Priče o velikim ljubavima

Diskusije o ljubavi, vezama, prijateljima...

Moderator: spacebound

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119223
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5512 times
Been thanked: 11754 times
Contact:
Status: Offline

Priče o velikim ljubavima

Post by Maja » 26 Sep 2015, 23:36

Image
Ljubavna priča Lenke Dunđerski i Laze Kostića je zauvek neispričana priča. Opevana u briljantnoj “Santa Maria della Salute” ova pesma je ostala simbol ljubavi do današnjih dana.

Laza Kostić bio je 30 godina stariji od Lenke, bila je ludo zaljubljena u njega, ali on joj je na kraju ponudio udaju za izvesnog Amerikanca, sada poznatog Nikolu Teslu. Nije shvatao da ona hoće samo njega, i da će sebi presuditi, ako ne bude tako.

Danas, 120 godina kasnije, na površinu je isplivala istina o svoj tragediji i okrutnosti ove ljubavi, o beskompromisnoj borbi lepe ćerke bogatog Dunđerskog, ali i njenoj nesposobnosti da se izbori sapatnjom, kao i o strahovima ikukavičluku Laze Kostića, i na kraju “krvava” istina o Lenkinoj smrti.

Delovi dnevnika Lenke Dunđerski koji obuhvata period od dana kada je upoznala Lazu Kostića pa sve do dana njene smrti godinama je bio skrivan od očiju javnosti. Dnevnik daje uvid u najtananija i najdublja Lenkina osećanja, u svo njeno poštovanje, obožavanje i impresioniranost Lazom Kostićem.

"Da li je srce slobodno gospodinu Lazi? Znam da je raskinuo jednu veridbu. Kada sam mu ponudila spomenar da se upiše, rekao je da jedno veče neće biti dovoljno za smišljanje stihova dostojnih mene. Znam, moja plava kosa i oči, istruk, nisu ostavljali ravnodušnim ni mladiće u Beču. No, ja nisam tome pridavala pažnju, očekujući čas kada ću osetiti da mi to govori onaj pravi. Pa se lecnuh. Nije li pravi stigao", napisala je Lenka.

"Kamo ona bezgranična vera u našu ljubav, u njega? Da li sam ja volela iluziju? Ali to ne može biti. Ja volim pesnika, i živog čoveka, hoću ga takvog kakav je, ništa mi njegove mane što je ispisao ne znače, one su meni vrline. Te umoran, te star, te nije za mene…Toliko sam mu puta pisala, ponavljala, ne vredi. Ali boriću se i izboriti za njega. Njemu treba pomoći. Moramo da se sastanemo", nastavljala je.

"Susreli smo se juče. Vidno propao i iscrpljen nekom duševnom borbom, razbrušeniji i nemarniji nego inače. Vodili smo ozbiljne i mučne razgovore.

– Udajte se, udajte gospođice Lenka, oslobodite i mene i moju patnju i čežnju.
– Ali, g. Lazo, zašto se ne bih udala za vas?
– Ja sam star i nedostojan Vas. Ni po čemu Vas nisam dostojan", ponavljao je.

S proleća 1894. godine:

"Volela bih da mi se nešto dogodi. Došla sam ovde da svisnem. Bog da mi prosti, ovo neće na dobro izaći".

O letu 1895. godine:

"Ne znam šta je s njim. Javio se, ali kako! Nudi mi udaju za nekog gospodina iz Amerike, našeg porekla, slavnog pronalazača, mislim da se zove Nikola, prezime mu je čudno. Kako ne razume da ja hoću samo njega! Neću ni lepog, ni mladog, ni visokog…Ovo više ne mogu da izdržim!"

O Maloj Gospojini 1895. godine:

"Gotovo je sve. On se oženio! Da li je mogao da bude svirepiji? Za kuma je pozvao mog oca! Savršen zločin, bez traga. Ali zašto? Šta sam nažao učila? Zašto se oženio za bogatstvo i samo zbog toga? Čujem, nije ni lepa, ni mlada, samo miraždžika. Zar na to spade moj veliki pesnik i svi njegovi, i moji ideali? Otišla je moja sreća. Našto sada i život?"

6. novembar po starom kalendaru 1895. godine:

"Još ne znam, i ne smem do kraja da kažem, ali…mislim da se sve odlučilo, i od tada kao da se sve izmirilo u meni i učinilo me čudnospokojnom. Kao da je odjednom sve došlo na svoje mesto. Ako je to cena mog spokoja, onda mu rado idem u susret. Sada samo čekam svoj rođendan. Sve je čisto kao kristal i jasno. Mirna i spokojna, nakon svega. Nakon tako dugo vremena. Umesto da me dariva, ja ću njega, i sebe, darivati. Poklonom večnim. Kojim ćemo se vezati u večnosti."

Poslednji zapis 7.novembar 1895. godine:

"Sutra je moj dvadeset šesti rođendan. Što sam proživela za ovih pet godina? Samo patnju. Ljubav je patnja i više ne bih mogla da volim. A čemu onda život bez nje? Da, sutra mi je rođendan. Darivaću sebe i njega najskupocenijim darom: koji je večan i koji se ne zaboravlja. Bar dok on bude živ. Znaće on. Razumeće sve..."

Laza je ovu tragediju i dramu kao breme vukao sa sobom do kraja života, pateći s jednakim žarom kao što je i voleo, i gorko se kajući. Deceniju od njene smrti, on njen lik i dalje nosi u mislima, negujući sećanje na nju, a kao što je i zapisao u svom dnevniku Lenka ga je svakodnevno pohodila u snovima.


Santa Maria della salute

Laza Kosic

Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.

Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?

Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.

Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!

Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?

Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.

Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.

Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.

Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!

U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.

Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.

U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.

A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.

A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!

U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by Mohr » 27 Sep 2015, 09:50

E da, meni jedna od najljepših... :srce

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by Julia-Klara » 27 Sep 2015, 11:02

:srce
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
drugrankovic
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6282
Joined: 14 May 2014, 10:18
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by drugrankovic » 27 Sep 2015, 13:01

e sad... mnogi kazu najlepsa srpska ljubavna pesma... trt milojka :djed

treb istaci da je to pisao djed sedamdesetogodisnjak ... koji se zaljubio u 30-40 godina mladju...

pervertit? pedofil?

ok ljubav nema granica bla bla

imajuci te cinjenice u vidu, svakako nije najleps ljubavna pjesma... vec je to pjesma mladica od 18 ljeta koji nikad vise pjesmu ljubavnu napisao nije, vec jedini put, svojoj buducoj zeni ... udvarao se nepoznatoj djevojci u kanjonu tare...
zanavjek ju je volio i divio se njenom imenu...

ona je ostala upamcena kao zena matije beckovica...

vera pavladoljska


Lukavica je htela da me nadlukavi
Punio se mesec u avgustu kao lokva
Ispaljivane pune duge preko jezera i glava
Na radilistima u rudnicima boksita
Ubedjivao sam nepoznate ljude
U tvoje ime
Vera Pavladoljska

Gresile su pijane ptice u prostoru
Prepelica je kljunom gore okretala
Svest je mrcala medju liticama
Gonjen tocilima krsima i gubom
Do grla u zivom blatu mislio sam
Koliko si me volela
Vera Pavladoljska

Mrak je u mraku sjao kao zivotinja
Grom u lancima camio za brdima
Molio sam za sluh fizickih radnika
Divio se njihovom surovom apetitu
Zaklinjao jednog gluvonemog mladica
Da izgovori tvoje ime
Vera Pavladoljska

Ceo dan u nebu izgoreo mesec
Pod laznim imenom leci svoj pepeo
U mrcavi medju dvojnicima
Dok muzika sneg u usi ubacuje
Kleo sam se u obe ruke narocito desnu
Da te nisam voleo
Vera Pavladoljska

Udvarao se nepoznatoj devojci
U kanjonu Tare kod Kolasina
Govorio istine na svim jezicima
Zario i palio da ih poveruje
Dok je cutala secao sam se
Da si mi najkrupnije lazi verovala
Vera Pavladoljska

Pevao je slavuj sa grlom grlice
Sve na svetu me na te podsecalo
Hvalio sam se da si luda za mnom
Cela plaza da ti se uzalud udvara
Kako te teram da ides iz glave
I kako neces
Vera Pavladoljska

Kulo crnog zara pod slepim ocima
Zarazna zvezda sve i svasta sazdi
Dok mi se padobran nije otvarao
I kad sam u zavicajne bezdane padao
Pricali su da te zovem iz sveg glasa
Al nisam priznavao
Vera Pavladoljska

Ronio u najdublje bezao u gore
Da te glasno zovem da niko ne cuje
Bio sujeveran - pitao prolaznike
Kako tvoje lice zamisljaju
Ceznuo da ceo dan prolazis kraj mene
Pa da se ne okrenem
Vera Pavladoljska

Na ljubavnoj promaji izmedju dve zvezde
Nevidljivi uhoda ima nesto protiv
Zedj za rakijom je slicna fantaziji
U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta
Bile su dve usne nepismenih zena
Po ugledu na tvoje
Vera Pavladoljska

Po nevremenu sam lovio na ruke
Med zlatnih meridijana u vodi
Opisivao oci jedne zene mesec dana
U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu
Ubedio da su mi sve sto imam u zivotu
Misleci na tebe
Vera Pavladoljska

Pita za mene metak lutalica
Sada me pogresno trazi oko zemlje
Vucen tajnim magnetom mog cela
Napija mesec da prokaze gde sam
Zlostavlja mora kusa vazduh i podmicuje
Ti ces me izdati
Vera Pavladoljska

Traje monotona biografija sunca
Sve sijalice gore usred dana
Slovoslagaci su srecni dok ovu pesmu slazu
Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje
Jedan od vlasica sklon je porocima
I jedni i drugi vetrovi te ogovaraju
Nekoliko drzava tvrdi da si njina
Ti si na svoje ime ljubomorna
Kablogrami se u dubokoj vodi kvare
Niko ne zna gde su slova tvog imena
U mrtvim i laznim jezicima u pogresnim naglascima
U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi
Ko ce uhvatiti sjaj samoglasnika
Koje ptica kuka
Vera Pavladoljska



e to je prava ljubav, mladog bica... a ne starca i nekog ko mu u najmanju ruku moze biti scer...

to je realnost
"Ja, koji sam sve prisluškivao, od skupštine do spavaće sobe, zadnji sam saznao šta mi se sprema.”

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by Mohr » 27 Sep 2015, 13:20

Kakva brbljarija :o

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119223
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5512 times
Been thanked: 11754 times
Contact:
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by Maja » 27 Sep 2015, 13:55

Jao Rankovicu :roll
Stvar i jest u tome sto je on nju ostavio zbog 30 godina razlike.
Htio je da je uda za Teslu iako je volio.
Kako sam shvatla imala je 20 kad su se upoznali a u to vrijeme djevojke
su se udavale s 15. On je imao 50.
Kad se ubila imali su 25 i 55.
Kako u pjesmi kaze u njemu su se borili mozak i srce i mozak je pobijedio.

Zar meni jadnom sva ta divota? Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota, ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda, sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute, Santa Maria della Salute.

Dve u meni pobise sile, mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile, k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile, vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude, Santa Maria della Salute.

Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud, utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud, gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by carobnjak N » 27 Sep 2015, 14:23

u ovom slučaju vrijedi ono da je
dobar = glup
trebao ju je oženiti i za par godina išli bi jedno drugom na živce
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by Biba » 27 Sep 2015, 14:26

Nek je on bio oslican pjesnik almsto se tice i ljubavi i mozga...samo je bio magarac...cuj ozenio se a ljubavi pjesme spjevavo...i tvrdio da ju voli...cak tolikomda se ubila...magarac...mazgov :rol
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by Mohr » 27 Sep 2015, 14:30

carobnjak N wrote:u ovom slučaju vrijedi ono da je
dobar = glup
trebao ju je oženiti i za par godina išli bi jedno drugom na živce
u kom to slučaju ne vrijedi, brate Nurdo :oo

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by Biba » 27 Sep 2015, 14:39

:plavi ...mislim da sam pisala vic..netko poludi jer ne nadje ljubav, anetko poludi bas kad ju nadje...mislim kad se ozene :pusi
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
drugrankovic
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6282
Joined: 14 May 2014, 10:18
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by drugrankovic » 27 Sep 2015, 18:14

Maja wrote:Jao Rankovicu :roll
Stvar i jest u tome sto je on nju ostavio zbog 30 godina razlike.
Htio je da je uda za Teslu iako je volio.
Kako sam shvatla imala je 20 kad su se upoznali a u to vrijeme djevojke
su se udavale s 15. On je imao 50.
Kad se ubila imali su 25 i 55.
Kako u pjesmi kaze u njemu su se borili mozak i srce i mozak je pobijedio.

Zar meni jadnom sva ta divota? Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota, ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda, sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute, Santa Maria della Salute.

Dve u meni pobise sile, mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile, k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile, vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude, Santa Maria della Salute.

Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud, utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud, gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute

da jednog dana kada budes baba, tvoj mu, sjedi djed, pocne brljavit o ovome nekoj od 20 ljeta... sta bi mu rekla? razumjela bi?

jes, sjutra...

stoga ne drobi, stvar je jasna...

pogledaj veru pavljadolsku, pisao je mladic od samo 18 ljeta! da da :djed

to je ljubav, kad joj je vrjeme, i plus, što to bješe jedina ljubavna poema ovog vrsnog književnika, koji je imao jednu ženu, od mladosti do groba... e to plijeni, to je nesto a ne tu marija dela sa lute...

vera pavljadolska, sigurno bi joj poavidjela i ti i svaka zena...

napisano, iskreno, od srca, bez uvijanja, rime, komercijale...

najlepsa ljubavna pjesma što se srpskih autora tiče je vera pavljadoslka :djed
"Ja, koji sam sve prisluškivao, od skupštine do spavaće sobe, zadnji sam saznao šta mi se sprema.”

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by Biba » 27 Sep 2015, 18:33

Pa sta je sad Pavljadolska bolja...aman ona bila savrsena jer ju je neko opjevo..bez rime...ja..cuj to. 18 godina je vrijeme za ljubav..to ko za vozacku :perezube
:ovaj ...ama jest da ona salute djeluje nekako odvec teatralno...
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37669
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2867 times
Been thanked: 2204 times
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by Pasaga » 27 Sep 2015, 20:11

Biba wrote::plavi ...mislim da sam pisala vic..netko poludi jer ne nadje ljubav, anetko poludi bas kad ju nadje...mislim kad se ozene :pusi
:ok
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by carobnjak N » 27 Sep 2015, 20:19

Mohr wrote:
carobnjak N wrote:u ovom slučaju vrijedi ono da je
dobar = glup
trebao ju je oženiti i za par godina išli bi jedno drugom na živce
u kom to slučaju ne vrijedi, brate Nurdo :oo
pa ima ih , ima hehe
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119223
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5512 times
Been thanked: 11754 times
Contact:
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by Maja » 27 Sep 2015, 23:12

Je li tebi djed neko ko ima 50 godina? Šta pričaš gluposti?
I šta si se svezao te glupe pjesme nije mi jasno. A možda je ta Vera puno starija od njega.

User avatar
drugrankovic
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6282
Joined: 14 May 2014, 10:18
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by drugrankovic » 28 Sep 2015, 12:05

ta vera je njegova parnjakinja


kako glupe? u 18 ljeta ono napisat... pogledaj samo tezinu rjeci... svakog je fizickog radnika kleo da izgovori njeno ime... da bi on cuo kako to lijepo zvuci...

prirodne stvari je koristio, ok upoznao ju je sa 51 a njoj dvaest... pisao je sa 57 kad njoj bese 26... super :D

rekoh kako jes... pjesma je odlicna ali niko ne bi pozelio da mu u skoro sedesetoj vrsnjak masta o cerci koja je u dvadesetoj...

beckovic je pisao izuzetna knjizevna dela, a ljubavnu poemu jedan jedini put... i to ko tinejdzer, svojoj prvoj ljubavi, kojom je bio zanesen cjeli zivot... do kraja su ostali skupa, e to ima svoju tezinu i zbog toga je to najljepsa srpska ljubavna pjesma jer je piso klinac i to kakvim rijecima i emocijama...

vrlo je plitko reci da je glupa
"Ja, koji sam sve prisluškivao, od skupštine do spavaće sobe, zadnji sam saznao šta mi se sprema.”

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by Biba » 28 Sep 2015, 12:19

drugrankovic wrote:ta vera je njegova parnjakinja


kako glupe? u 18 ljeta ono napisat... pogledaj samo tezinu rjeci... svakog je fizickog radnika kleo da izgovori njeno ime... da bi on cuo kako to lijepo zvuci...

prirodne stvari je koristio, ok upoznao ju je sa 51 a njoj dvaest... pisao je sa 57 kad njoj bese 26... super :D

rekoh kako jes... pjesma je odlicna ali niko ne bi pozelio da mu u skoro sedesetoj vrsnjak masta o cerci koja je u dvadesetoj...

beckovic je pisao izuzetna knjizevna dela, a ljubavnu poemu jedan jedini put... i to ko tinejdzer, svojoj prvoj ljubavi, kojom je bio zanesen cjeli zivot... do kraja su ostali skupa, e to ima svoju tezinu i zbog toga je to najljepsa srpska ljubavna pjesma jer je piso klinac i to kakvim rijecima i emocijama...

vrlo je plitko reci da je glupa
Ne mislim da ja ta pjesma glupa ali...
Taj momak od 18 je bio bas ko pjetlić ak je od svakoga tražio da izgovara ime njegove voljene...meni je to bezze totalno

Lenka nije kriva što je voljela "matorca"...trebala je pričekati, zaljubljenost može proći kao i sve drugo...a Kostić...nije ni njemu bilo lako, samo - udavati ženu koj njega voli za drugoga (teslu) to je izvan svake pameti...pjesma mu je dobra..ali slabo je razmišljao..Ipak ne smijemo nikoga osuđivati..on drukčije nije znao a ona drukčije nije mogla...da je bogdo samo pričekala...možda bi se jednog dana samo nasmijala na svoju ljubav..ha ja...

Da imam kći koja zaista voli nekoga starijeg...objasnila bih joj neke stvari, ali ne bi mi bilo to ni čudno a ni ružno....ljubav jest ludilo...mislim zaljubljenost, ali...zaljubljenost gotovo uvijek prođe...

Drago mi je da je kod tvoga pjesnika trajala cijeli život...rijetkost jeto..ali je za svaku pohvalu :klanja...da je barem malo više toga :pusi
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
drugrankovic
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6282
Joined: 14 May 2014, 10:18
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by drugrankovic » 28 Sep 2015, 12:32

on je trazio od svakog da ponavlja njeno ie jer je ljubavlju ostao zanesen citav zivot... sila je u tome prikazana, da je veliko bilo pokazalo se citav zivot, a prijer je da pisac koji nema pjese, vec jednu jedinu svojoj zeni, od vremena kad je zavodio...

ti i tvoji petlici... :123
"Ja, koji sam sve prisluškivao, od skupštine do spavaće sobe, zadnji sam saznao šta mi se sprema.”

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by Biba » 28 Sep 2015, 13:40

Ma daj ...koji normalan muskarac skakuce i ponasa se tako...pa jel vidis da je bio poludio...od zaljubljenosti..pa to znanost kaze...snimali su mozak i koji su dijelovi aktivni...bas tako izgleda mozak kad covjek poludi...
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
drugrankovic
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6282
Joined: 14 May 2014, 10:18
Status: Offline

Re: Najtužnija srpska ljubavna priča

Post by drugrankovic » 28 Sep 2015, 14:57

muchi jadna...

koji normalan? pa zaljubljen mladic od 18 ljeta, aj prvo procitaj pjesmu beckovica, podobro se zadubi i posle palemudishi...

ako uopste govorish o beckovicu koji je tad imao 18
"Ja, koji sam sve prisluškivao, od skupštine do spavaće sobe, zadnji sam saznao šta mi se sprema.”

Post Reply

Return to “Ljubav & Prijateljstvo”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 12 guests