Kad prestaje prijateljstvo?

[storm]

Baš kao i svaki drugi odnos...i prijateljstvo traži njegu.
Imamo sve manje slobodnog vremena i nemogućnosti da se često viđamo.
Prijateljstva najčešće prestaju, kada se mišljenja, stavovi i djelovanja počinju razlikovati. Ukoliko prijatelj ostane bez vaše podrške i potvrde, da mu vjerujete i poštujute ga, nastaje praznina, koja se sve teže popunjava i objašnjava....i teško se vraća na onu početnu razinu.
Daljina, udaljenost, iz različitih razloga recimo, ne bi smjela biti prepreka....jer u tom slučaju nije nikad ni postojalo....postojao je samo interes i zapunjenje slobodnog vremena ili slično...
Kakva su vaša iskustva?
Danas je mnogo migracija, ljudi sele za poslom...jesu li opstala ta prijateljstva?
Nema npr izgovora kao nekad, ne vidimo se....uz današnje tehnološke mogućnosti, to su zanemarive stvari.
Slično i kod virtualnih poznanstava i prijateljstava...

[lejlamo]

Fina tema, baš me zanimaju odgovori.

Danas je mnogo migracija, ljudi sele za poslom...jesu li opstala ta prijateljstva?

E, da..prvo sam mislila da zbog svojih migracija, životnih situacija .. nisam uspjela održavati prijateljstva, ali zapravo su to bila samo intenzivnija druženja koja su prestala onda kada, kao što si i sam naveo, je došlo do različitih interesovanja, manjka vremena, selidbe i sl.

Mijenjajući često mjesta boravka nisam uspjela izgraditi ono neko prijateljstvo "od malih nogu", a kasnije, upoznavajući ljude, imala sam uvijek distancu, određenu granicu i to mi je godilo.

Tako je i danas. Na drugoj temi sam pisala da mi je moj partner istovremeno najbolji prijatelj, a to mi se i potvrdilo, kada mi je i nakon prekida tog romantičnog dijela veze pokazao da je čovjek i pravi drug.

Eto, imam drugarice za kafu, šetnju, mnogo poznanika, ali prijatelj s kojim dijelim svoju najveću privatnost je partner.

[vila]

Bas ih treba njegovati
Meni su svi srednjoskolski prijatelji(njih 5-6) daleko...i svi su mi dragi..odrzavamo kontakt ., mogu im se obratiti kad mi bilo sto treba bez ustrucavanja ,isto tako i oni meni ali izostaje onaj neki stvarni kontakt i atvarno sudjelovanje u necijem zivotu pa to opet ne mogu svrstati u neko pravo prijateljstvo
Imala sam jednu jako jako dobru prijateljicu dugo godina i bas smo se druzile intenzivno ...zajednicki interesi..teme..ma sve..sve
I u jednom trenutku je ona krenula u jedan zivotni put dosta ekstremno...nije mi smetalo do trenutka kad se svako druzenje i svaki razgovor sveo na njeno pricanje o tome i uvjeravanje drugih u jedan i jedini pravi put
I to sam joj i rekla...i gotovo...tocka...muk
Jednostavno se prestala druziti sa mnom...
Sad se povremeno vidimo...komuniciramo normalno...nismo se u biti nikad ni posvadale ali to vise nije to...nije prijateljstvo nego poznanatvo
Sad imam samo jednu bas pravu prijateljicu vec vise od 25 godina
Slicno kao i lejla...puno poznanika a prijatelja malo
Doduse..ja sam takav tip...i to mi odgovara

[srculence7]

A pročitala jednom negde da se prijateljstvo rodi onog trenutka kada jedna osoba kaže drugoj: "Šta? I ti? Mislio sam da sam jedini! "
Tako nekako...
A što se prestanka tiče, po meni je gotovo onda kada izgubiš interesovanje za tu drugu osobu, za bilo kakvim kontaktom sa njom.
Imam jednog prijatelja preko 25 godina, vidimo se par puta godišnje, uopšte se i ne čujemo često ali onog momenta kada se nađemo, isto kao da smo juče proveli vreme zajedno, to je onaj osećaj bliskosti i iskrena radost jer je tako neko prisutan u našem životu...Ne mora učestalost viđanja i razgovora uopšte biti mera kvaliteta tog odnosa.

[Melek]

Ako si pravi prijatelj, nikad neces izgubiti interesovanje prema prijatelju. Tu se ne radi o hobiju i razonodi, vec o necem drugom.

[srculence7]

Ako si pravi prijatelj, nikad neces izgubiti interesovanje prema prijatelju. Tu se ne radi o hobiju i razonodi, vec o necem drugom.

Nekad te situacije i životne okolnosti udalje od ljudi za koje si mislio da će ti uvek biti dragi, ljudi se promene, ponekad te promene ne možeš ili ne želiš ispratiti jer ti iz nekog razloga ne prijaju itd.

[Socrates]

Sto se mene tiče, za uspostavljanje prijateljstva je najbitniji X Faktor, dakle nešto neobjašnjivo.

Nekad to smatram sudbinom. Tako nam grah pao. Moji prijatelji uopste ne moraju biti slični meni. Naprotiv.

Prije jedno deset godina, moje dvije prijateljice su vodile razgovor na kraju kojeg su zaključile da su previse slične i da im zbog toga prijateljstvo neće opstati. My girls. Opstalo je.

Šta će mi uopste prijatelji slični meni?

Isto tako, ne trebaju mi prijatelji koji su tu da mi stalno potvrđuju, da imaju ista mišljenja i sl. Moj prijatelj mora da mi nekako bude izazov. Protivteza. Najradije bih sve prijatelje Arsenalovce imao. Nas nekoliko je za deset godina mature igralo igru "Zašto me nerviras".

Izuzimajući stvarno radikalne stvari, kao što bi recimo bilo zagovaranje ubijanja bilo koje grupe ljudi, svojim prijateljima mogu oprostiti mnoge stvari. Čak i kada bi me iskorištavali, recimo iz interesa, to mi nije razlog da ih otkacim.

Prijatelji su mi zbog njih, a ne zbog mene. Interesuje me kako se nose sa životom. Interesuje me svako različit od mene. A prijatelji naravno najviše. Tu sitne stvari ne igraju preveliku ulogu.

Što se tiče povjeravanja intimnih stvari, to mi nešto i nije toliko važno. Čovjek sam sebi ne želi ili ne zna priznati neke svoje intimne stvari, a kamoli da prizna drugima. Imajući to u vidu, intimne stvari mogu govoriti i slučajnom prosjaku na ulici, ako se poklope okolnosti. Uopste nemam problem sa tim. Niti mislim da me iko može povrijediti zato što zna moje intimne stvari ili misli. Ali, ako je mojim prijateljima to važno, tu sam.

Kontakt bude slabiji ili intenzivniji, što zavisi od mnogih stvari, ali prijatelji su prijatelji. Nikad se ne odričem i mogu sutra pokrenuti sasvim intiman razgovor sa prijateljem sa kojim par godina nisam bio u posebno bliskom kontaktu. I nikad dosad nisam vidio problem sa tim. I naravno da cu pomoći ako treba, ili ako čujem da treba. Ne mora me niko pitati. A sve se sazna.

Jesam primjetio da što sam stariji manje tražim nova prijateljstva. Možda je zasićenje.

One koje zovem prijateljima zvacu ih tako i kad budem imao 90. Tek tada će biti zanimljivo.

[Julia-Klara]

Sa prijateljima s kojima sam odrasla se ne cujem redovno, ali kad se vidimo kao da to vrijeme izmedju sva susreta ne postoji.
Ne volim svakodnevna zivkanja, pricanja o svemu, i rodjena mati me nervira jer me zove svaki dan
Kada prestaje? Moje pitanj eje da li pravo prijateljstvo ikada prestaje ili samo, kao i ljubav, mijenja oblik?:ovaj
Ja mislim da je upravo tako

[storm]

Sa prijateljima s kojima sam odrasla se ne cujem redovno, ali kad se vidimo kao da to vrijeme izmedju sva susreta ne postoji.
Ne volim svakodnevna zivkanja, pricanja o svemu, i rodjena mati me nervira jer me zove svaki dan
Kada prestaje? Moje pitanj eje da li pravo prijateljstvo ikada prestaje ili samo, kao i ljubav, mijenja oblik?:ovaj
Ja mislim da je upravo tako

To sam I ja primijetio...
Sa onim koji se pokazuju kao prava... Bež problema se priča razvija iako se duzi period nismo vidjeli... Doduse redovito I komuniciramo on line..
Dok sa nekim gledaš wtf... Tko je ovo?

[Lanci]

Kad se pocne ljubav gajiti

[Sheval]

Mislim da sam kompetentan za ovu temu kao neko ko zivi Bogu iza tregera a pritom ne koristi društvene mreže
Daljina nije nikakav problem. A pogotovo nije taj nedostatak vremena. Ja odgovorno tvrdim da imam puno vise slobodnog vremena nego li je to imao moj djed npr.
Dakle, u danasnjoj emisiji razbijamo mitove
Daljina i "nedostatak vremena" su klasicni mitovi modernog vremena.
Moji prijatelji su isti oni ljudi sa kojima sam se odgajao...proveo svoje djetinjstvo...ni rat ni daljina nas nisu razdvojili. Ne trebamo cak pretjerano ni komunicirati iako imamo taj ritual da se cujemo vikendom.
Da rezimiramo, prava prijateljstva opstaju bez obzira na prepreke.

[storm]

Mislim da sam kompetentan za ovu temu kao neko ko zivi Bogu iza tregera a pritom ne koristi društvene mreže
Daljina nije nikakav problem. A pogotovo nije taj nedostatak vremena. Ja odgovorno tvrdim da imam puno vise slobodnog vremena nego li je to imao moj djed npr.
Dakle, u danasnjoj emisiji razbijamo mitove
Daljina i "nedostatak vremena" su klasicni mitovi modernog vremena.
Moji prijatelji su isti oni ljudi sa kojima sam se odgajao...proveo svoje djetinjstvo...ni rat ni daljina nas nisu razdvojili. Ne trebamo cak pretjerano ni komunicirati iako imamo taj ritual da se cujemo vikendom.
Da rezimiramo, prava prijateljstva opstaju bez obzira na prepreke.

Ovo oko vremena je jako točno
Privid a neka... Nametnuta psihoza o vremenu, a večina po par sati (Ili više) provede na netu... Naši stari nisu imali toliko vremena... Definitivno
A I za ovo potpis.... Nema zapreke za prava prijateljstva, postoje samo izgovori... A koja odu uslijed necega u zaborav.. Tamo I savrseno pripadaju

[Sheval]

Upravo na to i jesam mislio. Ne mozes biti svakodnevno aktivan na internetu a zaliti se da nemas vremena.
Ja radim dnevno u prosjeku 8-10 sati i nema govora da mogu surfati sa posla, ma ne mogu se ni logirati...ali itekako imam slobodnog vremena.
Ako cemo iskreno, imam vremena za sve, i za hobi i za rekreaciju.
Moji stari to nisu imali.
Izmisljena psihoza kao i stres.

[Zagorka]

Gajim neka iz djetinjstva. Šta da kažem, ja sam žena za sva vremena

[Venera]

ja sam uvijek ZA sklapanje novih prijateljstava

[Vrag]

Samo se desi. Ni sam ne znam kako, kod ljudi dodje do neke promjene u zivotu, dodju novi ljudi.

[Mutevelija]

Kad nastane ljubav.

[Nice try]

Pitanje je da li pravo prijateljstvo ikada prestaje, onako baš za stalno?
Mislim da nas nekad okolnosti razdvoje, životni putevi se raziđu, nemamo više dovoljno zajedničkih interesa i tema da bismo se češće nalazili i družili, ali podrška bi trebala uvijek biti tu, onaj osjećaj da možeš računati na prijatelja kad i kako god.
Baš u zadnjih nekoliko mjeseci imam krah jednog prijateljstva, ali nekako uslovno rečeno. Prijateljici mi je umro muž, bio je dosta stariji od nje. Ona je moje godište, a on godište moje mame.Sada je relativno mlada ostala udovica, sa dvoje djece i tako svim ostalim nedaćama. Pisale bismo satima, pa pričale, pa sam išla s mužem par puta kod nje, ne znam, neutješna je i kao da je nekako lagano "otišla".
Samo priča o mužu, nikakva druga tema nju ne zanima.S vremenom mi je nestalo argumenata, primjera da je nekako podignem, utješim, da se trzne iz tog stanja...počele smo se udaljavati, sve rijeđe se čuti, ...zadnji Bajram na moju čestitku nije ni odgovorila, a vidjela je poruku. Nisam više pisala, nekako mi je glupo slati poruku na poruku, a ona ništa.
To je taj jedan primjer udaljavanja, ona možda osjeti da više nismo u sličnoj poziciji, možda osjeti da je ne mogu razumjeti do kraja, što je i razumljivo, ali stvarno sam dala sve od sebe.
Na kraju, smatram da ovo nije kraj i kad god želi i javi se, ja sam opet tu i uvijek ću biti za nju.
Neću čak ni pitati za razlog njenog udaljavanja. Nastavićemo gdje smo stale.

[Merlin246]

Prijateljstvo za mene prestaje onda kad mi vise nije ugodno u drustvu te osobe. Kada se iz nekog razloga izmedju nas jako promijeni atmosfera i ako stalno s druge strane osjecam neku negativnu energiju koja lose utjece na mene. Kada netko svojom pricom pocne da mi "siluje mozak", crpi energiju iz mene i kvari mi radost zivljenja. Moralno je udaljiti takve ljude od sebe.

[greeneyes]

Navikne covjek da sve vremenom izgubi sjaj
navikne covjek da sve ima pocetak i kraj