Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

[Shadow]

To Mika krade sjene

[Vanilla]

Screenshot_20240227-233740_Gallery.jpg

[Shadow]

I ostaćeš
samo žena...
Zarobljena
među mojim pesmama,
Žena bez lica
i imena,
sa stotinu nadimaka,
sa ljupkim
nevidljiv smeškom...
I ostaćeš
samo žena...
Uspavana
na mojoj duši,
ušuškana
među snovima,
Ogrnuta
nekom tugom,
zbog nečeg si rođena...
Samo žena,
koja prašta
i neučinjeno,
koja voli nevoljeno,
Sa očima
punih ljubavi,
Sa usnama
koje sam čekao...
I ostaćeš
samo žena,
koju nisam sreo...

[Idi]

Toliko sam o tebi sanjao

Toliko sam o tebi sanjao,
prestala si da budeš stvarna.
Ima li još vremena da dostignem to živo tjelo
i poljubim na tim usnama rođenje glasa koji mi je drag?

Toliko sam o tebi sanjao
da se moje ruke, navikle da stežu tvoju sjenu
ukrštene na mojim grudima, možda više
ne bi savile oko tvoga tjela.
I možda bih pred stvarnom pojavom one što me progoni
i upravlja samnom već danima i godinama
i sam postao sjenom, sigurno,
o srce zbunjeno.
Toliko sam o tebi sanjao i više nemam vremena da se probudim. Spavam stojeći
tjela izložena životu i ljubavi, da bih prije dotakao
prve usne i prvo čelo na koje naiđem,
nego tvoje usne i tvoje čelo, tebe
koja mi jedina danas nešto značiš.

Toliko sam o tebi sanjao
toliko hodao, toliko govorio,
toliko ljubio tvoju sjenu,
da mi ništa ne ostade od tebe.
Mogu da budem još samo sjena među sjenama,
da budem sto puta više sjena od nje same,
da budem sjena koja će doći i koja će se vratiti
u tvoj život obasjan suncem.

Robert Desnos

[Zizi]

Bosanski trkači

Svakoga dana, vedra il mrka,
kroz Bosnu moju vodi se trka.

Četiri staze, svaka se vije,
na svakoj trkač. Ko li će prije?

Na prvoj stazi djevojka Una,
vječito mlada, znana iz buna,
kićena cura iz Martin-Broda,
nakit joj sija, zelena voda.

Uzela zalet sa ličkih čuka,
od strmih stijena štrbačkog buka.

Niz drugu stazu juriša hučno
veselo momče, smjelo i bučno,
ponosni Vrbas, lakoga hoda,
planinac Vrbas, ledena voda.

Pod njenom snagom klisura puca,
zlaćano zrnce na dnu svjetluca.

Na trećoj stazi sunčano sijeva
žuborna Bosna od Sarajeva,
gore joj oči, jutarnja rosa,
u pjeni šumnoj zelena kosa.

Vije se, igra, kroz gore hita,
nemirna, bistra i ponosita.

Na krajnjoj stazi prepreke mrvi
djevojka crna, gorštačke krvi,
s kamena kraja, mrkih daljina,
vječito tužna, studena Drina.

S hukom se ruši, ne pjeva ništa,
pomamno juri kroz razbojišta.

Na krajnjem cilju, u jutra plava,
trkače prima pospana Sava.

Branko Ćopić

[Idi]

Kad upoznaš sebe

Kad upoznaš sebe, a to zna biti teško
ne nazivaš svaki pad greškom
već iz njega učiš i nastavljaš jači
jer najlakše je biti jadan "sjedi, kukaj, plači".

Kad upoznaš sebe, a malo se ljudi upozna
shvatiš da nije svaka oluja grozna
i da su svi konci u tvojim rukama
samo ti možeš stati na kraj svojim mukama.

Kad upoznaš sebe, a to je ono što ti treba
život ti pokaže sve boje neba
i svaka od njih nosi različite čari
počneš cijeniti trenutke a ne stvari.

Kad upoznaš sebe, upoznaš i druge ljude
makneš se od onih što kukaju, što sude
maknu se i sami oni kojima smeta
što znaš živjeti sa sobom, što više nisi meta.

Nicolina Marčinković

[Anestzijaaa]

I ostaćeš
samo žena...
Zarobljena
među mojim pesmama,
Žena bez lica
i imena,
sa stotinu nadimaka,
sa ljupkim
nevidljiv smeškom...
I ostaćeš
samo žena...
Uspavana
na mojoj duši,
ušuškana
među snovima,
Ogrnuta
nekom tugom,
zbog nečeg si rođena...
Samo žena,
koja prašta
i neučinjeno,
koja voli nevoljeno,
Sa očima
punih ljubavi,
Sa usnama
koje sam čekao...
I ostaćeš
samo žena,
koju nisam sreo...

Fadil Toskic?

[Shadow]

I ostaćeš
samo žena...
Zarobljena
među mojim pesmama,
Žena bez lica
i imena,
sa stotinu nadimaka,
sa ljupkim
nevidljiv smeškom...
I ostaćeš
samo žena...
Uspavana
na mojoj duši,
ušuškana
među snovima,
Ogrnuta
nekom tugom,
zbog nečeg si rođena...
Samo žena,
koja prašta
i neučinjeno,
koja voli nevoljeno,
Sa očima
punih ljubavi,
Sa usnama
koje sam čekao...
I ostaćeš
samo žena,
koju nisam sreo...

Fadil Toskic?

Moj tata!

Gorki, ako te je zanimalo. Ali nije.
Cisto da sta dobacis. Mozes ti to i bolje.

[Idi]

Ne budim te tek tako

Nocas je ulicama nasega grada
Prolazila kocija bijela,
I bijela mecava vije
Mutan dan...
Do u tajne sobe nase stare ljubavi
Trpim svoje i tudje sto me bije,
I mrzlo mi je u srcu...
Ne treba rakije - ne grije!
Za tebe ljubavi govorim ove rijeci.
Za tebe koju nosim u mozgu,
Kao uzarenu kuglu djetinjstva,
Kao ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana skoljka u kamenu.
Miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.
Predlazem da saberemo nase siromastvo
U dodir koji lijeci nasa srca,
U koja je rdja pala sa bijelom igrom u samoci.
Moj kriz placa racun ove noci.
Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna
Oguli narandzu, operi lice.
Otvori se utjeho
Zagrli me jako
I probudi se
Ne budim te tek tako.
Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana skoljka u kamenu,
Za tebe sto u toplim rukama nosis ruze nijeme,
I prosipas ih u suhu fontanu.
Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
I uprkos njima...
Ne budim te tek tako.
Otvori oci ljubavi i pogledaj kroz prozor
Vani su zasijale gorcine,
Tumaraju pomrcine i studen
I bijela mecava u gradu vije
Mutan dan...
Pa i srce je pocelo sumjeti: "Divljak - ovdje je kvar!"
Ne treba rakije - ne grije.
Dok bije u njedrima dobro nam je.
Gledaj!
Nemoj da ti trazim oci
Primakni se blize...jos blize
Zagrli me ljubavi, zagrli me jako,
probudi se,
Ne budim te tek tako...

Rade Šerbedžija

[Veca]

probudila sam se.

[ina]

Tin reče da je samo san(arenje) stvarnost..



A o buđenju i D. Kiš ima zanimljivu verziju....

Probudi se, o ti koji spavaš, probudi se veliki spavaču,
probudi se veliki snevaču,
ti veliko srce te pećine mračne,
budi se iz sna-mrtvila,
jer te možda neko sanja, neki božanstveni snevač,
neko čija paganska vjera propovjeda tamu,
neko ko je dosegao savršenstvo svoje paganske
vjere,
pa mu se sad duša vija po paganskim rajskim
predjelima,
a san mu nije ko nama obmana,
no san mu je ko i java jasan,
pa mu nema nesreće buđenja,
kad je u snu sreo Prisku svoju,
al mu nema – jaoj! – ni pomoću
kada mu mora pritiskuje grudi,
i uzalud trlja svoje oči, i uzalud hoće da se budi;
probudi se, veliki spavaču, da doživiš radost
ranoranioca,
i mirise kedrova, šaputanje maslinjaka,
svježu rodu rosnih trava, i pjevanje strnadica,
i šum reke
i bistrinu neba plava
i sunčeve zrake rujne, blagodati dobrog sunca,
sunca koje je tvoja vjera,
sunca koje je tvoja java,
sunca što se rađa na istoku zorom
kao svjetlost očišćenja, ko pobjeda nad
mračinom,
jer si slatka mana s neba, jer ti si Njegova slava

[ina]

A Nikola Korica spojio i san i budnost

I U Snu I Na Javi
San sa javom povremeno spojim
Kada o njoj moje misli krenu,
Svud je sa mnom u snovima mojim;
I na javi “vidim” sliku njenu.

Izmaglicom jutarnjom prošeta,
Lijepa kao izvorkinja vila
Što se nekad kraj izvora sreta;
A ja znadem da je takva bila.

Ni očima ne vjerujem svojim,
Ugledam je kad na njih zažmirim;
Sve to vidim i pred njome stojim,
Sve nestane kad malo provirim.

Opčinjen sam. Ne znam što je stvarnost.
Što su snovi a što li je java,
Što je mašta a što li je zornost,
Što je privid, što istina prava.

Nije važno što vidim od svega,
Makar sve to priviđenje bilo;
Da li ima nečeg il’ ničega...
Sam se tješim - Nekada je bilo.


Sve sam uvjerenija da općenito pjesnicima fali..a imaju i na pretek.. (ne)običnih klikera u glavi.

[Shadow]

To je istina.

[ina]

Da i buđenje i (san)arenje može biti stvarnost, a i spajanje sna i budnosti.. ili to da su poete (ni)malo

[Shadow]

Ja radije biram ludila, nego normalnosti. Mislim da su iz ludila i nastale najljepse poezije zenama.

[ina]

Miks.. je prah zvjezdani i svemirski putokaz ravnoteže.

[Shadow]

Jer je u visini misli ponižena,
ja bih htio njeno zlo da mi je tuđe;
ali slabo tijelo, okaljano suđe,
krvav demon želje, opsjena je Žena.

Srce mre u strasti, grijehom plamti zjena,
od ploti mi nema pakao sto luđe.
San je spola dosta da mi bijesno uđe
u sva uda ludost i na usta pjena.

Kipi mi krvi putena bjesnoća,
noj pohote bije s užarena čela,
sve su misli pjanstvo, neba vrela hula,

i, dok bludno žeđam zabranjena voća,
izgara u grču lomača mog tijela,
zapaljena divljim ilinštakom čula.

[medvjed23]

Čim sam pročito riječ "ploti", znao sam da je Ujević u pitanju.

Kul sonet. Kul forma. Kul sadržaj. Kul pjesma, u svim segmentima, što i ne čudi, s obzirom na to da je izašla iz pera jednog od velikana

[medvjed23]

Riječ dana i riječ noći, u magnovenju istom: ilinštak - pasja vrućina, žega.

[Shadow]

Mocan.

Prije mozda dvije godine, u Ferhadiji zarovim se u neki karton sa knjigama na rasprodaji. Vise je tu bilo slikovnica ali i pokoja knjiga. Nadjem Tina. Niko sretniji od mene.
Nikad tuznije da knjiga kosta 2KM.