Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Nice try wrote: ↑03 Jun 2018, 18:08
Ni ja ne shvatam temu do kraja. Nemam fotku kuće, ali evo par ulica gdje sam napravila prve korake i živjela do rata.
Pa ja sam stalno u tvojoj ulici:)
Za dvadesetak dana, prije nego li tetku zagrlim, prvo cu bas tu...kod Vege na leskovacke
Da nećeš i kod moje tetke
Moj rođak je radio kod Vege, a inače hrana
Znaš gdje je bila Gradska biblioteka? Odrasla sam u haustoru do nje.
Naravno!
Inace, ako se ne varam, jedina preostala ulica sa kockom u gradu.
Divna lokacija, samo treba malo sve to osvjeziti.
Hasan Unlu, iz jugozapadnog turskog grada Antalija, koji je 1974. godine, kao 28-ogodišnjak, upisao prirodno-matematički fakultet, odsjek biologiju, zvanje diplomiranog biologa stekao je tek 43 godine kasnije, u svojoj 71. godini, piše Anadolu Agency (AA).
Unlu je 1974. godine, dok je bio državni službenik pri Ministarstvu zdravstva Republike Turske, položio prijemni ispit i primljen na odsjek biologije, na Univerzitetu Hacettepe u Ankari. Obzirom da je u tom periodu radio u gradu Burduru, i nije uspio prebaciti se u glavni grad, Unluovo fakultetsko obrazovanje ostalo je nedovršeno.
Unlu je potom napustio državnu službu te se počeo baviti trgovinom. Decenije su prošle, no njegova želja da diplomira biologiju nikada nije prestala. Prije četiri godine nastavio je sa studijem biologije, na Univerzitetu Akdeniz u Antaliji, te je nakon vrlo uspješne četiri godine dobio diplomu.
U razgovoru sa novinarom AA, Unlu je govorio o tome kako je biti student u sedmoj, te diplomirati u osmoj deceniji života. Na samom početku je istakao kako su studenti na prvoj godini najprije mislili da je profesor na ovom fakultetu.
Iako su na odsjeku studenti starosne dobi od 18 do 24 godine, Unlu navodi kako je dosta vremena tokom studija provodio s prijateljima u studentskoj kantini.
Želi učiti strani jezik i upisat postdiplomski
– Sa studentima sam vrlo brzo uspostavio jedan odnos koji je bio na relaciji starijeg-mlađeg brata. Mnogi od njih su mi često govorili ‘zašto studiraš u tim godinama’, ‘penzioner si, idi kući i odmaraj’. Moj odgovor je bio da obrazovanje ne poznaje godine, istakao je Unlu.
Navodi također kako je tokom studiranja nastavio je baviti se trgovinom.
– Iako sam se bavio trgovinom, moja želja da diplomiram nikada nije prestala. Uvijek sam želio učiti. Postavljam sebi nove ciljeve. Nakon što sam diplomirao, sada želim naučiti jedan strani jezik, te nastaviti sa postdiplomskim studijima. Imam dvoje djece i tri unuka. Unuk je također student. Govorio sam mu da dođe u Antaliju da diplomiramo zajedno na istom univerzitetu. On mi je kazao ‘ako ti studiraš u ovim godinama, ja moram doktorirati’. Unuk je trenutno na doktorskom studiju. Tako da je oko mene nastala jedna sinergija, priča Unlu.
”Ako sam penzioner, ne moram leći u ćošak i čekati da umrem”
Dodao je kako su vrlo pozitivne reakcije među prijateljima i susjedima, na činjenicu da je diplomirao u osmoj deceniji života.
– Moja majka je naučila čitati i pisati u 55. godini. Moj dajdža je bio hafiz. Nije bio u mogućnosti da na vrijeme završi srednju školu, pa je nakon toga, u poodmaklim godinama diplomirao književnost. Tako da je naša porodica oduvijek imala jedan poseban odnos prema obrazovanju. Ako volimo ovu zemlju, bez obzira na naše godine moramo učiti, raditi i proizvoditi. To što sam penzioner, ne znači da trebam negdje leći u ćošak i čekati da umrem, poručio je Unlu.
Dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Antaliji prof. dr. Ahmet Aksoy istakao je kako se sjeća dana kada je Unlu upisao fakultet, te naglasio kako je tokom studija bio vrlo marljiv i vrijedan student.
– Uspješno je završio fakultet i pokazao da obrazovanje ne poznaje godine. Očekujemo da nastavi postdiplomski studij, poručio je Aksoy.
Student sa odsjeka 22-godišnji Nezir Cakmak ističe da je Unlu, osim što je individualno bio vrlo uspješan student, istovremeno bio i svojevrsna pokretačka snaga za dobar dio studenata na ovom odsjeku.
– Koristili smo se njegovim iskustvom. U mnogim stvarima nam je davao putokaze kako i šta da uradimo, rekao je Cakmak
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Eh ovako cu ja. Upisala fakultet prije 20 godina, a tek ove godine polozila prvi ispit. Ali ne da sam za svo to vrijeme padala iz ispita, vec se zaposlila, udala, djecu izrodila, krov nad glavom obezbijedila, limuzine namijenjala.
Eh sad je vrijeme da se posvetim sebi i svojim zeljama.
Poput nekog starog kopača zlata, moraš se pomiriti s time da trebaš iskopati mnogo pijeska iz kojeg ćeš poslije strpljivo isprati nekoliko sićušnih komadića zlata
Cvrle wrote: ↑08 Jun 2018, 21:19
Eh ovako cu ja. Upisala fakultet prije 20 godina, a tek ove godine polozila prvi ispit. Ali ne da sam za svo to vrijeme padala iz ispita, vec se zaposlila, udala, djecu izrodila, krov nad glavom obezbijedila, limuzine namijenjala.
Eh sad je vrijeme da se posvetim sebi i svojim zeljama.
Pa sta ti je coek radio sve te godine?
Weak people revenge.
Strong people forgive.
Intelligent people ignore.
Haj procitaj jos jednom sta sam napisala, mozda skontas sta je radio
Poput nekog starog kopača zlata, moraš se pomiriti s time da trebaš iskopati mnogo pijeska iz kojeg ćeš poslije strpljivo isprati nekoliko sićušnih komadića zlata
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Novorođenče koje je osam sati bilo živo zakopano u zemlji, spasila je ovog utorka brazilska policija pravo iz groba.
Rodbina je djevojčicu, tek stiglu na svijet, zakopala direktno u zemlju i van sanduka, vjerujući da je beba rođena mrtva.
Dva polacajca poslata su da otkopaju improvizovanu grobnicu, kako bi se dijete pravilno sahranilo. Očekujući da pronađu maleni leš, oni su rukama uklanjali prašinu, a onda su začuli kako nešto iz zemlje cvili.
Živu bebu izvukli su iz pola metra duboke rupe!
Djevojčica se, prljava od zemlje i i dalje prikačena za svoju pupčanu vrpcu, borila da diše nakon što je osam sati provela zakopana u zemlji. Policija ju je odmah odnela u bolnicu, gde su ljekari pročistili njene disajne puteve i dali joj kiseonik.
Rezultati sa intenzivne nege kažu da beba dobro napreduje, s obzirom na težak početak njenog života.
SPASIO JE ANONIMNI POZIV
Policiji je te večeri bio upućen anonimni poziv da smrt novorođenčeta nije na adekvatan način prijavljena vlastima.
Oni su prvo posjetili kuću bebine porodice u Kanarani u zapadnom Brazilu, gdje su saznali da je majka djeteta Brazilka indijanskog porekla, stara svega 15 godina.
Mlada majka rekla je kako je bila sama u kupatilu kada je osjetila kontrakcije. Beba je, kako ona tvrdi, vrlo brzo izašla, ispala na pod i pala na glavu. Kako nije plakala, bebina prabaka (57) povjerovala je da je dijete mrtvo.
Žena se branila time da je ispoštovala tradiciju svoga plemena, te da je djevojčicu zavila u tkaninu i zakopala u dvorištu.
Uvjerena u ispravnost svog postupka, porodica nije oklijevala da policiji pokaže "grob", koja svakako nije očekivala da dete pronađe živo.
- Ovo nije ništa drugo do čudo - rekao je šef policije.
Majka tinejdžerka takođe je primljena u bolnicu zbog komplikacija usred njene trudnoće, dok je prabaka uhapšena uz optužbe za pokušaj ubistva, piše Dejli mejl.
Dobro behko koji ti je moj......sta ti je jel to hoces bit crnji od ruma....sta je to neko modovsko takmicenje hajmo zgrazat forumase.....a jebovas vijesti...nisam ni citala
Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.
Zagorka wrote: ↑10 Jun 2018, 00:40
Dobro behko koji ti je moj......sta ti je jel to hoces bit crnji od ruma....sta je to neko modovsko takmicenje hajmo zgrazat forumase.....a jebovas vijesti...nisam ni citala