Forumasi pisu - autorski tekstovi

[Nice]

Samo očekivanja mogu stvoriti dojam prevare

[ina]

- Hoćeš li da idemo do parka? Zasadili su novo drvo i cvijeće prenešeni s nedalekog ostrva.. ili da danas tražimo dozvolu do direktnog izvora? Čini mi se da je i tebi potreban mir i samoća a tamo se možemo praviti da nismo ni u društvu, ako ti tako godi.

Ili do trga? Javili su mi da svira A. uživo. Znaš da mi njegova srž odzvanja u svakoj pori.
Ili do M. imaju najbolju kafu. Ili kod I... najukusnije domaće kolače. Da gnjavimo galebove i golube? --

Nezasito je bila puna istih ili i varijabilnih prijedloga.. ali ne i imponiranja. Još manje prisile. A između ostalog, i radi toga smo je slijedili k'o slobodni robovi.

Poznavala je slikare, fotografe, zidare, muzičare, poete, modeliste, psihologe, edukatore, filozofe, botaničare. A i političare.. ne ključno u profesionalnim poljima.. nego i životnim.

Tokom renoviranja jedne od najstarijih zgrada u gradu, bila zadužena da prati radove. U gužvi zagušljivog dijela zapazila tek izvirujući sastav gline. S vremenom, u konsekvenciji svega, povezala majstore (što joj je i bilo majstorstvo) koji inače od "ništa" naprave nešto.
Okvir i ukras ogledala.. početno.. da se ogledaju u svom radu.

-- Imam ponekad dojam da su ljudi koje volim, sa svim njihovim vrlinama i manama.. više u meni i ja, nego ja kao sama ja. Preplave me, a da se i ne pomjere ili gurkaju ko će prije da iskoči na površinu.
Sve im dopustim. Oni to ni ne znaju, niti su toga skroz sigurni. Obična britka a i benefitna nit koja se između nas, a zasebno, spontano nametne i nasluti. A ne zloupotrebljava.
Gledaš u njih a vidiš kompletno i sebe. Kakav užas! odmahnula je rukom...a i čudo!
blago smiješeći se i dodavajući. --


I stvarno.. svi ujedno kao da su oduvijek tu.. bili ili i biti će.. i samo usput. Ono da prođu i pređu.. ipak u vječnost. Bar njenu.

[medvjed23]

Promocija moje nove zbirke stihova biće uskoro održana u Sarajevu. Svako ko dođe, na poklon će dobiti primjerak zbirke. Razumije se: neće vas niko pitati o forumu, niku ili sl. Slobodni ste doći, na miru pratiti promociju, uzeti - zatrebaće barem za potpalu - primjerak knjige i zbrisati. Detaljne informacije rado ću pružiti putem privatne poruke.

[uvijek_kontra]

Promocija moje nove zbirke stihova biće uskoro održana u Sarajevu. Svako ko dođe, na poklon će dobiti primjerak zbirke. Razumije se: neće vas niko pitati o forumu, niku ili sl. Slobodni ste doći, na miru pratiti promociju, uzeti - zatrebaće barem za potpalu - primjerak knjige i zbrisati. Detaljne informacije rado ću pružiti putem privatne poruke.

Wau, cestitam!

Jel bio neko?

[Koteljubi_kadnisamtu]

Nie, nit je ko vidio knjigu nit procito
Carevo novo ruho

[ina]

Ko zna kad.. ali jedva čekam pročitati.

Medo čestitke

[medvjed23]

Hvala vam

Bila je lijepa promocija. Forumi su bili solidno zastupljeni

[ina]

Ponekad je moglo nešto samo da ju ponese i odnese.. pa donese. Negdje. Opet nekome.
Niko od nas nije znao koliko bi to trajalo. Da li je u cipelama i koracima dolaska ili odlaska. Ili u papučama stopiranja. A ostajanje i prisustvo se osjećalo gdje god bi bila. Zatreperilo bi ono njeno parče koje se uklopi s nekim tvojim. Da više ne znaš ni čije je čije uz mahnitu prijatnu tenziju nedostajanja ostatka.

Čak je i u prisustvu falila. Ne da nije znala slušati.. Nego bi usta najčešće koristila za tišinu uz poneki osmijeh. Ili i šamarčinu, ako ti zatreba. I ako baš insistiraš. Svaku bi riječ i pokret zapamtila poput slona.. u marširanju ka zajedničkom življenju.
Razumnosti, radosti, boli, tuge i sve ono što ljudi u ljudskosti jedni drugima često serviraju i nepokretom vlastitih namjera.

Hranila se pomalo i obazrivo, a u lucidnom blesavitetu sažvakanja svih dešavanja znala reći nešto kao: Ako te pojedem ima da ponikneš u meni!
Pravi neštetni ljudožderac.

Od nje se nije dalo tražiti samo ono što možeš uzeti.

[ina]

Sve što je nekom mjerom nevaljalo, ili nam je tako prezentirano, u tome se ne želimo prepoznavati. Većinom. A koliko nas baš u svemu bar pomalo ima (a ima) priča je za sebe.

Nosila je bijelu bluzu, sređen friz od noć prije i koju (ne fizičku) životnu godinu više, od vršnjaka, a i njihovih prijatelja. Neka vrsta mlade starice i prokletstva da tako treba da bude.
U doba jakog sunca, tamo nekih već zaboravljenih dana i klizećeg znoja po unutrašnjoj strani butina, nazirale su čvrste grudi obične djevojke koja se vidljivo pretvarala u ženu. Sićušnih usta i kratkih riječi upijenih njegovim usnama u sebe.

Nije se ogrtala niti privijala uz manje, ili više (svejedno) emocionalno umno nadriblane. A ni zujala oko njih kao srce maratonca u blizini pobjede. Živjela je sve ljude na isti način. Neovisno o spolu ili bilo čemu drugom.

To joj je bila najslabija tačka. A vjerovatno i najjača.