Srđan Puhalo

[Taare]

Recimo ja
Naravno da je bio građanski rat, plus agresija. Bilo je, dakle, i jedno i drugo.

Momci u najboljim godinama otisli pod zemlju.
Jer se desila agresija.
Koliko god da mislis da imas argumente.
Grijesis.
Ali hajduci i razni domaci izdajnici rado ce te poslusati.
Ja. Ne.

Naravno da je bila i agresija. Samo kažem da je bio i građanski rat.
Ne može savo iz pipera, slobodan iz mrtvice i miloš iz jablanice izvršit agresiju.

Agresija je, naravno dokazana. korpusi su došli iz srbije. Na samom početku rata, arkan je primao naredbe od srpskog vojnog vrha. Da ne nabrajam unedogled

[Taare]

Recimo ja
Naravno da je bio građanski rat, plus agresija. Bilo je, dakle, i jedno i drugo.

Niko ne osporava termin građanski rat jer on jeste bio i to se podrazumijeva u kontekstu sukoba između naroda koji su rođeni u BiH i tu su im i porodična stabla, ali je problem kad se to oslovljava isključivo na taj način što nije bio slučaj ni jednog jedinog momenta tokom rata.

Građanski rat je samo bio paravan za proširenje teritorije. Ista stvar što Rusi rade u Ukrajini.

Pa to je ono što i ja govorim

[ironman]

Taj termin ne treba spominjati jer nije tacan.
Zasto?
Bez prisustva stranih trupa tj vojske srbije opet ne bi bio gradjanski rat.
Pobuna tj hajducija .
Jel u Hrvatskoj ima i jedan Hrvat da domovinski rat zove gradjanskim?
Ne bih dalje,suncan dan mozda izac malo.

[Taare]

Ima smisla. Da se rat vodi u ovom vaktu, srbe bismo proglasili teroristima.

[Zizi]

Biti historičar ne znači da si ujedno i pravnik i da znaš tumačiti međunarodno pravo.

UZP je dokazan pred Sudom. Ne samo da je bio potpomognut iz Beograda i Zagreba, već su i njihove vojske bile na teritoriji međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine u tom vremenu čime su i defacto izvršile agresiju na drugu zemlju.

To su činjenice. Ne moraš biti patriota da bi to znao i shvatio.

kazu da alija i nije imao nista protiv zbog hv u bos. posavini?

S tim, da je HV-u plaćano da se bori protiv JNA u Posavini, barem tamo odakle sam ja.

[Krokodil Behko]

[insomnia]

Bitno je nek je on dosao. Trebo je i Saborca Bursaca povesti

[Krokodil Behko]

[Krokodil Behko]

[Krokodil Behko]

[Krokodil Behko]

Zašto se manipuliše srpskim žrtvama u regionu Srebrenice?


“U nama nema mržnje i osvete, ali je krajnje vrijeme za procesuiranje monstruoznih zločina počinjenih nad Srbima. Ne možemo prihvatiti selektivnu pravdu kako je bilo do sada, da je jedna - srpska strana za sve kriva, a da za ovolike srpske žrtve niko ne odgovara. Rekao je ovo juče predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, obraćajući se okupljenima na Vojničkom groblju u Bratuncu na kojem je održan pomen i služen parastos za 3.267 srpskih civilnih žrtava koje su tokom ratnih sukoba 1992. godine ubile oružane snage Armije RBiH pod komandom Nasera Orića.” - Glas Srpske 12.07.2011. godine.

Premijer Srpske Aleksandar Džombić istakao je da međunarodna zajednica mora da uvaži činjenicu da su u proteklom ratu ubijani i Srbi. „U Srebrenici, Bratuncu i okolnim selima ubijeno je imenom i prezimenom 3.267 Srba. Želimo da pošaljemo istinu u svijet, da pokažemo i ukažemo da su Srbi stradali i da tražimo ravnopravan tretman prema svim žrtvama i svim zločincima.“

Pitate se u čemu je problem sa ovom izjavama?

Problem je u brojci od 3.267 srpskih civilnih žrtava koje su tokom ratnih sukoba ubile oružane snage Armije RBiH pod komandom Nasera Orića
Problem je što su ove brojke istakla, u tom trenutku, prva dva čovjeka Republike Srpske.
Problem je što mi nekritički vjerujemo domaćim političarima.
Problem je što to nije tačno.
Problem je što nije pametno reći da to nije tačno.
Problem je što se ove brojke koriste kao opravdanje, mada je takvo opravdanje glupo samo po sebi, za sve ono što se dešavalo jula 1995. godine u Srebrenici.
Pa krenimo sa redom.

Podaci koje ću vam predstaviti su dobijeni od Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije, znači zvanične institucije Republike Srpske kojoj je to posao i za čiji rad stanovnici Republike Srpske izdvajaju novac. Institucije - čije podatke bi vlast Republike Srpske trebala da koristi kada istupa u javnosti i govori o zločinima nad Srbima u regionu Srebrenice.

Tako bi barem trebalo biti.

1. Prema podacima Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od početka do kraja rata u BiH (1992-1995) godine na teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići pogunulo je 2.385 Srba. Žrtve su selektovane prema mjestu stradanja, a ne prema trenutnom prebivalištu, mjestu boravka, rođenja ili mjestu ukopa.

1.1. To je 882 osobe manje u odnosu na brojke koje su u svojim govorima spomenuli tadašnji Premijer i sadašnji Predsjednik Republike Srpske.

2. Od ukupnog broja Srba (2.385) koji su stradali u ovih 6 opština (plus opštine Milići i Osmaci) 1.974 su vojnici, 387 civili, a 24 su svrstani u kategoriju „nepoznat status“.

2.1. Ostaje nejasno odakle tadašnjem Premijeru i Predsjedniku Republike Srpske broj od 3.267 srpskih civilnih žrtava, kada je Odjeljenje za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije pronašlo 387?

3. Interesantano je vidjeti i to da je 1992. godine poginulo 1.489 Srba (273 civila, 1.201 vojnika, a za 15 se vode kao nepoznat status), dok je u ostalim godinama rata (od 1993. do 1995.) poginulo 896 Srba. Interesantano je vidjeti i to da je 1992. godine ubijeno Srba civila 273, dok je u ostalim godinama rata (od 1993. do 1995.) poginulo 114 srpskih civila.

3.1. Ova dva podatka su veoma važna jer pokazuju da su srpski civili najviše stradali na početku rata tj. dok Srebrenica još nije bila proglašena „zaštićenom zonom“ (april 1993. godine).

4. Prema podacima Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od trenutka kada je Srebrenica proglašena „zaštićenom zonom“ (april 1993. godine do 1995. godine) desila su se napadi na tri srpska sela Osmače, Srebrenica i Tamburića Kosa u kojima je stradalo troje ili više ljudi.

4.1. Iz ovih podataka sasvim je jasno da intenzitet napada na srpska sela od trenutka kada je Srebrenica proglašena „zaštićenom zonom“ nije bio tako intenzivan i brutalan kao što to vlasti Republike Srpske žele da nam predstave.

Vlast Republike Srpske, a i oni političari koji pretenduju da dođu na vlast, moraju tražiti da se krivci za ubijene srpske civile i vojne zarobljenike uhapse i osude. I to nije ništa sporno. Ali vlasti Republike Srpske ako žele dobro svom narodu ne smiju da zloupotrebljavaju srpske žrtve i njima manipulišu u svrhu sakupljanja jeftinih političkih poena i time na bilo koji način opravdavala sve ono što se dešavalo u Srebrenici u julu 1995. godine.

Suočavanje sa prošlošću podrazumijeva: utvrđivanje istine, ma koliko ona bila bolna; suđenje zločincima ma kako se oni zvali; pružanje pravedne nadoknade (materijalne ili nematerijalne) žrtvama i njihovim porodicama, jer ako to ne uradimo ratovaće naša djeca i unuci.

[Julia-Klara]

Ovo Puhalo objavio?

[Krokodil Behko]

Ovo Puhalo objavio?

Aha.
Trebalo bi da jeste. Vjerovatno nije najnovije, ali njegov je rad.

[Krokodil Behko]

[seln]

Ovo Puhalo objavio?

Aha.
Trebalo bi da jeste. Vjerovatno nije najnovije, ali njegov je rad.

Napisao je i ovo... provokativno, kako je njegov obicaj, ali ne moze se sasvim ignorisati.

Svakog 9. maja na Dana pobjede nad fašizmom u Sarajevu se polaže cvijeće na spomen obilježje djeci koja su ubijena tokom opsade Sarajeva od 1992 do 1995. godine. Ako na Guglu ukucate ubijena djeca, Sarajevo, 2015., dobićete ovo:

Sajt opštine Novi grad Sarajevo i članak pod nazivom “SJEĆANJE NA VIŠE OD 1. 600 UBIJENE DJECE SARAJEVA: Delegacija općine Novi Grad položila cvijeće na spomen-obilježje u Velikom parku” gdje piše “Okupljeni nisu mogli skriti tugu, bol i suze. Roditelji djece ubijene tokom agresije na našu zemlju poručuju kako zaborava nema, te da bol može ublažiti pravda i procesuiranje odgovornih za ubistvo više od 1. 600 sarajevske djece. Kao i ranijih godina prisutni su se prisjetili djece koja su poginula tokom opsade Sarajeva, a sa ovog mjesta, iz centra glavnog grada BiH, poslana je poruka mira. Naglašeno je da nove generacije moraju odrastati u zajedništvu, ljubavi i poštovanju prema svim nacijama.”

Portal Faktor.ba i članak pod naslovom “Dan pobjede nad fašizmom: Sjećanje na ubijenu djecu Sarajeva” u kojem piše “Tokom opsade Sarajeva 1992-1995. godine poginulo je 1.600 djece.”

Portal klix.ba sa naslovom “Sjećanje na ubijenu djecu u ulici Hamdije Kreševljakovića” i izjavu zamjenik načelnika općine Centar Mustafa Resić gdje on kaže: “"Ovo je jedno od više stotina mjesta u Sarajevu koje bilježe, svjedoče o zločinu u kojem je s agresorskih položaja granatama, snajperima, ubijeno više od 1.600 djece u Sarajevu."

Portal radiosarajevo.ba sa naslovom “Sjećanje na 1600 ubijene djece opkoljenog Sarajeva” u kojem piše “Brojne delegacije svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, grada Sarajeva, sarajevskih općina te predstavnici brojnih udruženja i građani položili su danas cvijeće na Spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. Kao i ranijih godina prisutni su se prisjetili 1.600 djece koja su poginula tokom opsade Sarajeva.”

Nema potrebe da dalje nabrajamo ko je sve prenio ovu informaciju a prenijeli su mnogi i takve informacije trebaju da se prenose da se ne bi zaboravila.
Pa u čemu je problem, pitate se?

Problem je u tome što se brojka od 1601 ubijene djece u Sarajevu prvi put pojavila u Izvještaju iz 1996. godine Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, ali posle toga je niko od istraživača koji su se bavili istraživanjem i popisom žrtava nije potvrdio.

Prema istraživanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu u periodu od 1. marta do 1992. godine do 19. Marta 1996 godine u Sarejevu (opštine Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža, Vogošća, Ilijaš, Hadžići, Trnovo i Pale) ubijeno je 524 djece.

Istraživanje Mirsada Tokače i njegovog Istraživačko-dokumetacionog centra u Sarajevu je u period od 1992 do 1995. godine ubijeno 711 djece od toga 614 kao civili i 97 kao vojnici. S Obzirom na godine starosti ubijena su:

• 93 djeteta do 5 godina starosti,
• 147 djece od 5 do 10 godina,
• 214 djece od 10 do 15 godine i
• 160 djece od 15 do 18 godina.

Nevladina organizacija Djeca Sarajeva navode imena 1166 ubijene djece, ne navodeći metodologiju i način prikupljanja njihovih imena tj. podataka.

Šta nam ovo sve govori?

1. Govori nam da 20 godina od kraja rata u BiH ne postoji jedinstven i precizan spisak ubijene djece u Sarajevu
2. Govori nam da se u javnosti preuveličava broj ubijene djece u Sarajevu
3. Govori nam da je podatak o ubijenom 1601 dijetu u Sarajevu već postala ISTINA i za medije i za zvaničnike u Sarajevu
4. Govori nam da niko ne želi da ovu manipulaciju brojevima prekine

Ne znam kome tačno treba da se obratim povodom ovog problema ali ko god to bio mora imati na umu:

• Da falsifikovanje istorije dugoročno na ovim prostorima, pa ni Bošnjacima, neće donijeti ništa dobro
• Da utvrđivanje tačnog broja ubijene djece nikako neće umanjiti taj zločin niti promijeniti sliku o tome kroz šta su Sarajlije prošle tokom četiri godine opsade
• Da će preuveličavanje broja ubijene djece dovesti u pitanje sve ostale brojeve žrtava u Sarajevu i Federaciji BiH
• Da ovo vodi relativizaciji svih drugih zločina koji su se desili nad Bošnjacima u zadnjem ratu

Teško je o ubijenoj djeci govoriti isključivo kroz brojeve, ali smatram da je to neophodno jer na taj način najlakše možemo da razotkrijemo svu neodgovornost, javašluk i politikanstvo našeg društva prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

I da, Bošnjaci prije nego što mi zalijepite etiketu četnika, psihopate i sl. primjetite da sam isključivo koristio izvore iz Federacije BiH ili bolje rečeno bošnjačke izvore, a o tome je takođe 2012. godine pisao i Jasminko Halilović samo niko ga nije čitao. Zašto?

[Duh]

Inace ne pisem o mrtvima iz samo meni poznatog razloga.
uvijek mi je djelovalo to manipuliranje brojkama sramotno...skoro 2 miliona u jasenovcu, 7000 u kragujevcu.
..itd.
nikakav problem nije ni objaviti spisak svih zrtava u bih...ko, gdje, kad i kako.
nismo u kamenom dobu...

[insomnia]

Jadna je zemlja u kojoj se u Puhala i Bursaca gleda ko u bozanstva. Mjesto da ih se obojicu posalje u picku materinu
I onaj se direkt iz cetnika sjetio da je antifasista pa ne prestaje pametovati o znanom i neznanom

[Duh]

treba stvarno neku realniju skolu antifasizma otvoriti...
cisto da sava kovacevic nije dzaba umro stojecki.

[Krokodil Behko]

[Krokodil Behko]