Iz bosanske sehare

Poznate ličnosti, ratovi, važni događaji

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7768 times
Status: Online

Stari zanati u BiH osuđeni na odumiranje

Post by Krokodil Behko » 07 May 2012, 10:21

Image

Proces industrijalizacije doveo je do odumiranja većine zanata kojima su se nekad ponosile bh. čaršije. Tako su stoljećima održavani i prenošeni s generacije na generaciju, stari zanati u ovoj zemlji gotovo iščezli.

Kazandžiluk u Sarajevu još uvijek koliko-toliko "radi"


Jedna od najpoznatijih ulica na sarajevskoj Baščaršiji je Kazandžiluk. Stotinama godinama iz ove uske, živopisne ulice dopiru jedni te isti zvuci. To sarajevske kazandžije, onako kako su to činili i njihovi preci, izrađuju džezve, ibrike i druge predmete za ukras ili kućnu upotrebu. Jedan od njih je i kazandžija Muhamed Huseinović.

Image

"Još od šeste godine, prije nego sam pošao u školu, dolazio sam s ocem u radnju, a sa deset, dvanaest godina već sam se uveliko bavio ovim 'čekićanjem' i 'kuckanjem'. Otac, dedo i pradedo su bili kazandžije, a hvala Bogu imam i dva sina koji su stasali i rade sa mnom", kaže Muhamed.

Zanati su u Bosni svoj procvat doživjeli u 16 stoljeću, a najrazvijeniji je bio kazandžijski, kaže kustos Zemaljskog muzeja Lebiba Džeko. "Pripadnici tog esnafa, majstori kazandžije, bili su pravi umjetnici, a njihovi su proizvodi bili cijenjeni ne samo]u Bosni i Hercegovini, nego i šire.

Posla nema dovoljno


Posla ima, ali ne dovoljno, tvrdi kazandžija Muhamed. "Do 92. godine se nekako i moglo, dolazili su i turisti, posebno u ljetnoj sezoni, a tokom zime smo pripremali materijale. Koristimo uglavnom bakar, a to je skup materijal. Poslije dođoše ona nesretna ratna vremena kada su kupovali uglavnom 'unproforci' i strani ratni reporteri, pa se i tada pomalo radilo iako je bilo rizično", prisjeća se naš sagovornik.

Image


Starinski ibrici čekaju kupca


Izrađuju se razni predmeti. "Najviše idu džezve, a njih posebno cijene Slovenci. Oni 'šize' za ovim našim radovima. radimo i tacne sa slikama Vijećnice, Katedrale i drugim sarajevskim motivima. Neki radi meraka sada naručuju i ćase za čorbu i bakrene tepsije.", kaže Muhamed.

I kazandžija Zijad Baščaušević kaže da su Slovenci najbolje mušterije i da najviše cijene ručni rad. Međutim, sezona prodaje još nije nastupila, pa su kupci rijetki. "Cijene nisu fiksne, može se cjenkati. Šta znam, ako je nešto 300 maraka mogu dati za 280 ili 260 maraka, zavisi sve od artikla." kaže Zijad. "Baš sam sad dole pitala za jednu šećernicu, kaže 700 maraka, pa me to iznenadilo. Mislila sam da cijene 50, 60 maraka", kaže građanka Sarajeva.

Mnogi zanati su potpuno nestali


Danas u Bosni i Hercegovini gotovo da i nema starih zanata. Već početkom 19 stoljeća počinje proces njihovog odumiranja, a do polovine 20 stoljeća nestali su gotovo svi stari zanati, ističe kustos Lebiba Džeko.

"Možemo reći da danas uopće ne postoji recimo terzijski zanat, kujundžijski samo donekle jer je transformiran, nema kalajdžijskog zanata, znači mnogi su u potpunosti nestali tako ne postoji ni mogućnost neke revitalizacije", ističe Džeko.

"Društvena zajednica je ipak postala svjesna značaja tradicionalnih zanata radi očuvanja naših duhovnih i materijalnih vrijednosti, jer zanat spada u materijalno i nematerijalno nasljeđe.", ističe gospođa Džeko.

Slaba pomoć države

Industrijalizacija Evrope u 19 stoljeću i tehnološko-ekonomska konkurencija stare su zanate osudili na polagano odumiranje i nestajanje. Savremeni razvoj ostavio je zanatstvu uglavnom uslužne poslove, dok se u oblasti proizvodnje i prerade uloga zanata sve više sužavala, a potrebe za zanatskim proizvodima više gotovo i da nema.

Pomoć države je nedovoljna i za sada se svodi tek na poreske olakšice. "Posla ima malo, a kirije su visoke", kaže kazandžija Huseinović. Na pitanje ima li ovaj posao budućnost, odgovara da treba biti uporan i strpljiv i da "treba kuckati". "Evo vidite... Treba dosta rada. Stvar je samo u prodaji. Nadam se da ima budućnosti, samo je bitno da budu mirna vremena i da ima turista jer ne možeš ti kuckat bez veze. Uglavnom, eto, kucka se, radi se... Opstaće se", kaže Muhamed kuckajući čekićem po bakarnoj džezvi.
online

User avatar
Konsultant
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 11187
Joined: 22 May 2011, 10:40
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Stari zanati u BiH osuđeni na odumiranje

Post by Konsultant » 16 May 2012, 09:13

Nekad je bio posao stimati sat na sahat kuli. Sada i sahadzije polako nestaju. Jednostavno kroz vrijeme se neke stvari vise ne isplati raditi. Ne mora bas sve zanate drzava gurati. Svakako su stari zanati oslobodjeni poreza.
Kujundzije trebaju naci svoju klijentelu, ne samo ovdje nego i vani. Vecinom su to stari ljudi, ali spoj rucnog rada i interneta moze cuda uciniti.

Kazandzije nece nikad nestati. Mozda im se smanji broj. Svaki rucni rad unese dusu u predmet koji se pravi zbog cega je poseban.

User avatar
String
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 9730
Joined: 24 Mar 2010, 21:00
Has thanked: 1 time
Been thanked: 19 times
Status: Offline

Re: Stari zanati u BiH osuđeni na odumiranje

Post by String » 16 May 2012, 19:05

Klasicni autoelektricar vise nema sta traziti na popravci automobila.
Image

User avatar
Konsultant
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 11187
Joined: 22 May 2011, 10:40
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Stari zanati u BiH osuđeni na odumiranje

Post by Konsultant » 16 May 2012, 19:09

klasicni ne, al nek malo nauci internet, engleski i aplikacije za popravke. ce da se ubije od posla.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7768 times
Status: Online

SEHARA: Sahat kula

Post by Krokodil Behko » 29 Jul 2012, 12:58

Jedini javni sat u svijetu koji mjeri lunarno vrijeme

Image

ećina evropskih i svjetskih gradova ima kulu sa satom na vrhu koja je, na neki način, simbol tog grada. U srcu Baščaršije, kao jedan od najstarijih objekata, ponosno se izdiže sarajevska Sahat kula. Njena posebnost se ogloeda u tome što mjeri vrijeme po lunarnom kalendaru.

Sahat kulu je dao sagraditi Gazi Husrev-beg, najveći sarajevski i jedan od najvećih bosanskih vakifa iz osmanskog doba. Tačan podatak o vremenu njenu gradnje nije poznat, ali prvi pisani trag o kuli datira iz prve polovine 17. vijeka, a zabilježen je u jednom djelu turskog geografa Čatib Čelebije.

Image

U pohodu princa Eugena Savijskog, Sahat kula je zapaljena, a renovirana je 1762. godine. Poslije austrougarske okupacije dozidan je gornji dio kule, a do tada je na kuli bio samo jedan otvor prema dvorištu Begove džamije koji se i danas vidi. Prilikom dozidavanja, postavljen je novi sat, kojeg su iz Londona donijeli sarajevski trgovci Hašimaga Glođo i Mehaga Hadžikapetanović.

Kazaljke i brojevi na sva četiri brojčanika sata marke „Gillete & Bland Croydon“, su pozlaćeni, a stari turski sat premješten je prvo na drvenu sahat kulu na Vratniku, a nakon njenog rušenja u Vratničku džamiju.

Sat na Sahat kuli jedini je javni sat u svijetu koji mjeri lunarno vrijeme, nazvano i "a la turca", a to je vrijeme po kojem se ravnaju islamske molitve. Smjena dana i noći prema ovom satu se dešava u momentu zalaska sunca, u vrijeme akšam namaza za muslimane, kada sat pokazuje 12 sati. Kada sat na kuli počne otkucavati ponoć, na minaretu Begove džamije se pale kandilji. U periodu svetog muslimanskog mjeseca ramazana, u tom času se oglašava i top na vratničkoj Tabiji, što označava završetak posta kod muslimana. U dvorištu Begove džamije postojala je muvekithana u kojoj se na osnovu preciznih tehnika i instrumenata, koji su se vremenom mijenjali, određivalo tačno vrijeme.

Image

S obzirom da vrijeme zalaska sunca, smjena dana i noći prema lunarnom mjerenju vremena varira na dnevnoj bazi, besprijekornu tačnost sata na Sahat kuli kroz istoriju regulisali su muvekiti. Prvi muvekit je bio Salih efendija Hadžihuseinović i tu službu vršio je 30 godina. Danas, funkciju muvekita obavlja Mensur Zlatar, koji se o Sahat kuli brine još od 1967. godine.

"Ovaj sat navijam i održavam od 1967. godine kada sam bio pomoćnik muvekita. Zvanično sam muvekit već dugo vremena, ali ni ja se ne sjećam tačno koliko. Dok sam bio u vojsci, zamolio sam kolegu komšiju da me zamijeni", rekao je Zlatar. On je dodao kako sat navija u prosjeku jednom sedmično.

"Ovaj sat kuca 12 sati u momentu zalaska sunca, a zalazak se svaki dan mijenja, dan ili krati ili ga duži. Ukoliko u kontinuitetu krati dan svaki dan po jednu minutu, onda ga ja regulišem da brza jednu minutu u 24 sata, i obrnuto, onda izlazim jednom u sedam dana. Ukoliko je zalazak sunca dvije minute ranije tj. kasnije, onda moram izlaziti češće da regulišem sat", pojansnio je Zlatar.

Od 1967. kada je preuzeo brigu o kuli, Zlatar kaže da je Abdulah Kasumagić, poznati sarajevski sahadžija, restaurirao mehanizam, zamijenio dotrajale dijelove te pozlatio kazaljke na sve četiri strane.

Sahat kula je do danas izgubila uveliko svoju namjenu, ali kako je jedina koja mjeri lunarno vrijeme, a i posjeduje dugogodišnju tradiciju, još uvijek se održava.

"U mjesecu ramazanu je svojevremeno bilo najvažnije da Sahat kula tačno otkuca akšam, tada mujezin na Begovoj džamiji pali kandilje, a sve ostale džamije, gledajući u Begovu, pale svoje kandilje. Međutim, u posljednjih nekoliko godina, sa Vratnika se oglašava top kada je vrijeme iftara, tako da sada Begova džamija ne čeka na kulu", istakao je Zlatar, dodavši kako kula i dan danas privlači pažnju i izaziva čuđenje kod turista zbog svg drugačijeg računanja vremena.
"Funkcija muvekita danas je simbolična. Svojevremeno, kada je pravljena kula, muvekit je igrao značajnu ulogu. Tada nije bilo satova, danas sigurno više ljudi ima avion nego što ih je tada imalo sat", rekao je Zlatar kroz šalu, te dodao da je muvekit morao poznavati matematiku, astrologiju, astronomiju.

Prvobitno je postojala prostorija ispod, muvekithana, u kojoj je muvekit pomoću svojih instrumenata određivao vrijeme.

U haremu Begove džamije odnedavno je postavljen ekran koji očitava vrijeme namaza po srednjeevropskom vremenu, usklađeno sa takvimom. U tome ima divne simbolike, jer je taj najtačniji sat u Sarajevu satelitski povezan sa Greenwich opservatorijom u Londonu, a postavljen je na nekadašnjoj muvekithani u kojoj se pet stoljeća svakodnevno najpreciznije određivalo vrijeme.
online

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119228
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5515 times
Been thanked: 11759 times
Contact:
Status: Offline

Re: SEHARA: Sahat kula

Post by Maja » 31 Jul 2012, 03:43

Nisam ovo znala. Baš zanimljivo.

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: SEHARA: Sahat kula

Post by carobnjak N » 31 Jul 2012, 12:56

Jeste ,treba to sačuvati za buduće generacije
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7768 times
Status: Online

Bosanski ćilim je staza koja vodi do dženeta

Post by Krokodil Behko » 17 Nov 2012, 20:00

Image

Postoji jedna stara legenda koja kaže da, dok su žene u starom dobu tkale ćilim, vjerovale su da se pojavom duge na nebu sažima istina i da to ustvari ženski melek tka tepih od niti sunca, što predstavlja stazu koja vodi do dženeta. Tada su žene kroz boje duge dobijale inspiraciju za motive koje su prenosile na tepih.

Image

Ćilimom (gilim, kilim, kelim) se danas ustvari smatra prostirka koja je tkana. To je jedan od najstarijih i najjednostavnijih načina izrade. U staro doba tkanje se vršilo s trskom, da bi se pripitomljavanjem životinja počela koristiti i vuna, koja je danas dominantni materijal za izradu ćilima i tepiha.

Bosanski ćilimi su nešto po čemu je Bosna prepoznatljiva. Oni predstavljaju spoj tradicije, ljepote i rada. Rađeni na tradicionalnom drvenom razboju, tkani vunom na osnovi od pamuka ili vune, obje strane ćilima izgledaju isto, a boje bosanskih ćilima su postojane.

Image

Bosfam je NVO koja dugi niz godina razvija projekat “Bosanska tradicija, ljepota i rad” u kojem njeguje ručni rad. Projekat je započet kao radna terapija za žene – žrtve rata u kolektivnim centrima i izbjegličkim naseljima. Tada je u Bosfamu započeto tkanje ćilima koje se razvija i danas. Ćilimi se tkaju od vune na tradicionalan način na drvenim razbojima.

U Bosfamu žene tkaju ćilime sa starim, tradicionalnim motivima, ali i moderno dizajnirane: Ćilimi se rade u različim dimenzijama, bojama, različitih motiva…

Bosfam nastavlja njegovanje lijepog ručnog rada koji na ovim prostorima ima bogatu tradiciju – kaže za naš portal Beba Hadžić, direktorica Bosfama.

Ćilim sjećanja na Srebrenicu

Važno je istaknuti da su žene u ovim radionicama izradile i ćilim sjećanja na Srebrenicu u kojem su na svaki kvadrat ćilima ispisale imena svojih nestalih i poginulih u padu na Srebrenicu.

Jedna od majki koja izrađuje ćilime u udruženju Bosfam iskazuje kako joj je ovo jedina terapija koja je drži budnom i snažnom nakon gubitka njenog sina.

Image


doznajemo
online

User avatar
IM_ex
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6816
Joined: 29 Jan 2012, 23:07
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Bosanski ćilim je staza koja vodi do dženeta

Post by IM_ex » 17 Nov 2012, 20:40

Rijetko ko da danas ima Bosansku sobu :hm
E sad necu ni kako ja hocu

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7768 times
Status: Online

Re: Bosanski ćilim je staza koja vodi do dženeta

Post by Krokodil Behko » 17 Nov 2012, 20:49

Ni ja se ne sjećam, kad sam zadnji put vidio pravi ćilim na podu ili više od dvije ponjave u jednoj kući. Ili nedaj bože šilte neko. Eto nemere mu se ni slika naći na nolkom gugletu.
Ma počelo je to nestajati i prije rata. Ih! Dje može da se ponjava zastre pa da se ne vidi taze plastični laminat :D
online

User avatar
Konsultant
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 11187
Joined: 22 May 2011, 10:40
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Bosanski ćilim je staza koja vodi do dženeta

Post by Konsultant » 18 Nov 2012, 10:16

Bos. cilim nije losa stvar, samo ovim nasima kronicno nedostaje marketing. One to nesto sitno prave, prodaju ljudima oko njih i na tome se prica zavrsava. Poredjenja radi Amazon dostavlja TV, frizider,.. zini sta ces.
Sta je sa perzijskom sharom i slicnim tematikama? Gdje je poboljsanje procesa, materijala,...
Trenutno nam vise treba povecanje prodaje nego plaketa.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7768 times
Status: Online

Re: Bosanski ćilim je staza koja vodi do dženeta

Post by Krokodil Behko » 18 Nov 2012, 10:40

Sve se to može organizirati. Izraditi projekat i otpočeti posao u više sredina.
Prethodno istražiti mogućnost brendiranja ovih tradicionalnih stvari. Mislim
da ni tržište ne bi bilo problem. Sve što mogu persijanci možemo i mi.
Nama kao i obično, nedostaje organizacija.
online

User avatar
Dust
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 7268
Joined: 21 Dec 2011, 01:53
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Bosanski ćilim je staza koja vodi do dženeta

Post by Dust » 18 Nov 2012, 16:51

Neko bi volio da te jadne zene rade danonocno za pet maraka po cilimu, a on/ona za plasiranje cilima na trziste uzme 99% profita. Mislim da je to glavni problem, te zato nijedan ovakav divan cilim nece vidjeti internacionalni market.
Gledam te nekim drugim ocima
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora

User avatar
Katja
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 2680
Joined: 23 Sep 2012, 17:56
Status: Offline

Re: Bosanski ćilim je staza koja vodi do dženeta

Post by Katja » 18 Nov 2012, 18:41

Svaka čast što ne daju da izumre taj lijepi stari zanat.

User avatar
Armagedonka
Na probnom
Na probnom
Posts: 36
Joined: 18 Oct 2012, 00:44
Status: Offline

Re: Bosanski ćilim je staza koja vodi do dženeta

Post by Armagedonka » 18 Nov 2012, 19:22

super tekst
i ti behko pratis ovaj poral? :D
"Čovjek mora proživjeti mnoge nesavršene sate, da bi došao do nekoliko savršenih. Moraš ubiti deset sati, da bi dva sata istinski živio... Ali, moraš biti pažljiv... da ne ubiješ sve sate, sve godine."

- Bukowski

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7768 times
Status: Online

Re: Bosanski ćilim je staza koja vodi do dženeta

Post by Krokodil Behko » 18 Nov 2012, 20:37

Armagedonka wrote:super tekst
i ti behko pratis ovaj poral? :D
Behko prati 20 portala :oo
online

User avatar
Konsultant
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 11187
Joined: 22 May 2011, 10:40
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Bosanski ćilim je staza koja vodi do dženeta

Post by Konsultant » 18 Nov 2012, 21:20

Prati portale, zene, butike,... jos samo treba poceti shtrikati cilime. Ukratko la costa je gigant.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7768 times
Status: Online

Šaban Ibrišimović, čuvar bosanske krune

Post by Krokodil Behko » 14 Jul 2013, 09:43

Zašto Bobovac ne bi bio kao Lovćen?

Image

Šaban Ibrišimović je predsjednik Udruženja građana Čuvari bosanske krune Bobovac iz Mijakovića, jednog od naselja koje se naslanja na kraljevski grad Bobovac. Prvo što su vidjele oči našeg sagovornika i što on želi gledati cijeli život upravo je ovaj drevni grad i iako je mogao otići iz Vareša, kao i mnogi drugi, Ibrišimović o tome ni ne razmišlja. Jedan od razloga zbog kojeg je osnovao udruženje jeste to da i drugi ljudi, u Varešu i izvan njega, Bobovac smjeste u njihova srca. Ibrišimovića smo upoznali na radnom sastanku stručnjaka za baštinu, održanom u vareškoj općinskoj biblioteci, koji su razmatrali mogućnost revitalizacije Bobovca, no, on tada nije govorio. Zašto?

– Htio sam čuti struku, jer prvi put sam imao priliku svoja razmišljanja o tome šta bi Bobovac trebalo da postane uporediti s razmišljanjima eksperata za baštinu. Vrlo sam sretan zbog saznanja da se neke moje vizije o budućnosti Bobovca u mnogo čemu poklapaju sa njihovim.

Inicijator ste proglašenja nacionalnog parka na tom području?

– Kada sam prije pet godina odlučio osnovati udruženje, vodila me je želja da se zaštiti kulturno-historijsko naslijeđe Bobovca i, zajedno sa nekim ljudima iz ZDK, pokušao sam odrediti prioritete. Nacionalni park jeste jedan od njih. No, mi smo smatrali da je najvažnije prvo dovesti vodu na Bobovac i 2010. godine kraljevski grad ju je i dobio zahvaljujući našem biznis-planu koji je finansijski podržala jedna španska humanitarna organizacija za razvoj ruralnih područja. Zajedno sa Turist-info centrom napravili smo i prvi katalog Bobovca, a uz pomoć sredstava Federalnog ministarstva raseljenih lica uredili smo makadamsku stazu koja vodi kroz to područje.

Vrijedan, ali zanemaren

Zašto su Vas na prošlogodišnjoj manifestaciji simbolične predaje ključeva "kralju” i "kraljici” na Bobovcu pohvalili kao najzaslužnijeg za čišćenje zaštićene zone tog nacionalnog spomenika?

– Za mene je Bobovac prije svega patriotska priča. To je slika moga odnosa prema BiH, i volio bih da se s Bobovca skinu svi ideologijski zastori, te da ga svi zajedno učinimo mjestom na koje će se rado dolaziti, od kojeg će, prije svih ostalih, stanovnici okolnih sela imati koristi, i više ne razmišljati o iseljenju iz Vareša. Naše je udruženje, uz pomoć Ministarstva privrede i nadležnog javnog preduzeća, očistilo sav korov s zidina i sa cijelog platoa, ukupno, 20 hektara. Za taj posao je bilo angažovano 24 nezaposlenih osoba mjesec dana. No, posebno sam ponosan na projekat postavljanja info-punkta na ulazu na sjevernoj kapiji kraljevskog grada. Ne znam da li vam je poznato da je prije rata u okolnim selima živjelo 626 stanovnika, sada je broj prepolovljen. Moj je san da Bobovac vrati mnoge od onih koji su otišli. Uvjeren sam da može. Jer, na Bobovac ne gledam samo kao na vrijednu, ali, nažalost, zanemarenu od gotovo svih, kulturno-historijsku tačku, nego i kao na izvor boljeg života ljudi cijeloga kraja, i šire. Šta bi dala jedna Francuska, jedna Austrija, Njemačka da imaju takav graditeljsko-društveno-prirodni ansambl! Zamislite da je kod njih Očevijski kovački mejdan, kao ovdje, u srcu planine Zvijezde, gdje se 800 godina na isti način kuje željezo uz pomoć vodene energije... Zato mi je žao kada osjetim da neki u lokalnoj zajednici ovo što govorim ne razumiju, ili ne vide u meni partnera. A niko nikome nije konkurencija, i nigdje nećemo stići budemo li svojatali Bobovac po bilo kojoj osnovi.

Svojatali?

– Dugo se na njega gledalo jednosmjerno. A Bobovac nikako nije jednosmjerna priča. Eksperti koje sam čuo su me najviše i ohrabrili zbog toga što su mu svi pristupili kao općem dobru. Posebno izdvajam diskusije prof. dr. Dubravka Lovrenovića i arhitekte Ferhada Mulabegovića. I ja godinama govorim: neka historičari kopaju po arhivama, i neka traže neistražene činjenice o Bobovcu, ali hajde da od ovoga što je preostalo napravimo nešto u interesu svih nas. U Bobovcu je bosanska priča započinjala, u njemu će se sigurno i nastaviti onako kako i dolikuje tom mjestu, vrhunski. Neka stoga ne čudi prijedlog načelnika Avdije Kovačevića o podizanju rezidencijalnog centra, tipa crnogorskog Lovćena, jedne vrste simboličnog državnog središta.

Ni carska sjekira nije ušla

Ka tome je usmjeren i projekat koji sam započeo još 2009. godine s Šumarskim fakultetom oko proglašenja Mijokolskog sliva nacionalnim parkom prirode. Naravno, ne tiče se samo Vareša. Čitav Kakanj pije vodu iz tog sliva, no, svako agresivno, nekontrolisano ulaženje strojeva u šumu, znači njenu redukciju, zagađivanje, uništavanje. A, mnogi ne znaju da u Bosni, izuzev Perućice, nema prostora sličnog tamošnjem. Ni carska sjekira nikada tu nije ušla, izuzev sjekira lokalnih šumokradica, koji nigdje pa ni ovdje ne haju za nestvarnu prirodnu ljepotu i raznolikost flore i faune, bogatstvo endemičnih vrsta, ali i onih koji još nisu dovoljno istraženi. Prostor, dakle, pripada prašumskom pojasu, što znači da se u njemu sve prirodno odvija, i život i smrt. Razgovarao sam s profesorima na Šumarskom fakultetu, koji su trebali raditi elaborat za proglašenje nacionalnog parka, i još više su mi otvorili oči ukazavši na bogatstvo autohtonih vrsta jele, smrče, bijelog bora, plemenitih lisičara, jasena, bukve, javora... Žive 250 do 300 godina, padnu sami, iz njih rastu izdanci, i sve se odvija u ciklusu potpuno neovisnom od ostaloga svijeta, od čovjeka. To i jeste glavna odlika prašumskih predjela. A ako se pojas od hiljadu hektara krupnih šuma, na koji se naslanja kraljevska tvrđava, a u koji ulaze tri naselja Mijakovići, Kolakovići i Juse što hitnije ne zaštiti, umanjuje se vrijednost i samoga Bobovca.

Dokle ste došli s inicijativom?

– Za studiju je bilo potrebno 3.500 KM. Opštinsko vijeće i načelnik su podržali inicijativu, ali nismo dobili finansijsku podršku, i, sada tražimo način da dođemo do para. No, čuvari bosanske krune se neće umoriti, i neće odustati od ove ideje. Politike dolaze i prolaze, a Bobovac sve njih dočekuje i ispraća.

(oslobođenje)
online

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6804 times
Status: Offline

Re: Šaban Ibrišimović, čuvar bosanske krune

Post by Julia-Klara » 14 Jul 2013, 17:36

super ideja! I treba da se radi na istoriji i njenim spomenicima, tako da se onda prstane svojatanje Bosne i Hercegovine (ovdje mislim sve)
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7768 times
Status: Online

Re: Šaban Ibrišimović, čuvar bosanske krune

Post by Krokodil Behko » 14 Jul 2013, 18:36

Kad bi se administracija države, samo malo potakala, bilo bi novca i za potpunu restauraciju Bobovca. Taj kraj je kako kažu, stvarno nedođija i mogao bi biti atraktivan za turizam. Pametni bi to sve iskoristili.
online

Post Reply

Return to “Historija”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 23 guests