HDZ i hrvatsko nacionalno pitanje u BiH

[Socrates]

Pa ja ne mogu naći nijednu zamjerku Slovencima sto su izašli iz Jugoslavije. Kao ni Hrvatima u Hrvatskoj.

Jedini način da Jugoslavija opstane je bio da se potpuno, u svakom smislu, liberalizovala 60-tih i 70-tih. Pa cak i da je Tito ostao predsjednik do smrti.

Bila je neka vrsta liberalizacije, ali nije bila dovoljna. Tito je svojerucno ugušio politicku liberalizaciju u Srbiji (i Hrvatskoj), i tako otvorio vrata dolasku Miloševića na vlast, a dalje je sve bilo samo pitanje dana.

Milošević je pokrenuo raspad Jugoslavije i, zapravo, otcijepljenje Srba od svih ostalih, po cijenu velikih žrtava ostalih naroda.

Žalosno je što je onda Tuđman prihvatio otcijepljenje svih Hrvata po tom istom receptu, a ne poštujući međunarodne principe poštovanja granica.

[Mister No]

Nisam izjednacavao "zasluge" sudionika SHS u raspadu YU, nego sam zelio naglasiti da su je samo oni, ili neko od njih, mogao rasturiti.
U tadasnjim odnosima snaga Makedonci, Crnogorci, i Bosanci se nisu puno pitali, a da su se pitali vjerovatno bi YU opstala.

[Socrates]

Ne bih ja tadasnje crnogorske vodje tako lako oslobađao krivice. Znali su oni dobro sta rade. Pogotovo u ratu u Hrvatskoj.

To što su se poslije izvukli, druga je stvar.

[Mister No]

Vjerovatno su prosli bolje nego sto su zasluzili.
Ipak treba imati u vidu da je Beograd i KOS upravljao Crnom Gorom u to vrijeme.

[storm]

Baš sinoć gledam seriju Češko stoljeće, kraj prvog svjetskog rata... Masaryk lobira u Londonu za nezavisnu Češku... I u dialogu sa britanskim premijerom uvjerava ga, kako su te nove zemlje na pomolu... Poljska, Češka, a i južni slaveni će se ujediniti...
David Lloyd George kazuje....
U redu, poljaci su katolici, to će ići... Kako mislite vi, protestant, uvjeriti Čehe, katolike većinom, da ste njihov predstavnik? Ali u redu, Austro-ugarska je to dosta nametnula.
Jugoslavija? Imamo katolike i pravoslavce... Neee to će krvavo završiti!!
Znate, mi smo englezi čvrsto sa obje noge na tlu... Sve rečeno točno prije sto godina...

[Krokodil Behko]

U toku su objave rezultata popisa katoličkih župa u 2018. godini.
SBK potop i osim Viteza, koji je oko nule, ono sve ostalo su podebljani minusi iz prethodnog popisa.
Za par godina, u Kiseljaku više djece u osnovnim školama po BNP nego po HNP.

Trebalo bi biti alarmantno da su u minuse upali Široki brijeg i Grude.
Plus samo u mostarskim župama, pa i to je zbog odseljavanja iz pomenutih župa. Koristi se to malo tankog zaleđa prije konačnog minusa i u samom Mostaru.

Od prošlogodišnjih ca 375.000, pretpostavljam da će sad biti oko 355.000

[Pasaga]

Što je Hrvatima Republika Srpska?


Kontradikcije? Nedosljedosti? Pa koga briga za tim. Kontradikcije i nedosljedosti mogle bi se – skupa s drugim atributima i apozicijama – staviti u slogan stožerne stranke hrvatske propasti i na čelo Dragana Čovića kao aktualnog izvođanja njihove nesreće

Na prostoru današnje Republike Srpske, prije 9. siječnja 1992. živjelo je oko 153.000 Hrvata. Prema Popisu stanovništva iz 2013., ne onome kojim se barata u Federaciji BiH nego onome koji priznaje Republika Srpska, a koji je sigurno bliži stvarnom stanju danas i koji – gle paradoksa – mnogo bolje pokazuje razmjere etničkog čišćenja, na toj polovici dejtonske Bosne i Hercegovine živi 26.509 Hrvata.

Crkveni podaci, koji se prikupljaju svake godine tokom blagoslovna kuća, tu su još rječitiji. Oni govore o oko 9.000 katolika. Neki krajevi u kojima su živjeli katolici, od kojih su većina Hrvati, potpuno su opustjeli: tako je na širem području Dervente prije 1992. bilo oko 50.000 katolika, a danas ih je oko 700. Sve u svemu, više od 90 % Hrvata nestalo je iz Republike Srpske.

Sumorni su svi ti statistički pokazatelji. Što bi se više išlo u detalje, pokazalo bi se da će taj svijet još malo pa sasvim nestati. Ali koga briga za tim?

Srpsku politiku? Ona se davno pobrinula da do toga dođe. Zašto nema 150 tisuća Hrvata, odnosno još par desetaka tisuća više kad dodamo i današnji Distrikt Brčko, pitanje je koje ona ne postavlja. Zauzeta je glorificiranjem svojeg čeda, tog „izraza težnje za slobodom i mirom“, kako joj tepa njezina trenutna predsjednica i svi politički prvaci, tog „djela Božijeg“, kako je posvećuje patrijarh Srpske pravoslavne crkve.

Hrvatsku politiku? I ona se pobrinula da do toga dođe. Posavino ostala mi pusta, izdala te iskrivita usta, stihovi su nastali među prognanim Posavljacima. Nije ta politika učinila ništa da bi se Hrvati vratili u Posavinu i Republiku Srpsku, čak je bila i protiv konstitutivnosti svih naroda na cijelom području države, dakle i protiv konstitutivnosti Hrvata u RS-u. Dva desetljeća poslije, stožerna stranka hrvatskog naroda i Veliki Vođa Hrvata dragi su gosti na obilježavaju Dana Republike Srpske.

Bošnjačku politiku? Zauzeta je sobom i svojom etničkom perspektivom, no čak i kao takva više puta se spomene nestalih Hrvata iz RS-a i njihova sadašnjeg stanja nego HDZ i njegovi medijsko-intelektualni trabanti. Valjda da ne naruše dobre odnose s Dodikom, mislim na ove potonje.

Nisu Hrvati iz devetojanuarske Republike Srpske jedini narod koji je nestao. To je nažalost gotovo pa prirodna pojava, nuspojava neke vrste socijalno-darvinističkog koncepta zvanog nacionalna država. Nestajali su u 20. stoljeću mnogi narodi s mnogih dijelova zemaljske kugle. Nisu toga nestajanja bili pošteđeni ni Srbi iz nekih drugih regija. Nije neobično nestajanje, iskorijenjivanje, na njega se ljudi nekako i naviknu, to je dio dinamike života. Neobično je i sramno kad se toj činjenici pristupa s cinizmom, kad se na groblju pravi bal, kad se zločin blagoslivlja svetom vodom, a kad politički predstavnik naroda koji je doživio egzodus slavi njegov egzodus.

I ove godine je, dakle, ponovimo, Dragan Čović nazočio obilježavanju Dana Republike Srpske. Da ne bude usamljen, poveo je sa sobom i druge hrvatske prvake, Vjekoslava Bevandu, Davora Čordaša, Josipa Grubešu. Da ih pitanja republičko-srpskih Hrvata ne brinu, to smo već rekli: politika HDZ-a i njoj pripadajuća (kvazi)javnost već su davno dosegli „krajnji stupanj političke i moralne patologije“ (I.L.). No, ne brine ih ni činjenica da je 9. siječnja kao Dan Republike Srpske proglašen neustavnim od strane Ustavnog suda BiH. U onim situacijama koje njima odgovaraju, kao što je „slučaj Ljubić“, odluke Ustavnog suda su im mjerodavne i inzistiraju na njihovom poštivanju.

Nije Čoviću smetalo biti u prvim klupama republičkosrpske proslave dok je predsjednica RS-a dodjeljivala odlikovanje generalu Slavku Lisici, posthumno, kao „neustrašivom ratniku i borcu za slobodu srpskog naroda“, a koji je u Hrvatskoj osuđen za ratne zločine. Da zabava bude potpuna, proslavi je prisustvovao i hrvatski amabasador u BiH. Na ljeto će, pak, zajedno u Knin na proslavu Oluje, na proslavu slamanja paradržave koja je za Hrvatsku bila ono što je Republika Srpska za Bosnu i Hercegovinu.

Kontradikcije? Nedosljednosti? Pa koga briga za tim. Kontradikcije i nedosljedosti mogle bi se – skupa s drugim atributima i apozicijama – staviti u slogan stožerne stranke hrvatske propasti i na čelo Dragana Čovića kao aktualnog izvođanja njihove nesreće.

Ni u nastavku teksta neću se detaljnije baviti velikosrpskom nacionalističkom ideologijom i njezinim fundusom mitova stvorenih za potrebe sakrivanja masovnih grobnica. O tome se sve zna, mnogi srpski intelektualci opisali su patologije, amoralnosti i nemoralnosti dominantne svjetovne i crkvene politike svog naroda, a o ratovima 1990-ih rekle su dovoljno i mnogobrojne presude Međunarodnog suda u Haagu. Ono što se manje zna, jer o tome malo tko ima pričati i pisati, a za takve stvari se nažalost nije sudilo ni u Haagu, jest odnos hrvatske politike 1990-ih prema bosanskim Hrvatima.

Prije nekoliko godina dobio sam primjer letka koji se 1995. dijelio Hrvatima u onim dijelovima Bosne koje je hrvatska politika otpisala, prekrižala, namjenjujući tê Hrvate potrebama „humanog preseljenja“, radi homogeniziranja hrvatskog etničkog prostora i popunjavanja krajeva u kojima su prije živjeli drugi, uglavnom Srbi. Kroz podstanarska seljakanja taj listić mi se negdje zagubio, no zahvaljujući tekstu Ivana Lovrenovića U čije kuće?, objavljenom originalno u Svjetlu riječi u studenom 1995., a zatim prije dvije godine na njegovoj stranici – podsjetio sam se sadržaja tog letka.

Dijelio se, dakle, letak s adresom i telefonom Ureda za prognanike i izbjeglice Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a na njemu poziv: IMAJTE OPET SVOJ DOM, ako mislite na budućnost svoje djece, ako ste spremni za novi početak, ako volite zavičajnu zemlju. Hrvati iz svojih otpisanih zavičaja pozivani su da se presele u mjesta u kojima već funkcionira civilna vlast HRHB, u kojima postoji popis stanova i kuća, među kojima su Drvar, Šipovo, Glamoč, Bosansko Grahovo… U prilici ste izabrati: mjesto budućeg življenja, stan ili kuću prema obiteljskim potrebama, radno mjesto, osnovnu ili srednju školu za svoju djecu (…) prehranu i materijalnu potporu za određeno vrijeme, povlastice u potrošnji struje, vode i telefona, velikodušni su bili svehrvatski zaštitnici. Razgovarajte s članovima svoje obitelji, prijateljima i susjedima o vašoj odluci i nastojte ih potaknuti da ponovo žive s vama u istom mjestu, upućivali su ciljanu grupu. Ponuda i instrukcija završava svečanim proglasom, koji puca od ponosa: IMAJTE PONOVO SVOJ DOM OVDJE, GDJE ŽIVIMO OD STOLJEĆA SEDMOG.

Pozvati Hrvate da se kolektivno isele iz svojih zavičaja, iseliti ih ili ne mrdnuti repom zbog njihova iseljavanja, e da bi ih se naselilo tamo gdje nikada nisu živjeli ni oni ni njihovi preci, a pritom ih uvjeriti da je to ispunjenje njihovih snova, da su tu od stoljeća sedmog i da su tu konačno svoji na svome – to su zvjezdani trenuci tuđmanovske politike (nisu sve zvijezde, kako nam kazuje moderna astronomija, žute i svijetle, ima i smeđih patuljaka, a takvi prevladavaju u hrvatskoj galaksiji) i vrhunac su svehrvatskog političkog cinizma.

Današnji HDZ samo je nastavak te cinične politike. Krajnje posljedice su stvaranje dodatnih omraza između hrvatskog i bošnjačkog naroda u većoj polovici BiH, pri čemu Hrvati nužno gube već prostom činjenicom da ih je četiri puta manje. Da je savezu čovićevsko-dodikovske politike zajednički nazivnik antibosanstvo i antibošnjaštvo, Bošnjacima se samo nameće, ne moraju se ni previše domišljati.

Za posljedice po Hrvate HDZ ne brine, naravno, nije se brinuo ni 1990-ih kad je učinio sve, kopao i rukama i nogama, da se zarati s Bošnjacima. Oni koji bi se najviše trebali brinuti jesu Hrvati, koji tom HDZ-u i nekada i sada daju najveću podršku. Ali, ne lezi vraže, mnogima je Milorad Dodik idol i čeznutljivo maštaju o tome „da i mi imamo jednog takvog“, a fantazije o Herceg-Bosni ne prestaju opsjedati njihove dezorijantirane umove nesvjesne ni povijesti ni geografije svog postojanja. Karadžićevsko-dodikovska Republika Srpska predstavlja se tako kao i njihova mala pobjeda, a to je točka iza koje je povratak teži nego u Republiku Srpsku.

Autor: Franjo Šarčević/Fokus.ba

[Mala_Mu]

E pa stvarno

[Krokodil Behko]

Problem je u tome, što SVI znaju da je to folina, pa i on sam.

Problem je što je njegova politika ogoljena i označena kao ratna uzepeovska haranga.
Problem je što je drag samo ruskom ambasadoru.
Problem je što je upravo on kočničar tih evropskih procesa.
Slobodno se raspitajte, šta je sljedeće na dnevnom redu od uslova EU i ko ih opstruira.

[Salko]

odličan text, cijelo jutro hoću da ga pročitam i evo tek sad sam uspio

https://www.telegram.hr/price/da-bi-se- ... ije-znala/

[Fuddo]

Strasno.

[Pasaga]

odličan text, cijelo jutro hoću da ga pročitam i evo tek sad sam uspio

https://www.telegram.hr/price/da-bi-se- ... ije-znala/

.. tek sam s posla...umoran ko 3. cuka...
...a veceras cu s merakom .....

[Pasaga]

Ovo je Hrvatsku diglo na noge:
Pogledajte kako je Zoran Šprajc isprozivao Čovića


Prije dva dana obilježen je Dan Republike Srpske koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim. Ipak, od 9. januara tenzije se ne smiruju, a prešle su i na teritoriju susjedne Hrvatske.

Tako je u sinoćnjoj emisiji RTL Direkt urednik i voditelj Zoran Šprajc, poznat kao novinar bez dlake na jeziku, isprozivao sve redom – Dragana Čovića, Milorada Dodika i vrh hrvatskog HDZ-a.

“Hrvatski državni vrh jako se uznemirio jer su hrvatski ambasador u BiH Ivan Del Vechio i predsjednik sestrinskog HDZ-a BiH Dragan Čović prisustvovali proslavi Dana RS-a koji je neustavan”, kazao je Šprajc podsjetivši da je u Banjoj Luci posmrtnuo odlikovan bivšeg oficira JNA Slavka Lisicu koji je u Hrvatskoj osuđen zbog ratnih zločina počinjenih na području Šibenika 1991. godine, a da je nakon toga ceremoniji prisustvovao sami vrh HDZ-a BiH.

Šprajc je, emitujući izjavu ministra odbrane Hrvatske Damira Krstičevića koji je poručio da je Čovićev odlazak na proslavu Dana RS-a sramota, kazao da je sramotno da o tome nemaju ništa reći politički sekretar Lovro Kušević ni član središnjeg odbora HDZ-a Tomo Medved.

“Pa da podsjetimo sve ostale dementne u HDZ-u da je Dragan Čović predsjednik sestrinskog HDZ-a u BiH s kojom sestra u Zagrebu ima vrlo intenzivne obiteljske odnose, pogotovo kada za hrvatski Sabor treba prikupljati glasove tamošnjih Hrvata. Trud Dragana Čovića i njegove lokalne sestrinske podružnice nakon toga se uzvraća obilatim finansijskim donacijama iz hrvatskog državnog budžeta i HVO penzijama, na kojima onda Dragan Čović gradi političku karijeru, a na njoj gradi svoje nekretnine. I tako u krug, ruka ruku mije. Nema tu ništa novo. Osim što je Čović za to kruženje dobio i počasnu doktorsku titulu na zagrebačkom Sveučilištu”, poručio je Šprajc.

On se potom nadovezao i na poznati prisan odnos Milorada Dodika i Dragana Čovića, odnosno njihovih političkih stranaka.

“Ali uz hrvatske novce, Čoviću se jednako milo milovati i sa Miloradom Dodikom. Dodik je za Čovića sve ono što bi Čović htio biti – predsjednik paradržave u kojoj sam sa svojima vrtiš sve pare države. A Čović je sve ono što Dodiku treba dok se šuta s bh. Ustavom. Mali hrvatski gnom koji će mu laštiti cipele”, kazao je Šprajc u svojoj emisiji.

Prilog je zaključio odgovorom na pitanje gdje su u svemu tome bosanskohercegovački Hrvati.

“Pa Čoviću neko mora ulaštiti cipele, jer ne postoji on zbog njih, nego oni zbog njega”, oštar je bio popularni hrvatski novinar.

https://rumble.com/v6z64f-ovi-na-udaru- ... ipele.html

[storm]

Šprajc ga je isprskao konkretno...općenito se "normalna" hrvatska podigla, ljudi popizdili...

https://www.klix.ba/vijesti/bih/covic-n ... /190110178

[Pasaga]

..Svileni JE LEGENDA ...

https://avaz.ba/vijesti/bih/448272/ivo- ... i-na-njega

[Mister No]

Ovdje se radi o problemu koji se zapravo zove "Hercegovci".

Evo par natuknica kao pojasnjenje:
- Kriminalom i pljackom u ratu su, uz podrsku dvojca Susak/Tudjman, dosli do velikog novca.(pljacka konvoja, prodaja nafte vojsci RS-a i sl.)
- Potpuno politicki, uz pomoc gore navedenog dvojca, unistavaju i marginalizuju bosanske Hrvate kao i probosanski orjentirane Hrvate. Takodje su glavni kreatori fizickog iseljenja Hrvata iz Bosne.
- Uz pomoc stecenog novca potpuno stavljaju pod kontrolu HDZ BiH, a dobrim dijelom i HDZ Hrvatske.
-Izvode privatizacijsku pljacku Hrvatske i skoro da nema vece afere u Hrvatskoj a da Hercegovci nisu bili ukljuceni. (od Kutlea pa do Mamica).
-- Dobijaju preko HDZ-a, odnosno navedenog dvojca, sva glavna zastupnistva za prostor BiH, i to na nacin da im se roba iz Hrvatske daje pod enormnim subvencijama a na stetu hrvartskih firmi. ( Za prodaju njihove robe potrebni su im Bosnjaci pa iste za tu potrebu sad ne mrze).
- Geografski polozaj i podrska iz Hrvatske im omogucava nesmetan sverc i neplacanje poreza, sto im obezbjedjuje
extra profit.
- Ovim novcem dodatno jacaju svoj uticaj u HDZ-u i Hrvatskoj tako da danas politiku Hrvatske vecim dijelom kreiraju zapravo Hercegovci.
- Njihov je uzor i nedosanjani san je RS, odatle to pusenje kurca Dodiku.

Ovdje bi Hrvati iz Hrvatske mogli prije popizditi na UZP-ovce nego Bosnjaci.
Na zalost zahvaljujuci westegorcima nikad losiji odnosi nisu bili na relaciji BiH/Hr!

[Pasaga]

Ovdje se radi o problemu koji se zove "Hercegovci".
Evo par natuknica:
- Kriminalom i pljackom u ratu su, uz podrsku dvojca Susak/Tudjman, dosli do velikog novca.(pljacka konvoja, prodaja nafte Srbskoj vojsci i sl.)
- Potpuno politicki, uz pomoc gore navedenog dvojca, unistavaju i marginalizuju Bosanske Hrvate kao i probosanski orjentirane Hrvate. Takodje su glavni kreatori fizickog iseljenja Hrvata iz Bosne.
- Uz pomoc stecenog novca potpuno stavljaju pod kontrolu HDZ BiH, a dobrim dijelom i HDZ Hrvatske.
-Izvode privatizacijsku pljacku Hrvatske i skoro da nema vece afere u Hrvatskoj a da Hercegovci nisu bili ukljuceni (od Kutlea pa do Mamica).
-- Dobijaju preko HDZ-a, odnosno navedenog dvojca, sva glavna zastupnistva za prostor BiH, i to na nacin da im se roba iz Hrvatskih daje pod enormnim subvencijama a na stetu hrvartskih firmi. ( Za prodaju njihove robe potrebni su im Bosnjaci pa iste za tu potrebu sad ne mrze).
- Geografski polozaj i podrska iz Hrvatske im omogucava nesmetan sverc i neplacanje poreza, sto im obezbjedjuje
extra profit.
- Ovim novcem jacaju svoj uticaj u HDZ-u i Hrvatskoj tako da danas politiku Hrvatske vecim dijelom kreiraju zapravo Hercegovci.
- Njihov je uzor i nedosanjani san RS, odatle to pusenje kurca Dodiku.

... da dodamo ....
odmah,cim je rat stao....z. herc. je ostala zdrava,netaknuta,to svi znamo.
Sva pljacka po Bosni,slivala se tu....
To su bile enormne vrjednosti,samo ko nije vidio,nemoze vjerovati ...
Poceo je uvoz opreme,svega i svacega ......
Sva ta roba se carinila...
Glavna carina je bila u KARLOVCU .....
Mislim,netreba dalje .....

[Krokodil Behko]

[Pasaga]

Arnaut: Grubeša lupeta
, 9. januar je neustavan


Damir Arnaut, poslanik Saveza za bolju budućnost (SBB) u Predstavničkom domu Parlamenta BiH i pravni ekspert, reagirao je na saopćenje Josipa Grubeše, ministra pravde BiH.

Grubeša je u svom obraćanju povodom kritika jer je prisustvovao obilježavanju neustavnog dana entiteta Republika Srpska, 9. januara, u Banjoj Luci, između ostalog, kazao kako taj „dan nije neustavan“.

- Grubeša lupeta, a pritom nije ni originalan, već je doslovno prepisao prethodno lupetanje HMS-a. Datum 9. januar je, kao takav, neustavan i Ustavni sud BiH nije mogao biti jasniji po tom pitanju jer je odlučio sljedeće:

“Stoga, Ustavni sud smatra da izbor 9. januara kao datum obilježavanja praznika Dan Republike nema simboliku kolektivnog zajedničkog sjećanja koje može doprinijeti jačanju kolektivnog identiteta kao vrijednostima koje imaju poseban značaj u multietničkom društvu koje se zasniva na uvažavanju i poštivanju različitosti kao osnovnih vrijednosti modernog demokratskog društva. U tom smislu, izbor 9. januara za obilježavanje Dana Republike kao jednog od praznika entiteta koji predstavlja ustavnu kategoriju i kao takav mora predstavljati i sve građane Republike Srpske kojima i sam Ustav Republike Srpske priznaje jednaka prava nije u skladu s ustavnom obavezom o nediskriminaciji u smislu prava grupa, jer uspostavlja povlašteni položaj samo jednog, srpskog naroda, čiji su predstavnici 9. januara 1992. godine, bez učešća predstavnika Bošnjaka, Hrvata i ostalih, donijeli Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine, koja predstavlja jednostrani akt. Kao takav, prema mišljenju Ustavnog suda, te prema stavu Venecijanske komisije, ne može se smatrati saglasnim s osnovnim vrijednostima izjavljenim u Ustavu Republike Srpske, tj. s poštovanjem ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, nacionalne ravnopravnosti, s demokratskim institucijama, vladavinom prava, socijalnom pravdom, pluralističkim društvom, garantiranjem i zaštitom ljudskih sloboda i prava, kao i prava manjinskih grupa u skladu s međunarodnim standardima, zabranom diskriminacije“ - podsjetio je Arnaut Grubešu na dio odluke Ustavnog suda BiH o 9. januaru.

Arnaut je pojasnio i šta znači to što je Narodna skupština RS usvojila izmjene svog Zakona o praznicima, zadržavši pri tome 9. januar kao praznik.

- To što je NSRS usvojio izmjene zakona, a zadržao 9. januar kao praznik je čisti formalizam, a praznik ostaje suštinski neustavan. No, ako Grubeša voli tako da se igra, hajde onda da usvojimo izmjene Izbornog zakona tako što ćemo prepisati odredbe koje je Ustavni sud proglasio neustavnim i da na taj način formalno “implementiramo” odluku u slučaju ''Ljubić'', a da suštinu vratimo na staro stanje, odnosno popis iz 1991.

Iskreno, ovo što HDZ radi je štetno po sve Hrvate, osim uskog kruga oko Čovića. Ne čudi što su im leđa sada okrenuli branitelji Posavine, pozicija, opozicija, te cjelokupna hrvatska javnost, jer, dok Čović doslovno servisira Dodika, ne čini ništa da zaustavi diskriminaciju koju Hrvati trpe u Sarajevu, već samo sanja da bude Dodik na nekih “svojih” 15 posto teritorije - zaključio je Arnuat

[Mirelam]

De ba Pasa skini se sa tog smetlja od Avaza.