Zaboravljeni heroji BiH

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120136
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6879 times
Been thanked: 7758 times
Status: Online

Zaboravljeni heroji BiH

Post by Krokodil Behko » 17 Jan 2015, 15:26

Jeste li ikada čuli za heroja ARBiH Slavka Ećimovića?


Image

Sa stotinjak ludo hrabrih momaka, anonimni inžinjer zaštite na radu Slavko Ećimović je na čelu Kurevske čete 30. maja 1992. godine napao 300 puta brojnijeg i naoružanijeg okupatora Prijedora

Drugo ime pokojnog Prijedorčanina Slavka Ećimovića je Zaboravljeni heroj! U protekle 22 godine skoro da ga niko ni ne spominje. I to je još jedan bosanski apsurd. O Ećimoviću nisu pisali žurnali, nije ga bilo u vijestima i na televizijama, nisu ga nikada spominjali u euforičnim grimiznim govorima punim patetike, u kojima je prije mjesta bilo za pozadinske đilkoše i ratne profitere nego za heroje.

Slavko Ećimović bio je borac, onaj baš narodni, koji nije ni sanjao slavu, niti se začešljavao za ordene, epolete i činove, već je „grlom u jagode“ branio svoju kućnu vežu, svoje prijatelje, svoj grad.

Napad u zoru

Anonimni inžinjer iz prijedorskog predgrađa Tukovi s početka krvave ratne drame u maju 1992. s grupom najhrabrijih patriota učinio je nevjerovatnu stvar - napao Prijedor u kome je bio stacioniran 300 puta bolje i jače naoružani okupator. U zoru 30. maja iz pravca Sredica i Bišćana Ećimovićevi hrabri momci prešli su rijeku Sanu i u jurišu sa zapada iz dijela Starog Grada krenuli prema Policijskoj stanici. Napad je počeo u 4.20 sati.

Image
Ećimović: Njegovo mrtvo, potpuno izobličeno tijelo bilo je izloženo u naselju Ljubija

Herojska akcija unaprijed je bila osuđena na neuspjeh. Ećimovićeva grupa, tzv. Kurevska četa, brojala je tek stotinjak momaka. Imali su srca veća od Kozare. Radio Prijedor objavio je dramatičnu poruku “Kriznog štaba srpske opštine Prijedor” da je “počinjen oružani napad na grad i na srpski narod te da se vode borbe s “ustaško-muslimanskim” snagama”. Pozivani su „svi građani“ da na kućama i stanovima izvjese bijele krpe. Tako su označeni nesrbi koje je trebalo potom uhapsiti, strijeljati na licu mjesta ili odvesti u prijedorske kazamate.

Vojnici 43. motorizovane tenkovske brigade bivše JNA tenkovima su krenuli na Slavka i družinu. Iz ulice Mire Cikote u pravcu Partizanske ulice ispaljivali su tenkovske plotune. Ubijeno je i ranjeno mnogo civila, a onda je nastavljeno razaranje bošnjačkih kuća u ulici Muharema Suljanovića. Potom su krenula hapšenja - u 70 autobusa smješteno je blizu 6.000 bošnjačko-hrvatskih civila koji su postali prvi „stanovnici“ zloglasne Omarske.

Prije ulaska u ovaj logor strijeljani su Asmir Garibović, Abdulah Muranović, Asaf Muranović, Abdulah Ramić, Muhamed Ramić, Emir Zjakić i dva Albanca koja su živjela u Prijedoru. „Očišćena“ su naselja Raškovac i Skela, a mrtva tijela Bošnjaka i Hrvata prikupljana su na gradskom teniskom igralištu. To je bio krvavi uvod u genocid u kome je ubijeno 3.187 nesrba Prijedora.

Srpski mediji objavili su da je u „odbrani svog grada“ poginulo 14 pripadnika vojske i policije, a 19 ih je teže ili lakše ranjeno, među njima i major Zoran Karlica, čije ime danas nosi glavni trg u Prijedoru. Slavko Ećimović zarobljen je i podvrgnut užasnim mučenjima.

Stravične muke

Podlegao je u logoru Omarska od batinanja. Njegovo mrtvo, potpuno izobličeno tijelo bilo je izloženo u naselju Ljubija. Ljudi su pozivani razglasom da vide ostatke heroja koji je umro u stravičnim mukama. Heroju Slavku Ećimoviću noć poslije pokušaja oslobađanja Prijedora pobili su i familiju u porodičnoj kući u Tukovima - njegovu suprugu Ceciliju, oca Tomislava, majku Mariju, brata Nikolu i snahu Katarinu.

Image
Fotografije s vjenčanja pokojnih Slavka i Cecilije Ećimović


Pukim slučajem nisu ubijena njegova djeca Nikola i Ivana. Oni su preživjeli i veliki pokolj u selu Briševo 24. i 25. jula 1992. godine, gdje je među 67 žrtava ubijen i njihov djed Jozo Jakara, otac njihove majke. Danas djeca pokojnog Slavka i Cecilije Ećimović žive u Zagrebu.

Grob Slavka i Cecilije Ećimović svih godina nakon rata uvijek je prekriven buketima cvijeća. Neko redovno pali svijeće na posljednjem počivalištu šarmantnog i hrabrog prijedorskog Panča Vilje. Neko ko poštuje herojsko djelo izuzetnog čovjeka i borca za pravdu.

Jednoga dana, kada Prijedor postane normalan grad...

Jednoga dana, kada Prijedor postane normalan grad po mjerilima čovjeka, ime Zaboravljenog heroja Slavka Ećimovića neće stajati samo na mermernoj nadgrobnoj ploči. Ubijen u 37. godini života, Zaboravljeni heroj je današnjem „gluhom“ Prijedoru svojom krvlju ispisao jezivu poemu o strašnoj deformaciji i degradaciji uma.

Tadašnjem naoružanom srpskom barbarstvu ponosno i superiorno poput komete koja je tih majskih dana poletjela nad apokaliptičnim gradom ponudio je svoj život u zamjenu za čast i slobodu koje se nije htio odreći. Slavkova doktrina slobode i legenda o njemu, ipak, čudesno žive u krhotinama sjećanja onih koji o njemu pronose priče ponavljajući stihove najvećeg američkog pjesnika Volta Vitmena (Walt Whitmen) o herojima koji više ne osjećaju bol, jer je bol u njihovoj braći, sestrama i prijateljima, koju oni nose sve dok i sami ne napuste ovaj svijet.

Mučni detalji zlostavljanja

Rezak Hukanović je u knjizi „Deseta vrata pakla“ kao logoraš Omarske opisao mučne detalje zlostavljanja Slavka Ećimovića u zloglasnoj „Bijeloj kući“.

Image
Ećimovićevo mučenje opisao je Rezak Hukanović u knjizi „Deseta vrata pakla“

- Klečao je sklupčan pored radijatora ispod samog prozora, između Asafa i Đeme, te mu je svjetlost otkrivala sve ono što su ovi zlobnici učinili nad njim. Prišao mu je Žiga (Zoran Žigić, rezervni policajac, osuđen u Hagu na 25 godina zatvora zbog ratnih zločina, op. a.), uhvatio ga za kosu, podobro natopljenu krvlju, i podigao mu je glavu. Tamo gdje bi trebalo da bude lice vidjelo se samo krvavo spužvasto tkivo, ispod tek oderane kože. Činilo se da su umjesto očiju, dvije duplje, dva bezdana ispunjena crnom usirenom krvlju. “Ovako ćete svi završiti! I vi i vaše porodice. Sviiii”, derao se divljački Žiga ...- svjedoči Hukanović.
online

User avatar
paparaci
Hadžija
Hadžija
Posts: 6706
Joined: 26 Mar 2010, 22:08
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Jeste li ikada čuli za heroja ARBiH Slavka Ećimovića?

Post by paparaci » 18 Jan 2015, 03:03

da mu je laka crna zemlja, kao i svim pripadnicima njegove cete!

ti su momci simbol otpora, hrabrosti i ljudskosti.

velika je sramota da se o ovome nije mnogo ranije pisalo i da se ljudima odala pocast koju zasluzuju!
NeK pUkNu DuSmAnI...

:srce S a n i c a - G r m e č :srce

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Jeste li ikada čuli za heroja ARBiH Slavka Ećimovića?

Post by storm » 18 Jan 2015, 07:46

Počivao u miru :cvijece
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120136
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6879 times
Been thanked: 7758 times
Status: Online

Re: Jeste li ikada čuli za heroja ARBiH Slavka Ećimovića?

Post by Krokodil Behko » 18 Jan 2015, 10:05

Hej, sa 100 ljudi, napasti onoliki grad.
Tu je i priča o torturama i egzekucijama. Tu je sve, još samo da i oni progledaju.
online

User avatar
STrendzer
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8758
Joined: 26 Jan 2012, 20:39
Status: Offline

Re: Jeste li ikada čuli za heroja ARBiH Slavka Ećimovića?

Post by STrendzer » 18 Jan 2015, 12:40

Laka mu zemlja Bosanska bila!...sve sto nije cetnicki(citaj zlocinacki) mislilo,moralo je biti ubijeno na najgnusniji nacin!

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120136
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6879 times
Been thanked: 7758 times
Status: Online

Re: Upamtimo ih - malo poznati velikani otpora neprijatelju

Post by Krokodil Behko » 18 Mar 2015, 20:26

Dušanka Vujasić

Film "Heroji bitke za ranjenike" priča je o Beograđanki Dušanki Vujasić i Goraždaninu Peri Daciću, ali istovremeno i o svim herojima koji u najtežim vremenima nisu zaboravili na univerzalne ljudske vrijednosti.

Doktorica stomatologije Dušanka Vujasić u maju '92. godine, kada su prve granate počele padati na Goražde, odlučila je ostati u Domu zdravlja gdje je radila. Za Beograđanku koja je nekoliko godina ranije počela raditi u Goraždu bilo je lakše otići, Goraždani bi to sigurno razumjeli, ali doktoricu Vujasić vodili su časni principi njenog poziva.

Image

„Ovdje sam pre svega zbog pacijenata i ljudi ovoga grada. I drago mi je što sam s njima i što mogu pomoći ljudima u svakom pogledu, i kao stomatolog i u drugim domenima. Ostaću sa njima. Bilo je prilike da sam mogla otići iz ovog grada, i sada ima mogućnosti za to, ali želim biti sa njima“ – objašnjavala je novinarima još tokom rata.

Dušankin sin Slobodan i roditelji Drago i Ljubica Dimić žive u Beogradu. Do njih su dolazile različite informacije, pa čak i optužbe zašto je jedna Srpkinja ostala u gradu pod kontrolom Armije BiH, da pomaže muslimanima.

„Kad meni neko ovde kaže kako ste mogli dozvoliti da Dušica ostane tamo, među 'njima'. A kome 'njima'? To su divni ljudi, to su dobri ljudi“, kaže Dušankina majka Ljubica Dimić.

Dušanka je poginula na svom radnom mjestu, tokom jednog od granatiranja bolnice iz pravca Foče. Bila je u šestom mjesecu trudnoće. Njen otac Drago najprije je želio da kovčeg sa njenim ostacima izmjesti u Beograd, a o u filmu Aleksandra Reljića govori o razlozima zašto je odlučio potpuno suprotno.

„Gde mi je Dušica radila, gde je poginula, gde je sahranjena, tu nek joj se kosti odmaraju. Tako će i biti, jer je u Goraždu neće niko dirati na onom mestu gde leži. A nas dvoje smo doneli odluku, sa leve strane i desne, dva kamena i da se napravi mesto za urne, jer nas ćemo dvoje na spaljivanje“, kaže Drago Dimić.


Buntovnik koji je ostao

Pero Dacić bio je gradski mangup, buntovnik, često u sukobu sa tadašnjom milicijom, ali njegovi prijatelji tvrde kako je bio pravedan čovjek. Pred početak rata roditelje, suprugu i kćerku evakuirao je za Pljevlja, a on je ostao u gradu.

„Sve se je sikir'o za ženu, za dijete, kaže kako li je šta je ... Reko', Pero, što nisi iš'o s njima. Kaže on, ma nekako ne mogu da ostavim ovo Goražde“, sjeća se Perov prijatelj Izet Oputar.

Kao vozač saniteta Pero je prve ranjenike iz grada bez bolnice i mogućnosti da zbrinjava ratne povrede preko linija fronta prebacivao do najbližih bolnica u Užicu ili Pljevljima. Ubijen je u Višegradu tokom jedne takve humane misije. Postoji više priča o okolnostina njegove smrti, ali jedna se najčešće spominje.

Image

„On se suprotstavio tom Lukiću u Višegradu i jednostavno temperament kakav je on bio, došlo je do tog verbalnog sukoba. Međutim, Lukić je iskoristio tu priliku i, po našim saznanjima i po izjavi svjedoka koji je bio tu, Lukić ga je zaklao nasred mosta višegradskog i bacio u Drinu. Za njegovo tijelo isto tako se nikad nije saznalo gdje je“, izjavio je Abduselam Sijerčić.

Priče o herojima Dušanki i Peru u Goraždu žive i nakon rata, ali zahvaljujući novinaru Aleksandru Reljiću sada će duže trajati. „Mislim da je vreme da progovorimo o ovim ljudima, o ovakvim ljudima koji su zaista zaslužili da nose taj oreol heroja, za razliku od onih koji su nas u svo zlo i oterali. Tako da ovo su heroji, ovo su pravi heroji, a ne oni neki drugi“ – kaže Aleksandar Reljić.

"Heroji bitke za ranjenike" prvi je od pet dokumentarnih filmova nastalih u okviru projekta "Živjeti zajedno" dva novinarska udruženja.

„Nadam se da će primeri i heroji koje smo videli i u ovom filmu, i u ostalim filmovima u mom narodu inspiurisati ljude i mlade generacije da budu ljudi, za razliku od onih godina kada se u Srbiji ćutalo kada je u Bosni sprovođen genocid“, dodaje Duško Medić iz Nezavisnog društva novinara Vojvodine.

„Ja mislim da je ovo veoma značajan projekt ne samo za naša dva udruženja i ljude koji su u udruženju i za novinare, već za sve građane i BiH, ali i cijele bivše Jugoslavije zato jer govorimo o ratnoj prošlosti na način koji do sada nije bio zabilježen u našoj javnosti. Dakle, da promoviramo ljude koji su spašavali jedni druge i koji su bili humani u toku rata. Mi ne želimo zaobilaziti činjenice, mi ne želimo revidirati ništa iz naše prošlosti, mi ne želimo prestati govoriti o zločinima, ali isto tako želimo kazati da su postojali ljudi koji su pomagali jedni drugima bez obzira na kojem su dijelu BiH bili ili bivše Jugoslavije i bez obzira koje su nacije“, ističe Borka Rudić iz Udruženja „BH novinari“.


(RSE)
online

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Upamtimo ih - malo poznati velikani otpora neprijatelju

Post by Biba » 19 Mar 2015, 15:45

E da, pocivao u miruo :cvijece ... kad procitam nesto ovakvo, povjerujem da postoji pakao...i na Zemlji i negdje drugdje...kako krvnici misle ...misle li oni ikada da ce umrijeti...i kako...ujaka moje mame su slivno mucili...
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119202
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5510 times
Been thanked: 11737 times
Contact:
Status: Offline

Tužna godišnjica najhrabrijeg čina

Post by Maja » 30 Apr 2015, 01:52

Image
Graham Bamford se živ spalio zbog ubijanja u BiH
Britanac Graham Bamford se prije tačno 22 godine se u znak protesta spalio u Londonu. Na ovaj čin se odlučio kako bi skrenuo pažnju britanske i svjetske javnosti na rat u BiH.

Ovaj plemeniti i časni Britanac se usred bijela dana ispred Donjeg doma britanskog Parlamenta polio benzinom i zapalio. Smrt u najstrašnijim mukama bio je njegov način da ukaže na stradanje građana Bosne i Hercegovine, koji su bjesomučno ubijani, proganjani i ponižavani...

Posljednje njegove riječi bile su: "Britanci moraju zaustaviti rat u Bosni, pa makar i silom. Britanska armija ne mora biti čuvar časti (samo) na masovnim pogrebima. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju strpljivo na političare da urade ono što znaju i trebaju - vojnu zaštitu. Ne trebaju stajati sa strane i mirno posmatrati”.

On ni na koji način nije bio povezan s BiH i njenim građanima, ali su ga slike užasa iz BiH natjerale na žrtvovanje. Bamford je bio duboko potresen slikama koje su stizale iz Hrvatske i BiH. U tadašnjim svjedočenjima poznanika i psihologa, u svakoj je dječijoj žrtvi u BiH vidio svoju kćerku. Njegovo stanje se pogoršalo nakon snimaka masakra u Ahmićima, 16. aprila 1993. godine, kada je ubijeno 116 osoba, a među njima i tromjesečna beba.

Za većinu građana BiH Graham Bamford je tipično britansko ime i prezime, bez posebnog značenja i sentimenta. Iako je žrtvovao sebe kako bi skrenuo pažnju svjetske, a prije svega britanske javnosti na rat u BiH, danas se njegovo ime spominje tek 6. aprila, tokom dodjele nagrade nazvane po njemu, a koju je ustanovila Gradska uprava Grada Sarajeva 2009. godine.

O njegovom djelu i šutnji koja ga je pratila hrvatski režiser Nenad Puhovski je snimio dokumentarni film.

klix.ba

User avatar
Veca
Uvijek slobodna!
Uvijek slobodna!
Posts: 26333
Joined: 08 Dec 2012, 19:16
Location: Sikirevci! ---- Dijasporo, od pomoći su potrebna samo finansijska sredstva!
Has thanked: 14218 times
Been thanked: 3768 times
Status: Offline

Re: Tužna godišnjica najhrabrijeg čina

Post by Veca » 30 Apr 2015, 07:39

...strasna smrt...pocivao u miru.
Zena koja ima kcer, sjedi na stolici-zena koja ima sinove naslanja se na zid.

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Tužna godišnjica najhrabrijeg čina

Post by Biba » 30 Apr 2015, 10:21

...strašna... i uzaludna ...
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
Slučajni prolaznik
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 2267
Joined: 31 Mar 2015, 19:38
Status: Offline

Re: Tužna godišnjica najhrabrijeg čina

Post by Slučajni prolaznik » 30 Apr 2015, 23:36

nisam znao za taj događaj...čovjek je žrtvovao sebe,al uzalud...

ne znam što je postigao s tim,ne znam dal je uspio osvijestiti javnost,nitko sigurno nije ni trepnuo okom poslije svega...

nije si trebao oduzimati život...mislim da je pretjerao,mogao je odabrati neki drugi način da ukaže na rat i stradanja...više je mogao postići da je ostao na životu..

teško mi je razumjeti taj čin...
Osmijeh ne treba biti blistav,ali mora biti iskren :)

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Upamtimo ih - malo poznati velikani otpora neprijatelju

Post by Biba » 12 May 2015, 09:26

Imamo temu Psihopati...Da nema psihopata ne bi ni ratova ni zla bilo.Spaljivanje momka psihopatima ne znači baš ništa a mnogi koji su za to čuli su samo još tužniji...jer se ništa promijenilo nije a možda dugo i neće...A Slavko Ećimović...Ne pamtim imena...mislim Maslowljwva psihologija tumači njegovo ponašanje kao najviše i najmoralnije koje čovjek može imati...a eto.... o takvima se često ne govorii na ispravan način...tužno...takve muke i patnje doživjeti i biti zaboravljen pa čak i kuđen...
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
Terasa svjesti
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6580
Joined: 08 Mar 2015, 15:23
Location: Big nothing
Status: Offline

Re: Upamtimo ih - malo poznati velikani otpora neprijatelju

Post by Terasa svjesti » 12 May 2015, 20:18

Teško je ovo ljudi za nas su velikani a na drugpj strani neprijatelji. Sviđa mi se što je Behko započeo temu sa Srbinom što ne ide u prilog onoj Rankovićevoj da su u tzv. Armiji BIH bili samo Bošnjaci. Istim tempom nasatviću i ja .
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).

User avatar
Terasa svjesti
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6580
Joined: 08 Mar 2015, 15:23
Location: Big nothing
Status: Offline

Re: Upamtimo ih - malo poznati velikani otpora neprijatelju

Post by Terasa svjesti » 12 May 2015, 20:21

"Dragi moji borci, ja sam major Mihajlo Petrović, Srbin, Beograđanin, oficir bivše JNA. Moj deda borio se na Solunskom frontu protiv Austro-Ugara, moj otac borio se protiv njemačkih, ustaških i četničkih fašista, a izgleda da je došlo vrijeme da se i ja borim protiv ovih bradonja s brda. Otac mi je pričao kakvi su bili četnici u onom ratu, a ja vam mogu odmah reći, jer sam to imao priliku vidjeti posljednjih mjeseci, da će ovi biti mnogo gori. Bosanac nisam rođenjem, ali sam postao i srcem i dušom otkako živim ovdje. Ne bojte se, junak umire jednom, kukavica hiljadu puta. Budite smireni, pucajte samo u živu metu, ko nema oružja nek' otima od neprijatelja ili neka uzme pušku ako mu saborac pogine. U tami slušajte moj glas, nemamo radioveza, nema motorola... I zapamtite, između ovog nezaštićenog i golorukog svijeta i njih naoružanih najboljim oružjem i mržnjom u kojoj žele da nas sve unište, noćas stojite samo vi"!
Ušutio je, a neko mu donese bosansku zastavu s ljiljanima. Major Petrović joj salutira, poljubi je i posla da i mi to isto uradimo...

GROB MIHAJLA PETROVICA A.jpg
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120136
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6879 times
Been thanked: 7758 times
Status: Online

Re: Upamtimo ih - malo poznati velikani otpora neprijatelju

Post by Krokodil Behko » 12 May 2015, 20:34

Kapa dole i vječnost šutnje pred grobom ovog junaka.
Inače je 1992. godina bila godina onih najvećih idealista, najvećih i najiskrenijih patriota. U neku ruku i 1993. godina, sve dok neprijateljska propaganda nije učinila svoje. Nije da nije, tu je bio i onaj retard Alija koji je ARBiH učinio skoro pa potpuno jednonacionalnom i jednovjerskom i tu se građanskom otporu, pred kraj 1993. godine, nazirao kraj.

Uopšte ne bi bilo loše, da smo unutar Armije, nadbili tu SDA i potamanili im sve oficire, skupa s Alijom, preuzeti vlast, pa se obračunati sa svim neprijateljima građanske Republike BiH.
online

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120136
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6879 times
Been thanked: 7758 times
Status: Online

Re: Zaboravljeni heroji BiH

Post by Krokodil Behko » 06 Jan 2016, 18:44

Na Badnje veče 1942. ustaše su planirale stravičan pokolj u Tuzli: Ovaj muftija je spasio svoje komšije

Image
Da li ste znali da je prije tačno 74 godine ustaški Tajni odbor za istrebljenje Srba i Jevreja u Tuzli planirao da šestog januara 1942., na Badnje veče, minira Saborni hram u Tuzli i pobije okupljene vjernike

Planirane su likvidacije i u Srpskoj varoši. Za ovu informaciju je saznao tuzlanski muftija Šefket ef. Kurt koji je, sa grupom uglednih Tuzlaka, zatražio hitan prijem kod nemačkog komandanta grada, potpukovnika Wista, i od njega energično zahtijevao da onemogući zločin. Tada je potpukovniku Wistu rečeno da će ukoliko se ovo desi muslimani masovno krenuti da se odmeću u pokrete otpora.



Uvidjevši da će to izazvati muslimane Tuzle njemačka komanda je, iz svojih interesa, odmah istakla plakat sa upozorenjem da – „niko ne smije nikoga zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji slavi“.



Zahvaljujući angažmanu muftije Kurta, u Tuzli nije bilo masovnih zločina. Ovaj događaj je centralno istorijsko mjesto odbrane zajedničkog života u Tuzli i regiji. Između ostalog o njemu je Meša Selimović rekao: "Kad je umro, na sahranu je došlo desetak hiljada ljudi, među kojima najviše Srba – seljaka iz okoline Tuzle."



Potresan govor nad grobom održao je pravoslavni sveštenik Đorđe Jovanović, a Muhamed ef. Lugavić nastavlja:



"Mogu vas podsjetiti da je prota Jovanović, kad je umro rahmetli muftija Kurt, molio da ga i on spusti u mezar. Mnogo je lijepih primera iz naše zajedničke istorije, a koji su danas negdje u zapečku raznih zločina. Ima li ko da želi da se posvetimo iznošenju dobrih primjera zajedničkog suživota? Niko nama do nas samih nije bliži, ne zaboravimo to. Bog nas jedne drugima dade, hvala Mu".


(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)
online

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Zaboravljeni heroji BiH

Post by Mohr » 06 Jan 2016, 23:30


User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120136
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6879 times
Been thanked: 7758 times
Status: Online

Re: Zaboravljeni heroji BiH

Post by Krokodil Behko » 19 Jun 2016, 20:50

Preminula Aida Zuko, nosilac najvećeg ratnog priznanja "Zlatni ljiljan“
U Sarajevu je jučer preminula Aida Zuko, nosilac najvećeg ratnog priznanja "Zlatni ljiljan“, saopšteno je iz Saveza udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja "Zlatni ljiljan“ i "Zlatna policijska značka" Kantona Sarajevo.
Image
Savez udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja "Zlatni ljiljan" i "Zlatna policijska značka" Kantona Sarajevo saopćio je danas da je 18. juna preminula članica Saveza i saborac, te nositeljica najvećeg ratnog priznanja "Zlatni ljiljan" Aida Zuko.

Za izuzetno iskazanu hrabrost i požrtvovanost, Zuko je odlikovana najvećim ratnim priznanjem, značkom "Zlatni ljiljan" kao pripadnica 124. Brigade "Kralj Tvrtko" - 1. Korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine

Aida (Mustafa) Zuko je rođena 4. juna 1970. u Sarajevu, općina llidža. Po zanimanju je bila kuharski tehnolog.

Dženaza će biti obavljena 20. juna u 14.00 sati na Grdaskom groblju Vlakovo - Aleja veterana, saopćeno je iz Saveza.

(klix)
online

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Zaboravljeni heroji BiH

Post by Mohr » 25 Oct 2016, 17:53

Major Mihajlo Petrović


Danas se obilježava 24. godišnjica pogibije heroja odbrane Travnika, majora Mihajla Petrovića.

U aprilu 1992. godine jedinica bivše JNA, čiji major je bio Mihajlo Petrović, rođeni Beograđanin, napustila je Travnik. No, Petrović je odlučio ostati u Travniku i staviti se na raspolaganje Teritorijalnoj odbrani (TO) RBiH.

Nije prihvatio ni poziv svoje porodice da dođe u Beograd, niti molbu roditelja i svoje supruge da se preseli u Zagreb. S majorom su u bosanskoj ratnoj neizvjesnosti ostali i supruga Ana, sin Aleksandar i kćerka Jelena.

Travnički svjedok postrojavanje prvih branilaca ovog grada opisuje ovako:


"Izašao je ispred nas u uniformi JNA s oznakama TORBiH, strogog pogleda i uvježbanog glasa za dreku bez mikrofona i razglasa. Pogledao je niz stroj i onda je održao govor u kojem je rekao: 'Dragi moji borci, ja sam major Mihajlo Petrović, Srbin, Beograđanin, oficir bivše JNA. Moj deda borio se na Solunskom frontu protiv Austro-Ugara, moj otac borio se protiv njemačkih, ustaških i četničkih fašista, a izgleda da je došlo vrijeme da se i ja borim protiv ovih bradonja s brda. Otac mi je pričao kakvi su bili četnici u onom ratu, a ja vam mogu odmah reći, jer sam to imao priliku vidjeti posljednjih mjeseci, da će ovi biti mnogo gori. Bosanac nisam rođenjem, ali sam postao i srcem i dušom otkako živim ovdje. Ne bojte se, junak umire jednom, kukavica hiljadu puta. Budite smireni, pucajte samo u živu metu, ko nema oružja, nek' otima od neprijatelja ili neka uzme pušku ako mu saborac pogine. U tami slušajte moj glas, nemamo radioveza, nema motorola... I zapamtite, između ovog nezaštićenog i golorukog svijeta i njih naoružanih najboljim oružjem i mržnjom u kojoj žele da nas sve unište, noćas stojite samo vi!"


Ušutio je, a neko mu donese bosansku zastavu s ljiljanima. Major Petrović joj salutira, poljubi je i posla da i mi to isto uradimo...

Tog 13. aprila 1992. godine Travnik je imao sreću da u njemu pred braniocima stoji major Mihajlo Petrović.

Turbe i Travnik se odbranilo tog dana, nakon žestokih 24-satnih borbi.


"Nakon 24 sata bili smo postrojeni ispred pošte u Turbetu. Major nije govorio, samo je prilazio svakom vojniku pružao mu ruku čestitao i ljubio ga u obraz. Njegov pogled govorio je najbolje, bio je pun ponosa i divljenja za nas."


Četnici su prognali 9. maja 1992. Bošnjake vlašićkog sela Mudrike. Major Petrović postavljen je za komandanta odreda u kojem su bile i izbjeglice iz Mudrika. Bili su razočarani Mudričani kad su saznali da će za komandanta imati Srbina, i to još iz Beograda. Nisu mu vjerovali, ali samo nekoliko dana.

Vrlo brzo je svojim herojstvom major Petrović zadivio gorštake s Vlašića i rodila se teško opisiva, neraskidiva veza među njima. Petrović je zajedno s Mudričanima na Šešićkoj planini ratovao četiri mjeseca neprekidno napadajući neprijatelja. Svojim borcima je govorio, kada bi kretali u akciju, da ne dozvole da on živ padne četnicima u ruke.


"Ako me zarobe, odmah pucajte u mene", naređivao je.


U intervjuu 26. juna 1992. major Petrović je novinarki Nađi Riđić, između ostalog, kazao: "Moji borci su gorštaci iz bosanskih šuma kojima život nikad ništa nije poklanjao, nego samo uzimao. Oni su dobričine koji su svojim komšijama Srbima sve opraštali do onog trenutka kada su im zapalili domove u Mudrikama, koje su krvavo decenijama gradili."

Poginuo je na današnji dan, 25. oktobra 1992. godine, prije tačno 24 godine, od eksplozije mine na koti Mlakva, a dva dana kasnije ratne 1992. godine hiljade Travničana i njegovih saboraca svih vjera i nacija u jezivoj tišini ispratilo je svog majora Petrovića na posljednji put.


Major Petrović dobitnik je najviših ratnih priznanja ARBiH, „Zlatni ljiljan“ i orden „Zlatni grb s mačevima“. Prema njegovoj želji sahranjen je među svojim saborcima na šehidskom mezarju kod Lukačke džamije u centru Travnika.

User avatar
STrendzer
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8758
Joined: 26 Jan 2012, 20:39
Status: Offline

Re: Upamtimo ih - malo poznati velikani otpora neprijatelju

Post by STrendzer » 25 Oct 2016, 19:50

Krokodil Behko wrote:Kapa dole i vječnost šutnje pred grobom ovog junaka.
Inače je 1992. godina bila godina onih najvećih idealista, najvećih i najiskrenijih patriota. U neku ruku i 1993. godina, sve dok neprijateljska propaganda nije učinila svoje. Nije da nije, tu je bio i onaj retard Alija koji je ARBiH učinio skoro pa potpuno jednonacionalnom i jednovjerskom i tu se građanskom otporu, pred kraj 1993. godine, nazirao kraj.

Uopšte ne bi bilo loše, da smo unutar Armije, nadbili tu SDA i potamanili im sve oficire, skupa s Alijom, preuzeti vlast, pa se obračunati sa svim neprijateljima građanske Republike BiH.


Laka vam svima Bosanskohercegovacka zemlja veliki ljudi. :klanja :klanja

Da,apsolutno dobro receno,ono gore.. :ok

Post Reply

Return to “Historijske ličnosti”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 16 guests