Neke žene osjećaju odvratnost prema trudnoći, nije ništa čudno niti neviđeno.Ne vole svoje tijelo tada,mrze preglede kod ginekologa,sa zebnjom očekuju porod i td.
Ali,divan dar na kraju toga svega briše,na neki način,sve ono što im je bilo ružno i nesnosno.
Trudnoća nije laka, sama sam imala dvije lijepe i lagane, ali me treća toliko namučila da ne želim više ni da pomislim na bilo kakvu mogućnost začeća.To je razumljivo,a na neki način razumijem da i nerotkinje mogu osjećati odbojnost.Neki iskonski strah, odbojnost,šta znamo,...
U svakom slučaju,majčinstvo je divan dar,od samog začeća, pomisao na novi život koji se u tebi rađa,sva nova iskustva, do tada neviđena,promijene,trenutak kad ugledaš plod svoje ljubavi,svog tijela,...sve je to takvo iskustvo, ne znam, tako duboko to osjećam da nemam riječi, samo se ježim i tonem.
Iz ovih razloga je malo nerazumno kajati se poslije svega.
Doživjeti takvo iskustvo, biti majka, a onda reći,mah,nisam ovo ovako zamišljala...do kraja neobično.