Post
by mishic » 16 Jan 2024, 22:09
Odgoj i obrazovanje su složeni procesi o kojima "svi sve znaju" (o čemu i ove diskusije svjedoče) a u stvari kada iskreno sami sa sobom pokušamo napraviti retrospektivu propusta i promašaja tek onda shvatimo da ni sami roditelji (porodica), ni obrazovne institucije (od predškolskog do fakulteta) nisu jedini, iako su bitni, jer cjelokupno društvo i ambijent u njemu čini okruženje unutar koga se odgaja, obrazuje, stasa i gradi ličnost.
U društvu kakvo je naše ni porodica ni odgojno-obrazovne institucije nisu i ne mogu biti imuni na teške ekonomske uvjete, na brojne društvene bolesti (korupcija, mito, nepotizam...) a iznad svega toga je jako nezdrav društveni ambijent nabijen nacionalizmom, bezakonjem, neodgovornošću, poremećenim sistemom vrijednosti, nesigurnošću, neizvjesnošću i td.
Ambijent u odgojno-obrazovnim institucijama je takav da je čudo kako one uopšte opstaju jer se sve društvene frustracije direktno, izravno i svakodnevno preko sve većeg procenta "ambicioznih roditelja" a potom na fakultetima istih takvih i tako naviknutih studenata, prelamaju preko prosvjetnih radnika koji su sem u oblasti visokog obrazovanja jako slabo plaćeni. Ogromnom broju djece ocjene diktiraju roditelji, sve je veći broj one djece koja znaju da ne moraju pa zbog toga i neće uopšte da se trude ili što je još gore ometaju pa i drugima ne dozvoljavaju da rade...
Spisak nevolja je predugačak a uređivati i urediti samo neke segmente bez uređenja i transformacije i drugih, odnosno cjelokupnog društva, uzaludno je gubljenje vremena i trošenje energije. Svi mi imamo jako puno posla i obaveza oko toga počev od roditelja i porodice, preko prosvjetara do cijelog društva i ambijenta u njemu, koji nažalost, nije obećavajući.