Ervin Romel, nemački feldmaršal i jedan od najvećih vojskovođa 20. veka (na slici sa pustinjskom lisicom po kojoj je i dobio svoj čuveni nadimak) bio je nepopravljivi romantik i jedno vreme omiljeni Hitlerov general.
Nakon uspeha 1940. godine, kao komandant Pancer divizije, prekomandovan je u Afriku, gde je svojim genijalnim taktičkim potezima stekao visoku reputaciju čak i kod neprijatelja, koji su mu iz poštovanja i iskazanog viteštva prema suparnicima dali nadimak "Pustinjska lisica".
Bio je zadužen za izgradnju tzv. Atlantskog zida, niza odbrambenih utvrđena kojima su Nemci planirali da slome neizbežnu invaziju Saveznika na Evropu, koja se na kraju i desila u junu 1944. godine (verovatno najveći sistem vojnih utvrđenja u istoriji).
Obilazeći najvažnije obalne odbrambene tačke Normandije zaključio je da su trupe nespremne za Saveznički napad koji se očekivao. Došao je u sukob sa generalom fon Rundštetom zbog zahteva da se oklopne divizije premeste u blizinu obale te tako spreče moguću invaziju. Romel je rekao:
"Imamo 24 sata da zaustavimo Saveznike ako pređu obalu. Nakon toga niko ih više neće moći zaustaviti. Rat će se odlučiti na obali."
Imao je pravo. Kad je iskrcavanje 6. juna 1944. godine (u istoriji poznat kao ''Dan D'') uspelo, Romel je shvatio da je rat izgubljen te se okrenuo protiv Hitlera.
Dok je sa ratišta dolazio u Nemačku sve češće je viđao ruševine nakon savezničkih bombardovanja, kao i opadanje morala kod svojih sunarodnika. Tada je saznao i za koncentracione logore i prinudni rad, istrebljenje Jevreja i druga zlodela koja je činio nacistički režim kojem je služio.
Zaključio je da Nemačka nema šanse da pobedi u ratu i da bi produžavanje sukoba jedino nanelo veliku štetu njegovoj zemlji. Romel je stupio u kontakt sa grupom zaverenika koja je planirala da svrgne Hitlera i nakon toga postigne dogovor o miru sa Saveznicima.
Nije se slagao s idejom o ubistvu Firera, smatrajući da će tako od njega napraviti mučenika, već se zalagao da Hitler bude izveden pred sud i da se tako obelodane sva zlodela.
Romel je 17. juna 1944. teško ranjen kada je britanski avion napao automobil u kojem se nalazio. Tri dana kasnije desio se čuveni pokušaj atentata na Hitlera u Vučijoj jami (Operacija Valkira). Zavera je propala, a tokom istrage neko od zaverenika pomenuo je i Romelovo ime.
Bilo je to sasvim dovoljno da mu se zapečati sudbina. Za Hitlera, bilo je jasno da Romel mora da bude uklonjen. Samo je bilo pitanje kako to učiniti, pošto se radilo o omiljenom generalu među narodom.
Odlučeno je da Romel bude ucenjen i primoran da izvrši samoubistvo, a da javnosti bude saopšteno da je podlegao povredama od ranjavanja. Po njega su došli pripadnici Gestapoa, Romel je obukao svoju omiljenu afričku uniformu, uzeo maršalsku palicu i potom odvezen u šumu gde je primoran da ispije otrov.
Nakon toga je zvanično saopšteno da je Romel podlegao povredama od ranjavanja prilikom napada britanskog aviona. Hitler je proglasio dan žalosti, a Romel je sahranjen uz najviše vojne počasti.