Necu vise prepricavati ruzne snove... Ali sinoc...
Bila sam turisticki vodic jednoj nasoj grupi ljudi, i trebala ih vratiti u BIH.
Prije polaska zurila nezakasniti, ubacila stvari u autobus i zadrzala samo osobnu malu torbicu.
Vozac je htio zapaliti prije putovanja pa smo izasli napolje. U malom nekom vanjskom autobuskom baru uz ogradu stajao tip.... I odjednom zapocne pricati ko je... Neki glumac (pojma nemam koji)... Razvezala ja brzinski i nezainteresirano na engleskom: e da da super film. Odjednom vidim autobus odlazi. Masem trcajuci stici ali uzalud. Telefoniram nekoj Saneli govoreci o situaciji. E sad cu uzeti voz do Zagreba, pa autobus do Tuzle. A onaj kreten od vozaca ce me tek da cuje...
San se nastavio s jednom djevojkom i kupovanju karti i svasta nesto.. Ali se ne sjecam detalja.
Svijest ima sidrište.