Mutevelija wrote:I partizani su tolerisali četničke zločine nad Muslimanima.
Ništa drugo nije ostalo nego obratiti se Hići.
"Partizani briju zarobljene četnike, koji su potom pušteni na slobodu, u toku bitke na Neretvi, marta 1943.
Bitno je napomenuti da partizani nikog od zarobljenih četnika nisu ubili, o čemu najbolje svedoči izveštaj četničkog komandanta Petra Baćovića Draži Mihailoviću od 18. marta 1943:
Ovog momenta vratilo se 10 Crnogoraca nikšićke brigade koji su bih zarobljeni kod boljševika. Oni pričaju: zarobljenih je 90 u noćnom napadu… Od svih zarobljenika pušteno je 10 starih. Ostale su zadržali. Zarobljenike su vodili pred Peka Dapčevića koji ih je korio. Ubili nisu nikoga.
Partizani su većinu četnika smatrali zavedenim i prisilno mobilisanim seljacima, odnosno potencijalnim partizanskim borcima. Nakon što bi im objasnili da su “nesoj” (najgora zamisliva uvreda za Crnogorca) koji se bori za okupatora, velikodušno bi im ponudili priliku da se iskupe, i okrenu oružje protiv Talijana i Nemaca.
Četnici koji su ostajali u partizanskim redovima morali su proći ritual brijanja. Brijanje, osim što je imalo strogo vojničku i higijensku svrhu, očito je bilo upriličeno i da ponizi zarobljene dojučerašnje neprijatelje, koji su potom kao novi ljudi stupali u partizanske redove.
S druge strane, one četnike koji bi odbili da stupe u partizanske redove, po povratku među svoje saborce čekala je prilično čudna sudbina. Četnički vođa Draža Mihailović je 19. marta naredio da se četnički borci, koje su partizani puštali, odmah zatvaraju u logore:
Sve puštene četnike iz boljševičkog ropstva zatvorite u odvojene logore daleko u pozadinu i ne dozvolite nikakvo mešanje sa ljudstvom radi sprečavanja širenja defetizma, zbog čega su ih komunisti i propustili.
U takvoj situaciji, izbor je bio ostati sa oružjem u ruci među partizanima, ili se razoružan vratiti četnicima i biti zatvoren u logor.
Fotografiju napravio čuveni partizanski fotograf Žorž Skrigin."
NESVETI TEROR - Vješto skrivani zločini odreda El Mudžahid
O Izetbegovićevoj posjeti sredinom novembra 1993. "džihadskoj jedinici Armije BiH" izvijestio je sarajevski radio, a prenio je i predsjednikov savjet svetim ratnicima da budu "nemilosrdni prema neprijatelju"
Odred El Mudžahid bila jedinica potpuno integrisana u bosansku armiju i u zvaničnim dokumentima se vodila kao jedinica 5689. Na početku rata lokalni ekstremisti su osnovali novu "Handžar diviziju", preuzevši ime zloglasne formacije jurišnih SS-odreda
******************************
Po običaju, mali broj zapadnih novinara je pokazao neko interesovanje za mudžahedine - a još manje za njihove zločine - tokom rata. Izetbegović i visoki funkcioneri SDA lažljivo su izjavljivali da nemaju nikakva saznanja o odredu El Mudžahid ili sličnim jedinicama, prijatna obmana koju niko na Zapadu nije bio zainteresovan da razobliči. O Izetbegovićevoj poseti sredinom novembra 1993. "džihadskoj jedinici Armije Bosne i Hercegovine" izvestio je sarajevski radio, a preneo je i predsednikov savet svetim ratnicima da budu "nemilosrdni prema neprijatelju", ali se niko od legije zapadnih novinara u prestonici nije pomučio da to zabeleži.
Kada više nije bilo moguće poricati da se znatan broj mudžahedina nalazi u Bosni, Sarajevo je objasnilo da, ako na muslimanskoj strani ima stranih boraca, oni su slobodni strelci koji nemaju nikakve veze sa Armijom BiH. U stvari, El Mudžahid je bila jedinica potpuno integrisana u bosansku armiju, i u zvaničnim dokumentima se vodila kao jedinica 5689, a njeni komandanti su bili priznati za oficire i dobijali platu kao oficiri Armije Bosne i Hercegovine.
"Handžar divizija"
Na svetlost dana je izašao jedan spisak unapređenja u Armiji BiH od 5. avgusta 1994, koji je potpisao Generalštab u Sarajevu, i na njemu se nalazi nekoliko dobro poznatih oficira El Mudžahida, uključujući Abu Maalija koji je unapređen u kapetana prve klase. Samo je jedan usamljeni britanski novinar upozorio oktobra 1994. da bi "otpisati mudžahedine kao prolaznu pojavu značilo potceniti njihovu finansijsku moć i pogrešno razumeti njihovo shvatanje džihada kao i priliku koju im pruža bosanska nesreća" - pronicljivo upozorenje koje je ugušila horska pesma o muslimanskim žrtvama, koja se širila iz skoro svih ispostava zapadnih medija u Bosni.
Dok su apologete SDA pokušavale da zamagle status El Mudžahida kao jedinice bosanske Armije, bilo je i drugih mudžahedinskih jedinica koje su otvoreno služile pod komandom sarajevskog Generalštaba. Na početku rata lokalni ekstremisti su osnovali novu "Handžar diviziju", preuzevši ime i etos zloglasne formacije jurišnih SS-odreda.
Prema izveštajima, ova jedinica je imala do šest hiljada boraca i, kao i njen prethodnik, provodila više vremena u ubijanju i pljačkanju nego u borbama; njeni zločini u centralnoj Bosni, naročito nad Hrvatima 1993, nisu prošli potpuno nezabeleženi u medijima. Nova Handžar divizija je imala neskriveno "fašističku kulturu", komentarisao je jedan od nekoliko zapadnih izveštača koji su to primetili, dodavši da jedinicu predvode veterani iz avganistanskog džihada, i da se u njenim redovima bori dobar broj albanskih muslimana (mudžahedina iz albanskih zemalja - više ih je bilo sa Kosova nego iz Prave Albanije - i iz Čečenije koji su služili u jedinicama Armije BiH tokom rata). Jedan od uobičajenih zločina jedinice dogodio se u novembru 1993. kada je napadnut franjevački manastir i bezrazložno ubijena dva kaluđera: tridesetdevetogodiši Nikola Milićević i pedesetšestogodišnji Mato Migić, kojima je zasedu postavio tim ubica sastavljen od četvorice mudžahedina Handžar divizije.
Sedma muslimanska...
Najpoznatija i najznačajnija džihadska jedinica Armije BiH bila je Sedma muslimanska brigada, okupljena sredinom novembra 1992. oko jezgra bosanskih ekstremista (od kojih su neki oštrili zube svetih ratnika u Avganistanu) koji su služili u odredu El Mudžahid. Finansirana od strane Al Hasaneinove TWRA, Sedma muslimanska brigada je bila komandni brod SDA prototip islamističke bojne sile kakva je trebalo da postane Izetbegovićeva armija.
...Mada su vrednosti Sedme muslimanske brigade bile upravo suprotne sekularizmu i multinacionalizmu za koje je Alija Izetbegović toliko često tvrdio pred kamerama CNN-a da se on i njegova armija za njih bore, muslimanski predsednik je bio vatreni obožavalac ove jedinice od prvih dana. Vojnici brigade su ga pozdravljali sa "Alija, sokole", dok je njegova zainteresovanost za njih bila neskrivena. Izvršio je smotru brigade 11. novembra 1993. u Zenici, na prvu godišnjicu formiranja jedinice, i predao mudžahedinima zastavu brigade, što je bio javni događaj kojem je prisustvovala velika pratnja funkcionera SDA uključujući i generala Rasima Delića, načelnika Generalštaba, i generala Mehmeda Alagića, komandanta Trećeg korpusa Armije BiH, u koji je spadala i Sedma muslimanska brigada...
Sredinom rata, zvaničnik UN u Zenici, srcu bosanske mudžahedinske zveri, izneo je proročansko predviđanje: Kroz pet godina, na ovom mestu će postojati frakcijske grupe: libanske, avganistanske grupe, vrlo radikalne zbog onoga čemu su ih učili i zato što ne mogu da se vrate svojim domovima. Ovo je idealna lokacija sa koje se mogu preduzimati terorističke akcije u Evropi, s vlastima koje još dugo neće biti dovoljno jake da ih kontrolišu. Nažalost, malo njih na Zapadu je slušalo.
(Nastaviće se)
Nastavak na sljedećim linkovima:
http://www.glassrpske.com/vijest/14/fel ... u-BiH.html
http://www.glassrpske.com/drustvo/vijes ... vrope.html
http://www.glassrpske.com/drustvo/vijes ... -ruci.html
http://www.glassrpske.com/vijest/14/fel ... rzava.html
http://www.glassrpske.com/drustvo/vijes ... ajevu.html
http://www.glassrpske.com/drustvo/vijes ... ovica.html
http://www.glassrpske.com/drustvo/vijes ... -lige.html
http://www.glassrpske.com/drustvo/vijes ... ojske.html
http://www.glassrpske.com/drustvo/vijes ... onare.html
http://www.glassrpske.com/drustvo/vijes ... -rata.html
http://www.glassrpske.com/drustvo/vijes ... slama.html