Zanimljivosti

[Masamune]

Da, to imaju emulatori. Save state kojeg u originalnim igrama uglavnom nije bilo.

Ali ovdje možda nije emulator. Možda je fakat ta konzola. Ima raja i dalje stari Nintendo i ostalo po kućama. Mahom Amerikanci čuvaju te stvari, jer što je nešto starije to kasnije bolje mogu prodati raznim sakupljačima.

[Naseef Mushroom]

Našao sam čitav video, nije varao.
Svaka čast djetetu

[Maja]

Screenshot_20240108-014607_Chrome.jpg

[Matan]

Screenshot_20240108-014607_Chrome.jpg

Pa Havana ima isto kg ko i on, a manji 50 cm..

[Maja]

20240130_114509.jpg

[Maja]

Vidim ovu fotku i naravno odmah proguglam

[Maja]

20240218_010307.jpg

[Rum]

20240130_114509.jpg

haha top

[Maja]

images.jpeg-11.jpg

Tijelo ima više od 200 kostiju, nekoliko bilijuna mikroba i čak 37 bilijuna stanica. Kada nastupi smrt, ono postupno propada, a nekim organima potrebne su godine da potpuno nestanu.

Između drugog i četvrtog dana od smrti mikrobi su već posvuda. Oni  proizvode otrovne plinove, poput amonijaka i sumporovodika, koji će se proširiti i dovesti do toga da se tijelo napuhne i zaudara. Zatim, zbog nedostatka dotoka kisika počinju propadati oni organi kojima je to najpotrebnije, a jedan od njih je mozak. Stanice koje ga čine sadržavaju 70 posto vode, a kada ostanu bez kisika i počnu odumirati, otpuštaju je. To je razlog zbog kojega se na dnu lijesa ubrzo nakon smrti čovjeka može pronaći voda. 

Nekoliko sati otkako je nastupila smrt počinje i proces u crijevima. Naime, kako umirući imunološki sustav više ne može sadržavati bilijune gladnih mikroba koji obično pomažu u probavi hrane koju čovjek jede, oni – bježe. Krenu iz donjeg dijela crijeva kroz tkivo, a kroz nekoliko sati dospiju do jetre i žučnog mjehura koji sadržava žuto-zelenu žuč koja služi razgradnji masnoća koje čovjek konzumira dok je živ. Nakon što mikrobi pojedu te organe, ta žuč počinje preplavljivati ​​tijelo bojeći ga u svoju boju.

Nakon 3 do 4 mjeseca ta žuta boja mijenja se u smeđe-crnu nijansu jer propadaju krvne žile, a željezo koje je u njima počinje oksidirati. Otprilike u isto vrijeme molekularne strukture koje drže stanice na okupu razdvajaju se, pa se tkivo počinje pretvarati u vodenastu kašu. 

Kada prođe malo više od godinu dana kisele tjelesne tekućine i toksini razgrađuju pamučnu odjeću na mrtvom tijelu, pa će se ona raspasti. Tada nastupa vrijeme kad više nema nekih dramatičnih promjena, no nakon desetak godina, u okruženju s dovoljno vlage i niskim udjelom kisika,  pokreće se kemijska reakcija koja masnoću na bedrima i stražnjici pretvara u supstanciju nalik na sapun – ta se supstancija naziva mrtvački ili grobni vosak.

S druge strane, ako se tijelo nalazi u uvjetima gdje nema puno vlage, može nastupiti mumifikacija – da, čovjekovo mrtvo tijelo može se prirodno pretvoriti u mumiju. Kako cijelo to vrijeme kroz tanku kožu na ušima, nosu i kapcima isparava voda, to dovodi do njihova isušivanja i poprimanja crne boje – upravo to je proces mumificiranja.

Otprilike 50 godina nakon smrti tkivo umrle osobe polako nestaje, a ostaje mumificirana koža i tetive. Tijekom idućih trideset godina i oni će se raspasti, pa će tako nakon punih 80 u lijesu ostati samo kosti.

Do 100. godišnjice smrti kolagen u kostima drastično se smanjio, pa tada i one počinju pucati i propadati. Od njih nastane krhka mineralna tvar, a u posljednjoj fazi raspadanja pretvore se u prah. 

Zanimljiva činjenica jest da jedan dio tijela ostaje vječno, a to su zubi – oni se ne mogu raspasti ni propasti. Dakle, u lijesu uz njih mogu ostati još samo najlonski šavovi odjeće koji se također ne mogu raspasti i grobni vosak.

[bez]

ovo vazi i to ne u potpunosti za manji procenat umrlih na odredjeni nacin, sahranjenih u skladu sa odredjenim tradicijama i u odgovarajucoj klimi.
a nista ne traje vjecno.

[Julia-Klara]

zanimljivo...mislila sam da to sve ipak ide brze

[pizarro]

images.jpeg-11.jpg

Tijelo ima više od 200 kostiju, nekoliko bilijuna mikroba i čak 37 bilijuna stanica. Kada nastupi smrt, ono postupno propada, a nekim organima potrebne su godine da potpuno nestanu.

Između drugog i četvrtog dana od smrti mikrobi su već posvuda. Oni  proizvode otrovne plinove, poput amonijaka i sumporovodika, koji će se proširiti i dovesti do toga da se tijelo napuhne i zaudara. Zatim, zbog nedostatka dotoka kisika počinju propadati oni organi kojima je to najpotrebnije, a jedan od njih je mozak. Stanice koje ga čine sadržavaju 70 posto vode, a kada ostanu bez kisika i počnu odumirati, otpuštaju je. To je razlog zbog kojega se na dnu lijesa ubrzo nakon smrti čovjeka može pronaći voda. 

Nekoliko sati otkako je nastupila smrt počinje i proces u crijevima. Naime, kako umirući imunološki sustav više ne može sadržavati bilijune gladnih mikroba koji obično pomažu u probavi hrane koju čovjek jede, oni – bježe. Krenu iz donjeg dijela crijeva kroz tkivo, a kroz nekoliko sati dospiju do jetre i žučnog mjehura koji sadržava žuto-zelenu žuč koja služi razgradnji masnoća koje čovjek konzumira dok je živ. Nakon što mikrobi pojedu te organe, ta žuč počinje preplavljivati ​​tijelo bojeći ga u svoju boju.

Nakon 3 do 4 mjeseca ta žuta boja mijenja se u smeđe-crnu nijansu jer propadaju krvne žile, a željezo koje je u njima počinje oksidirati. Otprilike u isto vrijeme molekularne strukture koje drže stanice na okupu razdvajaju se, pa se tkivo počinje pretvarati u vodenastu kašu. 

Kada prođe malo više od godinu dana kisele tjelesne tekućine i toksini razgrađuju pamučnu odjeću na mrtvom tijelu, pa će se ona raspasti. Tada nastupa vrijeme kad više nema nekih dramatičnih promjena, no nakon desetak godina, u okruženju s dovoljno vlage i niskim udjelom kisika,  pokreće se kemijska reakcija koja masnoću na bedrima i stražnjici pretvara u supstanciju nalik na sapun – ta se supstancija naziva mrtvački ili grobni vosak.

S druge strane, ako se tijelo nalazi u uvjetima gdje nema puno vlage, može nastupiti mumifikacija – da, čovjekovo mrtvo tijelo može se prirodno pretvoriti u mumiju. Kako cijelo to vrijeme kroz tanku kožu na ušima, nosu i kapcima isparava voda, to dovodi do njihova isušivanja i poprimanja crne boje – upravo to je proces mumificiranja.

Otprilike 50 godina nakon smrti tkivo umrle osobe polako nestaje, a ostaje mumificirana koža i tetive. Tijekom idućih trideset godina i oni će se raspasti, pa će tako nakon punih 80 u lijesu ostati samo kosti.

Do 100. godišnjice smrti kolagen u kostima drastično se smanjio, pa tada i one počinju pucati i propadati. Od njih nastane krhka mineralna tvar, a u posljednjoj fazi raspadanja pretvore se u prah. 

Zanimljiva činjenica jest da jedan dio tijela ostaje vječno, a to su zubi – oni se ne mogu raspasti ni propasti. Dakle, u lijesu uz njih mogu ostati još samo najlonski šavovi odjeće koji se također ne mogu raspasti i grobni vosak.

nisi na kraju navela izvor.

[Shadow]

Sad sam se sjetila da sam sanjala proga.

[Matan]

Zubi ostaju vjecni, ali ako prije toga ne strunu u ustima...zanimljivo...

[Anestzijaaa]

Izvor Bog

[ironman]

Zakon kremacija i onda u more.
Vako.

[ElTriconi]

Ne kopaju se tako muslimani. U muslimana ne jedu bakterije meso vego zivotinje

[Mister No]

Samo sam uletio da vidim ko objavi ovakvu vijest.

Naravno bi bez iznenađenja.

[Anestzijaaa]

Dusa ti ode na ljepse mjesto,organi su prolazni.Umres probudis se kao John u Klivldndu u krug to ide.

[Krokodil Behko]

Tinejdžerske komedije iz 90-ih i danas su vrlo omiljene. U filmovima kao što su Američka pita i Čovječe, gdje je moj auto? još uvijek uživamo jer nas podsjećaju na bezbrižne srednjoškolske godine. No današnji tinejdžeri imaju potpuno drugačije mišljenje o takvim filmovima.

Portal Vice pustio je tinejdžerima Američku pitu, hit komediju iz 1999., čija se radnja vrti oko prijatelja koji sklope pakt da će izgubiti nevinost do mature. Film je bio veliki hit i zaradio je 235 miliona dolara sa skromnim budžetom od samo 11 miliona dolara, piše Index.hr.


Ali kad je film prikazan današnjim tinejdžerima u dobi od 16 do 19 godina, njihove su reakcije bile potpuno drugačije.


"Film je potpuno sulud. Vjerujem da muškarci sada tretiraju žene s puno više poštovanja i jednakosti", komentirala je šesnaestogodišnja Taylor.


17-godišnja Hannah izjavila je da je “scena u kojoj muški likovi snimaju studenticu na razmjeni kako se presvlači u sobi duboko problematična”. Kritizirala je film jer nije doveo u pitanje moralnost tog poteza.

"Nema šanse da bi iko danas dopustio snimanje takvog filma", pojasnila je svoje viđenje.

Nisu samo tinejdžeri imali problema s filmom. Autorica i kolumnistica Sophia Benoit rekla je da je scena u kojoj je studentica snimljena bez njezinog znanja bila "istinski odvratna za gledati".

Čak su i neki od glumaca iz filma priznali da bi danas bilo nemoguće snimiti Američku pitu.


"Da je ovo izašlo nakon pokreta #MeToo, definitivno bi postojao problem", izjavila je Shannon Elizabeth.

Prema Seannu Williamu Scottu, koji je glumio Stiflera, tadašnji standardni humor danas bi se smatrao uvredljivim, pa misli da nikome ne bi palo na pamet snimati takav film.

"Neki dan sam razgovarao s prijateljem i rekao mu da danas ne bi bilo moguće snimiti Američku pitu. Da danas učinite neke od stvari koje su prikazane i izrečene u tom filmu, uhitili bi vas i vjerojatno biste završili u zatvoru na dulje vrijeme", izjavio je za Jake’s Takes te dodao da smatra kako publika više nema apetit za takve filmove.

"Ljudi sada više cijene duhovit i pametan humor", smatra.


(SB)