Edvard Kardelj

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by Socrates » 07 Jul 2017, 00:00

Cuj Kardeljevo :ha A sto ne Edvardovo, jebiga? :p Pa moze da ostvari imovinsko pravo na citav grad bazirano na imenu. :oo

E j.... ti, al' je taj soc-realizam bio retardiran. :D.
. . . . . . . . .

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by posmatrac » 07 Jul 2017, 00:07

Sto li se glavni grad Amerike zove WAshington ili po kome je nazvan grad Cleveland, mora da su im ime dali Indijanci, koje su potamanili ko zeceve :lupa

Ti ono rece da pises samo oko stvari u koje se razumijes :D.

User avatar
satnik
Sitna buranija
Sitna buranija
Posts: 436
Joined: 15 Jul 2016, 00:47
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by satnik » 07 Jul 2017, 00:15

posmatrac wrote: 06 Jul 2017, 23:59 Pa i grad Ploce se zvao Kardeljevo :D
gluvać jedan pa šta san ja reka? :D.

evo malo zanimljivog štiva:

http://www.slobodaiprosperitet.tv/node/871

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by posmatrac » 07 Jul 2017, 00:17

Napisao si ploce pocetnim malim slovom, pa sam otisao na singlice i longplejke :D.

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by Socrates » 07 Jul 2017, 00:19

Jedan, porediti Kardelja i Washingtona je debilno, baš kao i socrealizam. :hihi

Dva, Kardeljeva više nema i nikad ga biti neće, što samo govori o dalekovidnosti komunističkih debila. :valja

Tri, ja sam se ismijavao sto su za ime grada stavili prisvojnu imenicu, što je debilizam posebnih razmjera i ne vjerujem da ima išta slično na čitavom svijetu. :ha
. . . . . . . . .

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by posmatrac » 07 Jul 2017, 00:46

satnik wrote: 07 Jul 2017, 00:15
posmatrac wrote: 06 Jul 2017, 23:59 Pa i grad Ploce se zvao Kardeljevo :D
gluvać jedan pa šta san ja reka? :D.

evo malo zanimljivog štiva:

http://www.slobodaiprosperitet.tv/node/871
BAs cudno da jedan zidovski ekonomski analiticar nalazi mane socijalistiockom samopupravljanju :zubi koje se bavilo imperativom upotrebne vrijednosti( za zadovoljenjem ljudskih potreba), za razliku od kapitalizma koji se bavi prometnom vrijednosti i interesuje ga samo profit , koji je prosao nekoliko faza u svome "razvoju" od nesputane tržišne konkurencije i brutalne eksploatacije radništva, preko perioda države blagostanja oličenog u jakom državnom intervencionizmu( nema KApitalizma bez pomoci drzave) i redistribuciji bogatstva ka najsiromašnijima, do neoliberalnog prestrojavanja, kojem danas svjedočimo, baziranog na totalnoj privatizaciji javne infrastrukture i distribuciji bogatstva ka najbogatijima., sto stvara sve vece socijalne razlike na planeti i sto ce uslovitio nove izraze nezadovoljstva i revolucije.

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by posmatrac » 07 Jul 2017, 00:52

Socrates wrote: 07 Jul 2017, 00:19 Jedan, porediti Kardelja i Washingtona je debilno, baš kao i socrealizam. :hihi

Dva, Kardeljeva više nema i nikad ga biti neće, što samo govori o dalekovidnosti komunističkih debila. :valja

Tri, ja sam se ismijavao sto su za ime grada stavili prisvojnu imenicu, što je debilizam posebnih razmjera i ne vjerujem da ima išta slično na čitavom svijetu. :ha
Jest, WAshington i Cleveland su bili ljudi, a KArdelj MArsovac :D.

Bice Kardeljeva opet, samo tebe nece biti :D.

1/ 5 stanovnika planete zemlje su Komunisti, pa im dalekovitost moze "uskratiti" samo neko mnogo ogranicen :D.

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by storm » 07 Jul 2017, 05:56

posmatrac wrote: 06 Jul 2017, 23:45
storm wrote: 06 Jul 2017, 22:48
Fazlija wrote: 06 Jul 2017, 09:38 Tito je naravno napravio.mnogo gresaka, ali ostaje cinjenica da je njegovo doba vrijeme kada se ovdje najbolje zivjelo. Mozda smo napravili samo Juga, a ne Ferarija... ali Ferari je proizvod talijanskog i industrijskog razvoja od preko 300 godina koji mi nikada nismo imali. Sigurno Juga nismo imali prije Tita, a nemamo ga ni sada. Dakle, jugoslavensko doba je jedina referentna tacka koju ovaj narod uopste ima.
Vjerojatno je tocno, da smo od zemalja, uvjetno rečeno, istocnog bloka (jer to nikad nismo potpuno bili) imali početkom 90ih dobru poziciju...no logican završetak sfrj je bio rat...iz prostog razloga, jer je ta drtava bila na klimavim temeljima...od laznog bratstva, promasene ideologije, pa i ekonomije koja je funkcionirala jedino uz vanjske injekcije...
Sta mi radimo?
Prvo se momacki potucemo....pobijemo, porusimo, ostetimo materije i duše..
Onda nastavljamo isto...jedan narod, jedna partija i sveti nas vodja...ni demokracije ni liberalnog tržišta...
Dok nas drugovi ex komunisti...pretjecu sa lijeve i sa desne u svim segmentima...
Jedna poljska nema minute recesije od ove protekle krize2008-2014) osim mozda bugara..._(ni oni se nikako rijesti nekih kadrova)..svi su odmakli i to konkretno.
Znaci nije problem demokracija...slobodno tržište i natjecanje...ni EU...na primjeru drugih ocito je, da stvar sljaka.
Nismo mi socijalizam i drugove stavili ad acta...ni u glavi..sve je isto.
Evo danas kako smo izasli iz " pogresne" ideologije(27 godina od tada) ne ovisimo o stranim " inekcijama" od koje koristi imaju samo nacional desnicarski uhljebi i krimosi , koji se odrzavaju na vlasti putem nacionalistickog huskanja koje im je dozvolila demokratija.

Ne nastavljamo danas isto, danas imamo glasanje svake 4 godine, na vlast nam dolaze oni koji su podrzani i finansirani od zapadnih centara moci (tacnije Brisela) da provode njihove zelje,a ne zelje gradjana, pa je apsolutno svejedno ko ce biti na vlasti, svako ce se morati ponasati isto.



Upravo krupni kapital preko demokratije( koju kontrolise) i liberalnog trzista, preko kriza koje kreiraju u svijetu( nacionalizmom, religijskim fanatizmom) ukrupnjava kapital i jede onaj manji, pa nije cudo da nikada na planetarnom nivou nije vladala ovolika socijalna nejednakost, sto naravno ne primjete oni koji su imali srece da se rode u zemljama koje nisu bile ne meti neoliberalne zelje za exploatacijom.

Pogledaj malo kako zive zemlje srednje Amerike ( Honduras, SAlvador, Panama, Nikaragva itd) ili AFrike,Azije , u kojima su instalirane kriminalne vlasti koje se odrzavaju na vlasti tlaceci i pljackajuci svoje narode( kao sto je npr radio Fulgencio Batista u Kubi, kada je Bugsy Siegel bio redovni posjetitelj HAvane, kada su npr prostitucija i kockarnice harale), a jos vise daju prostora stranim neoliberalnim "duhovnim" vodjama da preko njih crpe prirodna bogatstva tih zemalja.

Neki dan mi kod katedrale u SA pridje cukica, (mala pudla,preslatka pitam zenu kako se zove, zena ne konta sta je pitam, skontam da je strankinja, pitam je odakle je, kaze Rumunija)
Kazem joj i zahebancije "zivio CAusesku"!( Nikolai is Alive)
NA to ce ona " Oh Shit, i am his opponent" :D.

Reko " ma salio sam se, jesam Komunista, ali znam sta vam je radio"
Kaze ona " ti mijesas Causeskusa sa Titom, Tito je bio BOG :D.

Pitam je kako vam je danas bez CAuseskusa, nasmija se i rece mi " jos gore" :D.
Samo da te informiram, da covjecanstvo, nikad nije bolje zivjelo i nikad nije bilo manje ratova nego je u aktualnom trenutku.
Druga je stvar protok informacija, nekad i sad.
Razmisli malo o komocijama koje su nam danas minimum a kako se živjelo prije samo 50'''ili cak manje godina.
Nije zivot partija, religija i ideologija...
Meni puca friz za te gluposti.

E jedino ce nas nebriga za okolis dotuci...
Habibti, ya nour el - ain... :srce

mehaning
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 2458
Joined: 03 Jan 2016, 19:54
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by mehaning » 07 Jul 2017, 08:14

storm wrote: 07 Jul 2017, 05:56
posmatrac wrote: 06 Jul 2017, 23:45
storm wrote: 06 Jul 2017, 22:48
Fazlija wrote: 06 Jul 2017, 09:38 Tito je naravno napravio.mnogo gresaka, ali ostaje cinjenica da je njegovo doba vrijeme kada se ovdje najbolje zivjelo. Mozda smo napravili samo Juga, a ne Ferarija... ali Ferari je proizvod talijanskog i industrijskog razvoja od preko 300 godina koji mi nikada nismo imali. Sigurno Juga nismo imali prije Tita, a nemamo ga ni sada. Dakle, jugoslavensko doba je jedina referentna tacka koju ovaj narod uopste ima.
Vjerojatno je tocno, da smo od zemalja, uvjetno rečeno, istocnog bloka (jer to nikad nismo potpuno bili) imali početkom 90ih dobru poziciju...no logican završetak sfrj je bio rat...iz prostog razloga, jer je ta drtava bila na klimavim temeljima...od laznog bratstva, promasene ideologije, pa i ekonomije koja je funkcionirala jedino uz vanjske injekcije...
Sta mi radimo?
Prvo se momacki potucemo....pobijemo, porusimo, ostetimo materije i duše..
Onda nastavljamo isto...jedan narod, jedna partija i sveti nas vodja...ni demokracije ni liberalnog tržišta...
Dok nas drugovi ex komunisti...pretjecu sa lijeve i sa desne u svim segmentima...
Jedna poljska nema minute recesije od ove protekle krize2008-2014) osim mozda bugara..._(ni oni se nikako rijesti nekih kadrova)..svi su odmakli i to konkretno.
Znaci nije problem demokracija...slobodno tržište i natjecanje...ni EU...na primjeru drugih ocito je, da stvar sljaka.
Nismo mi socijalizam i drugove stavili ad acta...ni u glavi..sve je isto.
Evo danas kako smo izasli iz " pogresne" ideologije(27 godina od tada) ne ovisimo o stranim " inekcijama" od koje koristi imaju samo nacional desnicarski uhljebi i krimosi , koji se odrzavaju na vlasti putem nacionalistickog huskanja koje im je dozvolila demokratija.

Ne nastavljamo danas isto, danas imamo glasanje svake 4 godine, na vlast nam dolaze oni koji su podrzani i finansirani od zapadnih centara moci (tacnije Brisela) da provode njihove zelje,a ne zelje gradjana, pa je apsolutno svejedno ko ce biti na vlasti, svako ce se morati ponasati isto.



Upravo krupni kapital preko demokratije( koju kontrolise) i liberalnog trzista, preko kriza koje kreiraju u svijetu( nacionalizmom, religijskim fanatizmom) ukrupnjava kapital i jede onaj manji, pa nije cudo da nikada na planetarnom nivou nije vladala ovolika socijalna nejednakost, sto naravno ne primjete oni koji su imali srece da se rode u zemljama koje nisu bile ne meti neoliberalne zelje za exploatacijom.

Pogledaj malo kako zive zemlje srednje Amerike ( Honduras, SAlvador, Panama, Nikaragva itd) ili AFrike,Azije , u kojima su instalirane kriminalne vlasti koje se odrzavaju na vlasti tlaceci i pljackajuci svoje narode( kao sto je npr radio Fulgencio Batista u Kubi, kada je Bugsy Siegel bio redovni posjetitelj HAvane, kada su npr prostitucija i kockarnice harale), a jos vise daju prostora stranim neoliberalnim "duhovnim" vodjama da preko njih crpe prirodna bogatstva tih zemalja.

Neki dan mi kod katedrale u SA pridje cukica, (mala pudla,preslatka pitam zenu kako se zove, zena ne konta sta je pitam, skontam da je strankinja, pitam je odakle je, kaze Rumunija)
Kazem joj i zahebancije "zivio CAusesku"!( Nikolai is Alive)
NA to ce ona " Oh Shit, i am his opponent" :D.

Reko " ma salio sam se, jesam Komunista, ali znam sta vam je radio"
Kaze ona " ti mijesas Causeskusa sa Titom, Tito je bio BOG :D.

Pitam je kako vam je danas bez CAuseskusa, nasmija se i rece mi " jos gore" :D.
Samo da te informiram, da covjecanstvo, nikad nije bolje zivjelo i nikad nije bilo manje ratova nego je u aktualnom trenutku.
Druga je stvar protok informacija, nekad i sad.
Razmisli malo o komocijama koje su nam danas minimum a kako se živjelo prije samo 50'''ili cak manje godina.
Nije zivot partija, religija i ideologija...
Meni puca friz za te gluposti.

E jedino ce nas nebriga za okolis dotuci...
Potuči če nas prije svega grabežljivost... :zid

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by posmatrac » 07 Jul 2017, 15:09

storm wrote: 07 Jul 2017, 05:56
posmatrac wrote: 06 Jul 2017, 23:45
storm wrote: 06 Jul 2017, 22:48
Fazlija wrote: 06 Jul 2017, 09:38 Tito je naravno napravio.mnogo gresaka, ali ostaje cinjenica da je njegovo doba vrijeme kada se ovdje najbolje zivjelo. Mozda smo napravili samo Juga, a ne Ferarija... ali Ferari je proizvod talijanskog i industrijskog razvoja od preko 300 godina koji mi nikada nismo imali. Sigurno Juga nismo imali prije Tita, a nemamo ga ni sada. Dakle, jugoslavensko doba je jedina referentna tacka koju ovaj narod uopste ima.
Vjerojatno je tocno, da smo od zemalja, uvjetno rečeno, istocnog bloka (jer to nikad nismo potpuno bili) imali početkom 90ih dobru poziciju...no logican završetak sfrj je bio rat...iz prostog razloga, jer je ta drtava bila na klimavim temeljima...od laznog bratstva, promasene ideologije, pa i ekonomije koja je funkcionirala jedino uz vanjske injekcije...
Sta mi radimo?
Prvo se momacki potucemo....pobijemo, porusimo, ostetimo materije i duše..
Onda nastavljamo isto...jedan narod, jedna partija i sveti nas vodja...ni demokracije ni liberalnog tržišta...
Dok nas drugovi ex komunisti...pretjecu sa lijeve i sa desne u svim segmentima...
Jedna poljska nema minute recesije od ove protekle krize2008-2014) osim mozda bugara..._(ni oni se nikako rijesti nekih kadrova)..svi su odmakli i to konkretno.
Znaci nije problem demokracija...slobodno tržište i natjecanje...ni EU...na primjeru drugih ocito je, da stvar sljaka.
Nismo mi socijalizam i drugove stavili ad acta...ni u glavi..sve je isto.
Evo danas kako smo izasli iz " pogresne" ideologije(27 godina od tada) ne ovisimo o stranim " inekcijama" od koje koristi imaju samo nacional desnicarski uhljebi i krimosi , koji se odrzavaju na vlasti putem nacionalistickog huskanja koje im je dozvolila demokratija.

Ne nastavljamo danas isto, danas imamo glasanje svake 4 godine, na vlast nam dolaze oni koji su podrzani i finansirani od zapadnih centara moci (tacnije Brisela) da provode njihove zelje,a ne zelje gradjana, pa je apsolutno svejedno ko ce biti na vlasti, svako ce se morati ponasati isto.



Upravo krupni kapital preko demokratije( koju kontrolise) i liberalnog trzista, preko kriza koje kreiraju u svijetu( nacionalizmom, religijskim fanatizmom) ukrupnjava kapital i jede onaj manji, pa nije cudo da nikada na planetarnom nivou nije vladala ovolika socijalna nejednakost, sto naravno ne primjete oni koji su imali srece da se rode u zemljama koje nisu bile ne meti neoliberalne zelje za exploatacijom.

Pogledaj malo kako zive zemlje srednje Amerike ( Honduras, SAlvador, Panama, Nikaragva itd) ili AFrike,Azije , u kojima su instalirane kriminalne vlasti koje se odrzavaju na vlasti tlaceci i pljackajuci svoje narode( kao sto je npr radio Fulgencio Batista u Kubi, kada je Bugsy Siegel bio redovni posjetitelj HAvane, kada su npr prostitucija i kockarnice harale), a jos vise daju prostora stranim neoliberalnim "duhovnim" vodjama da preko njih crpe prirodna bogatstva tih zemalja.

Neki dan mi kod katedrale u SA pridje cukica, (mala pudla,preslatka pitam zenu kako se zove, zena ne konta sta je pitam, skontam da je strankinja, pitam je odakle je, kaze Rumunija)
Kazem joj i zahebancije "zivio CAusesku"!( Nikolai is Alive)
NA to ce ona " Oh Shit, i am his opponent" :D.

Reko " ma salio sam se, jesam Komunista, ali znam sta vam je radio"
Kaze ona " ti mijesas Causeskusa sa Titom, Tito je bio BOG :D.

Pitam je kako vam je danas bez CAuseskusa, nasmija se i rece mi " jos gore" :D.
Samo da te informiram, da covjecanstvo, nikad nije bolje zivjelo i nikad nije bilo manje ratova nego je u aktualnom trenutku.
Druga je stvar protok informacija, nekad i sad.
Razmisli malo o komocijama koje su nam danas minimum a kako se živjelo prije samo 50'''ili cak manje godina.
Nije zivot partija, religija i ideologija...
Meni puca friz za te gluposti.

E jedino ce nas nebriga za okolis dotuci...
Logicno je da je globalni tehnoloski razvoj danas veci nego sto je planetarno bio prije 50 godina, a prije 50 godina je bio veci nego prije 100 itd, sto ima najmanje veze sa "svijescu" politicara a ima mnogo vise sa inovacijama "naprednih" ljudi cije patente i pronalaske( posebno ove u 20 i 21 vijeku) je uvijek subvenconirala drzava, tj poreski obveznici(gradjani), pa sto bi rekao Marx " ideje u prakticnom smislu nisu samo rezultat samostalnog nacina ljudskog primisljanja, nego povrsinski odraz nacina proizvodnje koje stimulise i podupire drzava( drustvo)", pa je logicno i da se profit dijeli u skladu sa tim.

Ne bi se slozio da covjecanstvo nikada nije zivjelo "bolje, trenutno je samo 65 miliona izbjeglica na planeti.

http://www.glas-slavonije.hr/336153/1/U ... ikada-veca

Rekao bi i da je trenutno na sceni najveci stepen socijalne nejednakosti ikada na planeti.

http://www.blic.rs/vesti/svet/pravedan- ... na/0ej27fy

Kreiranje ratova od strane krupnih kapitalista je samo jedan od mehanizama koji centralizira profit( prodaja oruzja) ali se do profita dolazi i na razne druge nacine, npr smisjlanjem " laboratorijskih bolesti" koje se guraju u "ciljane" lokacije na planeti(nerijetko AFrika) preko ceka se farmaceustka mafija koja je uvijek u dosluhu sa svjetskom zdravstvenom organizacijom enormno bogati, na racun ljudi koji se dozivljavaju kao pokusni kunici.

http://www.balkanspress.com/index.php/k ... tovi-video

U svakom slucaju svijest politicke ljevice se polako budi, jako mi je zao sto nisam ovih dana prisutan u Hamburgu :zubi ( ovo su samo pocetci)


http://www.telegraf.rs/vesti/2867450-do ... foto-video

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by storm » 07 Jul 2017, 15:21

Vidi, posmatrac...
I ja sam protiv re globalne bagre...koja koristi sve živo i nezivo na putu do cilja
Samo ljevica nije taj put...
Komunizam kao utopija funkcionirati ce kad budemo roboti, liseni pohlepe, zla, zelje za moći...
Inace je u jednoj kini pomrli od gladi tih 65 milijuna koliko je danas izbjeglica...i malo je manje izbjeglica nego sto navodis, ima i migracija, redovitih u tom zbroju...
Uglavnom odosmo od kardelja :oo
I sve te prosvjednike bi pitao...sto kad osvoje vlast?
Anarhija je ok dok si ljut i sa one strane...
Jesi demostrirao kad u jugi nije bilo kave, rize i benzina?
Habibti, ya nour el - ain... :srce

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by posmatrac » 07 Jul 2017, 15:31

storm wrote: 07 Jul 2017, 15:21 Vidi, posmatrac...
I ja sam protiv re globalne bagre...koja koristi sve živo i nezivo na putu do cilja
Samo ljevica nije taj put...
Komunizam kao utopija funkcionirati ce kad budemo roboti, liseni pohlepe, zla, zelje za moći...
Inace je u jednoj kini pomrli od gladi tih 65 milijuna koliko je danas izbjeglica...i malo je manje izbjeglica nego sto navodis, ima i migracija, redovitih u tom zbroju...
Uglavnom odosmo od kardelja :oo
I sve te prosvjednike bi pitao...sto kad osvoje vlast?
Anarhija je ok dok si ljut i sa one strane...
Jesi demostrirao kad u jugi nije bilo kave, rize i benzina?
Koliko se sjecam pred 90te su bile male nestasice i kafe i rize( amogla nas je Kina obezbijediti za 500 godina :zubi ) i benzina, ali generalno one brojke o prosjecnoj plati npr u Hrvatskoj koja je 1978 bila veca za 28% nego danas, i onaj BDP koji je 1986 bio za 7,1 % veci neko ovaj danas, dovoljno govori koliko je samoupravni socijalizam u odnosu na ovo s.anje danas bio napredniji.
Komunizam ti je zavrsna faza na istorijskoj drustveno ekonomskoj skali( neminovnost), i sukladno porastu nataliteta na planetarnom nivou, i globalizmu koji sugerise kapitalizam i koji ce da stvori kontra efekat koji ce da ujedini socijaliste i ljevicare na globalnom nivou, pa ce dolaziti do sve vecih izraza nezadovoljstava masa i reviolucija.
Bitna je stvar da duh " ljevice" ojaca u nekoj jakoj kapitalistickoj zemlji, gdje ga je MARX i zamislio, u SSSru feidalnom je svakako morao propasti( nema Komunizmaili Socijalizma , bez prethodno jakog Kapitalizma)

Ne traze Komunisti anarhiju, nego jaku kontrolu drzave, koja ce osigurati ravnomjerniju i humaniju raspodjelu prihoda.

Pa ok, Kardelj je sve ovo istio mislio kao ja :zubi :ok

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by storm » 07 Jul 2017, 16:31

Male nestasice, kazes? :hihi
Mora da je prema tebi spisan tekst guzonjin sin :oo

Sorry, s moba sam pa jedan copy paste, da se nr ubjedjujemo...


Mitovi i legende

Popularni novokomponirani mitovi kažu da je Jugoslavija bila radnički raj, u kom su svi imali posao i plaću, besplatne stanove, dobro živjeli. Industrija je u njoj cvjetala, i sve je bilo kao u pjesmi Branka Kockice "Na svetu ima jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo".


Jugoslavija je izvozila, gradila tvornice, bolnice, škole, auto ceste, pruge. Svi su bili srednja klasa. Svima je bilo dobro. Potom je došao Tuđman, sve nam oteo, privatizirao, opljačkao, i danas nemamo ništa svoje, nemamo industriju, nemamo svoje banke, goli smo i bosi.

Naravno, ti mitovi su sustavno usađivani u svijest stanovništva već preko dvadeset godina. Bez namjere da idemo u temeljitu analizu, jer za to na internet portalu nema prostora i zahtijeva bar poveći esej ako ne znanstveni rad, pogledajmo što kažu gole brojke i lako provjerive činjenice.

U Jugoslaviji su svi bili zaposleni

Jesu, ako su kupili kartu za München u jednom smjeru. Takvih je bilo preko pola milijuna samo u prvih pet godina nakon što je Tito otvorio granice, u periodu 1968 – 1973., a kasnije im se pridružilo još oko milijun ljudi. Pad nezaposlenosti u tim godinama upravo odgovara broju ljudi koji su – odselili. Službeni podaci o nezaposlenosti u SFRJ kažu: ona se osamdesetih uglavnom kretala oko 15-16%, dakle bila je osjetno veća nego u Hrvatskoj prije krize, i nešto malo manja nego što je to danas. Problem je međutim što je ona eksponencijalno rasla iz godine u godinu, naročito među visokoobrazovanima. Trend rasta nezaposlenosti se jasno vidi iz grafikona.

No nezaposlenost je jako varirala među republikama. Tako je u Sloveniji bila na razini tzv. prirodne nezaposlenosti, oko 4-5%, u Hrvatskoj se uglavnom kretala između 8 i 9%, dok je na Kosovu dosizala nevjerojatnih 57%, a u Bosni i Hercegovini se nakon 1983. nije spuštala ispod 20%!

Nekoliko konkretnih brojki: u Hrvatskoj je službena nezaposlenost 1988 iznosila razmjerno niskih 8,5%, a dvije godine kasnije, u posljednjoj godini prije rata, 8,6%. U Sloveniji je te godine iznosila, opet po podacima SFRJ, 4,8%, a u Srbiji oko 16,8%, dok je u BiH dosezala 20,6%. To su brojke koje je Susan Woodward iznijela u svojoj knjizi, bazirane na statističkom godišnjaku Jugoslavije.

Reklo bi se, dosta bolje nego danas, bar što se Hrvatske tiče. Međutim, postoje nezgodne činjenice koje malo mijenjaju te brojke. Posljedica je to fenomena na koje se osvrnula Woodward, ali i Mencinger u knjizi “Otvorena nezaposlenost i zaposleni bez posla”. Kao prvo, oni su došli do podatka da je, pored 268.000 službeno nezaposlenih 1968. godine, kad je nezaposlenost službeno iznosila samo 7,2%, postojalo još bar 135.000 osoba koje su aktivno tražile posao ali nisu bile zavedene na birou. Do sredine osamdesetih, broj službeno nezaposlenih se popeo na preko milijun, a uz to je postojalo još oko 400.000 osoba koje nisu bile zavedene na zavodu. Da stvar bude još gora, latentna nezaposlenost u poljoprivredi je iznosila nevjerojatnih 1.400.000 ljudi, jer je Jugoslavija članove obitelji seoskih gospodarstava vodila pod zaposlene.

No, to je manji problem. Sve studije, domaće i strane, su upućivale da u Jugoslaviji postoji ogromna skrivena nezaposlenost, kao posljedica “političkog zapošljavanja”. Naime, postojao je, prema svim istraživanjima, višak zaposlenih koji je iznosio 20-30% radne snage, zavisno od autora studije i godine kad je istraživanje vršeno. Radilo se o ljudima koji su samo na papiru imali radno mjesto, ali su zapravo bili čisti “tehnološki višak”, balast. To je bilo naročito izraženo u velikim državnim sistemima koji su služili i kao socijalni amortizer. Mnogi su bili zaposleni samo statistički, a u stvarnosti nisu dolazili na posao, ili su jednostavno sjedili na radnom mjestu, ne radeći ništa. Osamdesetih su sve češći postali “prinudni godišnji” neplaćeni odmori, koji su znali potrajati po godinu i više dana.

Kao posljedica toga, nezaposlenost među mladima i visokoobrazovanima do 25 godina je bila u svjetskom vrhu – 1985 godine je čak 59,6% nezaposlenih bilo mlađe od 25! Naime, u Jugoslaviji niste mogli ostati bez posla ma kako ste loši bili, ili podkvalificirani. Ali posljedica je bila ta da mladi nisu mogli naći posao. To jest, jesu, ako su bili spremni iskeširati desetak tisuća maraka za radno mjesto na Ininoj crpki, što bi se krađom goriva vratilo za manje od godinu dana. Ili jednostavo otići van. Znalo se: bez dobre veze je bilo gotovo dobiti naći posao, naročito u velikim firmama. Jednom kad ste ga našli, niste morali ništa raditi.

U konačnici, puna zaposlenost u Jugoslaviji je mit. Nezaposlenost je bila među većima u svijetu, a prikrivala se masovnim odlaskom na bauštele u Njemačku i, ponajviše, zapošljavanjem preko veze na fiktivna i nepostojeća radna mjesta (“direktore, imam jednog malog, ekonomiju je završio, stavi mu negdje jedan stol nek nešto radi”), dok je plaća u mnogim firmama do sredine osamdesetih spala na razinu socijale: prosječna radnička plaća je tih godina bila stotinjak dolara, što su zaposleni nadoknađivali krađom i velikim socijalnim povlasticama. Stvarna nezaposlenost je bila otprilike na sadašnjoj razini – i mnogo veća nego u godinama prije krize.

Jugoslavija je imala samo 20 milijardi dolara duga, mi danas imamo mnogo više

Da, samo je tih 20 milijardi, koliko je dug iznosio krajem sedamdesetih, iznosilo preračunato u kupovnu moć otprilike kao današnjih stotinu milijardi. Tada ste naime u Americi kuću mogli kupiti za nekoliko desetaka tisuća dolara, a novi VW Golf za 7.995 dolara.

No problem duga Jugoslavije je bio u nečem drugom: dolar je, kad je Jugoslavija uzimala kredite, vrijedio oko 1,7 maraka – dugi niz godina je bio zacementiran na tom tečaju. Dolaskom Reagana na vlast, dolar naglo skače na tri, u jednom trenutku čak četiri marke! A kamate su istovremeno drastično rasle. Jugoslaviji se doslovce dogodio scenarij onih koji su uzimali kredite u “švicarcima”. Glavni izvor deviza Jugoslaviji su bile marke od turizma, i devizne doznake gastarbajtera – također u markama. A dug je bio denominiran – u dolarima. Dug se u markama uvišestručio za nekoliko godina, iako je na papiru, u dolarima, ostao isti.

Kako je to izgledalo u brojkama? Jugoslavija je sedamdesetih krenula u snažan razvojni ciklus, i krenula se zaduživati. Na početku velikoga zaduženja Jugoslavije cijena kapitala bila je povoljna. Na svjetskomu tržištu novca kamatna se stopa kretala: 1975. – 5,8%, 1976. – 5,1%, 1977. – 5,5%. Dotad su dugovi Jugoslavije narasli na devet i pol milijardi dolara.

No, potkraj 1978. godine zbio se radikalni preokret na tržištu novca i kapitala. Vlada SAD-a promijenila je monetarnu politiku zadržavši i dalje kontrolu nad emisijom novca, a ispustivši kontrolu nad kamatama koje su u 1978. skočile na 8,8%, u 1979. na 12,1%, u 1980. na 14,2%, a u 1981. na lihvarskih 16,8%, dakle, cijena se novca Jugoslaviji povećala gotovo trostruko. Istovremeno, dugovi su rasli: 1977. – 9,540 milijardi dolara, 1978. – 11,833 milijardi, 1979. – 14,952 milijardi, 1980. – 18,395 milijardi, 1981. – 20,804 milijardi dolara; dakle, u godinama vrtoglavoga skoka kamata nominalni dug se više nego udvostručio, a u markama učetverostručio.

Istodobno je inflacija 1981. dosegla 45%, i krenula u nezadrživ rast koji je do Markovića narastao na preko 1000% godišnje, doprinoseći osjećaju bijede i beznađa. S tržišta je nestala skoro sva uvozna roba, zemlja nije bila u stanju plaćati uvoz nafte, opreme i sirovina, nastali su prekidi u proizvodnji, počelo se s mjerama poput vožnje par nepar i bonova za gorivo – nastupila je ekonomska kriza koja će trajati do raspada Jugoslavije.

Potkraj 1979, uoči izbijanja krize, savezna vlada je odlučila devalvirati dinar za oko 30% kako bi stimulirala izvoz, a poskupila uvoz kao odgovor na katastrofalni trgovinski deficit i goleme otplate dugova. Smrtno bolesni Tito nije odobrio devalvaciju jer je smatrao da to škodi ugledu zemlje, pa je, prema Bilandžiću, rekao delegaciji savezne vlade: “Lako je vama devalvirati. To se može i s pola mozga, a gdje vam je bila pamet da ste dopustili da do toga uopće dođe.”

Mjesec dana nakon Titove smrti, u lipnju 1980., savezna vlada je devalvirala dinar za 30%, a zatim će se devalvacije redati jedna za drugom sve do raspada Jugoslavije.
1983. Jugoslavija je službeno bankrotirala, iako to nikad svojim građanima nije objavila (no objavili su drugi), te prestala plaćati sve obaveze prema inozemstvu, što je rezultiralo golemim nestašicama.

Jugo­sla­vija je, dakle, 1991. godinu doče­kala s oko 20 mili­jardi dolara duga. Njen dug se prodavao za 30 centi za dolar, dakle smatrao se nenaplativim. Pret­hodno joj je Među­na­rodni mone­tarni fond uma­njio dug za 1.8 mili­jardi jer zemlja jed­no­stavno nije imala sred­stava za vra­ća­nje ni kamata, a kamoli glav­nice. Usto je SAD, u očajničkom pokušaju da spriječi rat i raspad države, Markoviću dala besporvratno oko 3,5 milijardi dolara kako bi stabilizirao dinar, no taj novac se istopio u šest mjeseci. Ovom je pret­ho­dilo neko­liko desetljeća izgrad­nje eko­no­mije čija je struktura bila takva da joj je opsta­nak zavi­sio baš od stal­nog pove­ća­nja vanjskog duga! Upravo suprotno danas popularnim mitovima, ekonomija Jugoslavije nije bila zasnovana na dobiti industrije – nje nije bilo, naprotiv, cjelokupna industrija Jugoslavije je radila s gubitkom, već isključivo na zaduživanju, deviznim doznakama radnika u inozemstvu i turizmu.

Gra­fi­kon pri­ka­zuje ukupni dug Jugo­sla­vije od 1961. do 1980. i liniju kojom se može aprok­si­mi­rati trend kre­ta­nja ukup­nog duga, koji je eksponencijalan! Po ovom trendu, ukupni dug se uve­ća­vao za oko 17.6% svake godine u tom dva­de­set­go­di­šnjem peri­odu. Da se se taj tempo rasta nasta­vio i nakon 1980., ukupni dug bivše SFRJ bi danas izno­sio nevjerojatnih 6 tisuća mili­jardi dolara. Ukupni godi­šnji bruto domaći pro­i­zvod (BDP) svih biv­ših jugo­slo­ven­skih repu­blika danas iznosi ukupno oko 200 mili­jardi dolara, a ukupan dug oko 140 milijardi. Ovo jasno govori da je rast duga kakav je bio između 1961. i 1980. bio jed­no­stavno neodrživ. Tito je, reklo bi se, ipak umro na vrijeme.

Jugoslavija je izvozila i imala snažnu industriju

Je, ali u bajkama. Industrija je zapravo bila potemkinovo selo. Ako pogle­damo uku­pan jugo­slo­ven­ski trgo­vin­ski defi­cit tokom sedam­de­se­tih godina pro­šlog stoljeća, vidimo da on ubr­zano raste između 1970. i 1980., unatoč brojnim ograničenjima uvoza i ogromnim carinama.

U brojkama, to je izgledalo ovako: Trgovinski deficit – dakle razlika uvoza i izvoza – je 1977. iznosio 4.4 milijarde dolara, 1978. 4.3 milijarde, 1979. 7.2 milijardi; pokrivenost pak uvoza izvozom padala je: sa 66,2% u 1976. na 54,6% u 1977. i na 48,5% u 1979. Danas je ta razlika čak i nešto manja, i to službeno. Neslužbeno, deficit je, kad se doda sitni prekogranični šverc, bio i osjetno veći. U Jugoslaviji su svi nešto sitno švercali – kavu iz Graza, traperice iz Trsta, računala čiji je uvoz bio zabranjen. Savezna vlada se protiv toga pokušala boriti zabranama uvoza, obaveznim depozitom za odlaske u inozemstvo… bez uspjeha.

Jedan dio te razlike bio je, kako sam već naveo, pokri­ven dozna­kama emi­gra­nata. Na pri­mjer, ukupne doznake emi­gra­nata su 1971. izno­sile 1.3 mili­jarde dolara, a 1972. 2.1 mili­jardu. Ipak, pri­ljev strane valute kroz kre­dite i doznake emi­gra­nata nije bio dovoljan da pokrije sav trgo­vin­ski defi­cit i spriječi odljev deviza iz Jugo­sla­vije.

Ekonomska kriza osamdesetih je otkrila svu bijedu ekonomskog sustava Jugoslavije. Indikator vrlo niske izvozne snage privede je podatak da je 1978. izvoz po glavi stanovnika bio svega 259 dolara, dok je u Grčkoj bio 362, u Španjolskoj 358, Italiji 987, Austriji 1.628 itd.

Standard je pao u razdoblju 1979-1984 34%, a mirovine čak 40%, investicije su smanjene s 34% društvenog proizvoda u 1980. na 29,6% u 1981, na 27,2% u 1982, na 23,2% u 1983. i na oko 19,5% u 1984. i početkom 1985.



I za kraj: godišnji gubici poduzeća u Jugoslaviji su iznosili, 1989. godine, 15% BDP-a!. Toliko o tome da je Jugoslavija živjela od industrije. U stvari, industrija je živjela od gastarbajtera i turizma…. a najviše od stranih kredita. U posljednjoj fazi Jugoslavije, kad zaduživanje više nije bilo moguće, prešlo se na inflatorno financiranje gubitaka, tj. tiskalo se sve više novčanica kako bi se isplatile plaće, što jasno nije riješilo ništa, osim što je onemogućilo regularno poslovanje i razvilo crno tržište do neslućenih razmjera.

Dramatičan pad standarda, bez presedana u Europi, ipak nije doveo do većih socijalnih nemira iako je Jugoslaviju osmadesetih zahvatio val štrajkova, zbog socijalnih ventila poput vrlo čestih bolovanja, invalidskih mirovina, substandardnog rada (“kakva plata takva vrata”, “ne mogu oni mene tako malo platiti kako ja mogu slabo raditi”), “sive ekonomije”, rasprostranjenih krađa iz firmi i masovnog neplaćanja računa kao jednog aspekta erozije građanske discipline i raspada pravnog sistema.

Usto, mračna strana jugo-ekonomije je što je stvoreno je izuzetno malo robnih marki koje su išta značile na svjetskom tržištu. Tehnološka osnova je ostala niska: sve što se radilo, radilo se po licenci. Relativno mali broj gotovih proizvoda u socijalističkoj Jugoslaviji je bio rezultat ikakve domaće pameti. Malo je poznato da je opjevani Jugo bio odbačeni Fiatov projekt nasljednika Fiata 127, koji je dan “socijalističkoj braći” u ranoj fazi razvoja, obzirom da je u startu ocijenjen tehnološki zastarjelim i dizajnerski promašenim. Jugo – inženjeri su ga pustili na tržište bez pravog razvoja, za koji nisu imali ni novca ni znanja, a Talijani se vratili za crtaće daske i stvorili prvi Uno. Tako je bilo manje više i sa svim ostalim.

S druge strane megalomanske ideje odnijele su milijarde. Kao primjer, tenk M-84 rađen je po sovjetskoj licenci u „Đuri Đakoviću”, „Goši” i MIN-u. Ukupni troškovi osvajanja proizvodnje ovog tenka koštali su SFRJ preko tri milijarde tadašnjih dolara, bez da je ikad vraćeno išta od tog novca. Bila je to cijena glupog nacionalnog ponosa Jugoslavena.

Veliki izvozni uspjesi s brodovima poput Amorele i Izabele? Penali koje je Brodosplit platio zbog višemjesečnog kašnjenja s isporukom su doveli do toga da je taj posao bio – čisti gubitak, koji se mjerio u desecima milijuna dolara… ali ti brodovi su i danas “ponos jugoslavenske izvozne industrije”. Opet, prilično skup ponos. Glad za devizama za otplatu dugova dovela je do toga da se izvozilo pod svaku cijenu, po cijenama osjetno nižim od troškova proizvodnje. Razliku su, jasno, plaćali građani SFRJ plaćajući domaće proizvode mnogo skuplje od cijene po kojoj su se isti mogli nabaviti u susjednoj Austriji.

Tijekom 1980-ih postojala je i megalomanska ideja da se proizvede avion radnog naziva NA („novi avion”, „nadzvučni avion”), bez vizije koliko će koštati i kome će se prodati pored jake konkurencije iz SAD, Sovjetskog Saveza, Velike Britanije i Francuske. I unatoč tome što je prethodnik “Orao”, zapravo francuski stari Mirage za koji su Rumunji dobili licencu zbog bliskih veza s Francuskom, s Rolls Royce motorom, ubijao pilote jednog za drugim i bio leteći mrtvački sanduk.

Općenito, tvornice su se gradile bez ideje o ekonomskoj isplativosti i bez svijesti da proizvod, u konačnici, nekom treba i prodati, i to u određenoj količini i po određenoj cijeni, da bi se zaradilo. Epitom takvih ulaganja je bila tvornica glinice u Obrovcu, koja je progutala stotine milijuna dolara, da bi bila zatvorena nakon samo nekoliko mjeseci. Drugi dobar primjer je Agrokor “babe” Abdića, koji se financirao izdavanjem mjenica bez avala i pokrića, te tako održavao privid rasta.

Danas ljudi rado pamte sedamdesete kad je standard je rastao zahvaljujući zaduživanju i usmjeravanju sredstava u javnu potrošnju. Upravo zato se jugonostalgičari prisjećaju „zlatnih sedamdesetih”. Međutim, taj umjetni rast je doveo do najveće krize u povijesti Jugoslavije, koja ju je i odnijela s povijesne scene. Industrija u koju se ulagalo nije donijela očekivanu dobit, naprotiv, pokazala se kao kamen oko vrata.

U konačnici, mnogi će reći da je Tito ipak razvio i industrijalizirao zemlju. Međutim to baš nije tako. Nacionalni dohodak po glavi stanovnika 1973. godine u Jugoslaviji je iznosio je 57 posto europskog prosјeka, dok je npr. 1938. godine iznosio 50 posto. Taj neodrživi razvoj na kreditima se vratio kao bumerang. Ubrzana poslijeratna industrijalizacija (kao mjera razvoja) po cijenu devastacije sela, “izvoz” na Zapad stanovništva u najboljoj stvaralačkoj snazi, povećavanje regionalnih razlika i neracionalno zaduživanje zemlje doveli su do toga da je već osamdesetih godina prošlog stoljeća jugoslovenski nacionalni dohodak po glavi stanovnika pao ispod 50 posto europskog prosјeka. Dakle: još prije rata i pada komunizma, koji je otpuhao ostatke ekonomije, vratili smo se tamo gdje smo bili – prije Drugog svjetskog rata. A u odnosu na ono gdje smo bili u Austro ugarskoj, kad se Hrvatska počela ubrzano industrijalizirati paralelno s većinom drugih država i kad su osnovane rafinerije i luke i sagrađena većina cesta i pruga, smo napravili korak unatrag.

Mnogi danas žale za socijalističkim tvornicama, međutim one su bile mrtve već prije nego što su devedestih došli lešinari. Nestanak socijalističkog tržišta i bankrot socijalizma kao globalnog projekta ih je dotukao, zadao im konačni udarac – i to je dobro, jer smo na primjeru brodogradilišta, koja su nam iz džepova izbila tridesetak milijadi kuna u zadnjih dvadesetak godina, ili sanacije banaka, vidjeli što se događa s poduzećima koja nisu privatizirana. Da je Brodotrogir odmah nekom dan makar i badava da se tamo sagradi marina i hotel, bilo bi bolje. Netko bi možda zaradio na turizmu kakav novac, platio nešto poreza, i poštedio nas spašavanja mrtve industrije na životu novcem poreznih obveznika. I nemojte misliti da je netko namjerno “uništio proizvodnju”. Ona je propala već davno. Kao uostaom i u Detroitu, Glasgowu i drugim nekad jakim industrijskim, a danas propalim gradovima… Jednostavno, pojavile su se novi igrači i nove tehnologije, a mi nismo vladali ni starima.



Jugoslavija je gradila auto ceste, stanove, bolnice, pruge…

Pozitivne strane socijalističke Jugoslavije je što je ulagala u obrazovanje, zdravstvo, kulturu i infrastrukturu. Ipak, tu treba napomenuti par stvari. Prvo, Jugoslavija je u 45 godina uspjela sagraditi 45 kilometara auto cesta. Za cestu do Splita smo dali samodoprinos, međutim su sredstva preusmjerena u prugu Beograd – Bar, a auto cesta proglašena “nacionalističkom”. I sve zato da bi se promet iz Rijeke prebacio u Bar, o hrvatskom trošku… a pruga smo u Hrvatskoj devedesete, u kilometrima, imali manje nego 1939!

Tito je možda gradio bolnice, ali ih sigurno nije gradio u Zagrebu, čija se populacija uvišestručila tijekom 35 godina njegove vladavine. Zadnju prije njegove smrti je sagradio Pavelić (Rebro). A nije ih gradio ni u Rijeci, gdje se građani i dalje liječe u bolnici iz austro ugarske. Istina, platili smo dva samodoprinosa za sveučilišnu bolnicu u Zagrebu koja nikad nije sagrađena…

Zdravstvo je bilo besplatno, na papiru. U praksi, lijekova osamdesetih kao i ničeg uvoznog nije bilo, Zagreb je imao jedan jedini uređaj za dijalizu koji je češće bio u kvaru nego što je radio, a ako ste htjeli na operaciju bez da čekate tri do pet godina, morali ste dati mito doktoru, ili imati dobru vezu u bolnici.

Istina, gradili su se stanovi. Ali, isti takvi stanovi su se gradili za sirotinju u američkim crnačkim četvrtima ili u Engleskoj. Mit o jakoj srednjoj klasi? Ta “srednja klasa” je živjela poput Del Boy Trotera iz “Mućki”, od sitnog šverca i na 17. katu nebodera u socijalnom stanu od 50 kvadrata! A Del nije bio nikakva “srednja klasa” (to su ipak liječnici i pravici). Nije bio čak ni radnička klasa. Bio je – socijalni slučaj. Usto, mnogi ni takav stan nisu dobili… ali su platili nečiji tuđi. Jer bi sin od direktora uletio na listu, temeljem bodova na članstvo u partiji i kojekakvih.. pa, mućki.

Školstvo je također bilo upitne kvalitete, s izuzetkom par boljih tehničkih škola poput ETF-a (danas FER), PMF-a i strojarstva u Zagrebu. Društvene i humanističke znanosti su posve zanemarene i ideologizirane, relevantna literatura nije prevođena iz ideoloških razloga, FFZG je bio ustanova za partijsku indoktrinaciju gdje su sinovi članova partije mogli steći diplomu, a svjedodžbe legendarnih sveučilišta poput “Đure Pucara Starog” u Banja Luci ili “Džemala Bijedića” u Mostaru su se, ako ste bili dovoljno visoko u partiji, mogle dobiti poštom uz odgovarajuću naknadu. (“Čuj direktor si, druže, nije red da imaš četiri razreda osnovne, daj da ti sredimo diplomu, javi se onom profesoru u Bihaću…”)

U konačnici, Jugoslavija je, unatoč “besplatnom” školstvu, imala tek oko 8-9% visokoobrazovanog stanovništva među radnom snagom. Točan broj nije moguće dati, zbog manjkave evidencije koju je Jugoslavija vodila. Za srednje razvijenu državu, minimum je oko 20%. Današnja Hrvatska je na oko 18%, prema procjenama.

Iz svega navedenog, moglo bi se komotno reći da Jugoslavija nije bila u stanju riješiti niti jedan životni problem svog stanovništva, od građevnih dozvola i vođenja gruntovnice, javnih usluga, opskrbe gorivom i strujom, do osiguravanja održive ekonomije koja bi mogla funkcionirati bez zavisnosti o stranom novcu i tehnologiji. Što ne znači da jugonostalgija nema svoje temelje, ali oni svakako nisu u sferi realne ekonomije, niti realnosti općenito.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by posmatrac » 07 Jul 2017, 16:39

Jbg Storme , kopiranjem ovog predugackog texta koji je sigurno djelo nekog ekonomskog " analiticara" bliskog Plenkovici u HAsanbegovicu neces sigurno uticati na budjenje socijalisticke svijesti u svijetu, sto se vidi i u ovom primjeru Njemacke, a upravo je ekonomski jaka drzava kao sto je to Njemacka idealno " mjesto" za pocetak borbe priotiv globalizma i protiv neloliberal kapitalizma koji trenutno hara planetom.

Evo malo komparacije izmedju hrvatske privrede za vrijeme Juge i danas.

Hrvatska u Jugoslaviji ostvarivala bolje gospodarske rezultate nego danas

Hrvatska se bolje snašla u sklopu Jugoslavije, nego u vremenu kad se potpuno osamostalila. U sklopu SFRJ, ostvarila je najviše stope rasta BDP-a u svojoj novijoj povijesti – od 1952. do 1965. godišnje čak 9,5 posto

Da nije bilo komunizma, gdje bi Hrvatskoj bio plafon? Ne bi li već davno bila razvijenija od Austrije i Švicarske? Ne bi li bila među deset najrazvijenijih na svijetu? Odgovor na ta pitanja nad pitanjima, u ime sve većeg broja izbezumljenih pod ovim dijelom neba, izgovorio je prije koji dan na jednom stranačkom skupu hrvatski ministar vanjskih poslova, Goran Jandroković.

Jer, kako reče, »da nije bilo komunizma i 45 godina gušenja poduzetništva, te gušenja demokratske svijesti, Hrvatska bi se puno snažnije razvijala i napredovala, pa bi vjerojatno i naš životni standard bio na razini Austrije i sličnih zemalja«.

Ali, povijesna je činjenica, da komunizma, u izvornoj Marxovoj verziji, u Hrvatskoj (kao ni u Jugoslaviji, ili u SSSR-u) nikad bilo nije, te da je i u hrvatskom slučaju bila riječ samo o posebnoj, nacionalnoj verziji socijalizma, koji je svoje vrhunce iskazao u formi samoupravljanja i društvenog vlasništva.

Nezaposlenost udvostručena
Hrvatska je u socijalizmu bila zemlja visoke zaposlenosti i niske nezaposlenosti, dok je – otkako je prešla na liberalni kapitalizam – postala zemljom niske zaposlenosti i visoke nezaposlenosti. Davne 1952. zaposlenih je bilo oko 500.000 osoba, a nezaposlenih samo 14.000 osoba, dok su mnogi ostali tada bili u seoskim, obiteljskim gospodarstvima, ili u oružanim snagama (tijekom sukoba Tita sa Staljinom i tijekom tršćanske krize). Prijelomne 1971. godine nezaposlenih je u Hrvatskoj bilo samo 40-ak tisuća (jer su mnogi posao nalazili i na »privremenom radu« u inozemstvu), a iduće prijelomne, 1990., »samo« 160.000 osoba. Danas ih je u samostalnoj, demokratskoj, proeuropskoj i tržišnoj Hrvatskoj oko 300.000 osoba (iako se broj stanovnika u međuvremenu smanjio gotovo za 400.000 osoba!), a krizi se i depresiji ne nazire kraj.

Iako nije mudro uspoređivati različita povijesna razdoblja, zbog njihovih tehnoloških posebnosti, činjenica je da je mala i tobože porobljena Hrvatska u eri socijalizma ostvarivala znatno bolje gospodarske rezultate nego u eri liberalnog kapitalizma, kad je postala tobože posve slobodna, demokratska i europski usmjerena zemlja.

Kobno nazadovanje
Usporedit ćemo hrvatske domete u dva poslijeratna razdoblja: nakon Drugog svjetskog i nakon Domovinskog rata, te razabrati u kojem je gospodarskom i ideološkom sustavu Hrvatska postigla bolje krajnje rezultate: da li u socijalizmu ili u kapitalizmu, i to ne samo prema sebi samoj, nego i prema zemljama u tadašnjem konkurentskom okruženju.

Prvi je nalaz da je hrvatski BDP, procjenjivan u granicama današnje Republike Hrvatske, u Domovinskom ratu pretrpio veću štetu nego u Drugom svjetskom ratu, iako je i u jednom i u drugom ratnom slučaju bila riječ o golemim gospodarskim gubicima.

Drugi je nalaz da je nakon Drugog svjetskog rata, unatoč Titovom razlazu sa Staljinom i odbijanju Marshallova plana, osobito u razdoblju od 1952. do 1965. godine, Hrvatska ostvarivala visoke stope rasta BDP-a, usporedive sa kineskim stopama rasta unazad 20 godina, dok je Hrvatska nakon Domovinskog rata bila zemlja koja je sav svoj novi razvoj temeljila na rasprodaji državne imovine te na prekomjernom uvozu i zaduživanju u inozemstvu.

I treći, krunski je nalaz, da je u novim, prosperitetnim tehnološkim okolnostima, Hrvatska nakon prijelaza sa socijalizma na kapitalizam počela kobno nazadovati, što joj se nije događalo u socijalističkoj eri.

Povijesna je činjenica da su na guranje Hrvatske u gospodarsku depresiju – i tijekom njemačko-talijanske agresije iz Drugog svjetskog rata i tijekom miloševićevske agresije iz vremena Domovinskog rata – presudno utjecale te vanjske, ratne okolnosti, dok su krajni uzroci najnovije teške gospodarske depresije, koja je izbila potkraj 2008., pretežno iz domaćih, mirnodopskih izvora: bezglava, višegodišnja rasprodaja najkvalitetnije državne imovine, začinjena korupcijom na najvišim razinama vlasti, i enormno zaduživanje u inozemstvu radi financiranja prekomjerne domaće potrošnje.

Povijest je, stoga, svjedok da se Hrvatska bolje snašla u sklopu Jugoslavije, nego u vremenu kad se potpuno osamostalila. Dok je bila u sklopu SFRJ, ostvarila je najviše stope rasta BDP-a u svojoj novijoj povijesti: u razdoblju od 1952. do 1965. čak od prosječnih 9,5 posto, što je usporedivo sa najnovijim kineskim, svjetski liderskim stopama rasta unazad 20 godina!

Prema podacima iz knjige dr. Jakova Sirotkovića (osnivač Ekonomskog instituta Zagreb, potpredsjednik savezne vlade 1970. – 1974. i predsjednik hrvatske vlade 1974. – 1978., te akademik i predsjednik JAZU i HAZU od 1978. do 1991.), pod naslovom »Hrvatsko gospodarstvo«, od 1948. do 1989. prosječna godišnja stopa rasta BDP-a u Jugoslaviji i Hrvatskoj iznosila je pet posto, a prosječna stopa rasta BDP-a po stanovniku 4,2 posto.

Kroz cijelo to razdoblje udjel hrvatskog u jugoslavenskom BDP-u iznosio je oko 27 posto, s tim što se razina hrvatskog BDP-a po stanovniku povećala sa 20 na 30 posto iznad jugoslavenskog prosjeka. Taj je razvoj bio brži od svjetskog i europskog prosjeka, pa su i Hrvatska i cijela SFRJ ostvarile značajan rast, te od zaostale agrarne ekonomije prerasle u srednje razvijene industrijske zemlje.

Markovićevo čudo
Od 1974. do 1979. Hrvatska je ostvarivala viši udjel investicija u BDP-u od Japana, koji je tada bio u svom velikom zamahu, i to bez rasprodaje vlastite imovine i pretjeranog zaduživanja u inozemstvu. Dužnička kriza, koja je pogodila i SFRJ i Hrvatsku potkraj 1981. bila je umjetno izazvana (nakon što Ina nije platila na vrijeme račun za jedan tanker nafte), da bi Zapad testirao koliko je Jugoslavija poslije Tita funkcionalna državna zajednica i zatim joj nametnuo prvi stand-by sporazum sa MMF-om.

Zato je i bez Tita, Hrvatska – koja je tom dužničkom krizom bila pogođena jače od ostalih republika u sklopu SFRJ – u vrijeme kad joj je premijer bio Ante Marković, iz tadašnje plitke dužničke drame izašla za manje od dvije godine, dok će za izlazak iz sadašnje, čekati najmanje deset godina.


KAzes ljevica nema buduscnosti, pa mi reci sta ima buducnosti, desnica i fasizam kao jedan od glavnih orizja neoliberalnog kapitalizma.

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by storm » 07 Jul 2017, 16:49

Da razjasnimo...neces ni ti mene uvjeriti tim besmislicama...
Drugo...hrvatska nije jos nikako dosla do liberalnog kapitalizma...točka
Rodjacki hdz kapitalizam to nije.
Trece...gdje smo, sta smo i koliko smo zaostali ...vidjeli smo 1991 kad smo izasli van hermetickog kruga sfrj...slovenija ajd i nekako...hrvatska lose...ostalo koma...
Ne zezaj me...fico nije golf ma kako tebi bio simpa :love
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by storm » 07 Jul 2017, 16:53

Tko ti je ispricao da je desnica i nacionalizam glavno orudje liberalnog kapitalizma?
Upravo tamo ne mogu ni prismrditi...
Nesto je sad bilo populizma u vrtlogu sa migrantskom krizom i opce geopolitikom ali su lagano popusili u konačnici...
Ne prosipaj spinove
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by Socrates » 07 Jul 2017, 16:53

Ne zloputrebljavajte riječ "anarhija", bar ne u ovom kontekstu, jer anarhija je kada se priča o uredjenju ljudske zajednice stanje visoke svijesti, i možda jedini put naprijed ako ne želimo da završimo u nekoj nuklearnoj kataklizmi.

Noam Chomsky piše o anarho-sindikalizmu, gdje imamo pomiješanu privatnu inicijativu sa pravednom raspodjelom. Uporedjuje to sa izraelskim kibutzima, u jednom od kojih je i živio neko vrijeme, ali ga je napustio jer nije mogao da trpi ekstremne stavove prema Palestincima.

Pisao je i o Kataloniji, gdje su za vrijeme građanskog rata u Španjolskoj pokrenute anarho-sindikalne zajednice od strane gradjana. Uništene su zajednickim djelovanjem takozvanih komunista, financiranih od SSSR-a, i fašista. Oni se udruže kad vide zajednicki interes i opasnost po njihove mračne ideologije.

Razvoj ljudskog društva uopste nikad nije bio vezan za državu nego za privatnu inicijativu. Država je preuzimala sve izume i dostignuca, kada su već pokazali potencijal i, skoro redovno, ih zloupotrijebljavala, uglavnom u vojne svrhe. Čak i na primjeru Jugoslavije se može to vidjeti.

Komunista koji se zalaže za jaku državu je apsurd. Apsurd ili ne, vidjeli smo gdje to vodi, a Bakunjin, inace anarhista, je to i predvidio.

Ljudsko društvo je već imalo neku formu komunizma u takozvanoj prvobitnoj zajednici. Kao i svaki komunizam, i taj je bio ograničen na puko preživljavanje, nepostojanje pojedinca i na otimanje svega od drugih, ako nisi u stanju sam da ulovis srnu ili drugu zivotinjku. Sam po sebi, kao i svaki komunizam, ni taj nije bio u stanju da kreira višak, nego sto si ulovio to si i pojeo. Pa sutra opet isto.
. . . . . . . . .

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by posmatrac » 07 Jul 2017, 16:58

Nije ni ono sto je bilo u SSSru i Rumuniji Komunizam, koji zapravo jos uvijek nikada nigdje nije zazivio :ok

Znam vrlo dobro razliku izmedju Fice i Golfa jer je golfove proizvodio sarajevski TAs :zubi

Ne radi se o nikakvom pokusaju uvjeravanja( misli sta hoces) nego o neminovnostima koje ce se sigurno desiti, ma sta mi licno zeljeli ili ne zeljeli.

U Hrvatskoj je neoliberalni kapitalizam(kao i u Bosni , Srbiji itd) jos od sredine 90tih, od kada su se pocele iz Brisela finansirati njihove sluge olicene u redovima nacional "demokrata" da sto vise zaduze i razhebu ekonomski ove prostore.

Ne kontam kako ti moze biti draze da te u Srbiji ili u Bosni gledaju poprijeko( da te nedaj Boze neko ubije) jer si Hrvat ili Slovenac,a ne odgovara ti da su ljudi okrenuti gradjanskoj ljevicarskoj opciji i da si svugdje prihvacen porije svega kao covjek :ok ( ali hajde, imas pravo na svoj stav)

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by posmatrac » 07 Jul 2017, 17:04

storm wrote: 07 Jul 2017, 16:53 Tko ti je ispricao da je desnica i nacionalizam glavno orudje liberalnog kapitalizma?
Upravo tamo ne mogu ni prismrditi...
Nesto je sad bilo populizma u vrtlogu sa migrantskom krizom i opce geopolitikom ali su lagano popusili u konačnici...
Ne prosipaj spinove
Mora mi neko "ispricati" da bi uvidio 20godisnju pljacku ovih prostora od strane poslusnika "MMfa" i " svjetske banke" koja odrzava na vlasti takve garniture kriminalaca koji ce na kraju prodati prirodna bogatsva ex Jugi banana republika bez ispaljenog metka, ali ce licno sebe materijalno obezbijediti.

"Neoliberalizam je fasizam"

Podsjetimo se na nekoliko nespornih činjenica. Preko 90% svjetskog kapitala u vlasništvu je manje od jednog procenta ljudske populacije. Od sedam milijardi žitelja planete broj onih koji dnevno žive sa manje od dva dolara popeo se na 2,7 milijardi sa tendencijom porasta siromaštva. Jedna milijarda ljudi planete svako veče gladna ode na spavanje. Preko 2,5 milijarde nemaju priliku okupati se u ličnom ili porodičnom kupatilu. Broj nezaposlenih se permanentno uvećava. Bogatstvo i luksuz manjine rastu geometrijskom progresijom. Ali, uz opšte siromašenje populacije planete, njih 6,2 milijarde posjeduju mobilni telefon. To je znak da su globalizacija i jurnjava za informacijama postali važniji od golog života.



Vlasnici krupnog kapitala, nedemokratski režimi i mafije su spregnuti do neslućenih razmjera. To fatalno trojstvo postalo je najtvrđi zaštitnik neoliberalnog kapitalizma. Banke i finansijski fondovi širom planete, uglavnom su u vlasništvu tog istog fatalnog trojstva. Prvi put u istoriji, banke su više motivisane da dužnici ne vraćaju dug, nego li da ga uredno servisiraju. Razlog je jednostavan - one imaju sigurne mehanizme osiguranja kredita, pa kroz nevraćeni dug ulaze u ostatak posjeda siromašnih dužnika. Dug je postao sredstvo kontrole i dominacije nad osiromašenim. Spašavanje posrnulih banaka je postalo sistematsko ubijanje društva, jer i to pada na teret građana. Valutne klauzule u kreditiranju postaju epidemijski tumor dužnika. Dužnici ulaze u robovski odnos.



Talibani neoliberalizma permanentno objašnjavaju da je za sve kriva iznenadna svjetska ekonomska kriza i stalno obećavaju da će se stanje popraviti. Ovaj fenomen najbolje je objasnio nobelovac Pol Krugman. Upitan: "Šta mislite da bi se dogodilo da smo sve stvari u vezi sa krizom znali godinama unaprijed?". Njegov odgovor je: "Ništa, sve bi bilo isto". Upravo je to ta tragedija neoliberalnog kapitalizma. Čak i kada nešto znate i dalje sve dublje srljate u svoju iluziju.



Ludilo tržišne ekonomije ima epidemijske razmjere u kome stradaju: demokratija, povjerenje u vlast, povjerenje u narod, te egalitarna solidarnost. Upravo su to tradicionalne evropske vrijednosti. To je taj neoliberalni kapitalizam u kome je demokratija najveći stradalnik. Štednja, štednja i samo štednja, postaje moto i političke i ekonomske doktrine okupatora, kako bi bogati najbrže isisali i onu poslednju "crkavicu" koja je ostala osiromašenim. Neoliberalna ideologija je proizvela čovjekoliku "zvijer" koju očima ne vidite, ali, zato osjetite kako vam ona čereči i tijelo i dušu.



Revizije i reprogramiranja dugova se promovišu kao dobročinstva zajmodavaca, a to u suštini nije ništa drugo nego je osnaživanje njegovog Superega. Frojd je u psihoanalizi otkrio paradoks Superega, što se više povinujete njegovim zahtjevima, to se sve više osjećate krivim . Nažalost, legalizacija svega navedenog se provodi kroz parlamentarnu demokratiju, koja nije u stanju da ugroženu većinu zaštiti od nemilosrdne manjine. Samoorganizovanje većine (da bi zaštitila goli život) nije ništa drugo nego je odustajanje od predstavničke demokratije i uvod je u suspenziju parlamentarizma. Upravo je to ta neizbježna fašizacija društva. Maks Horkhajmer je još 1930. godine napisao da bi oni, koji ne žele da kritički govore o liberalizmu, trebalo da ćute o fašizmu.



U istoriji ljudskog društva nikada nije bilo manje međudržavnih ratova, a toliko burnih društvenih turbulencija u kojima je osiromašeni čovjek, kao pojedinac, svakojako ugrožen. Planetu danas ne opterećuju ratovi između naroda i država nego rat između osiromašene radne snage, s jedne, i brutalnog, vulgarnog i neokolonijalnog neoliberalizma, s druge strane. Sve liči na revolucije, a njih formalno nema. Valter Benjamin je davno napisao da je svaki fašizam najsigurnija potvrda o neuspjelim revolucijama.



Propast većine, neoliberalni kapitalizam prevodi u nekontrolisano bogaćenje manjine. Otvorio se planetarni rat u kome se ne mogu detektovati sukobljene strane. U poraženoj većini ljudi masovno stradaju kao pojedinci, a ne mogu da zaključe od koga. Stradanje pojedinaca prerasta u kolektivnu frustraciju, a agresor se ne može detektovati. Sistem je u suštini taj opaki nevidljivi agresor koji generiše različite oblike radikalizma. Oni koji korumpiraju ili tolerišu korupciju su najveće pijavice narodne krvi. Gore od toga je kada se kroz institucije sistema i u "demokratskoj" proceduri "borite" protiv korupcije, a onda, kroz izbore, opet podržite tu istu stranku koja je otjelotvorenje korupcije. Sve je formalno prošlo kroz demokratsku proceduru, a ubice naroda su ostale na slobodi. U velikoj mjeri, korumpirane briselske i vašingtonske birokrate, još uvijek, to ne uočavaju.



Apsolutna vlast na planeti danas je u rukama naprijed pomenutog fatalnog trojstva. Dirigovana fašizacija društva je mehanizam za održavanje ravnoteže između hladnog rata i vrućeg mira. U mehanizam njihovog apsolutnog vladanja vrlo vješto je ugrađena religija. Politika je izdignuta na nivo religije, a religija je postala politika, čime se direktno urušava sekularizam država. I politika i religija su pravi opijum za osiromašeni populus, a opijenim populosom se lako vlada. Sve do momenta dok iz njega ne provri neki ekstremizam. Onaj religijski, a naoružani, uvijek prerasta u fanatizam. Nažalost, već ga imamo.



Neoliberalizam je produkovao planetarnu fašizaciju društva. O terorizmu, kao najvećem vidljivom problemu današnjice, s razlogom i brigom se debatuje. Daju mu se različiti predznaci. Ne primjećuje se da se pojavilo još veće zlo od samog terorizma - to je grupni ili kolektivni naoružani fanatizam sa različitim ideološkim ili religijskim podlogama. Socijalno beznađe većine uskoro će prerasti u masovni revolucionarni bunt. Ne može se isključiti i onaj naoružani. Šta mu je uzrok? Uzrok je fašisoidni neoliberalizam, koji je sistemske prirode. Da bi se to zlo počelo rješavati nužno je udariti na najmoćnije, koji težišno žive dvostrukim životom. Javnim, kome nema velike mane, i onim polujavnim ili tajnim koji karakteriše njihov Superego - tj. morbidnost. Ne pristupi li se hitnoj, dubokoj i širokoj promjeni društveno-ekonomskih sistema, teško da će se moći izbjeći planetarno kataklizmične promjene. Američko-evropsko-rusko partnerstvo danas je potrebnije nego ikada.



Podsjetimo se na nekoliko nespornih činjenica. Preko 90% svjetskog kapitala u vlasništvu je manje od jednog procenta ljudske populacije. Od sedam milijardi žitelja planete broj onih koji dnevno žive sa manje od dva dolara popeo se na 2,7 milijardi sa tendencijom porasta siromaštva. Jedna milijarda ljudi planete svako veče gladna ode na spavanje. Preko 2,5 milijarde nemaju priliku okupati se u ličnom ili porodičnom kupatilu. Broj nezaposlenih se permanentno uvećava. Bogatstvo i luksuz manjine rastu geometrijskom progresijom. Ali, uz opšte siromašenje populacije planete, njih 6,2 milijarde posjeduju mobilni telefon. To je znak da su globalizacija i jurnjava za informacijama postali važniji od golog života. Vlasnici krupnog kapitala, nedemokratski režimi i mafije su spregnuti do neslućenih razmjera. To fatalno trojstvo postalo je najtvrđi zaštitnik neoliberalnog kapitalizma. Banke i finansijski fondovi širom planete, uglavnom su u vlasništvu tog istog fatalnog trojstva. Prvi put u istoriji, banke su više motivisane da dužnici ne vraćaju dug, nego li da ga uredno servisiraju. Razlog je jednostavan - one imaju sigurne mehanizme osiguranja kredita, pa kroz nevraćeni dug ulaze u ostatak posjeda siromašnih dužnika. Dug je postao sredstvo kontrole i dominacije nad osiromašenim. Spašavanje posrnulih banaka je postalo sistematsko ubijanje društva, jer i to pada na teret građana. Valutne klauzule u kreditiranju postaju epidemijski tumor dužnika. Dužnici ulaze u robovski odnos. Talibani neoliberalizma permanentno objašnjavaju da je za sve kriva iznenadna svjetska ekonomska kriza i stalno obećavaju da će se stanje popraviti. Ovaj fenomen najbolje je objasnio nobelovac Pol Krugman. Upitan: "Šta mislite da bi se dogodilo da smo sve stvari u vezi sa krizom znali godinama unaprijed?". Njegov odgovor je: "Ništa, sve bi bilo isto". Upravo je to ta tragedija neoliberalnog kapitalizma. Čak i kada nešto znate i dalje sve dublje srljate u svoju iluziju. Ludilo tržišne ekonomije ima epidemijske razmjere u kome stradaju: demokratija, povjerenje u vlast, povjerenje u narod, te egalitarna solidarnost. Upravo su to tradicionalne evropske vrijednosti. To je taj neoliberalni kapitalizam u kome je demokratija najveći stradalnik. Štednja, štednja i samo štednja, postaje moto i političke i ekonomske doktrine okupatora, kako bi bogati najbrže isisali i onu poslednju "crkavicu" koja je ostala osiromašenim. Neoliberalna ideologija je proizvela čovjekoliku "zvijer" koju očima ne vidite, ali, zato osjetite kako vam ona čereči i tijelo i dušu. Revizije i reprogramiranja dugova se promovišu kao dobročinstva zajmodavaca, a to u suštini nije ništa drugo nego je osnaživanje njegovog Superega. Frojd je u psihoanalizi otkrio paradoks Superega, što se više povinujete njegovim zahtjevima, to se sve više osjećate krivim . Nažalost, legalizacija svega navedenog se provodi kroz parlamentarnu demokratiju, koja nije u stanju da ugroženu većinu zaštiti od nemilosrdne manjine. Samoorganizovanje većine (da bi zaštitila goli život) nije ništa drugo nego je odustajanje od predstavničke demokratije i uvod je u suspenziju parlamentarizma. Upravo je to ta neizbježna fašizacija društva. Maks Horkhajmer je još 1930. godine napisao da bi oni, koji ne žele da kritički govore o liberalizmu, trebalo da ćute o fašizmu. U istoriji ljudskog društva nikada nije bilo manje međudržavnih ratova, a toliko burnih društvenih turbulencija u kojima je osiromašeni čovjek, kao pojedinac, svakojako ugrožen. Planetu danas ne opterećuju ratovi između naroda i država nego rat između osiromašene radne snage, s jedne, i brutalnog, vulgarnog i neokolonijalnog neoliberalizma, s druge strane. Sve liči na revolucije, a njih formalno nema. Valter Benjamin je davno napisao da je svaki fašizam najsigurnija potvrda o neuspjelim revolucijama. Propast većine, neoliberalni kapitalizam prevodi u nekontrolisano bogaćenje manjine. Otvorio se planetarni rat u kome se ne mogu detektovati sukobljene strane. U poraženoj većini ljudi masovno stradaju kao pojedinci, a ne mogu da zaključe od koga. Stradanje pojedinaca prerasta u kolektivnu frustraciju, a agresor se ne može detektovati. Sistem je u suštini taj opaki nevidljivi agresor koji generiše različite oblike radikalizma. Oni koji korumpiraju ili tolerišu korupciju su najveće pijavice narodne krvi. Gore od toga je kada se kroz institucije sistema i u "demokratskoj" proceduri "borite" protiv korupcije, a onda, kroz izbore, opet podržite tu istu stranku koja je otjelotvorenje korupcije. Sve je formalno prošlo kroz demokratsku proceduru, a ubice naroda su ostale na slobodi. U velikoj mjeri, korumpirane briselske i vašingtonske birokrate, još uvijek, to ne uočavaju. Apsolutna vlast na planeti danas je u rukama naprijed pomenutog fatalnog trojstva. Dirigovana fašizacija društva je mehanizam za održavanje ravnoteže između hladnog rata i vrućeg mira. U mehanizam njihovog apsolutnog vladanja vrlo vješto je ugrađena religija. Politika je izdignuta na nivo religije, a religija je postala politika, čime se direktno urušava sekularizam država. I politika i religija su pravi opijum za osiromašeni populus, a opijenim populosom se lako vlada. Sve do momenta dok iz njega ne provri neki ekstremizam. Onaj religijski, a naoružani, uvijek prerasta u fanatizam. Nažalost, već ga imamo. Neoliberalizam je produkovao planetarnu fašizaciju društva. O terorizmu, kao najvećem vidljivom problemu današnjice, s razlogom i brigom se debatuje. Daju mu se različiti predznaci. Ne primjećuje se da se pojavilo još veće zlo od samog terorizma - to je grupni ili kolektivni naoružani fanatizam sa različitim ideološkim ili religijskim podlogama. Socijalno beznađe većine uskoro će prerasti u masovni revolucionarni bunt. Ne može se isključiti i onaj naoružani. Šta mu je uzrok? Uzrok je fašisoidni neoliberalizam, koji je sistemske prirode. Da bi se to zlo počelo rješavati nužno je udariti na najmoćnije, koji težišno žive dvostrukim životom. Javnim, kome nema velike mane, i onim polujavnim ili tajnim koji karakteriše njihov Superego - tj. morbidnost. Ne pristupi li se hitnoj, dubokoj i širokoj promjeni društveno-ekonomskih sistema, teško da će se moći izbjeći planetarno kataklizmične promjene. Američko-evropsko-rusko partnerstvo danas je potrebnije nego ikada.

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Edvard Kardelj

Post by Socrates » 07 Jul 2017, 17:14

Tek tvrdnja da je neo-liberalizam zavladao u Bosni i Hrvatskoj je besmislica.

Nije valjda i u Sloveniji. Ququ, Storme, bježi negdje. :ha
. . . . . . . . .

Post Reply

Return to “Historijske ličnosti”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 12 guests