forum nije tvoja kuca
Thus Spoke Socrates
-
- Seksologinja
- Posts: 35858
- Joined: 27 Mar 2016, 17:23
- Location: bosansko jajčno mesto
- Has thanked: 1127 times
- Been thanked: 605 times
- Status: Offline
- Laser
- Forum [Bot]
- Posts: 15460
- Joined: 31 Mar 2016, 16:01
- Location: Sa onu stranu rijeke
- Mood:
- Has thanked: 675 times
- Been thanked: 2168 times
- Status: Offline
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
Četiri milijarde godina evolucije, toliko muke, znoja, užasa, straha, ljubavi, mržnje, seoba, genocida,i svega drugog sto čini human experience. Toliko bitke za resurse, znanje, koru hljeba under the fucking ominous sky.
Toliko gledanja u nebesa da se bog smiluje, u zemlju da se kiša primi, toliko trčanja uz vjetar, niz vjetar, jahanja na vjetru, pisanja u vjetar.
Toliko prizemnih misli i radnji, toliko uzvisenih misli i radnji. Toliko sasvim nebitnih misli i radnji koje se ne kvalifikuju.
Toliko novih bolesti, ukrocenih bolesti, umiranja od bolesti, zivljenja od bolesti.
Toliko inovacija, promasaja, letenja prema zvijezdama, padanja u blato.
Toliko umjetničkih djela, toliko izmeta izbačeno. Nekad čak i istovremeno.
Četiri milijarde godina pobjednickih spermatozoida, predavanja štafete onima što dolaze za nama. U nadi da ćemo jednom konačno da dođemo tobe. Kolektivno.
Četiri milijarde godina da napravimo sebe dostojnim Zvijezda koje treba da postanemo.
I sve se može staviti samo u jednu riječ;
S A T A R A S
Malo li je?
Kako kome, doduše.
Toliko gledanja u nebesa da se bog smiluje, u zemlju da se kiša primi, toliko trčanja uz vjetar, niz vjetar, jahanja na vjetru, pisanja u vjetar.
Toliko prizemnih misli i radnji, toliko uzvisenih misli i radnji. Toliko sasvim nebitnih misli i radnji koje se ne kvalifikuju.
Toliko novih bolesti, ukrocenih bolesti, umiranja od bolesti, zivljenja od bolesti.
Toliko inovacija, promasaja, letenja prema zvijezdama, padanja u blato.
Toliko umjetničkih djela, toliko izmeta izbačeno. Nekad čak i istovremeno.
Četiri milijarde godina pobjednickih spermatozoida, predavanja štafete onima što dolaze za nama. U nadi da ćemo jednom konačno da dođemo tobe. Kolektivno.
Četiri milijarde godina da napravimo sebe dostojnim Zvijezda koje treba da postanemo.
I sve se može staviti samo u jednu riječ;
S A T A R A S
Malo li je?
Kako kome, doduše.
. . . . . . . . .
- Julia-Klara
- Forum [Bot]
- Posts: 81410
- Joined: 02 Dec 2011, 23:48
- Location: u gajevima
- Has thanked: 10310 times
- Been thanked: 7159 times
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
I sve se može staviti samo u jednu riječ;
S A T A R A S
Malo li je?
Kako kome, doduše.
bice bolje
S A T A R A S
Malo li je?
Kako kome, doduše.
bice bolje
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija
- mentalist
- Aktivni forumaš
- Posts: 3948
- Joined: 20 Mar 2013, 19:32
- Has thanked: 5 times
- Been thanked: 1 time
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
evo da kopiram sa druge teme, baš me zanima tvoje mišljenje jer vidim da ih pratišmentalist wrote: ↑10 May 2018, 13:46
naježim se na ove dvije pjesme ...
Evo baš je Waters na turneji, pa sam raspravljao sa društvom na Faceu u jednoj grupi o poruci cijelog The Wall koncepta:
Rastom tehnologija ulazimo u jedan Orwellowski svijet.
Umjesto zajedništva ulazimo u jedan ego-trip i izoliramo se jedni od drugih (Comfortably Numb), a bez tih drugih u stvari nemamo život,
jer ako ga drugi ne vide i ne priznavaju, naš ego sam sebi nije dovoljan i sami sebi podižemo taj zid.
i onda pozivamo one koje smo odbili (Hey You), i tražimo pomoć kad je već kasno.
Dalje ću nastaviti na ovoj drugoj temi gdje ste se dotakli ove teme ...
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
Odgovoricu na ovo kad nadjem malo vise vremena.
The Wall je, kao I svi Floydovi koncept albumi, kompleksan i multiznacan.
Za pocetak, sta je bio okidac za the Wall?
Na koncertu u Montrealu jula 1977, na takozvanom The Animals Tour, Roger Waters se dobar dio koncerta svadja sa publikom. Mislim da imaju neki snimci i na Youtube. Sve to kulminira Watersovim pljuvanjem jednog mladica u prvim redovima.
Ovo Watersa tjera da pocne razmisljati sta je od njega postalo.
Dakle, zahvalite Kanadi za The Wall.
The Wall je, kao I svi Floydovi koncept albumi, kompleksan i multiznacan.
Za pocetak, sta je bio okidac za the Wall?
Na koncertu u Montrealu jula 1977, na takozvanom The Animals Tour, Roger Waters se dobar dio koncerta svadja sa publikom. Mislim da imaju neki snimci i na Youtube. Sve to kulminira Watersovim pljuvanjem jednog mladica u prvim redovima.
Ovo Watersa tjera da pocne razmisljati sta je od njega postalo.
Dakle, zahvalite Kanadi za The Wall.
Last edited by Socrates on 06 Nov 2018, 21:21, edited 3 times in total.
. . . . . . . . .
- Mutevelija
- Selonačelnik
- Posts: 86359
- Joined: 28 Nov 2015, 20:04
- Has thanked: 853 times
- Been thanked: 1647 times
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
Šta misliš o Himalajima
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
Inace, mislim da su Himalaji, zapravo, ne znam, mozda, kao, ovaj, onaj
Mislim da ljudi zapostavljaju pocetak Zida
So ya
Thought ya
Might like to
Go to the show.....
If you want to find out what's behind these cold eyes
You'll just have to claw your way through this disguise
Mislim da ljudi zapostavljaju pocetak Zida
So ya
Thought ya
Might like to
Go to the show.....
If you want to find out what's behind these cold eyes
You'll just have to claw your way through this disguise
. . . . . . . . .
- Mutevelija
- Selonačelnik
- Posts: 86359
- Joined: 28 Nov 2015, 20:04
- Has thanked: 853 times
- Been thanked: 1647 times
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
Kojeg zida, gdje od koje materije, kad je izgrađen Jel unistiv
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
Svi zidovi su unistivi. Pitanje je jedino da li imamo volje, snage, i pameti da ih unistimo.
. . . . . . . . .
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
Dakle, The Wall.....
Komotno se može reći da je to prvi diktatorski solo album Roger Watersa, mada je snimljen kao Pink Floyd album. Snimili su poslije i the Final Cut, nepravedno zapostavljeno remek-djelo, ali i to je solo album.
Ostali članovi benda, iako su se složili sa konceptualnom idejom Zida, doprinosili su samo sporadično, a klavijaturista Wright je otpušten iz benda kao punopravan clan, a onda unajmljen da svira na snimanju albuma.
Waters za vrijeme ovog albuma ima problema sa čitavim svijetom, a najviše sa samim sobom. Ne može da se nosi sa statusom bogate rok zvijezde, jer je socijalista po ubjedjenju. Ne moze da podnese sebe kako svira po ogromnim stadionima, jer želi intimniju atmosferu sa publikom. Brak, drugi po redu, mu je navodno u krizi. Itd.
Da dodam, mislim da se izraz Orwellowski svijet upotrijebljava suviše lako danas. I sam sam sklon da ga upotrijebim. Međutim, to je simplificirani izgovor za mnogo sto sta. Može se komotno reci da je svijet Orwellowski od postanka drustva. Na možda neočekivan način.
A može se isto tako reći da... Je sve u našoj glavi jer
Čovjek je čovjek je čovjek....
Htio to ili ne htio biti, sa svim pozitivnim i negativnim stranama takvog jednog stanja.
Nevazno...
Zašto je prva pjesma na Zidu vazna? Zato što prilično jasno daje naznake o cemu je The Wall. Ali, o tom u sljedećem postu malo vise.
The Trial, suđenje samom sebi na kraju albuma.
I sentence you to be exposed before your peers.
Tear Down the Wall!!!!
Komotno se može reći da je to prvi diktatorski solo album Roger Watersa, mada je snimljen kao Pink Floyd album. Snimili su poslije i the Final Cut, nepravedno zapostavljeno remek-djelo, ali i to je solo album.
Ostali članovi benda, iako su se složili sa konceptualnom idejom Zida, doprinosili su samo sporadično, a klavijaturista Wright je otpušten iz benda kao punopravan clan, a onda unajmljen da svira na snimanju albuma.
Waters za vrijeme ovog albuma ima problema sa čitavim svijetom, a najviše sa samim sobom. Ne može da se nosi sa statusom bogate rok zvijezde, jer je socijalista po ubjedjenju. Ne moze da podnese sebe kako svira po ogromnim stadionima, jer želi intimniju atmosferu sa publikom. Brak, drugi po redu, mu je navodno u krizi. Itd.
Da dodam, mislim da se izraz Orwellowski svijet upotrijebljava suviše lako danas. I sam sam sklon da ga upotrijebim. Međutim, to je simplificirani izgovor za mnogo sto sta. Može se komotno reci da je svijet Orwellowski od postanka drustva. Na možda neočekivan način.
A može se isto tako reći da... Je sve u našoj glavi jer
Čovjek je čovjek je čovjek....
Htio to ili ne htio biti, sa svim pozitivnim i negativnim stranama takvog jednog stanja.
Nevazno...
Zašto je prva pjesma na Zidu vazna? Zato što prilično jasno daje naznake o cemu je The Wall. Ali, o tom u sljedećem postu malo vise.
The Trial, suđenje samom sebi na kraju albuma.
I sentence you to be exposed before your peers.
Tear Down the Wall!!!!
. . . . . . . . .
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
Prije nego sto Waters zapjeva;
So ya
Thought ya
Might like to
Go to the show
Pažljivi slušalac će uhvatiti prve izgovorene riječi, a one su "we came in". Zadnje izgovorene riječi na albumu su "isn't this where".
Isn't this where we came in? Obrnuto. Kraj je početak a početak je kraj? Ili je sve beskrajni krug?
Ovo je referiranje na cikličnu prirodu pojedinačnog ljudskog zivota i ljudske vrste kolektivno. Ali, Fazlija the Budist bi sigurno mogao reći nešto više o tome od mene.
Prva pjesma, izmedju ostalog, je opis rođenja glavnog junaka albuma, koji se zove Pink. Neka viša sila, mozda bas Bog, mu pjeva o dolasku u "show", to jest život. Ovo je jasno jer pred kraj pjesme se čuje bacanje bombe koja ubija Pinkovog (Watersovog) oca samo nekoliko mjeseci nakon njegovog rođenja. To je jedna od prvih cigli u zidu.
Zar se ne rađamo svi sa mnogim ciglama već ugrađenim u nas lični zid prije i nego sto smo potpuno svjesni sebe? Zar roditelji, babe, djede, ostala rodbina, uglavnom iz dobrih namjera, ne stavljaju cigle u zid dok smo jos djeca (pjesma Mother). Zar nisu nacije, religije, tradicija, ratovi, kulturni milje, drustveni sistemi, drzavne granice unutar kojih odrastamo i formiramo se cigle u zidu? Slobodno se može reći da su mnoge cigle u našem zidu prenesene sa koljena na koljeno.
Ovo ističem jer malo ko uhvati to značenje Zida. A ima još jedno značenje koje je neki lik obrazložio u sjajnom eseju. Zaboravio sam i ime eseja i ime lika. Al' možda nađem.
So ya
Thought ya
Might like to
Go to the show
Pažljivi slušalac će uhvatiti prve izgovorene riječi, a one su "we came in". Zadnje izgovorene riječi na albumu su "isn't this where".
Isn't this where we came in? Obrnuto. Kraj je početak a početak je kraj? Ili je sve beskrajni krug?
Ovo je referiranje na cikličnu prirodu pojedinačnog ljudskog zivota i ljudske vrste kolektivno. Ali, Fazlija the Budist bi sigurno mogao reći nešto više o tome od mene.
Prva pjesma, izmedju ostalog, je opis rođenja glavnog junaka albuma, koji se zove Pink. Neka viša sila, mozda bas Bog, mu pjeva o dolasku u "show", to jest život. Ovo je jasno jer pred kraj pjesme se čuje bacanje bombe koja ubija Pinkovog (Watersovog) oca samo nekoliko mjeseci nakon njegovog rođenja. To je jedna od prvih cigli u zidu.
Zar se ne rađamo svi sa mnogim ciglama već ugrađenim u nas lični zid prije i nego sto smo potpuno svjesni sebe? Zar roditelji, babe, djede, ostala rodbina, uglavnom iz dobrih namjera, ne stavljaju cigle u zid dok smo jos djeca (pjesma Mother). Zar nisu nacije, religije, tradicija, ratovi, kulturni milje, drustveni sistemi, drzavne granice unutar kojih odrastamo i formiramo se cigle u zidu? Slobodno se može reći da su mnoge cigle u našem zidu prenesene sa koljena na koljeno.
Ovo ističem jer malo ko uhvati to značenje Zida. A ima još jedno značenje koje je neki lik obrazložio u sjajnom eseju. Zaboravio sam i ime eseja i ime lika. Al' možda nađem.
. . . . . . . . .
- Melek
- Deer Hunter
- Posts: 29042
- Joined: 20 Jun 2013, 23:18
- Has thanked: 3593 times
- Been thanked: 2421 times
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
Evo jedne i za tebe:
(override )
(override )
Weak people revenge.
Strong people forgive.
Intelligent people ignore.
Strong people forgive.
Intelligent people ignore.
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
Dakle, taj gorepomenuti lik, još nepoznatog imena, je u svom eseju nepoznatog imena detaljno i ubjedljivo obrazlozio zašto je The Wall konačna negacija na vjerovanje da rokenrol (u nedostatku bolje rijeci) ima moc da na bilo koji nacin transformira drustvo. Album je, izmedju ostalog, rekvijem Šezdesetima i Sedamdesetima.
Opisan je život rok zvijezde, koja je otpocetka zivota stavljena iza zida, onda, nekad i sasvim smisljeno, reda cigle od svojih životnih nevolja, zarađuje pare i slavu, odaje se drogama, prostitutkama, pa cak i nasilju, otudjuje se od svega normalnog, i postaje, na kraju, fasista duse. To je Waters shvatio kada je pljunuo momka u Montrealu.
Naravno, i publika je kriva. Cuvena dilema da li sam ja ono sto mislim da jesam ili sam ono sto je publika zamislila da jesam. Da li postoji nesto trece - ono sto zaista jesam?
Sto se tiče publike, očekujte razocarenje, kaze the Wall. Rok zvijezde niti imaju odgovore niti ih prevashodno zanima da imaju odgovore.
Većinu vremena, rok zvijezde su obični, mada u dosta slucajeva napaceni, pozeri, koji iznevjeravaju sve svoje ideale i najdublja osjecanja da bi se sakrili iza ovih avatara i odigrali jos jednu cool ulogu za publiku. Nekad i po velikoj psiholoskoj cijeni po sebe same.
Ili, što bi Julia rekla, na sta mi gubimo vrijeme?
Sve što postoji je mali, prilično izgubljeni čovjek, rokenrol Mesa Selimovic iz Engleske, koji je odlučio da razoblici sebe do kraja. Ne zna ni on ko je, baš kao što ni Ahmed ne zna ko je. Ne zna ni on gdje se izgubila ta rokenrol pobuna, kao što ni Ahmed ne zna gdje mu se izgubila vjera (kao pobuna od smrti).
The Wall je rekvijem toj i takvoj rokenrol "pobuni". Ona, naime, ne postoji.
Knjiga kaže da je ovaj čitav navod iz Kurana;
"Bismilahir-rahmanir-rahim!
Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono što se perom piše;
Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noć i sve što ona oživi;
Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dušu što sama sebe kori;
Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega
— da je svaki čovjek uvijek na gubitku."
Opisan je život rok zvijezde, koja je otpocetka zivota stavljena iza zida, onda, nekad i sasvim smisljeno, reda cigle od svojih životnih nevolja, zarađuje pare i slavu, odaje se drogama, prostitutkama, pa cak i nasilju, otudjuje se od svega normalnog, i postaje, na kraju, fasista duse. To je Waters shvatio kada je pljunuo momka u Montrealu.
Naravno, i publika je kriva. Cuvena dilema da li sam ja ono sto mislim da jesam ili sam ono sto je publika zamislila da jesam. Da li postoji nesto trece - ono sto zaista jesam?
Sto se tiče publike, očekujte razocarenje, kaze the Wall. Rok zvijezde niti imaju odgovore niti ih prevashodno zanima da imaju odgovore.
Većinu vremena, rok zvijezde su obični, mada u dosta slucajeva napaceni, pozeri, koji iznevjeravaju sve svoje ideale i najdublja osjecanja da bi se sakrili iza ovih avatara i odigrali jos jednu cool ulogu za publiku. Nekad i po velikoj psiholoskoj cijeni po sebe same.
Ili, što bi Julia rekla, na sta mi gubimo vrijeme?
Sve što postoji je mali, prilično izgubljeni čovjek, rokenrol Mesa Selimovic iz Engleske, koji je odlučio da razoblici sebe do kraja. Ne zna ni on ko je, baš kao što ni Ahmed ne zna ko je. Ne zna ni on gdje se izgubila ta rokenrol pobuna, kao što ni Ahmed ne zna gdje mu se izgubila vjera (kao pobuna od smrti).
The Wall je rekvijem toj i takvoj rokenrol "pobuni". Ona, naime, ne postoji.
Knjiga kaže da je ovaj čitav navod iz Kurana;
"Bismilahir-rahmanir-rahim!
Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono što se perom piše;
Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noć i sve što ona oživi;
Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dušu što sama sebe kori;
Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega
— da je svaki čovjek uvijek na gubitku."
. . . . . . . . .
- mentalist
- Aktivni forumaš
- Posts: 3948
- Joined: 20 Mar 2013, 19:32
- Has thanked: 5 times
- Been thanked: 1 time
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
nisam znao gdje staviti, pa onda ovdje,
nadam se da će ti se svidjeti(a i svima ostalima, naravno)
nadam se da će ti se svidjeti(a i svima ostalima, naravno)
Daleke 1978. u jednako daleku Vancouveru hrvatski je medijski umjetnik Dalibor Martinis izveo jednostavan videoperformans u trajanju od svega nekoliko minuta. Tom prigodom on je, sjedeći ispred kamere, samu sebi postavio dvadesetak pitanja. Naslov performansa glasio je Answer in the year 2000, iz čega se odmah mogla iščitati autorova iznimno originalna i lucidna ideja. Zamislio je, dakle, da na pitanja što se bave budućnošću ne ponudi odgovore odmah, nego tek nakon znatnijega vremenskog odmaka, konkretno u famoznoj i uvelike mistificiranoj milenijskoj godini. Drugim riječima, protok vremena umjetniku je trebao poslužiti kao svojevrstan katalizator pri transformaciji potencijalno hipotetskih u realne i empirijski potkrijepljene odgovore. Stjecajem okolnosti 2000. se neće pokazati dovoljno poticajnom za dovršenje projekta, pa ga Martinis odlučuje staviti ad acta te pričekati da postane otprilike dvostruko stariji nego što je to bio u trenutku postavljanja pitanja. Ove godine uvjeti za novi/stari performance konačno su se ispunili, valjalo je tek odabrati mjesto i formu prezentacije. I tu sada dolazi do izražaja Martinisov ionako već nebrojeno puta potvrđen talent. Umjesto galeriji ili muzeju, on svoj višedesetljetni projekt nudi HTV-u, koji – za divno čudo – suradnju i prihvaća. Urednica i voditeljica Drugoga formata Vlatka Kolarević doista je savršeno iskoristila Martinisovu inicijativu te vjerojatno napravila kulturnu emisiju godine!
Nakon kratka, zanimljiva i inteligentno vođena razgovora u uvodu emisije, simpatična se Vlatka povukla i studio prepustila dvojici Martinisa. Mladi, brkati i crno-bijeli Martinis počeo je postavljati pitanja elegantnom, zrelom, prosijedom i u boji prikazanom Martinisu. Monolog star više od tri desetljeća napokon je pred očima hrvatske kulturne javnosti prerastao u virtualni dijalog. Prvo pitanje nametalo se samo po sebi te je glasilo: „Je li Dalibor Martinis živ?“ U trenutku kada je u Vancouveru bilo izvorno postavljeno nije se mogla isključiti ni nelagodna mogućnost da bi odgovor na njega mogao biti i negativan. Srećom, razgovor se mogao nastaviti. U pitanjima što su slijedila dotaknuti su problemi iz područja psihoanalize, filozofije, estetike, pa čak i znanstvene fantastike. Mlađi Martinis djelovao je nabrijanije, posve svjestan vlastite umjetničke misije. Onaj stariji, naprotiv, bio je opušteniji, sklon finoj ironiji, ali istodobno i uglavnom zadovoljan svojim sugovornikom odnosno njegovim pitanjima. Stariji se prisjećao mlađega, a ovaj je pak – svojim pitanjima – na neki način nastojao predvidjeti ili barem naslutiti stajališta i ponašanje sugovornika. Memorija i intuicija međusobno suprotstavljene u svojevrsnu vremenskom procijepu!
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Thus Spoke Socrates
"My grandfathers fought in World War I, on opposite sides. If they had shot at each other, that would have been it. No strumming."
Mark Knopfler
Mark Knopfler
. . . . . . . . .
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 87 guests