Alija Izetbegović

[Masamune]

Dalje je isto ponavljao u raznim emisijama na našim kanalima.

[insomnia]

Pa dobro sta i da jeste nudio zamjenu teritorija? Kako si i cime mislio braniti Srebrenicu

[insomnia]

I kako to opravdava genocid koji se dogodio?

[Laser]

Džaba krečite.

[Masamune]

Nisam ratni i vojni ekspert pa da o tome govorim. Samo prenosim šta je jedan od heroja tvrdio i to je sve, a što u konačnici ne mora ni biti tačno.

[insomnia]

Stara je to odavno ispricana prica i standardni bosnjacki modus operandi

ORIC JE SREBRENICU
NAPUSTIO SVOJEVOLJNO

Razgovarala: Vildana Selimbegovic



DANI: Dokumenti o padu Srebrenice i Zepe stigli su i na Internet, no jos nisu podastrti pred ovdasnju javnost. Sta Drugi korpus krije o stradanju ove dvije enklave?

DELIC: Ama bas nista. Samo je u interesu neprijatelja Bosne i Hercegovine da se prava istina o stradanju Bosnjaka, posebno Podrinja, ne iznese na vidjelo. Nasi ciljevi da istina prodre su vrlo jasni: da bi se kaznili ratni zlocini, da bi se utvrdila odgovornost Ujedinjenih nacija i medjunarodne zajednice zbog pada zasticenih zona Zepe i Srebrenice, te da bi se vidjela odgovornost nas unutar redova armije i politickog rukovodstva za cinjenje, odnosno necinjenje da tih zrtava bude sto manje ili da ih uopce ne bude. Iako je vojna organizacija specificna, odlucili smo da sve arhive otvorimo.

DANI: Sta se, onda, desavalo unutar Srebrenice uoci pada: pominju se sukobi u strukturama vlasti, sverc humanitarnom pomoci i trgovina sa Ukrajinskim bataljonom stacioniranim u Zepi koji su se odvijali pod paskom srebrenickih vlasti, strahovlada Nasera Orica?

DELIC: Ja bih na ovo pitanje vise odgovorio kao obican gradjanin nego kao komandant. Procjenu odnosa politicke vlasti – ja sad kazem, ako je uopce bilo u Srebrenici – i vojnih struktura, mi nikad nismo vrsili, barem koliko ja znam. Upoznat sam sa nekim od ovih tvrdnji: isle su, rekao bih, dvije-tri linije koje su upucivale na prilicno haoticno stanje u Srebrenici. Jedna je preko MUP-a, i, koliko se sjecam, postoji pismo, mislim, nacelnika stanice, upuceno civilnim organima vlasti, u kome se govori o vecem broju ubistava u Srebrenici i opcem haoticnom stanju. Druga linija, na osnovu koje smo mogli djelomicno prikupljati te podatke i sticati uvid, jeste preko vojne bezbjednosti: uoci pada ljudi su bjezali iz Srebrenice, tako da smo pozatvarali sest ili sedam vojnika od kojih smo dobili slicne podatke, a i sluzba bezbjednosti, u okviru svog metoda rada, dolazila je do odredjenih spoznaja. Postoji i treca linija: jedan od funkcionera UN-a koji je boravio u Srebrenici meni je osobno rekao, mjesec ili dva prije pada enklave, neke od tvrdnji koje ste vi sada naveli. Ne bih ni demantovao ni potvrdjivao, ali padom Srebrenice pokrenuta je aktivnost da se utvrdi stvarna odgovornost i odrzan je jedan sastanak, ovdje u Tuzli, na kome su bili prisutni predsjednik Izetbegovic, Bakir Alispahic, tada ministar MUP-a, Hazim Rancic, ovdasnji ministar policije i cetvorica kljucnih ljudi iz Srebrenice. Radi njihove zastite necu govoriti imena, ali cetiri sata su davali izjave i govorili o stanju u Srebrenici uoci pada, te o samom padu Srebrenice, jer je ona, po nasim procjenama, uslijedila za krace vrijeme nego sto je to vojnicki trebalo ocekivati. Mi smo se nadali da se obje enklave, i u najgoroj situaciji, mogu daleko duze odrzati.

DANI: Je li Naser Oric bio medju tim ljudima?

DELIC: Ne. Bilo je ljudi i iz vojske i iz policije, i civila, nije bio Naser Oric, ali je bilo komandanata sa tog prostora.

DANI: Visoke komandne pozicije u diviziji, uz rijetke izuzetke, pripadale su prijateljima i poznanicima Nasera Orica, inace ljudima sumnjivog vojnog znanja. Primjerice, odbrana je bila vrlo plitka, rezervne linije uopce nije bilo...

DELIC: Sve enklave su bile pod specificnim sistemom rukovodjenja i komandovanja. Drugi korpus je, ja sam to iznosio, trazio u vise navrata, cak godinu dana prije nego sto je doslo do pada, da ta operativna grupa, odnosno divizija, ne bude pod nasom komandom. Razlog je sto gotovo nikakvog utjecaja nismo imali izuzev savjetodavne funkcije i naredjenja u cije izvrsenje smo mogli i nismo morali vjerovati, jer to je vise bila papirologija posto nismo mogli ostvariti uvid i kontrolu. Kao Podrinjac, general Enver Hadzihasanovic je, u ime Generalstaba, bio zaduzen da pomogne ovom dijelu, pa je sva koordinacija prebacivanja naoruzanja, opreme i ostalog isla preko njega. Uloga Drugog korpusa je bila prilicno minorna i svodila se na to da pripremimo 30-40 boraca, da ih hranimo, obezbijedimo rance, cizme i ostalo, da bi oni prenosili 1.000-1.500 metaka u Srebrenicu ili Zepu. Obicno se islo u Zepu, pa iz Zepe u Srebrenicu. Ako je isao helikopter, saznali smo za to tek posto se vrati. Moram vam reci da uopce nisam znao da ona grupa na celu sa Oricem dolazi na slobodnu teritoriju na skolovanje. Dakle, to je vise bio patronat koji se oslanjao na Generalstab. Zepa je, opet, bila posebna. Moja ocjena je da se oni nisu najbolje slagali, sami su odlucivali i koliko ce kome opreme i naoruzanja otici. Tacno je da je prakticno samo jedan covjek imao nekog vojnog znanja: rahmetli Ramiz Becirevic, nacelnik staba. Mislim da je i to jedan od razloga sto je dio mladjih kadrova povucen da bi se skolovao u Zenici.

DANI: Mozda, ali je sporno vrijeme skolovanja. Uostalom, i to je jedno od pitanja na koje vojni vrh nikada nije dao odgovor.

DELIC: Ja iznosim svoje misljenje. Medju tim ljudima nije bilo komandanata brigada. Koliko znam, Naser je dosao samoinicijativno, nije dosao po pozivu. Znam sigurno da je medju njima dosao i rahmetli Ejub Golic, komandant bataljona (poginuo je kasnije u proboju), zato da bi se utvrdila njegova odgovornost za nekoliko smrtnih slucajeva u Srebrenici. Njegov slucaj mi je dobro poznat: komandant Rasim Delic prepustio je meni da odlucim da li ga vratiti nazad ili ga ostaviti ovdje da mu se sudi, posto je bilo prilicno dokaza da je on osumnjiceni za neka zbivanja sa smrtnim ishodom. Mi smo dugo vijecali i odlucili da to sto je uradio nikad nece zastariti, da ce odgovarati kad-tad, ali je prece da ga vratimo u Srebrenicu. Hvala bogu da je vracen, jer je bio na celu proboja sa one strane. Siguran sam da je Enver Hadzihasanovic pravio plan – cak je postavio i reljef – kako da se izvrsi oslobadjanje Podrinja. Jedan je plan bio deblokada Sarajeva, drugi Podrinje. Zbog tadasnje politicke situacije preovladala je varijanta deblokade Sarajeva. Takodjer, iz Generalstaba su trazeni planovi aktivnosti koje bi bile usmjerene s druge strane u slucaju ofanzivnih dejstava prema Podrinju. A sto se tice ofanzivnih dejstava kad je krenula deblokada Sarajeva, mi smo polazili od toga da zasticena zona, po medjunarodnom ratnom pravu, ima poseban status – nema borbenih dejstava, nema napada, iako su sa vojnicke tacke gledista ipak najosjetljivija mjesta u nasem rasporedu upravo bile enklave.

DANI: Cinjenica je da te enklave nisu dobile poseban tretman zastite, a i da je unutar njih bilo problema.

DELIC: Imam izmedju 500 i 1.000 izjava kako boraca, tako i uglednijih ljudi sa podrucja Srebrenice i Zepe nakon egzodusa koji govore djelomicno o tome i to potvrdjuju. No, ne bi se mogla porediti Zepa sa Srebrenicom: u Zepi su bili daleko organizovaniji, kompletna Zepa pretrpjela je daleko manje gubitaka nego Srebrenica, gotovo svi borci iz Zepe su izasli (izuzev onih koji su otisli prema Srbiji), dosli su u vrlo dobroj kondiciji, sa vrlo malo gubitaka, ja bih rekao zanemarljivo u odnosu na broj ljudi, i oni su prilicno dobro i organizovano po grupama izvrsili izvlacenje. Mi smo ocekivali da ce Srebrenicani ici prema Zepi, jer Zepacka visoravan ipak pruza povoljnije uslove i lakse ju je braniti.

DANI: Rekli ste malocas da je gospodin Enver Hadzihasanovic kao Podrinjac bio zaduzen za ove enklave. Koliko znam, i sami ste Podrinjac a i zvanicno pretpostavljena komanda.

DELIC: Jednom sam na sastanku odrzanom pored Pazarica, gdje su bili svi komandanti korpusa i predsjednik Izetbegovic, kazao kako je nelogicno da je samo na papiru ta operativna grupa vezana za mene, a da nemam bitnijeg uticaja niti mogu pomoci. Nisam, recimo, mogao upotrijebiti helikopter da prebacim municiju, nisam je mogao ni dobiti, osim da uzmem odavde, od ovog sljedovanja pa da dam dolje.

DANI: Znate li barem kako je koristena vojna pomoc koja je Srebrenici dostavljana uz teske muke? Postoje tvrdnje da je snajpersku pusku Barret 12,5 mm drzao kod kuce Naser Oric i s njom s vremena na vrijeme isao u lov; zatim, protivtenkovsko oruzje Crvena strijela bilo je upotrijebljeno sa fatalnim zakasnjenjem u odsudnim trenucima ofanzive.

DELIC: Nisam bio u stanju steci uvid kako i na koji nacin su se koristila ova sredstva. Znam da je grupa koja je dosla ovdje i trebala se vratiti helikopterom nazad, bila obucavana za rukovanje svim oruzjima koja su poslata i koja im mogu doci u ruke. Razmisljao sam cak, posto su odbijali da idu normalnim helikopterom, da im izdam naredjenje da idu pjeske, ali uvijek su mi u podsvijesti bile Ruzine vode. Tom prilikom, u zimu '93, poginulo je oko 70 ljudi od 100 njih koji su krenuli iz Tuzle u Srebrenicu. No, i do nas su doprle informacije da se Crvena strijela, i pored uputstava, nije adekvatno upotrijebila; cak imamo informaciju, iako je njena preciznost veca od 90 posto, da su ispalili dva projektila i promasili tenk koji se prvi kretao, sto je ohrabrilo cetnike da dalje nastave dejstva. Ne bih znao da li je ili nije zloupotrebljavana i ova druga pomoc. Ima nekih izjava i pokazatelja da se humanitarna pomoc dijelila iskljucivo pod okriljem vojske, da nisu angazovani civilni organi vlasti i da se dijelila na nacin na koji su pojedinci smatrali da treba da se dijeli. Naravno, niko nije pozvan na sud da se utvrdi da li je to tacno ili ne, ali kao covjek mislim da tu ima dosta istine.

DANI: Medju Srebrenicanima danas kruze dvije price: prva, da je nakon pada Srebrenice Oric probio srpski obruc sa nekolicinom dobrovoljaca, i druga, da je kukavicki odbio krenuti u taj napad. Koja je tacna?

DELIC: Rekao bih – nijedna. Mislim da se radi o 13. julu, kada je Oric dobio naredjenje da sa nekolicinom vojnika i starjesina izvrsi borbena dejstva u rejonu Medjedje. Otisli su u popodnevnim satima da pokusaju stupiti u vezu sa jedinicama 28. divizije koje su krenule ka Tuzli. Jedan vojnik je, Allah zna kako, prosao prije svih drugih dva dana ranije i izasao negdje oko Kalesije, a mi smo na osnovu njegove price zakljucili da je moguce da oni cak krenu i ovamo. Zato je Naser i otisao dolje sa radiouredjajima jer smo smatrali da ce ga prepoznati po glasu i da ce on prepoznati svoje, da saznamo kuda ce. Naser je pokusao sa grupom da prodje, izjavili su da su ih zbog vremena cetnici otkrili – kisa je bila, da su otvorili vatru na njih i da su se morali povuci. Nije bilo ni ranjenih. Nije bilo vise takvih pokusaja. Naser i cijela ta grupa, kad je otvoren koridor, sa tim su borcima i narodom izasli i povukli se na slobodnu teritoriju. Nisu ostali u koridoru da organizuju, da brane, nego su krenuli sa narodom. Front od dva kilometra su probile jedinice iz Srebrenika, mislim 211. Oslobodilacka brigada, a ucestvovale su u proboju i 242. i 243. brigada. To su bili dijelovi brigada, do cete najvise. Licno sam otisao sa Senahidom Hadzicem, komandantom 281. brigade, koji je tada bio jedini starjesina koji je prosao, dosao do Baljkovice i presao asfaltni put. Sto znaci da sam imao potpuni uvid u situaciju na tom frontu. Naser nije probio front, pokusao je da to uradi, front su probile organizovane jedinice.

DANI: Nacelnik Generalstaba general Enver Hadzihasanovic izdao je zapovijest za vrsenje diverzantskih upada na srpsku teritoriju u okolini Srebrenice bez pojacanja linije odbrane. Na bazi kojih podataka je izdato to naredjenje? Da li Vam je poznato da je doslo do spora izmedju jedinica Armije BiH oko toga ko je zapravo zasluzan za uspjeh tih akcija?

DELIC: Koliko znam, radi se o naredjenju koje je dobio i Drugi korpus, ali ono nije bilo vezano, izuzev ako nije otislo njima linijom o kojoj govorim, za Zepu i Srebrenicu. Bilo je to vrijeme pokusaja deblokade Sarajeva, a u vojnoj taktici je normalno da se neprijatelju ne dozvoli da predislocira, prebacuje, pregrupise snage sa jednog podrucja na drugo. U tom cilju je dosla naredba u kojoj je bilo precizirano da se, gdje god je to moguce, izvode diverzantske i druge akcije da bi se vezao neprijatelj, nanijeli mu se gubici i onemogucilo da prebacuje jedinice na ovaj prostor. Ne znam da li je ovakva naredba otisla u Srebrenicu i Zepu, ali to je period kad smo intenzivirali upade, manje napade na pojedine objekte, sto znaci da je naredba postojala.

DANI: Sredinom juna, iz komande 28. divizije je u komandu Drugog korpusa poslata obavijest o srpskim vojnim aktivnostima u okolini enklave. Izmedju ostalog, izricito su u toj depesi bili pomenuti SAM-ovi, autobusi ljudstva na putu Vlasenica – Bratunac, ukopavanje srpske artiljerije istocno od enklave. Sta je Drugi korpus ucinio nakon sto je primio tu obavijest? Kakve je sve informacije Drugi korpus zatajio u medjuvremenu?

DELIC: Nikakve. Ne znam kuda ce ovo odvesti. Ja bih bio sretan da se svi odgovori na pitanja nalaze ovdje. Izvijestili smo pretpostavljenu komandu, odredili smo covjeka, Muharema Efendica, da 24 sata dnevno komunicira s njima, i svi ti razgovori su dostupni. Orica smo zaduzili i on je jedno vrijeme stalno bio s njima, usmjeravao ih, imamo zapisana i njegova naredjenja. Sve je to zapisano.

DANI: Medju dokumentima koji kolaju Internetom je jedno potresno pismo Avde Palica upuceno predsjedniku Izetbegovicu te nekolicina razgovora i pisama koji implicitno upucuju na nedostatak sinhronizacije u komunikaciji izmedju vlasti u Zepi sa vojnim i civilnim vlastima Republike BiH. Jeste li upuceni u sadrzaj tih razgovora?

DELIC: Ne, samo sam cuo o tome. Nikad nisam komunicirao sa Avdom. Bio sam na celu korpusa sest do sedam mjeseci, nisam mogao ranije komunicirati s njima, ali cuo sam za to pismo. Ne samo Avdino nego i nekih politicara. Mislim da u Sarajevu ima jedan doktor koji je iz Zepe…

DANI: Heljic.

DELIC: Moguce.

DANI: Postoje svjedocenja po kojima su civilne vlasti RBiH, tacnije gospoda Izetbegovic, Masovic, Muratovic, odbili mogucnost da razmijene 400 zarobljenih agresorskih vojnika za bezbjednu evakuaciju iz Zepe. Sta znate o tome?

DELIC: Ne znam. Pregovori su vodjeni na njihovom nivou, ja znam da smo dali sigurno preko stotinu ratnih zarobljenika za djecu i ranjene koji su bili u bijeljinskom zatvoru. Dali smo vojnike za dvjesto, mozda malo vise, civila, navodno sve koje su oni drzali, samo da spasimo koliko se spasiti moze. Ja sam cak do marta drzao 130 i nesto cetnika sa ciljem da izvucemo bilo kojeg zivog u razmjeni. Medjutim, kad vise nije bilo mogucnosti za to, morali smo ih predati, preko Medjunarodnog Crvenog kriza, srpskoj strani.

DANI: U dokumentima koji se nude na Internetu stoji da je general Mladic trazio pregovore iskljucivo sa Hasanom Muratovicem o evakuaciji prezivjelih iz Srebrenice i Zepe i da je komanda Drugog korpusa to odbila brinuci se za sigurnost Hasana Muratovica? Kako to komentirate?

DELIC: Ne znam da li sam sa Hasanom Muratovicem u zivotu dvije recenice progovorio. Mozda selam neki, ne sjecam se, nisam siguran. Ja znam, jedini iz tog rukovodstva za kojeg sam se jedno vrijeme zalagao bio je Ajanovic, koji je bio zarobljen u Doboju. Za njega sam davao (cetnici su trazili 50) jednom 15, jednom 20 zarobljenika. Dva puta mi je covjek pisma slao i bio sam rad da ga izvucemo, da pomognem oko toga, ali nisam uspio jer su trazili vise zarobljenika nego sto sam ja tada imao. Znaci, preko nas nije nikad kolala ova informacija da bi Mladic razgovarao sa Muratovicem.

DANI: Iz dokumenata prezentiranih na Internetu stice se dojam da su se aktivnosti Generalstaba ARBiH svodile na izjave Rasida Zorlaka, Rifeta Bilajca i Zicre Suljevica, koji su selamom, pozivom na vjerovanje u Boga i iscekivanjem pomoci islamskih zemalja smirivali zabrinute oficire na terenu. Kako to komentarisete?

DELIC: Moguce je da su oni u ime Generalstaba bili zaduzeni za Zepu. Ne i za Srebrenicu, jer ovdje smo imali istureno komandno mjesto koje je funkcionisalo. Moram reci da je predsjednik Izetbegovic u tri-cetiri navrata u tom periodu mene licno zvao da pita kakvo je stanje, treba li pomoci, tako da o aktivnostima tih oficira stvarno nemam pojma.

DANI: Dokumenti o kojima govorimo su prezentirani na web-stranici Kongresa srpskog jedinstva, sto je organizacija cetnicke emigracije u zemljama Zapada. Kako mislite da su ti dokumenti zavrsili na Internetu i koji je, po Vama, cilj ponovnog aktueliziranja pada Srebrenice i svih okolnosti koje su okruzivale pad te enklave?

DELIC: Ne znam da li se to moze reci u nekoliko recenica, ali u osnovi zna se sta je cilj. Mi ne smijemo dozvoliti da se to zaboravi i zato nije zgoreg stalno raditi, istrazivati, pisati o tom. Ovo je tema koja ce generacije koje su zapamtile ovaj rat opterecivati dok su zive. Vjerovatno je ovo jedan od pokusaja da se operu ratni zlocinci i donekle skine odgovornost i medjunarodne zajednice za ovaj zlocin. Cak je generalni sekretar UN-a rekao da je to najveca pogreska medjunarodne zajednice od Drugog svjetskog rata naovamo.

DANI: Sticajem okolnosti, u vrijeme pada Srebrenice, u Tuzli je boravio holandski ministar Jan Pronk, da bi kasnije dosao u Sarajevo. U intervjuu koji je tada dao Danima kazao je, nekih desetak dana prije pada Zepe, da ce Zepa biti posljednja. Da li to znaci da su medjunarodni faktori bili upuceni u ono sto predstoji?

DELIC: Mi smo otvorili arhive korpusa. I sud u Haagu se interesuje za to. Njihova je odbrana da je neki od nasih vojnika u Srebrenici ubio jednog holandskog vojnika i tako su se oni okrenuli protiv Armije BiH. Njima je odbrana to da su srpski vojnici, kako oni kazu u svojim izvjestajima, bili vojska, dok na nasoj strani nije bilo vojske, da su ih oni, zato sto su bili gosti, vodili po kafanama, radili to sto su radili itd.

DANI: Hoce li komanda Drugog korpusa ili Zajednicka komanda pokrenuti pitanje odgovornosti nasih oficira, nasih starjesina kada je rijec o padu ove dvije enklave?

DELIC: Tesko pitanje. Ja ne znam da li je ovo u sklopu te odgovornosti, ali ja kao covjek mogu samo reci da sam uradio sve sto sam znao i umio. Nisam ni u jednom momentu propustio da ucinim nesto sto znam i mogu. To su bile moje mogucnosti i mogucnosti korpusa. Da li smo mogli vise i da li smo mogli bolje, to samo istorija moze da cijeni. Rat je ucinio svoje. Naravno, ovo je najveci genocid koji je ucinjen na jednom uskom prostoru, jer ipak je to, neki kazu, ali uzmimo da je to sedam do deset hiljada ljudi, a cijeli nas korpus je sam imao za cetiri godine rata dvadeset hiljada. Vjerovatno da ce se dalje ici ka tome. Rat je takav da se neke bitke jednostavno dobijaju, a neke gube. Etika nase armije je bila takva da, i kad covjek pogrijesi, pokusamo da ga iskoristimo u onoj mjeri u kojoj mozemo. Govorio sam o Golicu: bio je odgovoran za neka krivicna djela na tom prostoru, ali smo tada odlucili da je prece da ide da se bori nego da ide u zatvor, jer bi ispalo, maltene, da mu je to i kazna i nagrada, jer bi izasao iz enklave. S druge strane, dali smo mu sansu da se popravi. Uglavnom, kad je rijec o vojsci, proslijedjen je izvjestaj na uvid Zajednickoj komandi i mislim da ga ima i predsjednik Izetbegovic, da on odluci je li ko manje uradio ili nije, svojim cinjenjem ili necinjenjem doprinio padu Srebrenice.

DANI: Optuzbe protiv Nasera Orica su brojne, za strahovladu…

DELIC: Ne bojim se nikoga, odmah da se zna. Nemam tjelohranitelja, kad idem na jezero na pecanje, ili na sah, idem bez icega, vozim svoj auto. Nije me strah nikoga. Pregrmio sam, u Allahovim je rukama do kada cu. Mislim da je na taj nacin donekle precutno i potencirana Naserova odgovornost. Jednostavno je smijenjen sa duznosti komandanta jedinice, nije primljen u vojsku, ili mu nije odgovaralo da bude primljen, ne bih ulazio u to, ali nikad nisam cuo da je predmet rasprave njegov prijem u profesionalnu sluzbu. Ova jedinica, odnosno ta divizija je reorganizovana, ona se uklopila u jednu vecu formaciju koja je bila na ovim prostorima. Ni jedan od tih starjesina nije zadrzao polozaj na kojem je bio. Uglavnom su isli nanize. Imamo mi tu divnih primjera, divnih ljudi koji su ostali u profesionalnom sastavu. Navest cu vam samo Husica, komandanta oklopnog bataljona ili Smaju Mandzica, jednog divnog covjeka.

[Zing-Zong]

Aliji zamjeram x stvari,ali kada vidim da su danas njegovi največi pljuvači oni koji su nosali jugoslovenske zastave u Sarajevu dok su trajali pokolji u istočnoj Bosni muka mi dodje...još su tražili da njegovu smjenu uz pomoć agresora koje su nazivali JNA...

[String]

Ilija Azetbegović.

[insomnia]

Wow. Jesi to sam smislio

[Naseef Mushroom]

Tanko je to, fali Živković u prezimenu

[Naseef Mushroom]

Zapravo kada ukucam to na Google dobijem samo rezultate velikosrpskih i velikohrvatskih portala, Poskok, BN, hercegovinainfo itd.

Pa i Alija je sam izjavio da je bilo teško braniti Srebrenicu zbog geografskog položaja ali da nije očekivao da će doći do te mjere da se izvrši genocid i da će zapad to dopustiti već da će doči do mirnog preseljenja ako ikada dođe do toga.
Naravno da je bio razgovora da se određene teritorije zamjene, ipak su to bili sastanci vezani za mirovne sporazume u tom slučaju Owen-Stoltenberg ali je se na kraju odbilo pa je i taj sporazum propao jer se nije htjelo ići u podjele države.
Tu stravičnu ideju da se pobiju Srebreničani nije imao Alija već Clinton koji je predložio Aliji koji je se našao u nezgodnoj sotuaciji, dopustiti da ti pobiju sopstveni narod radi NATO intervencije koja bi mogla možda završiti rat ali si dopustio da ti pobiju hiljade sunarodnjaka ili odbiti i dopustiti da se nastavi srpsko orgijanje bez NATO intervencije.

[Fuddo]

Dalje je isto ponavljao u raznim emisijama na našim kanalima.

Sve da je ovo i tacno, a imamo samo tvrdnje lokalnog bilmeza, ove stvari izlaze iz arhive nakon 100 godina.
Mislim, kod ozbiljnih drzava i naroda.
Ovom koljaci drze pola drzave pod svojom kontrolom, al et, da on ispadne kofol neki pravednik.
Ustvari, debil.

[Laser]

Wow. Jesi to sam smislio

Nije. Pomogla je Klara.

[Naseef Mushroom]

Wow. Jesi to sam smislio

Nije. Pomogla je Klara.

Lik ima skoro 10.000 postova a nije 4 mjeseca pisao na forumu i navrati samo da iza ponoći postavi tako nešto kreativno

[Bego]

Srboljub strikes again.

[Masamune]

Dalje je isto ponavljao u raznim emisijama na našim kanalima.

Sve da je ovo i tacno, a imamo samo tvrdnje lokalnog bilmeza, ove stvari izlaze iz arhive nakon 100 godina.
Mislim, kod ozbiljnih drzava i naroda.
Ovom koljaci drze pola drzave pod svojom kontrolom, al et, da on ispadne kofol neki pravednik.
Ustvari, debil.

Ma ja mislim da on Aliju nije podnosio bez obzira na Srebrenicu, pa mu je to došlo kao hrana da pljuje po njemu. Ne bi me čudilo da je i jedan od onih Bošnjaka kojima je krivo što Fikret Abdić nije bio predsjednik i što su ga "zajebali"... ima i takvih nažalost.

[Krokodil Behko]

PUKLA BRUKA: Dobrica Ćosić tvrdio da je Alija je potpuno njegov projekat

Piše: Istraživački tim SB"

Nedavni medijski istupi Edhema Pašića, penzioniranog diplomate, bivšeg ambasadora Bosne i Hercegovine u nekoliko arapskih zemalja izazvali su buru reakcija medija bliskih Stranci demokratske akcije, ali otvorili su i oštru polemiku, pro et contra, među njegovim bivšim kolegama diplomatama. Najviše ogorčenja i "odaslanih strijela" proizveo je Pašićev intervju u jednom dnevnom listu gdje je govorio o svojem susretu na početku agresije na BiH sa Dobricom Ćosićem, tadašnjim predsjednikom SR Jugoslavije.

Pašiću koji je bio diplomata bivše SFRJ, Ćosić je ponudio da bude njegov savjetnik za oblast islamskog svijeta, što je on na sastanku sa njim odbio. Pašić, koji je svojevremeno o tom razgovoru svjedočio u Haagu na suđenju Slobodanu Miloševiću, kazao je da mu je tom prilikom Ćosić kazao da bi "Alija bio veoma sretan da ovo prihvatite". Na Pašićevo pitanje kakve veze ima Izetbegović sa njim, predsjednik SRJ mu je rekao: "On je moj čovek, ja sam ga napravio". Dobrica Ćosić je Pašiću objašnjavao kako je on dugodišnji prijatelj sa Alijom Izetbegovićem, "da su redovno komunicirali i kako su on i njegova porodica bezbroj puta bili kod Ćosića u vili na Senjaku".

Nakon ovog intervjua na diplomatu Edhema Pašića se obrušila lavina medijskih osuda, napada, uvreda i optužbi.

Tim se napadima prošle nedjelje priključio i izvjesni Osman Softić, "moderator whatsapp grupe FRC ambasadori", platforme Ministarstva vanjskih poslova BiH na kojoj se oglašavaju bivše diplomate.



Softić je najprije zamolio bivše diplomate da ne koriste "ovu našu platformu za distribuciju propagandnih pamfleta koji sadrže neprijateljske, antibosanske i antibošnjačke sadržaje koji su upereni protiv nacionalnih interesa države Bosne i Hercegovine i koji vrijeđaju osjećanja ljudi i bosanskih patriota, uključujući i moja vlastita, a koji prvog predsjednika Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića smatraju ne samo ocem naše bošnjačke nacije i utemeljiteljem moderne države Bosne i Hercegovine, već i velikim i priznatim svjetskim državnikom".

ZAVJERA RUSMIRA MAHMUTĆEHAJIĆA

Osman Softić tvrdi da je "propaganda proizvedena od strane frustriranih ličnosti sa antibosanskih i antibošnjačkih, ustaških i četničkih platformi, koje i danas šire pripadnici KOS-a i nekadašnji doušnici komunističkog sistema kako bi ubili ideju zajedničke države Bosne i Hercegovine i ogadili je u očima bosanskih ljudi"...

"Moderator" Softić koji ne zna, ili svjesno previđa, da Alija Izetbegović nikada nije bio "Predsjednik Bosne i Hercegovine", nego predsjednik (i član) Predsjedništva BiH" otkrio je i ko stoji iza "pamfleta" Edhema Pašića i sličnih "klevetnika". Softić također nije informiran ni da je višedecenijski savjetnik Alije Izetbegovića i njegovog sina Bakira, jedan od najutjecajnijih ljudi u političkom i vjerskom vrhu Bošnjaka, dakle general Fikret Muslimović bio decenijama prije toga jedan od čelnih ljudi KOS-a i Jugoslovenske Narodne Armije.

No, da vidimo koga moderator Softić optužuje da stoji iza ove "kampanje", pamfleta" protiv Alije Izetbegovića i države Bosne i Hercegovine.

"Rusmir Mahmutćehajić i njegova družina imaju pravo na svoje slobodno mišljenje, na kritiku bilo koje politike, ali naše je moralno pravu i obaveza da se suprotstavimo širenju laži, podvala, neistina, poluistina sa naše platforme...Ne smijemo dozvoliti da ova grupa postane platforma za širenje bilo kakve partijske, političke, ideološke, ili vjerske mržnje i vrijeđanja najviših vrijednosti i njenih sinova i ideala na kojim počivaju".

Kako je Softić "nanjušio" Rusmira Mahmutćehajića, nekada jednog od najbližih Izetbegovićević suradnika, književnika, esejistu, bivšeg ministra u Vladi BiH, šefa projekta "Forum Bosnia" i u njemu prepoznao inspiratora i pokrovitelja medijskih istupa (bivšeg) diplomate Edhema Pašića, nije objasnio, a bilo bi interesantno da to otkrije..


ŠEF MEŠIHATA U AUSTRALIJI I "BISERIN OSMICA"

Ko je Osman Softić i šta o njemu znamo? Najprije da vidimo ono šta Softić nije, niti je ikada bio: nije (bio) diplomata, ambasador, konzularni radnik, niti je donedavno imao ikakvu poziciju unutar mreže DKP-a Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Na sajtu portala Al Jazeera Balkans, čiji je Softić vanjski suradnik, piše da je diplomirao na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, te da je magistrirao međunarodne odnose na Univerzitetu New South Wales u Australiji. Još se na internetu može pronaći da je Softić bio dugogodišnji predsjednik Mešihata Islamske zajednice Australije, što mu je najvažmnija "spoljnopoltička referenca" i kadrovska prpeoruka. Kada je napustio BiH i odselio u Australiju i kada se i zbog čega vratio, to nisu javno dostupne informacije. No, budući da je boravio u Australiji i obnašao najvišu vjersku dužnost među tamošnjim muslimanima, onda je razumljivo da mu je MIP BiH povjerio "moderiranje " njihovom platformom, jer je poznato da je i ministrica Bisera Turković svoju bogatu političku i beskonačnu diplomatsku karijeru počela u Australiji gdje je osnovala tamošnju filijalu Stranke demokratske akcije nakon čega se vratila u BiH. Nema, dakle, samo Bakir Izetbegović svoga Osmana (Osmicu), nego i ministrica Turković ima svoga Osmana za zaštitu lika i djela "Najvažnijeg čovjeka u istoriji Bosne i Hercegovine".

Na "platformi.grupa ambasadori" uskoro su se oglasili bivši ambasadori Bosne i Hercegovine koji su se osvrnuli na objede Osmana Softića. Mahir Hadžiahmetović, nekadašnji ambasador BiH u azijskim zemljama napisao je kako je iznenađen Softićevim napadom na Edhema Pašića.

"Poznajem Edhema kao istinskog bh. patriotu i osobu sa značajnom reputacijom u arapskom svijetu i šire, gdje mu se i danas daje prostor za kolumne na arapskom jeziku i gdje nesebično brani interese jedinstvene BiH", napisao je Hadžiahmetović.

Ovaj bivši ambasador i predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH podsjeća da su drugi, tadašnji bošnjački lideri i religijske oligarhije "trgovali teritorijem, a da ih niko za to nije ovlastio. "Niko nije otac nacije", odgovorio je Hadžaiahmetović na Softićeve tvrdnje o Aliji Izetbegoviću kao "ocu i utemeljitelju bošnjačke nacije".

ALIJA JE OTAC SAMO SVOJOJ DJECI

"Bošnjaci su postojali hiljadu godina prije tih "očeva". To je floskula Kemala Ataturka koji je bio veliki reformator i pozitivac. Ovi naši nisu nikome očevi, osim, valjda, svojoj djeci", napisao je Hadžiahmetović. On je na kraju savjetovao Osmanu Softiću da se izvine Edhemu Pašiću na tekstu protiv njega koji, "više šteti tebi nego njemu".

U raspravu se uključio i Zlatko Dizdarević, bivši diplomata (Hrvatska, Jordan) i poznati novinar. On je napisao da nikada nije bio "sljedbenik lika i djela Alije Izetbegovića i sljedbenik njegovih ideja koje JESU (verzal Z.D.) direktno bile na linije podjele BiH, stvaranja muslimanije, pa na toj liniji prihvatanja Republike Srpske".

Dizdarević dalje piše: "Poznat mi je i nalog Šaćirbeju mlađem da na sastanku "petorke" uoči Daytona taj zahtjev Zapada prihvati. Priča je ogromna, strasti i ideologije različite, današnja realnost neupitna, a spremnost da se istini pogleda u lice hrabro također potanka kod mnogih. Dužnost mi je da vam ovo kažem, a ne da šapćem okolo".

[The 51st State]

Haj ova pasic/softic polemika, ali sto se ove komunjare upalise?

[ironman]

A sto su svi sutili?
Imal ko od njih da je dizao glas 95 u vrijeme Daytona da se ne potpisuje...msm ne znam tad samao 18 godina..ne sjecam se ...
Sad svi pametni i udaraju na covjeka koji je mrtav i ne moze odgovorit.
Yebes vise i te novinare i njihovo istrazivanje a yebes i lojavo smece cosica..

[The 51st State]

A sto su svi sutili?
Imal ko od njih da je dizao glas 95 u vrijeme Daytona da se ne potpisuje...msm ne znam tad samao 18 godina..ne sjecam se ...
Sad svi pametni i udaraju na covjeka koji je mrtav i ne moze odgovorit.
Yebes vise i te novinare i njihovo istrazivanje a yebes i lojavo smece cosica..

Ono cosicu je svaku vjerovati i to iz druge ruke
Cirkus od clanka.