Bosanski forum

Samo jednim
neuhvatljivim
paučinastim
glatkim
dodirom
otvaraš svilene
svjetove
kojima se hranim,
svjetove
stvarnije
od daha,
opipljivije od pamuka
samo jednim
pokretom ruke
pokrećeš snove
i stvaraš u meni
nepojmljivu
nezasitnost.

Možda ćeš nekad zaista pomisliti da nisi sposoban za uspjeh, tapkat ćeš u jednom mjestu, tražeći način da se otrgneš od svega, da dođeš do spasenja koje u tom trenutku nije poraz, već samo prosječnost zauvijek udaljena od pobjede. Biće ti teško da se odbraniš od naleta onih koji čine sve da te ...

Ove noći progutat će me tama,
rasplinut ću se u zrak
i lutati usamljenim ulicama grada.
Čitavu ću noć rukama sakupljati
mjesečev zrak i svježinu rose,
a u zoru ću se ušuljat
na prvim zrakama jutarnjeg sunca
u tvoju sobu
i proći ti prstima kroz kosu

Toliko sam sanjao o tebi,
Da gubiš svaku svoju realnost.
I da li je još uvijek čas da dostignem to
živo tijelo i da poljubim na tim usnama
rađanje glasa, što mi je tako drag?

Toliko sam sanjao o tebi,
Da se moje ruke, naviknute da grle tvoju sjenu,
Spoje na mojim grudima, ne bi li možda ...

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova ...

Danas je zalepršao
prvi snijeg
A meni se činilo
to leptirice bijele
lepršaju
od mene do tebe
Nježnost razdaju
žuđenu

Da nema okova
Zemlje
Oči ne bi
žudile slobodu
Neba

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo ...

Noćas htjedoh biti sjenka,
tih i proziran
da me ne vidiš ali da čuješ
kad te dozivam

Noćas htjedoh biti svjetlost
obojena ljubavlju
da te obasjam i da se smjestim
na tvom ramenu

Noćas htjedoh biti zrak
da me udahneš
da ti svježinom izmamim osmijeh
kada ustaneš

Noćas htjedoh ...

Kada sam tužan, uvijek u mislima odem na napušteno igralište mog djetinjstva. Tamo me čeka mali crnokosi dječak, i želi da ga snažno zagrlim, da neko osjeti njegovu bol i pomračenje svijeta, da plačemo i molimo se zajedno.

Nikad ne napusti ono dijete u sebi. Ako ga budeš ignorisao, ono će se ...

U ljubav se obično kreće s nekih pustih zaspalih stanica i perona koji se skrivaju u maglama....treperenje zvijezda se tek nazire i kad krećemo zadrhtimo od slatkih slutnji i nada...da nas, tamo gdje idemo, čeka ono što smo sanjali i noćima zamišljali... ..kad krećemo znamo da nas tamo čeka neko ko ...

Još si u mojim stihovima.
Pišući ih
čini mi se kao da ih čitam
zajedno s tobom.
U nekoj tajanstvenoj zemlji
sa plavljim nebom, više sunca.
S tobom polazim opet
u svako novo jutro...
Gledam tvojim očima zoru.
Obojim svaku misao
mirisom cvijeća procvjetalog
nakon dugih zimskih mrazeva ...

Koliko li ti puta rekoh
ljubavi, imaš najljepše ime?
Koliko noći se u snu smiješih
tvom liku?
Koliko će još dana proći
bez tvog pogleda?
Strpljiv sam.

Bure su već strgale sa jarbola svilu.
Za tebe sam podigao ove dronjke!
Samo tvoje riječi zvonke,
otmu me oluji i ledenom sivilu.
Dobro došla na moje duše obronke,
što k'o obala pusta, čeka morsku VILU!

Ja gledati neću kad drugom nježno
latice prospeš u žudne snove
Moj prijatelj kamen pokriće oči.
Plakaće breze i nebo snježno,
umjesto mene jer neću moći,
da kriknem iz vječne postelje ove.

I opet sam te sanjao,
nisam te čitavu noć
puštao iz naručja,
iz prelijepih snova...

I ujutro nisam želio,
snene oči da otvorim,
čak sam se žmureći umivao,
da bi te što duže zadržao,
da bi te što duže snivao...

Da mi ne pobjegneš,
da mi leđa ne okreneš,
možda sam ti prste jako stegao,
sada kada sam ...

Dođi i poljuljaj taj brod usnule nade. Pokreni lavine davno zaboravljenih poljubaca. Uzdigni ono malo preostale svjetlosti sa dogorjele svijeće. Pokaži da još postoji jedan trag u beskrajnom plavetnilu jutra. Pogledom uspavaj jedno razigrano srce obasjano tišinom. Poigraj se sa osjećajima onako kako ...

Što nas to vezuje?
Korijen istoga stabla,
grane raširene,
kiše?
Svjetovi daleki,
što su s onu stranu,
srca otkucaji,
ljubav,
snovi oživljeni?
Skamenjen,
U otkriću stojim.

Da sam samo ptica
na jedan dan,
pa da raširim krila i
Poletim,
tamo
gdje rijetki idu;
Da zamahnem
i uzdignem se,
Od sivila svijeta
Od grijehova,
Od moćnika
koji razaraju umove,
I da se odozgo,
zagledam u
kamenolome,
pustinje,
pučine mora,
doline i brda
iza sedam gora!
Da sam samo.....
Pa da se ...

Možda se jednom probudim i
Osjetim tvoje ruke kao nekad ,
kao onda dok si me voljela I bila
putokaz na svakom mom putu.
Gube se tragovi u prašini vremena,
sjećanja su jedini svjedoci da smo bili tu.
Da smo bili par, dva tijela jedna duša.
Kroz vene mi još uvjek protiče gorak ukus
Strepnje i straha ...