Sultan Mehmed Fatih - osvajač

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Sultan Mehmed Fatih - osvajač

Post by carobnjak N » 25 Sep 2011, 12:19

Ferman sultana Mehmeda osvajača kojim se garantuje pravo manjina u BiH

Image



Inace je ovaj ferman ili ahdnama izdata Franjevackom samostanu u Fojnici.
Tekst ove ahdname u prevodu Hazima Šabanovica glasi:


”On (tj. Bog) je jedini pomoćnik. (Tugra) Mehmed, sin Murad-hanov, vazda pobjedonosan! Zapovijed časnog, uzvišenog sultanskog nišana (znak) i svijetle carske tugre, osvajača svijeta je slijedeće:
Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odličnicima) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam slijedeće:
Neka niko spomenutim (kaluđerima) i njihovim crkvama ne pravi smetlje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima i neka niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti iko od stanovnika moga carstva, - ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše (živote), ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim veledušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se slijedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhameda), i tako mi sablje koju pašem, - niko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi."



Napomena: U Šabanovićevu prijevodu zakletva:”i tako mi 124000 poslanika” je izostavljena.
Iako su o ovoj ahdnami kod nas mnogi pisali (Ć. Truhelka, G. Elezović, S. Kemura, Knežević, K. Gujić, J. Matasović, H. Šabanović i drugi), nama se čini da je po pitanju njene originalnosti najbliže istini mišljenje rahmetli Hazima Šabanovića koji kaže: ”Original je, kako će se to iz objašnjenja koje dolazi iza teksta vidjeti, nestao nešto prije 1654. godine, jer je u međuvremenu od 1654. do 1669. nastao onaj primjerak ahdname za koji se drži da je original i koji se kao takav čuva u muzeju Franjevačkog samostana u Fojnici uokviren pod staklom. Taj primjerak, međutim, nije ništa više nego dosta neuspjela imitacija originala.” (Vidi: Hazim Šabanović, Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine XV stoljeća, str. 200).
Što se, pak, sadržaja ahdname tiče, on je, po svoj prilici, autentičan. Tome ide u prilog činjenica da je Fatihov sin, sultan Bajezid II (vl. 1481-1512), beratom iz 1483. godine upućenim sandžak-bezima i kadijama bosanskog, hercegovačkog i zvorničkog sandžaka, a potom i fermanom od 17. augusta 1498. godine upućenim kadijama Novog Brda i Srebrenice, praktično obnovio ahdnamu svoga oca Mehmeda II Fatiha i potvrdio njenu autentičnost. Original berata iz 1483. godine nije sačuvan, ali postoji ovjeren prepis koji se čuva u Franjevačkom samostanu u Fojnici, gok je original fermana iz 1498. godine sačuvan i nalazi se u arhivu Franjevačkog samostana u Fojnici.
Isto tako treba napomenuti da je i Fatihov praunuk, sultan Ahmed I (vl. 1603-1617), fermanom iz 1607. godine obnovio ahdnamu svoga pradjeda, za vrijeme uprave provincijala fra Jakova Slapnice. Originalni ferman pronašao je u Sarajevu 1937. godine sarajevski trgovac starinama Uzeiraga Hadžihasanović i poklonio ga tadašnjem nadbiskupu Ivanu Šariću, koji ga je u augustu iste godine dao objaviti u Hrvatskom dnevniku u Zagrebu. Postoje i 4 ovjerena prepisa ovog fermana, od kojih se po dva čuvaju u Makarskoj i Zaostrogu.

PREPISI AHDNAME
Šabanović navodi i deset poznatih prepisa ahdname, od kojih se pet čuva u arhivu Franjevačkog samostana u Fojnici, dva u Franjevačkm samostanu u Kraljevoj Sutjesci, jedan u Franjevačkom sjemeništu u Visokom, jedan u arhivu Srpske akademije nauka u Beogradu i jedna u Kadićevoj hronici u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Prepis ahdname koji se čuva u Fojnici pod br. 1253 ima tri ovjere: es-Sejjida Abdulmedžida, kadije u Bosna Brodu (Travniku), Muhameda, kadije u Bosna Brodu (Travniku) i vojnog kadije Muhameda ibn Balije. Prepis pod br. 2956 iz Fojnice ovjerio je Muhamed ibn Ali, kadija u Dimitrovici, a prepis pod br. 1255 Muhamed Emin, kadija u Sarajevu. Jedan prepis ahdname koji se čuva u Kraljevoj Sutjesci ovjerio je Fazli ibn Ahmed, vršilac dužnosti kadije u Banjoj Luci, a drugi Davud, vršilac dužnosti kadije u Sarajevu. Prepis ahdname koji se nalazi u Beogradu ovjerio je Omer ibn Emrullah, kadija u Tuzli. Ostali prepisi nisu ovjereni.

To što je ahdnama često osporavana navodima da o njoj u zapadnim izvještajima i kronikama nema pomena može se objasniti nastojanjem da se od javnosti zataje povlastice koje su njom stečene, tim prije što su te izvještaje pisali ljudi kojima iz vjersko-političkih razloga nikako nije išlo u prilog da ističu naklonost i toleranciju sultana Mehmeda II Fatiha, koji je bio pregazio tolike kršćanske zemlje i postao strah i trepet čitave srednje Evrope. Sve kad bi fojnička ahdnama i bila historijska patvorina, a što se nikako ne može dokazati, gore spomenutim Bajezidovim beratom iz 1483. i fermanom iz 1498. kao i Ahmedovim fermanom iz 1607. godine, ona je sa najvišeg mjesta ozakonjena, te je kao takva predstavljala veliki list slobode za franjevce i katolike u Bosni. Prema tome, sultanu Mehmedu II Fatihu i njegovoj ahdnami treba zahvaliti što se u tim krajevima sve do danas održao znatan broj Bosanaca katoličke vjeroispovjesti. Za žaljenje je to što u zadnje vrijeme obilježavanje ovog datuma nosi uglavnom bošnjačko-tursko-muslimanski predznak i što u njemu, ni duhom ni tijelom, ne učestvuju i bosanski franjevci. U neku ruku za to odgovornost snose i sami organizatori i sudionici, koji skup na milodraškom polju sve više pretvaraju u teferič nabijen mitološkim imaginacijama o osmanskom periodu. Naravno, u takvoj atmosferi se ni od bosanskih franjevaca ne može očekivati da osjećaju žal za vremenom u kome su bili sluge okupatora niti da slušaju priče o ahdnami, kao univerzalnom uzoru ljudskih prava.
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
mrki62
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 7492
Joined: 26 Mar 2010, 07:23
Status: Offline

Re: Ferman sultana Mehmeda osvajača

Post by mrki62 » 25 Sep 2011, 13:06

Originalnija verzija se nalazi OVDJE
Najzaslužniji za slobodu naše zemlje su danas bez posla, gladni i žedni!
https://www.youtube.com/watch?v=vG8cSBpqHSM :pusi

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120151
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7766 times
Status: Online

Re: Ferman sultana Mehmeda osvajača

Post by Krokodil Behko » 25 Sep 2011, 13:57

Srednjovijekovna kraljevina Bosna,mozda i ne bi pala,bar ne tako brzo,pod osmansku vlast,da u to doba,osmanskim carstvom,nije vladao Mehmed fatih.. Veoma pragmatican politicar,prije svega. Svoja glavna osvajanja (Carigrad i Bosna) vise je osvojio lukavim strategijama i /politikama prema osvojenim narodima,nego sa oruzjem.. Ta ahdanama,samo svjedoci o tome. Mada,mozda on Bosnu,ne bi ni osvojio,da pretposljednji kralj,Stepan Tomaš Kotromanic,nije napravio mali zajeb u vezi drzavne vjeroispovijesti. Narod,ili bar jedan njegov dio,kao da je cekao,neku drugu vjeru,po njegovom misljenju,pravedniju od vjere omraženih Madjara..
Sama ahdanama,zaista je dokaz,da osmansko carstvo,i nije bilo bas samo muslimanska drzava..
Kosmopolitizam,do neke mjere,neporeciv je ali i neizrazen. S tim,da je neizrazen samo u onoj mjeri,u kojoj se zapadnjaci,prave ludi pred ovim neoborivim cinjenicama..
online

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Turci napravili spektakularni film o sultanu Mehmedu Fatihu

Post by carobnjak N » 16 Jan 2012, 18:09

[media]5HoR9_VdAXc&feature=player_embedded[/media]
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
Toruk Makto
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3417
Joined: 24 Mar 2010, 02:02
Location: C:\Documents and Settings\Toruk Makto\Desktop
Has thanked: 6 times
Been thanked: 8 times
Status: Offline

Re: Turci napravili spektakularni film o sultanu Mehmedu Fat

Post by Toruk Makto » 16 Jan 2012, 18:57

dooooobar cini mi se , pokrenuo sam download , samo nezzz oćel biti prevod gdje sad :hm
Dal se trava sadi kod njih ko kod nas žito ,
da vidim svemirca , to bi ga ja upitooo .

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: Turci napravili spektakularni film o sultanu Mehmedu Fat

Post by carobnjak N » 17 Jan 2012, 12:58

tutnplock wrote:dooooobar cini mi se , pokrenuo sam download , samo nezzz oćel biti prevod gdje sad :hm
ne znam :cudi ako naletim javim ti.

Mirsad Herović direktor fotografije turskog spektakla "Fetih 1453"

Budžet od nevjerovatnih 17 miliona dolara


U Istanbulu je završeno snimanje filma "Fetih 1453", najskupljeg turskog dugometražnog ostvarenja svih vremena. U brojnoj ekipi koja je posljednje tri godine radila na ovom velikom projektu je i naš poznati snimatelj Mirsad Herović, koji je angažiran kao direktor fotografije.

Holivudska produkcija

U Turskoj se s velikim nestrpljenjem očekuje istanbulska premijera filma koja je planirana za sredinu februara.

- Trenutno radim postprodukciju filma. Snimali smo tri godine po dva-tri mjeseca i sve je sada u završnoj fazi. Turci od ovog filma očekuju mnogo. Sama činjenica da je riječ o najskupljem turskom filmu sve govori. Za uvjete u Turskoj, budžet je iznosio nevjerovatnih 17 miliona dolara. U filmu nisu angažirane turske TV i filmske zvijezde, nego većinom iskusni pozorišti glumci - kaže Herović.

Ferović: Radi postprodukciju filma

Jedan od najboljih bh. snimatelja ističe da ovo filmsko ostvarenje neće zaostajati za holivudskim filmovima.

- Pošto nismo mogli snimati u Vatikanu, napravili smo ga u Turskoj. Na cijelom projektu je angažirana vrhunska ekipa profesionalaca. Specijalni efekti rađeni su u Meksiku. Riječ je o dugometražnom filmu u trajanju od 150 minuta, u koji su Turci uložili sve svoje produkcijske kapacitete - ističe Herović.

Najcjenjeniji sultan

Film "Fetih 1453" (Osvajanje 1453) govori o turskom Sultanu Mehmedu Fatihu odnosno njegovom osvajanju Carigrada.

- Fatih je najomiljeni i najcjenjeniji sultan u Turskoj, kojem je pošlo za rukom da osvoji tadašnji Carigrad. Osam puta prije njega različiti sultani pokušavali su osvojiti ovaj grad, ali im to nije uspjelo. Osvajanjem današnjeg Istanbula, on je zauzeo veoma bitno mjesto u turskoj historiji i dobio je nadimak Osvajač - kaže Herović.

Cjenjeniji u inozemstvu

Već nekoliko godina Herović je najtraženiji snimatelj u Turskoj, gdje je dobio i nekoliko nagrada.

- U Turskoj sam veoma tražen i svi žele raditi sa mnom, dok sam u svojoj Bosni i Hercegovini nepoznat. U nekoliko navrata proglašen sam najboljim snimateljem u Turskoj, a ekipa filma "Fetih 1453" čekala je da završim jedan projekt kako bi bio dio njihovog filma - kaže Herović.
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120151
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7766 times
Status: Online

Re: Turci napravili spektakularni film o sultanu Mehmedu Fat

Post by Krokodil Behko » 17 Jan 2012, 13:05

Meni se cini, da je onaj Seherzadin mali, trebao glumiti Sulejmana velicanstvenog.
Odnosno, uskoro ce biti i taj film ili serija.
U svakom slucaju, Fatih je bio vrlo mudar vladar. Jednostavno, bio je najbolji u
Evropi i uspijesi, nisu mogli izostati.
online

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: Turci napravili spektakularni film o sultanu Mehmedu Fat

Post by carobnjak N » 17 Jan 2012, 13:25

Krokodil Behko wrote:Meni se cini, da je onaj Seherzadin mali, trebao glumiti Sulejmana velicanstvenog.
Odnosno, uskoro ce biti i taj film ili serija.
U svakom slucaju, Fatih je bio vrlo mudar vladar. Jednostavno, bio je najbolji u
Evropi i uspijesi, nisu mogli izostati.
Onur ? Ma i ja sam čuo ,mada on meni uopće ne liči na turčina . Možda u toj nekoj seriji da zaigra tu ulogu...čini mi se da je glumio Sulejmana veličanstvenog :hm
Osim toga Fatih je bio mlad kad je postao sultan i kad je osvojio Konstantinopol ,pa su uzeli ovog mladjeg i harizmatičnijeg glumca
Image

Sam Poslanik s.a.w.s. je rekao "divan li je vladar koji će osvojiti Konstantinopol" a tim riječima i započinje film o njemu.
Takodjer postoji i hikaja poznata u naših starih a zove se "Fatihov san " koji je on sanjao prije prelaska rijeke Bosne i u snu je vidio Ebu Bekra,Osmana i Aliju r.a. kako sjede pored vatre . Tad je pozvao svog alima za snove i on mu je to rastumačio da je tu riječ o predivnoj zemlji u koju sutra ide osvojiti (Bosni) da je prelijepa i da će u njoj zauvijek biti nur (svijetlo) islama ,da će tu biti ljudi koji će žrtvovati svoj imetak za islam kao Ebu Bekr r.a. ,da će biti iskrenih i pobožnih kao Osman r.a. da će biti hrabrih i pouzdanih kao Alija r.a......pa ga je pitao
"Padišah ,jesi li vidio u snu Omera r.a.?"
-"Ne ,nisam "
-"U toj zemlji nikad neće biti pravde " -rekao mu je alim
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
String
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 9730
Joined: 24 Mar 2010, 21:00
Has thanked: 1 time
Been thanked: 19 times
Status: Offline

Re: Turci napravili spektakularni film o sultanu Mehmedu Fat

Post by String » 17 Jan 2012, 15:53

Koliki je omjer plakanje/akcija?
Pretpostavljam da je 16 mliona $ otislo samo za vjestacke suze :hihi A onaj milion ostatka na produkciju.
Image

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119223
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5512 times
Been thanked: 11754 times
Contact:
Status: Offline

Re: Turci napravili spektakularni film o sultanu Mehmedu Fat

Post by Maja » 17 Jan 2012, 19:18

String wrote:Koliki je omjer plakanje/akcija?
Pretpostavljam da je 16 mliona $ otislo samo za vjestacke suze :hihi A onaj milion ostatka na produkciju.
:haha :haha :haha

Jesi lud u pm


Onur je glumio Sulejmana V, a ovaj Devrim Evin mi je nepoznat. Vjerovatno je pravi glumac, tj ne glumi u serijama :zubi

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: Turci napravili spektakularni film o sultanu Mehmedu Fat

Post by carobnjak N » 17 Jan 2012, 19:21

String wrote:Koliki je omjer plakanje/akcija?
Pretpostavljam da je 16 mliona $ otislo samo za vjestacke suze :hihi A onaj milion ostatka na produkciju.
Ma nije to safunjara ,znaju turci napraviti kvalitetan film ,a ovdje je riječ o istorijskom filmu državne koprodukcije.
Meni je npr "Dolina vukova" film jedna dobra akcijska drama
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120151
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7766 times
Status: Online

Re: Sultan Mehmed Fatih - osvajač

Post by Krokodil Behko » 17 Jan 2012, 19:45

Vidio sam na tom traileru, da prevlace brodovlje preko kopna.
To znaci, da ce detaljno biti obradjeno, zauzimanje Konstantinopolisa.
Inace, strateski gledano, bio je to briljantan potez.
Grci su sve ocekivali, samo to ne.
online

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: Sultan Mehmed Fatih - osvajač

Post by carobnjak N » 19 Jan 2012, 10:13

Čovjek koji je predodređen da zauzme Istanbul rođen je 1432. godine, deset godina nakon Sultan Muratovog opsjedanja grada. Prema osmanlijskim predajama, ta godina je bila puna raznih pozitivnih nagovještaja. Domaće životinje su davale mnogo blizanaca, voćke su neobično obilato rodile, komet dugog repa se pojavio na podnevnom nebu iznad Istanbula.

U noći 29. marta, u carskoj palati u Jedrenu, sultan Murat II je učio Kur’an i očekivao novosti o porodu svoje žene. Kad je stigao do sure „Muhammed“, došao je sluga i donio radosnu vijest o rođenju sina. Novorođenče je dobilo ime Mehmed, a tako se zvao i sultan Muratov otac. Ovo ime je turska varijanta imena Muhammed. On će postati najveći Osmanov potomak i jedan od najzaslužnijih muslimana u historiji. Cijeli svijet će upoznati sultan Mehmeda II, poznatijeg kao „El-Fatih“ – „Osvajač“.

Osmanlije su izgradili sopstvena pravila u vezi sa svojim dvorom. Za razliku od Bizantijaca, sultana je mogao naslijediti isključivo njegov sin. Ako je bilo više sinova, vladajući sultan je pažljivo birao ko će ga naslijediti. Svaka sentimentalnost je bila potpuno isključena. Izbor je bio uslovljen isključivo brigom za sudbinu države. Prinčevi su brižljivo posmatrani i proučavani, konsultovana je najbolja ulema i ostali dokazani domoljubi. Strah od političkih intriga i građanskog rata bio je uvijek prisutan. Nije bila nikakva rijetkost da na čelo države dođe princ čija je majka bila žena sasvim nepoznatog porijekla, zarobljena u nekom od ratnih pohoda. Nakon što bi prešla u islam, sultan bi oženio takvu djevojku i ona bi, prema islamu, postala potpuno ravnopravna drugim ženama koje su oduvijek bile muslimanke.

Iz ove činjenice skoro svi zapadni orijentalisti su na jedvite jade izgradili tezu da je sultan Fatihova majka možda bila kršćanka. Osmanlijski historičari su potpuno saglasni da se sultan Fatihova majka zvala Hüma-Hatun i da je bila kći Ibrahim-bega Isfendijara. U krajnjoj liniji, čak i da je njegova majka zaista bila po rođenju kršćanka, ta činjenica nimalo ne umanjuje njegovu vrijednost. Osmanlije nikada nisu bili opterećeni nečijim porijeklom. U suprotnom, Mehmed-paša Sokolović, porijeklom Srbin, nikada ne bi mogao biti ni pisar u najmanjoj varoši, a kamo li veliki vezir.
Djetinjstvo i odgoj

Mladi princ Mehmed je imao starijeg brata Ahmeda koji nije izabran za prijestolonasljednika. Izbor je pao na Mehmeda. Još u doba ranog djetinjstva Mehmed je upućen u jednu od medresa u provinciji, kako bi očvrsnuo daleko od udobnosti carskog dvora i zadobio odgoj i znanja o vjeri. Mladi Mehmed je čak i u to doba pokazivao znake snažne volje i čvrstine, na taj način što je odbijao učiti i pokoravati se disciplini, smatrajući da jedan princ ne mora slušati naređenja učitelja. Ipak, i za najljući čelik se nađe odgovarajući kovač. Sultan Fatihov kovač je bio molla Ahmed Gurani. Bio je jedan od naboljih učenjaka tog vremena, pa ga je sultan Murat II pozvao da preuzme ulogu učitelja mladog princa. Bio je porijeklom Kurd, poznat po učenosti i strogosti. Molla Ahmed se odazvao i doputovao u Manisu, gdje su već po tradiciji odgajani mladi prinčevi.

Sultan Murat je poslao pismo molla Guraniju u kojem mu skreće pažnju da nimalo ne štedi mladog princa, koji je, kao i većina prinčeva, bio razmažen. Mehmed je ponovo pokušao sa isprobanim receptom i odbijao izvršavati zadatke koje je dobivao od molla Ahmeda, očekujući da se prema njemu odnosi kao prema princu. Međutim, učeni molla je postupio po uputstvima sultan Murata, pa je tako jednom prilikom išibao mladog princa. Mehmed se požalio ocu na postupak strogog molle, ali podrške nije bilo. Tako je uvidio da nema druge nego ostati u medresi i vrijedno učiti. Osmanlijske predaje govore da sultan Fatih, koji je u hadisu Allahova Poslanika, a.s., nazvan “divnim”, od tada više nikada nije propustio rani sabah.

Pod budnom pažnjom molla Ahmeda, Mehmedova prirodna inteligencija je izbrušena do visokog sjaja. Mladi princ se okitio visokim znanjima o islamu, historiji, geografiji, inžinjerstvu, pjesništvu, književnosti. Takođe je naučio i nekoliko jezika: arapski, perzijski, grčki, srpski i italijanski. Osim molla Ahmeda, sultan Fatihovi učitelji su bili i molla Yegan, molla Ayas i drugi.

Kako god je vođeno računa o naobrazbi mladih prinčeva, ništa manje napora nije ulagano u njihov duhovni odgoj. Stav Osmanlija je bio da sama nauka, bez odgoja, malo koristi, a često i šteti. Sultan Fatihov duhovni odgajatelj bio je šejh Ak Šemseddin, učenik čuvenog šejha Bajram Velija. Okićen velikim znanjem i prefinjenim odgojem, mladi princ je u četrnaestoj godini života vodio rasprave o suptilim temama iz islamskih znanosti sa najboljom ulemom tog vremena.
Frustriranost Evrope

Novi sultan je imao svega devetnaest godina. Još tada su se na njemu jasno razaznavali znakovi nesvakidašnje ljudske izvrsnosti. Njegova natprosječna inteligencija, široko obrazovanje, iznimna pobožnost, čvrstina karaktera, ozbiljnost i odlučnost, ulivali su poštovanje svakom ko bi sa njim razmijenio svega nekoliko rečenica. Zaogrnemo li sve te osobine plaštom stoljetnih iskustava, ukupnim ugledom i postignućima njegovih djedova, tad nimalo ne začuđuje činjenica da je tako mlada osoba ostvarila neviđeni uspjeh – osvojenje Istanbula.

Uprkos njegovim neospornim kvalitetima, u bizantijskoj i zapadnjačkoj literaturi otkrit ćemo orkestrirane napade i sistematsko ocrnjivanje njegove ličnosti. Kad mu se već ne može osporiti genijalnost, onda mu se mogu pripisati neljudske osobine i tako obezvrijediti njegova postignuća. Istraživati ličnost sultan Fatiha oslanjajući se na bizantijske hroničare, isto je što i povjeriti gladnim vukovima jagnje na čuvanje. Bizantijci su višestoljetni mrzitelji islama. Briljantni muslimanski general Halid ibn Velid im je početkom VII stoljeća preoteo cijelu Siriju koja je tada smatrana „džennetom na zemlji“. Bizantijski car pokreće čitavu imperijalnu armiju od 150 000 vojnika i pokušava protjerati muslimane. Suprotstavlja mu se Halid ibn Velid, Allahova Sablja, i sa svega 40 000 vojnika, na rijeci Jermuk, 636. godine, potpuno uništava bizantijsku armadu. Nikada više Bizantijac nije kročio u Siriju. Slijede dalja muslimanska osvajanja na kopnu i moru sve dok nisu opsjeli Istanbul. Iako bezuspješna, dva uzastopna opsjedanja su zadala strašne muke Bizantijcima. Zatim dolaze Seldžuci i osvajaju Anadoliju, poražavaju imperijalnu armiju kod Mancikerta, a bizantijski imperator je prisiljen kleknuti pred muslimanskog vojskovođu Alp Arslana i moliti za milost. Nikada više Bizantijac nije kročio u Anadoliju. A onda dolaze Osmanlije koji im uzimaju skoro cijelu teritoriju i bacaju ih u potpuno okruženje. Konačno, sultan Fatih im preotima Istanbul i posljednje teritorije, čime Bizantija kao država prestaje postojati. Nikada više Bizantijac nije kročio u Istanbul. Kako je onda moguće očekivati da će bizantijski pisci reći išta pozitivno o čovjeku koji na najbolji način predstavlja sve ono što oni neizmjerno mrze?

Evropa je opet posebna priča. Stoljećima se valjala u blatu sopstvenog primitivizma i neprosvijećenosti. A onda je ugledala izvrsnu priliku za pljačku i pokrenula „svete“ krstaške ratove pod slabom maskom zaštitnika kršćanstva. Više od tri stoljeća, kontinuirano je odašiljala svoj najgori ološ, pljačkala i ubijala muslimane i svoju „braću“ pravoslavce. Kada su svi napori propali i kada je shvatila svu svoju nemoć, mirno je posmatrala kako muslimani, kao sazrelu voćku, ubiru Istanbul.

Kada je riječ o karakteru sultan Fatiha, ne možemo se u potpunosti osloniti ni na osmanlijske izvore. Sasvim prirodno, Osmanlije su svog ponajboljeg sina predstavili u najboljem svjetlu. Jedino nam preostaje proučavanje ukupnog sultan Fatihovog djela i formiranje vlastite slike o njemu. U narednim brojevima našeg časopisa, vidjet ćemo svu njegovu veličinu sazdanu od nesvakidašnje pobožnosti, genijalnosti, organizacijskih sposobnosti i dalekovidosti.
Osvajač planira osvajanje

Još od ranog djetinjstva Sultan Fatih se počeo baviti pripremama za osvajanje Istanbula. Veliki vezir njegovog oca, Čandarli Halil-paša, nije bio sklon toj ideji. Želio je mir sa Bizantijcima. Halil-paša je bio izdanak ugledne porodice Čandarli, koja je već nekoliko generacija zaredom davala visoke funkcionere Osmanlijskoj državi. Oslonivši se na visoko porijeklo i snažan politički uticaj usuđivao se otvoreno protiviti mladom sultanu. Dvojica visokih funkcionera, Šihabettin-paša i Zaganos-paša podržavali su mladog Mehmeda u njegovoj zamisli osvajanja Istanbula.

Mehmed je čitao djela u kojima se opisuje život Aleksandra Makedonskog i Julija Cezara. Godine 1445., kad je imao svega trinaest godina, dok je sultan Murat još uvijek bio na vlasti, mladi Mehmed je sa dvojicom odanih paša isplanirao zauzimanje grada. Kada je Halil-paša saznao za te planove, odmah ih je odbacio pobojavši se reakcije zapadnog kršćanstva. Halil-paša se, kao pripadnik stare plemićke porodice, pobojao za svoju sudbinu, jer je mladi Mehmed bez predrasuda za svoje najbliže saradnike uzimao bivše kršćane koji su primili islam. Prema nekim vjerovanjima, iskoristio je snažne porodične veze i iscenirao pobunu janjičara koji se, naime, nisu slagali sa politikom princa Mehmeda. Sultan Murat je ubrzo sredio nemire i poslao Mehmeda u Manisu. Tursun-beg bilježi da je mladi Mehmed to nerado učinio. Iako se povukao u Manisu, i dalje se smatrao jedinim legalnim sultanom, dok je Murat bio samo njegov opunomoćeni zastupnik.
Diplomatske akcije

Sultan Muratova smrt je na zapadu primljena sa olakašanjem. U Mletačkoj republici, Rimu, Đenovi i Parizu su vjerovali da je sultan Mehmed mlad, neiskusan i ukupno nedorastao svom položaju. Pomislili su da će uskoro doći vrijeme za potiskivanje Osmanlija sa Balkana. Nezreo sultan na čelu osmanlijske države će im znatno olakšati ovaj zadatak. U to vrijeme, Sfrancez, izaslanik posljednjeg bizantijskog cara, Konstantina Paleologa, je bio u posjeti kod gruzijskog i trapezuntskog vladara pokušavajući ih nagovoriti da neki od njih uda svoju kćer za Konstantina. Tako bi Bizantija obezbijedila dobrog saveznika i omastila brk dobrim mirazom. U Gruziji mu je objašnjeno da je kod njih običaj da mlada dobija miraz, pa se Sfrancez razočarao i otišao u Trapezunt. Tamo je srdačno dočekan i obradovan novostima o Muratovoj smrti i ustoličenju Sultan Mehmeda: „Dobro došli gospodine. Imamo dobre vijesti za vas. Murat je umro, a mladi Mehmed je sada Sultan“. Sfrancez je bio dobar poznavalac prilika pa je uzvratio: „Vaša visosti, bojim se da ta vijest nije razlog za radost. Naprotiv, vijest je vrlo žalosna.“

Vraćajući se u Istanbul, Sfrancez je posjetio novog sultana, čestitao mu i zatražio uvjerenje da neće napadati Bizantiju. Bio je više nego iznenađen sultanovom ljubaznošću. Uvjeravao ga je da je voljan živjeti u miru sa Bizantijom. Kao dokaz tome, odrekao se prihoda iz grčkih gradova u Strumi u korist princa Orhana. Princ Orhan je bio potomak Sulejmana – jednog od sinova sultan Bajazita. Bio je u nekoj vrsti političkog zarobljeništva kod Bizantijaca koji su njime često prijetili sultan Muratu II, a sada i Mehmedu. Oni bi mogli pustiti Orhana iz zarobljeništva, koji će onda potegnuti svoje navodno pravo na prijesto i tako izazvati građanski rat. Sultan Mehmed je tada odredio visoku sumu za izdržavanje zarobljenog princa.

Brzim diplomatskim akcijama, sultan Mehmed je sklopio primirje sa Mađarskom i Mletačkom republikom, a umirio je i srpskog despota, Đurađa Brankovića. Time je obezbijedio njihovo nemiješanje u budućem sukobu sa Bizantijom. Zatim je izvršio reorganizaciju janjičarskih trupa i na vodeća mjesta postavio ljude koji su mu bili beskrajno odani.
Konstantinova nepromišljenost

Uskoro je uslijedio jedan događaj koji će pokazivati Konstantinovu političku nezrelost. Njegov izaslanik je došao kod Čandarli Halil-paše, koji je tada sa sultanom boravio u Bursi, sa zahtjevom da se poveća svota za izdržavanje princa Orhana. Bila je to klasična ucjena. Halil-paša se snažno protivio pohodu na Istanbul. Bio je sklon miru sa kršćanima, a oni sada dolaze sa ucjenom i tako mu otežavaju položaj. Stari vezir je digao galamu na Konstantinovog izaslanika: „Vi glupi Grci, dosta mi je vaše neiskrenosti i okolišenja. Prethodni sultan vam je bio trpeljiv i savjestan prijatelj. Sadašnji sultan ne misli tako. Ako se Konstantin izvuče bez kazne, zbog ovog bezočnog i nepromišljenog zahtjeva, to će biti samo zato što Bog i dalje prelazi preko vaših podmuklih i kukavičkih planova. Vi ste najobičnije budale ako mislite da ćemo se uplašiti zbog vaših fantazija, i to baš sada, kada se tinta na nedavnom sporazumu nije ni osušila. Mi nismo djeca bez snage i razuma. Ako mislite da nešto možete učiniti — samo izvolite. Proglasite Orhana za sultana u Trakiji. Dovedite Mađare preko Dunava. Pokušajte vratiti gradove koje ste već odavno izgubili. Ali jedno znajte: nećemo vam dozvoliti da bilo šta od toga učinite. Na kraju ćete izgubiti i to malo što vam je ostalo.”

Sultan Mehmed je primio ovaj zahtjev sa hladnom ozbiljnošću. Otpustio je Konstantinovog izaslanika uz obećanje da će to razmotriti kad se vrati u Jedren....
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
noris
Poneki mu pročitamo
Poneki mu pročitamo
Posts: 679
Joined: 30 Sep 2011, 18:36
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Sultan Mehmed Fatih - osvajač

Post by noris » 19 Jan 2012, 22:20

Malo je poznato da je Mehmed II dijete renesanse, da je poznavao mnoge jezike, malo su poznate njegove fascinacije italijanskom ranorenesansnom kulturom, čovjek bio bez kompleksa prema zapadu, u to vrijeme bio je sto posto najveci erudita medju evropskim vladarimana kraju krajeva on i njegova djela zavrsavaju srednjovjekvni period u historiji, s njim počinje propast Mletačke republike, za vrijeme njega osmanska drzava iz regionalne prelazi u svjetsku silu, na kraju krajeva on je kraj srednjevjekovnog evropskog društva i zato je on najomraženiji lik zapadno-evropske historiografije
vozdra

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: Sultan Mehmed Fatih - osvajač

Post by carobnjak N » 21 Jan 2012, 13:48

noris wrote:Malo je poznato da je Mehmed II dijete renesanse, da je poznavao mnoge jezike, malo su poznate njegove fascinacije italijanskom ranorenesansnom kulturom, čovjek bio bez kompleksa prema zapadu, u to vrijeme bio je sto posto najveci erudita medju evropskim vladarimana kraju krajeva on i njegova djela zavrsavaju srednjovjekvni period u historiji, s njim počinje propast Mletačke republike, za vrijeme njega osmanska drzava iz regionalne prelazi u svjetsku silu, na kraju krajeva on je kraj srednjevjekovnog evropskog društva i zato je on najomraženiji lik zapadno-evropske historiografije
Šta ti misliš o textu koji sam postavio ? Šta se inače uči u evropskoj istoriografiji o njemu,danas? Da li se to šta promijenilo na objektivnost?
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: Sultan Mehmed Fatih - osvajač

Post by carobnjak N » 21 Jan 2012, 13:50

Rumeli Hisar


Kad je zima prošla, sultan Mehmed se vratio u Jedren. Okružio se grupom zapadnjaka, prvenstveno Italjana, s kojima je razgovarao o velikanima klasične antike i o njihovim modelima vladanja. Izvršio je dodatne reforme u janjičarskom korpusu i postavio nove namjesnike u nekim provincijama. Namjesnicima je naredio da počnu prikupljati rezerve hrane i ratnog materijala. Takođe je naredio gradnju brodovlja. Zatim mu je sinula ideja o gradnji tvrđave na evropskoj strani Bosfora, zbog čega je izdao naređenja o mobilizaciji radne snage i prikupljanju kamena, drveta, čelika i ostalog potrebnog materijala.

Novost o planovima za izgradnju tvrđave se poput munje proširila sve do Istanbula i grčkih kolonija oko Crnog mora i otoka u Egejskom moru. Bizantijci su bili očajni. Kad je Konstantin preko izaslanika protestvovao zbog jednostrane odluke, sultan Fatih je odgovorio: “Vi Grci ste nevjerni i povezani sa Mađarima. Pred bitku kod Varne htjeli ste spriječiti moga oca Murata da pređe u Evropu. Moj otac se tada zakleo da će izgraditi tvrđavu na evropskoj strani, pa ja evo sada ostvarujem očevu zakletvu, jer je on bio spriječen da to učini. Uostalom ko me može spriječiti da u svojoj zemlji gradim šta hoću? Izvijestite vašeg cara da se sadašnji sultan ne može porediti sa prijašnjim sultanima. Ono što oni nisu mogli - ja mogu, što oni nisu htjeli - ja hoću.” Poruka je bila jasna kao dan.

Uprkos protivljenju velikog vezira Čandarli Halil-paše i još nekolicine starijih službenika, sultan Fatihova odluka o gradnji utvrde je bila neopoziva. Njihovi argumenti o preuranjenosti takvog poteza nisu uvaženi.

Sredinom marta počele su posljednje pripreme za gradnju utvrde. Neposredno prije toga, odaslano je nekoliko brodova da obezbjeđuju radove sa morske strane. Dovedene su snažne jedinice koje će štititi gradilište sa kopna. Logistika je radila kao precizna mašina. Sa svih strana Carstva dolazili su zidari, kovači, krečari i ostali radnici. Građa je stizala morem na transportnim brodovima, a radovi su počeli sredinom aprila. Sultan Mehmed je lično prisustvovao. Zaklan je kurban, proučena dova i posao je otpočeo. U radovima je učestvovao sultan, kao i njegova svita. Ovim činom je dato do znanja koliko je važna gradnja utvrde. Projektant utvrde bio je sultan Mehmed. U pitanju je bio veliki kompleks zidina trokutaste osnove sa četiri velike i trinaest manjih kula, uz pristanište. Ova građevina se naziva utvrdom, ali po svojim dimenzijama ona je zapravo bila jedan mali grad. Radovi su dobro napredovali. Radne snage nije manjkalo kao ni građevinskog materijala. Nakon užurbanog danonoćnog rada tvrđava je završena 31. augusta 1452. godine, četiri i po mjeseca od početka radova. Tvrđava je nazvana „Boğaz-kesen“ – „Onaj koji presjeca moreuz“. Vremenom, tvrđava je dobila naziv „Rumeli-hisar“ – „Evropska tvrđava“.

Za vrijeme gradnje utvrde, Konstantin je pobijesnio i pozatvarao sve Osmanlije koji su se u tom trenutku zadesili u Istanbulu. Među njima je bilo i nekoliko sultanovih dvorjana. Sultan Fatih ni na koji način nije reagovao na to. Konstantin shvata da je potez krajnje besmislen i ubrzo ih oslobađa. Tada šalje pismo izvinjenja koje sultan Fatih nije prihvatio. „Ili predaj grad ili se pripremi za biku“ – bio je sultanov odgovor. Nakon zahtjeva za povišicu svote kojom će izdržavati princa Orhana, kojim je prijetio sultanu, ovo je bila druga katastrofalna greška Bizantijaca. Očito je da do posljednjeg dana nisu shvatali svu sultan Fatihovu odlučnost i čvrstinu. Nemajući nikakvih ozbiljnih načina kojim bi ga spriječili u toj nakani, posezali su za očajnim mjerama koje su samo dodatno učvrstile sultanove namjere.
Nasuprot ovoj tvrđavi je „Anadolu-hisar“ – „Anadolska tvrđava“ koju je sazidao sultan Bajazit. Upravo na tom mjestu moreuz je najuži. Razdaljina između dvije tvrđave je 702 metra. U obe tvrđave su postavljeni topovi koji će otvarati vatru na svaki brod koji pokuša proći moreuzom bez dopuštenja Osmanlija. Topovi su bili zaista impozantni. Svaki je ispaljivao kamenu đulad težine oko 270 kilograma. Cilj pomorske blokade je bio sprečavanje dotura pomoći Istanbulu iz Crnog mora, a moreuz Dardanele je već bio pod kontrolom Osmanlija. Ispočetka, svi brodovi su poštovali odluku sultan Fatiha. A onda su tri mletačka broda okušala sreću i pokušala proći bez zaustavljanja. Dva broda su uspjela proći a treći je potopljen.

Konstantinova potraga za saveznikom


Konstantin je grozničavom brzinom vršio pripreme za sada već sigurnu opsadu. Poslao je izaslanike na zapad sa zahtjevima za pomoć. Reakcije sa zapada bile su katastrofalne po Istanbul. Nakon potpunog poraza kod Varne, nijedan zapadnjački vladar nije imao snage za novi okršaj sa Osmanlijama. Francuska se oporavljala od Stogodišnjeg rata, a i burgundijski vojvoda Filip Dobri joj je zadavao određene probleme. Sam Filip je bio vatreni krstaš, ali se sa užasom prisjećao ropstva svoga oca Žana, kojeg Osmanlije zarobiše u Bici kod Nikopolja. Engleska je takođe bila potpuno iznurena Stogodišnjim ratom, pa nije mogla ništa učiniti. Mletački senat je dugo razmatrao bizantijski zahtjev za pomoć. Jedan dio senata se ponadao da će nakon zauzeća Istanbula oživiti trgovina u gradu. Drugi su iznijeli bojazan da će, nakon Istanbula, doći na red njihove kolonije u Grčkoj i Egejskom moru. Njihovim zapovjednicima u Galati date su dvosmislene naredbe. Oni trebaju pomagati kršćane, ali nenapadajući Osmanlije i neizazivajući ih. U tom trenutku, taktiziranje je bio njihov najbolji mogući potez. Đenovljani su slično postupili. Zbog ukupne situacije u kojoj su se nalazili, nisu mogli poduzeti ništa konkretno. Građanstvu su izdali proglas da postupa po vlastitoj svijesti i prosudbi. Svojim predstavnicima u Galati (Italijanska trgovačka kolonija koja se nalazila nasuprot tadašnjem Istanbulu, sa druge strane Zlatnog Roga) dali su instrukcije da pregovaraju sa Osmanlijama kako bi bili pošteđeni napada dok traje napad na Istanbul. Niko od zapadnjaka nije bio spreman na individualnu akciju. Svako se posvetio svojim problemima. Ipak, postojala je opća prešutna saglasnost za moguće učešće u odbrani Istanbula, ali samo u velikoj koaliciji.

Na potezu je bio papa. Bez obzira što nije imao potpuni uticaj na sve zapadnjačke vladare, mogao je pokrenuti koaliciju velikih razmjera i pozvati u odbranu kršćanstva. Međutim, papinska vlast je odavno zapala u duboka neslaganja sa pravoslavljem. Sada se papi ukazala prilika da „urazumi tvrdoglave pravoslavce“ i cijeli kršćanaski svijet stavi pod svoj uticaj.


Nesloga kršćana


Osnovni razlog zapadnjačke neodlučnosti u ozbiljnom pomaganju ugroženom Istanbulu leži u jednom događaju koji se zbio oko 400 godina ranije.

U ljeto 1054. godine, za vrijeme popodnevne službe u crkvi Svete Sofije, u crkvu su ušla tri kardinala katoličke crkve. Već nekoliko dana su boravili u gradu kao papini izaslanici. Vodili su teške i bezuspješne pregovore sa svojom istočnom braćom. Izgubivši strpljenje, kardinali su se odlučili na odvažnu akciju. Ušli su u crkvu noseći sa sobom dokument koji će rezultirati razjedinjenjem kršćanstva. Stigavši do velikog oltara, položili su papinsku bulu o ekskomuniciranju pravoslavaca iz kršćanske crkve i izašli van. Dva dana nakon toga, kardinali su se ukrcali na brod koji je otplovio ka Rimu. U Istanbulu su organizovane masovne demonstracije protiv njihovog postupka. Nemiri su se stišali tek nakon što je bačeno prokletstvo na papino izaslanstvo, a papinska bula o ekskomunikaciji pravoslavaca javno spaljena. Ovaj događaj je bio početak procesa poznatog kao Velika šizma ili Crkveni raskol. Razilaženje crkava će zadati teške rane kršćanstvu. Međusobno proklinjanje je službeno povučena tek 1965. godine, ali rane su ostale sve do danas. Posljednji bizantijski imperator Konstantin Dragaš će osjetiti sve posljedice tog događaja.

Ovaj incident je zapravo kulminacija neslaganja koja je godinama trajala između zapadne i istočne crkve. Istočnjaci su vršili obrede na grčkom jeziku, a zapadnjaci na latinskom. Imali su različite poglede na neka teološka pitanja, drugačije su organizovali svoje crkve i što je najvažnije, imali su različite poglede oko uloge pape. Naime, papa je falsifikovao dokument kojim ga je Konstantin Veliki ovlastio da vlada Zapadnim carstvom i Rimom, dok bi carevi trebali boraviti u Istanbulu. Odatle iznose njihovo pravo postavljanja careva i pravo vladanja cijelim svijetom, pa tako i crkvama. Bizantijci nisu bili spremni prihvatiti toliki papin uticaj, jer se, u najmanju ruku, nisu smatrali nimalo manje vrijednim od zapadnjaka. Naročito ih je vrijeđao stav pape prema njihovim carevima koji su za njega bili tek konstantinopoljski carevi, a ne stvarni vladari cijelog Rimskog carstva. Krajnja granica do koje su Bizantijci bili spremni ići je ta da rimski patrijarh (papa) ima počasno mjesto među ostalim patrijarsima. Ipak, sve upućuje na to da je problem bio duboko političke, a ne teološke prirode.

Pregovori crkava


Pokušaji ujedinjenja dviju crkava su se protezali 178 godina. Mihailo VIII Paleolog bio je prvi bizantijski car koji je pokrenuo ozbiljne pregovore, iako je i prije toga bilo nekih pokušaja. Na saboru u Lionu 1274. godine sa papom Grigorijem X je dogovorena unija. Međutim, prava pozadina ovih pregovora je bila politička, a ne vjerska. Uprkos naporima sa obje strane, unija je raskinuta 1283. godine.

Zatim su uslijedila putovanja bizantijskih careva na zapad s najmerom sklapanja saveza i obezbjeđivanja pomoći protiv sve jačih Turaka Seldžuka. Uslijedili su sporazumi u Konstanci 1418., Firenci 1437. i 1439. godine. Nakon dogotrajnih i mukotrpnih pregovora, ujedinjenje crkava je konačno postignuto. Papa je konačno postigao svoj cilj. Sada je i pravoslavna crkva pod njegovom upravom. Sačinjen je dokument o ujedinjenju, a širom Evrope su zazvolina crkvena zvona.

Kad su se vratili u Istanbul, delegati su dočekani sa općim negodovanjem, pa su mnogi od njih povukli svoj pristanak. Grad je bio podijeljen po pitanju ujedinjenja. Bizantijski car i plemstvo oko njega, oficiri i državni službenici su bili za ujedinjenje, a većina sveštenstva i građanstvo je bilo apsolutno protiv. Strasti su se podigle do te mjere da je papa izjednačen sa antihristom. Građani Istanbula su tada toliko zamrzili papu da su svojim psima davali ime Rimski Papa. Tako je Firentinski sporazum propao prije nego se osušila tinta na papiru.
Konstantin Dragaš je od svojih prethodnika naslijedio problem ujedinjenja crkava, ali je bio spreman izručiti crkveno suverenstvo za spas Bizantije. Na čelo protivnika unije stao je Georgije Skolarije, istaknuti svećenik, kasnije poznat pod monaškim imenom Genadij.
Grčki narod je bio na stajalištu da je bolje prihvatiti osmanlijsku vlast, jer su se osvjedočili u njihovu pravednost kao i u divljaštvo i okrutnost zapadnjaka. Čitavo jedno i po stoljeće su posmatrali kako se Osmanlije odnose prema pravoslavnom stanovništvu u Anadoliji i na Balkanu, a vidjeli su i ponašanje krstaša sa zapada tokom mnogobrojnih krstaških pohoda. Posebno bolno za Bizantijce je bilo razaranje Istanbula, svirepa ubistva, pljačka i silovanja nakon što su krstaši zauzeli grad. Tako je mislio i bizantijski zapovjednik vojske Luka Notaras: „Bolji je sultanov turban od kardinalske mitre.“ Iako nije iznosio svoje otvoreno protivljenje uniji crkava, zbog takvog stava, Luka Notaras će izgubiti Konstantinovo povjerenje. Naredne godine, Osmanlije će opsjesti Istanbul i napasti ga snažnom silom. Umjesto Luki Notarasu, zapovjedniku vojske – velikom duksu, odbrana grada će biti povjerena Italijanu Đustinijaniju.

Katolička misa u Aja Sofiji


U maju mjesecu 1452. godine, u Istanbul je stigao Isidor, bivši ruski mitropolit koji je nakon svrgnuća u Rusiji otišao kod pape, koji ga je postavio na dužnost izaslanika u Istanbulu. Usput je skupio oko 200 dobro naoružanih plaćenika i u njihovoj pratnji stigao u grad. Iako je 200 vojnika bila slaba pomoć gradu, bio je to razlog nadanja da će uskoro pristići ozbiljna pomoć. Pristalice unije crkava su sada znatno ojačali.

U atmosferi velikog straha i vjerske histerije, u crkvi Svete Sofije organizovana je svečana liturgija povodom unije dviju crkava. Bilo je to u decembru 1452. godine. Okupilo se mnogo svećenstva u najraskošnijim odorama, car Konstantin Dragaš sa svitom i mnogobrojnim plemstvom i ruski kardinal, kao papin izaslanik. Odziv stanovnika grada je bio vrlo slab. U molitvama je spomenuto papino ime, kao i ime odsutnog istanbulskog patrijarha, a pročitane su i odredbe koje si proizašle iz Firentinskog sporazuma o uniji crkava. Nakon toga je izvršen crkveni obred po propisima katoličke crkve. Obred je bio političkog, a ne vjerskog karaktera i poslužio je kao jeftina demonstracija jedinstva crkava uperenog protiv Osmanlija.

Stanovnici Istanbula nikada nisu srcem prihvatili uniju crkava, pa nisu više odlazili u crkvu Svete Sofije niti u druge crkve gdje su se obredi obavljali po katoličkim propisima. Takve crkve su smatrali nečistima. Tako su Grci progutali gorku pilulu od koje nisu imali nikakvog lijeka. Pomoć sa zapada nikada nije stigla.
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
noris
Poneki mu pročitamo
Poneki mu pročitamo
Posts: 679
Joined: 30 Sep 2011, 18:36
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Sultan Mehmed Fatih - osvajač

Post by noris » 21 Jan 2012, 23:18

carobnjak Nurudin wrote:Šta ti misliš o textu koji sam postavio ? Šta se inače uči u evropskoj istoriografiji o njemu,danas? Da li se to šta promijenilo na objektivnost?
Text kao i vecina textova o zauzimanju konstantinopolisa, vidim da si jos stavio :cool , i zanimljiv je stil pisanja koji je vise novinarski nego historiografski.
Vjerovatno sto je vece zanimanje za Osmansko carstvo i sto se temeljitije istrazuje tako ce se objektivizirati pogledi odredjenih historiografija na osmansko carstvo kao najkosmopolitskiju imperiju tog vremena
vozdra

User avatar
Sigmund
Na probnom
Na probnom
Posts: 33
Joined: 01 Dec 2011, 17:49
Status: Offline

Re: Sultan Mehmed Fatih - osvajač

Post by Sigmund » 25 Jan 2012, 20:56

Ali je bio osvajač. Uz sve dobro što su Osmanlije donijeli ovdje, ipak je zbog njih izgubljena bosanska nezavisnost.

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: Sultan Mehmed Fatih - osvajač

Post by carobnjak N » 25 Jan 2012, 22:32

Sigmund wrote:Ali je bio osvajač. Uz sve dobro što su Osmanlije donijeli ovdje, ipak je zbog njih izgubljena bosanska nezavisnost.
Jeste ,ali nama je nije vratio niko nakon povlačenja turaka . Ni Austrougari ,ni kraljevina SHS kasnije,pa ni Jugoslavija . U Austrougarskoj smo izgubili Sandžak ,a u SHS je napravljen prvi temelj za komadanje BiH priznavši do tad ne postojeće Srbe i Hrvate kao narode u BiH ,a u u Jugoslaviji je to samo potvrđeno nažalost
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
noris
Poneki mu pročitamo
Poneki mu pročitamo
Posts: 679
Joined: 30 Sep 2011, 18:36
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Sultan Mehmed Fatih - osvajač

Post by noris » 26 Jan 2012, 00:32

SHS je priznavanjem banovine Hrvatske napravio preduslov za moderno komadanje BiH, sandzak ionako nikad nije bio bosanski, bio je osmanski, a Sigmund, da nije bilo Fatiha, pojavio bi se neki novi okupator u onakvoj konstalaciji odnosa mala zemlja kao Bosna nije mogla odrzat nezavisnost u bilo kojem pogled
vozdra

Post Reply

Return to “Historijske ličnosti”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 16 guests