dvije osobe", pisalo je u članku koji je 1892. objavljen u Yorkshire Heraldu.
Ovo predviđanje pokazalo se pogrešnim, ali gotovo stotinu godina, od 1850. do 1950., odvojeni kreveti smatrani su zdravijom i suvremenijom opcijom za parove od bračnih kreveta. Štoviše, liječnici su u 19. stoljeću upozoravali da bi dijeljenje kreveta moglo dovesti do toga da slabiji spavač iscrpi vitalnost osobe čvršćeg sna.
Hilary Hinds, profesorica sa Sveučilišta Lancaster, proučavanjem bračnih vodiča, medicinske literature, romana i kataloga namještaja otkrila je da su odvojeni kreveti prihvaćeni krajem 19. stoljeća iz čisto zdravstvenih razloga.
Kreveti kao tanjuri
U svojoj novoj knjizi "A Cultural History of Twin Beds" Hinds piše o liječnicima i njihovim upozorenjima vezanim za opasnosti dijeljenja postelje. Liječnik William Whitty Hall 1861. izdao je knjigu "Sleep: Or the Hygiene of the Night" u kojoj spavačima savjetuje da spavaju sami u krevetu, u dobro prozračenoj sobi, a oni koji se tog pravila ne budu držali, mogli bi izgubiti zdravlje i snagu tijela i mozga te umrijeti "prije nego što im dani budu odbrojani".
Dr. Benjamin Ward Richardson tijekom 1880-ih objavio je seriju članaka u kojima upozorava na opasnosti udisanja bakterija osobe s kojom dijelite krevet: "Ne mogu bolje započeti govoriti o onome što želim reći o krevetima i spavanju nego tako da se usprotivim zajedničkim krevetima. Sustav posjedovanja kreveta u kojem spavaju dvije osobe je uvijek u određenoj mjeri nezdrav."
Dr. James Coplan 1858. upozorio je: "Ovaj nedostatak oduzimanja vitalnosti ne izazivaju samo djeca. Mlade žene koje su braku sa starijim muškarcima također pate na sličan način iako rijetko u takvim razmjerima. Ove činjenice poznate su i starijim osobama koje užitak pretpostavljaju dugovječnosti pa tako često pokazuju sebičnost, koja se kod pojedinaca povećava s godinama."
Sve do 1920-ih odvojeni kreveti smatrani su modernim izborom. "Odvojeni kreveti za svakog spavača podjednako su neophodni kao i odvojeno posuđe za svaku osobu koja jede", napisao je 1919. u svojoj knjizi dr. Edwin Bowers i nastavio: "Promiču udobnost, čistoću i prirodnu profinjenost koja postoji kod ljudskih bića."
Sve se mijenja
Do tridesetih godina prošlog stoljeća odvojeni kreveti bili su uobičajena pojava u kućanstvima srednjeg staleža, ali samo deset godina kasnije situacija se promijenila.
Dio ljudi odvojene je krevete počeo doživljavati kao znak udaljavanja ili čak problema u braku, a 1956. zagovornica kontracepcije i eugeničarka Marie Stopes krenula je u otvorenu borbu protiv odvojenih kreveta: "Mnogi korisnici istih su devitalizirani, razdražljivi, neispavani i nesretni. Mislim da je to upravo zbog odvojenih kreveta. Odvojeni su kreveti izum đavla, ljubomornog na bračno blaženstvo."
Hinds isprva nije imala namjeru pisati o krevetima, već se bavila potpuno drugom temom, ali u svojem je istraživanju počela nailaziti na priče o odvojenim krevetima. Isprva je pretpostavila da predstavljaju isto ono što i danas, bračno udaljavanje ili seksualnu disfunkciju.
No u romanima iz dvadesetih godina prošlog stoljeća naišla je na spominjanje modernih odvojenih kreveta, a u daljnjem je istraživanju naišla na sve ostale informacije. Članak se pretvorio u knjigu, a ona je u potpunosti promijenila svoje mišljenje o odvojenim krevetima.
Ipak, tvrdi da je ovo istraživanje nije natjeralo da promijeni navike i nabavi odvojene krevete: "Zaintrigiralo me ono što odvojeni kreveti predstavljaju u kontekstu preuzimanja kontrole nad bračnim noćnim navikama. Umjesto da rade isto što smo radili kroz povijest, čine nešto drukčije. No ja sam ipak osoba vlastitog povijesnog trenutka."
(index)
),samo ću reći ovo:hoću da u gaćama navečer mogu izići u zahod.....i bez njih ako mi je tako ćeif..... 
