Hvala ti draga Merlin
A evo svi se trudimo ostati prisebni i biti zahvalni sto jos uvijek imamo krov nad glavom i sto nitko nije stradao...no, svaki dan prozivljavamo nove manje potrese i to nam je jako stresno. Ja se nekako mogu s tim nositi ali me brinu mama (slaba sa srcem, zivcima, panicni napadaji) i sestra (u visokom stupnju trudnoce). Njima su ti svakodnevni sokovi i strahovi dosta rizicni i molim se da im nista ne bude.
Grozno nam je to sto nam nitko ne moze garantirati da nas ne ceka jos jedan jaci potres i zato smo na iglama.
No, trudimo se uz pozitivne misli i vjeru u Boga ovo prebroditi i nadamo se da je najgore iza nas.