Morala bi postojati neka moralna forma, pravilo u svijetu, da ratni, revolucionarni vodje, ne mogu biti mirnodobski drzavnici.Socrates wrote: ↑08 Oct 2019, 04:00Julija je u pravu sa kritikom, a ti je čitaj pažljivo. Skrenuo sam ti i ja pažnju cemu dajes prioritet prilikom komunikacije, kad si postirao onaj video o deset godina robije i oduzimanju nečijeg života.Konsultant wrote: ↑07 Oct 2019, 15:11 I percepcija i edukacija i razmjenja misljenja, iskustava.
Pitanje: Zbog cega je pokojni Fidel Kastro pusio kubu cigaru i na sastancima visokih zvanica?
Sad su se potrudili, pogotovo storm, da ti odgovore i na ovo o Kastru, ali ipak nešto da dodam.
Da li se može Kastrov način komunikacije na sastancima visokih zvanica izdvajati od njegovog uticaja na život običnih Kubanaca? Čitav opus političkog djelovanja je neka komunikacija sa svijetom oko sebe, pogotovo sa onima nad kojim imaš moć. Ti spominješ da je on kupovao vrijeme.
Pa ne znam, meni to liči na trikove nekog sitnog, iskompleksiranog i umišljenog prevaranta i lopova. Nažalost, taj prevarant je imao uticaj na mnoge obične živote. Čak i da ne spominjem one koje je nevine pobio, ali milioni Kubanaca nisu imali ni gaće na štapu zbog tog Kastra. Njemu bogami nije falilo ništa. Revolucionar milijarder koji je vecini svog naroda sasvim jasno iskomunicirao da su oni taoci njegove politike.
Isto se odnosi i na Tita, ali možda ne toliko na ekonomskom nivou, mada ni to nije za zanemariti. U Jugoslaviji se nije živjelo toliko loše kao na Kubi, ali moglo je, pogotovo što se tiče konacnih rezultata, sto puta bolje. Tu sad ne mislim isključivo na puko prehranjivanje i krov nad glavom.
To me sad dovodi do možda najvažnijeg vida komunikacije, a to je komunikacija sa drustveno-političko-tehnološkim razvojem situacije oko nas. Al' neću ja o tome. Imalo bi se puno toga reci, i sto se tice individualnog i sto se tice kolektivnog.
Titova sposobnost komunikacije je najvažnija bila kada su politički subjekti i u Srbiji i u Hrvatskoj htjeli liberalizirati jugoslovensku politiku i odnose među narodima. On je sve to nešto sfuserio, prvo sa neuvjerljivom podrškom studentima 68-me, jer se guza prepala revolucije ili kontrarevolucije, or whatever.
Da bi on poslije ugušio svaku liberalizaciju, i postavio Jugoslaviju na put do stvaranja jednog Milosevica i rat devedesetih. Istina, nakon njegove smrti, osamdesetih, otvorilo se pomalo trziste ideja, ali vise nije bilo pravih liberala jer ih je Tito pospremio u budzake i ostali su samo najgori nacionalisti, od kojih su oni u Srbiji imali i najvazniju rijec u jugoslovenskoj drami jer su imali najvecu moc u rukama. To je onda rezultiralo otporom ostalih, ovih ili onih, manjih ili vecih nacionalista. Čitav ovaj slučaj katastrofalne komunikacije komunista i Tita sa svojim narodom je i kulminirao Vukovarom i Srebrenicom, recimo.
Spominjati njihove karafeke koje su koristili kad su se susretali sa nekim svjetskim zvanicama, a ne spominjati direktne i najgore moguće posljedice njihove karafeka komunikacije sa sopstvenim narodom je, u najmanju ruku, intelektualno nepostenje.
I Fidel i Tito kupovali vrijeme, da bi neki drugi zaplatili i životima i svime ostalim njihov kretenluk.
Vidimo iz povijesti, da to nikada nije dobro završilo.
Ne trebamo ni ići svijetom za primjerima, evo čitave plejade nakon Tita (naravno sa njim na čelu) koji su sunovratili svoje države.
Tu smo u temi komunikacije...
Svaku neugodnost u komunikaciji bi srezali tim svojim ratno /revolucionarnim djelovanjem u prošlosti.
I dan danas je masa ljudi, koji se raspekmeze na spomen Tita, slobe, alije, Franje...
Izostanak svake realne kritike društva i stanja. I to je vještina, ali skupo košta i mjeri se u životima ljudi. Zato prezirem svakoga od njih.
Ja u tim temama uvijek ispostavim antu gotovinu... Ratni zapovjednik, kriv / nije kriv, bio u hagu, ne ulazim... Vjerojatno kriv za neke (više nepostupke, kad nije kontrolirao zločine na teritoriju pod njegovom inergencijom) stvari, koje bi trebao..
Ali kad se vratio, uvalio je svim političkim strujama nogu. Pogotovo ga danas hdz ne može smisliti, jer im je direktno poručio što misli o toj stranci. A sa njim u svojim redovima, svaki bi izbori bili samo formalnost.
I komunikacija tih osoba je kupovanje vremena, small talk o nebitnim stvarima, čista manipulacija... Vidimo da i danas poluci rezultat... Koliko još ima titoista i inih - ista... Sreo sam par velikih vlasnika firmi, koji nikad ne pregovaraju oko poslova. Njihovi uposlenici idu u medije, oni idu na sastanke, oni sa njima onda imaju interne sastanke.
Jednog sam i pitao, zašto tako?
Odgovor je bio strahovito iskren.
"ovo je moje" dijete "... Strah me da nisam objektivan, da ću ukakiti, da će me ponijeti... A ovi će to stručno, hladno, po mojoj filozofiji iskomunicirati"
To je umijeće...