Ama melaiku hadis ti je ono što je Muhamed a.s pričao pa neko čuo od ashaba od njeg pa taj ashab reko drugom ashabu paa kasnije Buhari napisao u svoju zbirku hadis ili
osljednost ashaba u primjeni hadisa
Znajući za ajete: Ko se pokori Poslaniku, taj se pokorio i Allahu!(1) i „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor!,(2) kao i brojnim hadisima koji iniciraju na primjenu Sunneta ashabi su sa posebnim pietetom i dužnim poštovanjem primjenjivali Sunnet Alla-hovog Poslanika, s.a.v.s., kako za vrijeme njegovog života, tako i poslije njegove smrti.
Ono što posebno karakteriše ovu prvu generaciju muslimana jeste njihova dosljedna primjena onoga što je radio, preporučio ili naredio Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Opreznost ashaba u prenošenju hadisa
Ashabi su bili izuzetno svjesni činjenice da će očuvanjem Sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., biti sačuvan i Kur’an, obzirom da je Poslanikov, s.a.v.s., hadis, ustvari, komentar i pojašnjenje onoga što je poslao Gospodar svih ljudi kroz Svoju Knjigu. Otuda je opreznost pri prenošenju hadisa kod njih bila njihova prepoznatljiva crta.
Bilježi se u različitim predanjima da su oni, iz bojazni da nešto pogrešno ne prenesu, kada bi neki hadis iznosili, preblijedili, tresli se strahujući da ne bi nešto izostavili ili dodali. Nakon što bi saopćili neki hadis, obično su dodavali: Nahve haza! (U tom smilsu!); Ev kema kale! (Ili kao što je rekao) ili: Ev šebihen bi zalike! (Ili slično tome).
Ovu činjenicu najbolje ilustrira ‘Abdurrahman b. ebi Lejla, jedan od najpoznatijih učenjaka iz generacije tabi’ina, koji kaže: Zapamtio sam stotinu i dvadeset ashaba. Svako je od njih volio, kada treba da citira hadis, da to učini neko drugi. Znalo se desiti da jedno pitanje bude upućeno jednom ashabu, a on ga proslijedi drugom, a ovaj trećem, pa se to pitanje pobnovo vrati na onog prvog!(3)
Opreznost ashaba u prihvatanju hadisa
Oni nisu bili oprezni samo kod prenošenja, već su takvi bili i kod prihvatanja hadisa. Iako u početku islama, za vrijeme vladavine prvih pravednih halifa, nije se znalo za laž i podmetanje u hadisu, ipak su ashabi itekako bili oprezni u njihovom prihvatanju, shvatajući, da ukoliko bi zbog te nesmotrenosti došlo do neprovjerenih predanja, da bi to ugrozilo originalnost islamkog učenja. Naime, oni su bili svjesni falsifciranja Allahove riječi kod kršćana i Židova, a znajući da je posljednja verzija Allahove riječi – Njegov Kur’an – zagarntiran od bilo kakvog spoljnog infltriranja, svu svoju opreznost su usmjerili ka očuvanju i zaštiti komentara te Allahove riječi, čime bi, na najbolji način, očuvali čistotu i ljepotu kompletne Allahove vjere!
U tom pogledu su Ebu Bekr i Omer, r.a, tražili, kada im neko prenosi predanje od Vjerovjesnika, s.a.s.v., da još neko od ashaba to potvrdi, a Alija b. ebi Talib, r.a, je tražio zakletvu Allahom, da je istina ono što prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.!(4)
NAJVEĆI PRENOSIOCI HADISA MEĐU ASHABIMA
Svi ashabi su izuzetno voljeli i respektovali Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Neki su bili češće s njim, a neki su ga samo povremeno viđali, zavisno od mjesta u kojima su živjeli. Uglavnom, svi su se trudili da budu što češće s njim. Zbog svih tih okolnosti nalazimo ashabe koji su prenijeli puno do onih koji su prenijeli samo jedan ili čak nijedan hadis od njega. U narednim recima spomenut ćemo samo one ashabe čiji broj hadisa u hadiskim zbirkama prelazi cifru od hiljadu. Takvih je svega sedam ashaba!
1. EBU HUREJRE, R.A.
Ebu Hurejre r.a. je jedan od najpoznatijih ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s.Iako je relativno kasno primio islam, zahvaljujući poslovičnoj ljubavi spram Poslanika islama (s.a.v.s), svojim striktnim slijeđenjem njegovog Sunneta i svojom lucidnom preciznošću u pamćenju i prenošenju njegovih hadisa zauzeo je zavidno mjesto u islamskoj, a napose hadiskoj znanosti.
Ebu Hurejre mu je nadimak a ime mu je ‘Abdurrahman b. ‘Amir ed-Devsi el-Jemani. (5)
Preovladava mišljenje kod većine učenjaka da je njegovo ime u predislamskom periodu bilo Abdu Šems/Rob Sunca. Tako smatra Imam el-Buhari(6), a to ime preferiraju, takođe, et-Tirmizi (7) i el-Hakim en-Nejsaburi.(8) Ovim imenom ga oslovljava i njegov učenik Ebu Seleme b. Abdurrahman b. Avf (9) oslanjaju}i se na Ebu Hurejru r.a. koji je sebe lično nazvao ovim imenom. Ovo se, takođe, vidi i u predaji Ibn Huzejme koju navodi posredstvom Muhammeda b.Amra b. ebi Seleme. Inače, ova predaja Ibn Hu-zejme je najvjerodostojnija od onoga što je zabilježeno o ovome, jer je sened/lanac prenosilaca autentičan i spojen, dok je kog drugih predaja sened slab ili prekinut. (10)
Što se tiče njegovog života nakon prihvatanja islama, logično je da mu je Allahov Poslanik (s.a.v.s.) promijenio ime, kao što je učinio sa mnogim drugim, jer nije tolerisao da neko bude rob bilo čega drugog, izuzev Allahov rob. On je, tada, obavezno, umjesto roba nekoga ili nečega, postao Abdullah/rob Allahov ili Abdu-rrahman/rob Milostivog i sl.
Razlog njegove čudne kun’je /nadimka
Ebu Hurejre r.a. je postao poznat po ovoj svojoj kun’ji/na-dimku. El-Hakim bilježi,razlog nastanka ovom nadimku izjavom samog Ebu Hurejre r.a. koji kaže: “Prozvan sam Ebu Hurejre zbog toga što sam dok sam bio pastir i čuvao stoku, našao divlje mačiće i stavio ih u svoj rukav, a kada sam se vratio svojoj porodici, čuli su glasove mačića iz mog krila, pa su upitali šta je to, Abdu Šemse?” Odgovorio sam: “Ovo su mačići koje sam našao!” “Ti si Ebu Hu-rejre?Otac mačkice!” - rekli su. Od tada me prati ovaj nadimak.”(11)
Imam et-Tirmizi bilježi drugu verziju u kojoj Ebu Hurej-re r.a. kaže: “Čuvao sam stado svoje porodice, a imao sam malu mačkicu, koju sam noću stavljao u jedno stablo, a danju sam joj odlazio i igrao se sa njom, pa su me prozvali Ebu Hurejre/Otac mačkice!”(12)
El-Hakim navodi predaju Ebu Hurejre r.a.u kojoj on precizira da ga je “Allahov Poslanik, s.a.v.s., nazvao Ebu Hirr/Otac mačka, a drugi su ga nazvali Ebu Hurejre/Otac mačkice”.(13) Otuda Ebu Hurejre r.a. ističe: “Draže mi je da mi date nadimak u muškom (14) nego u ženskom rodu”. (15) Na više mjesta u “Sahihu” Imama el-Buharija Poslanik islama, s.a.v.s., ga naziva upravo onako kako to Ebu Hurejre r.a. voli i to čini u različitim prilikama.(16)
Prelazak na islam i hidžra
Ebu Hurejre r.a.je živio u Devsu, u idolopokloničkom okruženju, sve dok islam nije primio Tufejl b. Amr ed-Devsi, častan i ugledan čovjek, poznati pjesnik i dobročinitelj. (17) Tufejl je bio prvi čovjek iz Devsa koji je primio islam. Po prelasku na islam on je jedno vrijeme proveo u Mekki, a onda se vratio u Devs i pozvao svoj narod u Allahovu vjeru. (18) Među pripadnicima njegovog plemena koji su se odazvali na njegov poziv bio je i Ebu Hurejre r.a. (19) Predaja Hišama b. el-Kelbija, koju navodi Ibn Hadžer, nešto je drugačija i u njoj se kaže, da je uz Tufejlovog oca, islam tada primio samo Ebu Hurejre r.a. Čak i Tufejlova majka je, tom prilikom, odbila primiti islam.(20)
U predajama koje bilježi Imam el-Buhari navodi se da je Ebu Hurejre došao u Medinu nakon pohoda na Hajber,(21) dok Ibn ebi Hejseme bilježi predaju sa autentičnim lancem prenosilaca da je Ebu Hurejre r.a. stigao u Medinu između sklapanja mirovnog sporazuma na Hudejbijji i pohoda na Hajber.(22) Tada je Ebu Hu-rejre r.a. imao manje od trideset godina......
http://www.medzlis-konjic.com/index.php ... u-ashabima
Ne bih znao kad je zadnji napisan, ali znam da ne možeš sd pisati hadise jer nema Muhameda a.s niti ashaba, ne možeš napamet.