Uglavnom, nedavno mi je u ruke dopala knjiga koju uslijed bavljenja drugačijom literaturom nisam još stigao započeti čitati a čija bi poenta otprilike bila slijedeća:
S obzirom na to da smo sve više i više svjedoci naglašavanja razlika između dva spola od kojih mnogi maltene prave dvije pasmine i dva potpuno različita svijeta - koliko tu ima istine; koliko i u kojoj mjeri su razlike stvarne a koliko isforsirane?Psihologinja australskog Univerziteta Melbourne izdala je novu knjigu tvrdeći kako su oba spola zapravo s iste planete. Spomenute razlike između muškaraca i žena samo su plod vanjskih čimbenika - odgoja, a ne genetike. Upravo odgoj ima najveći utjecaj na vještine, karakteristike i samu ličnost. U prijevodu: već spominjana bolja prostorna orijentacija kod muškaraca tek je plod odgoja, i ne može se generalizirati. Činjenica jest nas roditelji i učitelji obučavaju da budemo bolji u onim stvarima koje su bliže našem spolu, piše "New Scientist", pozivajući se na riječi Cordeline Fine, autorice knjige nazvane "Obmane ravnopravnosti".
Fine tvrdi da većih neuroloških razlika među spolovima nema. Mogu postojati samo blage varijacije. Djeca se ne rađaju s intelektualnim razlikama. Ona ih uče. Kultura u kojoj odrastamo ima puno veći utjecaj na obrazovanje i odgoj nego što mislimo. Činjenicu da su muškarci i žene različiti nitko ne poriče, ali većina tih razlika je mnogo, mnogo manja nego što to sugerira stereotip. Je li se John Gray 'okupao' u vlastitim predrasudama kad su u pitanju muško-ženski odnosi? Knjiga Cordeline Fine je žestoki napad na najnovijim pseudo-znanstvene tvrdnje o razlikama između spolova, iako je puno popularnih knjiga, časopisa, pa čak i znanstvenih članaka koji sve više brane nejednakost navodeći nepromjenjive biološke razlike između muškog i ženskog mozga.