Čega se najranije sjećate iz djetinjstva

[Zanki]

Pun forum lijepih i nježnih momaka, pa božee

[Duminjo]

Momaka, momaka

[Zanki]

Ili momčina kako hoćeš

[HAVANA]

Kino kumrovec

[Pasaga]

[Dori]

Hu-ha!

Ja se sjećam Tom & Jerry u kinu vikendom

[Nice]

Čuj u kinu

[Dori]

Čuj u kinu

Aha….Vikendom. Sjećam se išla sa dajdjom i njegovom rajom

[mishic]

Kao šestogodišnjak do u najsitniji detalj pamtim dan kada mi je umro djed za koga sam bio jako vezan. Ono što u svemu tome izgleda nevjerovatno je to da sam se onesvijestio. I nije mi u sjećanju taj dan samo od trenutka kada me to uzdrmalo nego se dobro sjećam igre sa bratom, trenutka kada sam djedu dodao čašu vode koju je zatražio, drhtave ruke njegove koja je tu vodu prosipala dok se pokušavao napiti...

Taj dan kao da je jučer bio a ništa i malo toga poslije toga pamtim.

[mishic]

Uz taj traumatičan događaj iz djetinjstva još jedan porodični gubitak koji sam kao odrasla osoba doživio progoni me dugi niz godina. Majka je bila teško bolesna i smještena u bolnicu u drugom gradu. Radio sam i poslije posla hitao ka tom gradu i bolnici, sam u autu, zabrinut i prilično brzo vozeći na jednom sam samo kroz vjetrobransko staklo vidio lice majke koja mi kao ptica udari u steklo. Zaplesao sam na putu, napravio priličnu pometnju u saobraćaju i još brže onako uznemiren nastavio ka bolnici...

Kad sam ulazio na sprat bolnice vidio sam da se lift koji se spušta zatvara i to je bio trenutak kada su majku odvozili iz sobe. Dvije žene koje su bile sa njom u sobi još su plakale i saopštile mi da je majka umrla prije 5-6 minuta, da me naglas zvala po imenu i da je tek sada odvezoše...

Godinama kada god u vožnji naiđem tim putem moram usporiti i svaki put se sjetim tog događaja jer tada sam to lice vidio jasno i išlo je poput ptice pravo meni u susret, u lice i umalo udes nisam izazvao.

[Dori]

[Nice]

Tužno sjećanje