Zoran Đinđić

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Johnny Bravo
Na probnom
Na probnom
Posts: 12
Joined: 26 Mar 2010, 00:08
Status: Offline

Zoran Đinđić

Post by Johnny Bravo » 26 Mar 2010, 23:27

Биографија

Ђинђић је рођен у Босанском Шамцу (данашњем Шамцу), градићу на обали Саве у северном делу Босне и Херцеговине у садашњој Републици Српској а ондашњој ФНРЈ. Завршио је Девету гимназију у Београду, где је његов отац Драгомир премештен као официр ЈНА.

Студије

Ђинђић је студирао филозофију на Универзитету у Београду, а паралелно је похађао и предавања из историје уметности, социологије и економије.[1] Још током студентских дана се заинтересовао за политику, а за себе је тада говорио да је „леви анархиста“[2]. Посебно интересовање је показивао за Петра Кропоткина, чија је дела преводио на српски и критичку теорију друштва, познату под називом Франкфуртска школа.

С групом истомишљеника Зоран је убрзо преузео руководство Савеза студената на Филозофском факултету. Почетком јануара 1974. године, савези студената из Београда, Загреба и Љубљане, организују студентски скуп у Љубљани. За скуп је био припремљен „Нацрт резолуције савеза студената филозофских факултета у Београду, Љубљани и Загребу“, који је указивао на постојање кризе југословенског друштва и са радикално левих позиција критиковао тадашњу комунистичку власт.[3] Након што је словеначка полиција брутално спречила одржавање студентског скупа, организатори, укључујући и Ђинђића, су ухапшени. Ухапшени студенти су формирали штрајкачки одбор, због чега су били свакодневно нападани у штампи. Новембра 1974. године у Љубљани је одржано суђење, на коме су шесторица студената, међу којима и Зоран Ђинђић, били су осуђени на по годину дана затвора. Међутим, притисак међународне јавности помогао је осуђеним студентима да избегну издржавање затворске казне.[4]

Након сукоба са комунистичким режимом због покушаја организовања независног политичког покрета југословенских студената, Ђинђић одлази у Немачку.[5], где наставља студије филозофије код професора Јиргена Хабермаса у Франкфурту. За време боравка у Франкфурту, Ђинђић је често посећивао књижару „Карл Маркс“ у којој је у то време радио Јошка Фишер.[6] У лично пријатељство, то познанство је прерасло тек 20 година касније. Ово је постало предмет шпекулација у смислу Фишеровог ранијег пацифизма и његове касније улоге у нападима НАТО-а на Југославију.

1979. је докторирао на универзитету у Констанцу на тези „Проблеми утемељења критичке теорије друштва“ код Јиргена Хабермаса.[7]

Професура

1989, Ђинђић се вратио у Југославију да би преузео професорско место на Универзитету у Новом Саду. Такође је био и виши научни сарадник у Центру за филозофију и друштвену теорију у Београду.[8] Аутор је више стручних есеја и књига из области филозофије, политике, економије и сл.
„Од других се разликујем по томе што желим да променим свет у Србији док инетелектуалци посматрају и анализирају пушећи цигарете и гунђајући.“

Поличитко деловање

Зоран Ђинђић је заједно са другим српским дисидентима основао Демократску странку. Постао је председник извршног одбора странке 1990. и изабран је у Народну скупштину Републике Србије. 1994. је постао председник Демократске странке. Био је посланик у прва три вишестраначка сазива Народне скупштине и Већу република Скупштине СРЈ.

Након судског спора са председником Владе Републике Србије Мирком Марјановићем, 20. септембра 1996. осуђен је на 4 месеца затвора, условно на две године. Врховни суд Србије је 9. јула 1998. преиначио ову пресуду и изрекао нову у којој је осуђен на 7 месеци затвора, условно на 3 године. [9]

Након низа масовних протеста због поништених избора од стране републичке владе током 1996/97, Ђинђић је 21. фебруара 1997. постао председник Скупштине града Београда. Са Српским покретом обнове Вука Драшковића и Грађанским савезом Србије Весне Пешић створио је коалицију „Заједно“, која се распала само четири месеца након своје победе. Ђинђић је смењен са места председника Скупштине Београда гласовима Социјалистичке партије Србије, Српске радикалне странке и Српског покрета обнове.[10]

Након убиства издавача и новинара Славка Ћурувије на ускрс током НАТО бомбардовања Србије, Зоран Ђинђић се привремено склонио у Црну Гору, због информације да је он следећи на списку за убиства тајне службе управе тадашњег Председника СРЈ Слободана Милошевића.[тражи се извор од 09. 2009.] Затим је отишао у западне земље, означен као политички пријатељ од стране западних лидера као што су Герхард Шредер и Бил Клинтон. Израелском листу Харец дао је изјаву у којој наводи да је „за НАТО најлогичније да настави бомбардовање које је јако ефикасно“[11]. У септембру 1999, Ђинђић је проглашен за једног од најважнијих политичара на почетку 21. века у избору часописа Тајм.[тражи се извор од 09. 2009.] Након повратка у земљу у јулу 1999. године, Ђинђић је био оптужен за угрожавање државне безбедности. Суђење по овој оптужби је било затворено за јавност.

Зоран Ђинђић је играо важну улогу у председничким изборима Савезне Републике Југославије септембра 2000. и демонстрацијама 5. октобра[12] који су довели до збацивања Милошевићеве власти, а онда је водио широку Демократску опозицију Србије коју је чинило 18 странака до победе на парламентарним изборима у Србији децембра 2000. Постао је премијер Србије 25. јануара 2001.
„Желимо модерну Србију која ће се такмичити са другима и имати главну улогу на Балкану, у којој ће бити мало трутова, а много радилица.“

2001. Ђинђић је одиграо кључну улогу у изручењу Слободана Милошевића Међународном суду за ратне злочине у Хагу. [13] Касније је изјавио да је „разочаран развученим суђењем Милошевићу“ и обележио суђење као „скупи циркус“.[14] Ђинђић је изјавио да је „Хашки суд дозвољавао Милошевићу да се понаша као демагог и да контролише суђење“.[тражи се извор од 09. 2009.]

Сматра се да је Ђинђић био добро прихваћен од стране западних држава.[тражи се извор од 09. 2009.] Његови састанци са Џорџом Бушом, Тонијем Блером, Жаком Шираком и осталима су наговештавали да је Запад подржавао његову политику. Имао је непрекидне несугласице са бившим савезником и тадашњим Председником Југославије Војиславом Коштуницом, који је био његов најопаснији политички супарник у Србији. Ђинђићеви ранији блиски односи са Председником Црне Горе Милом Ђукановићем су се наводно охладили због Ђукановићевих тежњи за независном државом Црном Гором.

Средином 2001. године, у доба Ђинђићевог управљања Владом Србије, та Влада је потписала уговор са Мајкрософтом поводом саветодавних услуга и стручних разматрања на име тзв. владине електронске иницијативе. [15]

Убиство


Ђинђић је убијен у Београду на степеништу зграде седишта Владе Србије 12. марта 2003. у 12:23. Погођен је једном у груди, метком који је пробио његово срце и убио га скоро тренутно. Брзо је одведен у болницу где је примењен одговарајућ поступак, али је његова смрт, ипак, проглашена један час касније. Према званичном Владином саопштењу, Ђинђић није био при свести након доласка у болницу. Његов телохранитељ Милан Веруовић је такође био тешко рањен у стомак од другог хица.

Телохранитељи уносе рањеног Зорана Ђинђића у аутомобил

Оба метка је, снајпером, са 130 метара удаљености, испалио полицијски специјалац Звездан Јовановић, са прозора зграде Завода за фотограметрију. Јовановић је током своје завршне речи на суђењу поводом убиства Зорана Ђинђића изјавио да никада није на човека пуцао из снајпера, односно да није обучени снајпериста.

Убиству тадашњег председника Владе је претходило неколико ранијих неуспелих покушаја убиства. Најпознатији неуспели атентат изведен је ујутро 21. фебруара 2003. године, када је Дејан Миленковић Багзи, члан тзв. Земунског клана, возећи камионет аутопутем, код Београдске арене, покушао да заустави аутомобил у којем је био премијер, док су у заседи поред аутопута, наоружани минобацачима и аутоматским пушкама, чекала четворица атентатора. Ипак, Ђинђић је, захваљујући деловању обезбеђења, избегао озбиљне повреде и преживео покушај убиства.
„Ако неко мисли да ће зауставити спровођење закона тиме што ће мене уклонити, онда се грдно вара, јер ја нисам систем. Систем ће функционисати и даље и нико неће добити амнестију за злочине тако што ће уклонити једног или два функционера државе.“
(О неуспелом атентату на њега, Политика, 21. фебруар 2003. и Глас јавности 24. фебруар 2003. године.)

Сматра се да је Ђинђић стекао много непријатеља због своје окренутости ка Западу, „реформске економске политике“, хапшења Слободана Милошевића и његовог изручења Хашком суду и покушаја расформирања Јединице за специјалне операције. По пресуди суда, Милорад Улемек Легија је наредио Звездану Јовановићу да убије Зорана Ђинђића. Улемек је осуђен на 40 година затвора за кривична дела која укључују убиство и покушај убиства.

Ђинђићев гроб у Алеји заслужних грађана на београдском Новом гробљу

Наташа Мићић, тадашњи вршилац дужности Председника Србије, прогласила је ванредно стање одмах након убиства. Зоран Живковић је изабран од стране Демократске странке за Ђинђићевог наследника. Међутим, након нових парламентарних избора 28. децембар 2003. Борис Тадић је постао председник Демократске странке, а Војислав Коштуница је постао нови премијер Србије.

Ђинђић је био ожењен Ружицом и имао је двоје деце. Његова кћерка Јована је рођена 1990. године, а његов син Лука је рођен 1993. године. Његову свечану поворку и сахрану 15. марта 2003. пратили су многи становници Србије, као и стране делегације.

Александар Симовић, који је међу другима оптужен за заговор на убиство Ђинђића, ухапшен је 23. новембра 2006. у Београду.

:jughg

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119209
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5510 times
Been thanked: 11743 times
Contact:
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by Maja » 27 Mar 2010, 00:49

nažalost svi koji vrijede nešto bivaju ubijeni kao npr jozo leutar. a oni koji su (nedaj mi se bože ogriješiti) zaslužili smrt njima niko ništa

User avatar
mrki62
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 7492
Joined: 26 Mar 2010, 07:23
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by mrki62 » 27 Mar 2010, 17:04

Ovo mi je zapelo za oko :lllllll
Ђинђић је рођен у Босанском Шамцу (данашњем Шамцу), градићу на обали Саве у северном делу Босне и Херцеговине у садашњој Републици Српској а ондашњој ФНРЈ.
Čudan opis .
Najzaslužniji za slobodu naše zemlje su danas bez posla, gladni i žedni!
https://www.youtube.com/watch?v=vG8cSBpqHSM :pusi

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119209
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5510 times
Been thanked: 11743 times
Contact:
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by Maja » 27 Mar 2010, 17:28

da ti nije Tihić pao na pamet

User avatar
mrki62
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 7492
Joined: 26 Mar 2010, 07:23
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by mrki62 » 27 Mar 2010, 19:57

Pa dobro , Tihić i Alija su isto kao i Đinđić iz Šamca a to nije daleko ni od mog rodnog sela .
Nego , meni je nešto drugo neobično ; северном делу Босне и Херцеговине у садашњој Републици Српској а ондашњој ФНРЈ.
(sjevernom dijelu BiH ,................ to je ok )
( sadašnjoj RS ,............... i to je ok )
( a ondašnjoj FNRJ ,........................ e to mi nije ok )
Najzaslužniji za slobodu naše zemlje su danas bez posla, gladni i žedni!
https://www.youtube.com/watch?v=vG8cSBpqHSM :pusi

User avatar
Nela
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 4897
Joined: 25 Mar 2010, 18:18
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by Nela » 27 Mar 2010, 20:06

Da je bio majmun kao i ostali ne bi mu ništa bilo, ali ubili su ga zato što se suprostavljao kriminalu, što je pokušavao da suzbije haranje mafijaša koje su podržavali ostali političari i koje i danas podržavaju. Skoro je na tv-u bila emisija o tome kako je ubijen i zašto, ali imao je toliko neprijatelja da je samo bilo pitanje momenta kada će ga smaknuti.
Nervira me kad je covjek govno a ponasa se k'o Rafaelo kuglica

User avatar
Johnny Bravo
Na probnom
Na probnom
Posts: 12
Joined: 26 Mar 2010, 00:08
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by Johnny Bravo » 27 Mar 2010, 20:08

Zoran Đinđić rođen je 1. avgusta 1950.god. u FNRJ. Tada smo bili FNRJ

User avatar
mrki62
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 7492
Joined: 26 Mar 2010, 07:23
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by mrki62 » 28 Mar 2010, 12:22

Johnny Bravo wrote:Zoran Đinđić rođen je 1. avgusta 1950.god. u FNRJ. Tada smo bili FNRJ
Ondašnjoj FNRJ,............... valjda i ondašnjoj BiH , jer ondašnja BiH se ne može porediti sa sadašnjom :lllllll
Najzaslužniji za slobodu naše zemlje su danas bez posla, gladni i žedni!
https://www.youtube.com/watch?v=vG8cSBpqHSM :pusi

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7762 times
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by Krokodil Behko » 06 Oct 2011, 10:11

Ispovijest iz naroda: Zoran Djindjic,bio je okruzen ljudima koji mu nisu zeljeli dobro

Image

BEOGRAD - Đinđiću zameram dve stvari. Prvo što je verovao mangupima oko sebe. A drugo - nije se čuvao! Samo da je bio obazriviji, danas bi ga živog slavili kao vođu moderne Srbije. Ovako, oplakujem ga mrtvog, a zajedno s njim sahranjena je i lepa budućnost ove zemlje.

Ovim riječima uspomenu na pokojnog Đinđića evocira Dragutin Aćimović (88), Zlatiborac, ugledni domaćin iz sela Kriva Reka, starina koji se prvi u ovom kraju osmjelio da u svojoj kući ugosti pokojnog premijera Srbije.

Jesen je bila prije 17 godina, kada je Zoran Đinđić naišao zlatiborskim selima, te narodu po sokacima pričao da zna kako se beznađe pobjeđuje. Tražile su čajetinske demokrate ko bi od imućnijih seljaka mogao u svoj dom da primi predsjednika Demokratske stranke.

Ali slaba im je vajda bila. I oni koji su Zorana voljeli i vjerovali mu nisu imali hrabrosti da ga u svoj dom pozovu. Sve tako dok Đinđić i njegova svita u toj zlatiborskoj šetnji nisu pristigli u Krivu Reku.

- U to vreme mi, Aćimovići, gradili smo fabriku stočne hrane. Odjednom, pojavi se kolona automobila i stade na putu pored nas. Iz jednih kola izađe Đinđić, uljudno upita za zdravlje, pozdravi se sa svima i započe priču o svim jadima na koje smo bili kivni. Šapnuše mi tada iz njegove pratnje da narod ne sme tog čoveka u dvorište da uvede, da se ljudi plaše posledica - priča o događaju iz 1994. Dragutin Aćimović.

Kraj vatre na gradilištu, gdje je Đinđić razgovarao s narodom, Dragutin je stisnuo pesnicu i naredio sinovima da ga odvedu u kuću.

- Rekao sam: „Makar nas hapsili Miloševići, taman hleba nemali da jedemo, Zoran Đinđić će večeras biti moj gost, i to hoću svi da čuju“ - pričao nam je deda Dragutin.

Đinđić je u domu Aćimovića večerao, obišao štalu i imanje, slušao probleme seljaka i narodskim jezikom pričao kako i za te boljke postoje rješenja.

Od tada Dragutin ga više nikada uživo nije vidio.

- Da sam bio mlađi i vitalniji, nema šanse da bi 5. oktobar prošao bez mene. Toliko sam verovao Đinđiću.

Da je Đinđić ostao živ, uvjeren je Dragutin, Srbija bi danas bila u redu modernih država.

- Nije se ovoj nesrećnoj zemlji dalo. Dogodio se taj 12. mart 2003. Gledao sam kako premijera streljaju na pragu zgrade Vlade. Tog tužnog dana sam izustio ono što sam tajio u sebi: „Zoran je bio okružen ljudima koji mu nisu želeli dobro“.
Politički nepodoban

„Tih dana, kada nam je Zoran u kuću dolazio, svojski smo zapeli da završimo fabriku stočne hrane. Država je, čini mi se, davala 30 odsto popusta za svako ulaganje u poljoprivredu. Ali kad se razglasilo da je Đinđić bio moj gost, dobio sam jasnu poruku - za tebe nema nikakvog popusta, ti si politički nepodoban“, sjeća se Dragutin.
online

User avatar
mrki62
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 7492
Joined: 26 Mar 2010, 07:23
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by mrki62 » 06 Oct 2011, 10:26

ZORAN ĐINĐIĆ JE ROĐEN NA KUĆNOM IMANJU IZETBEGOVIĆA

Tajna porodice Izetbegović-Alija je znao,Đinđić je krio

Image

Đinđićeva majka je bila kućna pomoćnica na imanju Izetbegovića



Čitajući vijest da će ime ubijenog srbijanskog premijera Zorana Đinđića, zahvaljujući Sulejmanu Tihiću, stranci SDA BiH, i nedavnom dogovoru između Tihića i Tadića, nositi neki objekti u BiH, prije nego li i u samoj Srbiji, naiđoh na jedan zanimljiv podatak.

Naime, ideju da u Bosanskom Šamcu stadion dobije ime pokojnog Đinđića, pored Tihića i Tadića, i inicaijatora ideje načelnika opštine Save Minića, podržao je i Bakir Izetbegović.

Pravdajući svoju pozitivnu reakciju zbog realizacije ove ideje sin rahmetli Alije Izetbegovića izjavio je da Šamac ima dug prema Đinđiću koji je bio "dobar čovjek u lošim vremenima", jer je Đinđić rođeni Šamčanin, kao i njegov otac.


O djetinjstvu Zorana Đinđića se vrlo malo zna, a jedan od razloga je i taj što je tako htio uporavo pokojni srbijanski premijer. Odrastao je uz samohranu majku Milu, koja je radila kao kućna pomoćnica na imanju porodice Izetbegović. Iz te kuće se odselio zajedno sa svojom majkom kada ga je usvojio Dragomir, oficir JNA. Od tada su živjeli u ulici gdje se nalazi gradski stadion u Šamcu.

Porodica Izetbegović je porijeklom iz Beograda, kojeg napuštaju 1868. godine nakon raspada Otomanskog carstva. Iz Beograda sele u Bosanski Šamac. Od stanovitog bega Izeta uzimaju prezime i postaju Izetbegovići.

U ovom bosanskom gradiću begovska porodica Izetbegovića postaje vlasnik velikih posjeda. Godine 1925. u ovoj bogatoj familiji rađa se Alija, koji se sa svojim roditeljima tri godine kasnije seli u Sarajevu.

Kuća u kojoj je rođen Alija Izetbegović, nakon selidbe njegove porodice u Sarajevu, ostaje u posjedu Alijinih rođaka iz familije Izetbegović. U toj istoj kući godine 1952. radio se Zoran Đinđić.

Bošnjački intelektualac Nedžad Latić smatra da je rahmetli Alija Izetbegović znao da je Zoran Đinđić rođen u kući njegovih predaka u Bosanskom Šamcu.

Profesor Latić tvrdi da je "ovaj senzacionalni detalj iz svoje biografije pokojni Đinđić krio, štedeći ga od svojih ljutih neprijatelja u Beogradu".

U svim pisanim biografijama o pokojnom srbijanskom premijeru podaci iz njegovog djetinjstva su vrlo vješto prikrivani i preskakani.

O ovome čak ni Bakir Izetbegović nije znao ništa dugo vremena sve dok mu rođaci iz Bosanskog Šamca nisu otkrili ovaj podatak:

"Iskreno, ta igra slučaja mi je bilo potpuno nepoznata, što nije čudno budući da sam u Šamcu bio svega nekoliko puta. Ni sam nisam mogao da vjerujem u to dok mi nisu ispričali rođaci koji dobro poznaju Šamac. Riječ je o skoro nevjerovatnom spletu okolnosti, ali je činjenica da su moj otac i Zoran Đinđić rođeni u istoj kući."

Obojica Šamčani, rođeni u istoj kući. Izetbegovići iz Beograda došli u Bosnu, Đinđić iz Bosne otišao u Beograd. Alija Izetbegović se borio u Bosni za Bosnu, Đinđić u Srbiji za Srbiju.

Ali po svemu sudeći u Bosni će, bar za sada, ime Zorana Đinđića dobiti više počasti, nego ime Alije Izetbegovića, i to jednim dijelom zahvaljujući nasljedniku Alije Izetbegovića, Sulejmanu Tihiću.

Tihićev zahtjev da stadion u Šamcu nosi Đinđićevo ime Tadić dočekao objeručke
Najzaslužniji za slobodu naše zemlje su danas bez posla, gladni i žedni!
https://www.youtube.com/watch?v=vG8cSBpqHSM :pusi

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7762 times
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by Krokodil Behko » 15 Dec 2011, 10:25

Umješanost u ubistvo: Majka i sestra Zorana Đinđića podnijele prijavu protiv Čovića i Ilića


Image

Majka i sestra ubijenog premijera Zorana Đinđića podnijele su krivičnu prijavu protiv ministara u njegovoj vladi Nebojše Čovića i Velimira Ilića, optužujući iz za umješanost u ubistvo Đinđića, piše današnji "Blic".
[24 sata info]
Majka Mila Đinđić i sestra Gordana Filipović prijavu su podnijele juče preko advokata Srđe Popovića, koji je ranije krivičnu prijavu u njihovo ime podnio i protiv tadašnjeg predsjednika SRJ Vojislava Koštunice.

Prema pisanju Blica, u prijavi se navodi da su Čović i Ilić krivi za "neprijavljivanje priprema za izvršenje krivičnog djela napada na ustavni poredak".

Čoviću se stavlja na teret i da je sa osobama koje su već pravosnažno osuđena za Đinđićevo ubistvo, "izvršio krivično djelo podstrekavanja na ubistvo predstavnika najviših državnih organa", piše list.

"Blic" prenosi i da se kao dokazi za umješanost Čovića i Ilića u ubistvo premijera navode i svjedočenja svjedoka saradnika, pripadnika takozvanog zemunskog klana, čije vođe su već osuđene za Đinđićevo ubistvo.

Zoran Đinđić je ubijen 12. marta 2003. godine na ulazu u zgradu Vlade Srbije. Izvršioci ubistva su osuđeni, ali se za političkom pozadinom još traga.
online

User avatar
mrki62
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 7492
Joined: 26 Mar 2010, 07:23
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by mrki62 » 15 Dec 2011, 14:24

Na izborima u Sloveniji i Hrvatskoj su trenutni pobjednici na izborima dva Zorana i Srbi su napisali : U Sloveniji je pobijedio Zoran, u Hrvatskoj je pobijedio Zoran ,...................... a mi smo svojega ubili
Najzaslužniji za slobodu naše zemlje su danas bez posla, gladni i žedni!
https://www.youtube.com/watch?v=vG8cSBpqHSM :pusi

User avatar
Beogradjanin
Na probnom
Na probnom
Posts: 10
Joined: 20 Dec 2011, 17:37
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by Beogradjanin » 20 Dec 2011, 19:37

Maja wrote:nažalost svi koji vrijede nešto bivaju ubijeni kao npr jozo leutar. a oni koji su (nedaj mi se bože ogriješiti) zaslužili smrt njima niko ništa

Nazalost imas pravo....
Zbunjen i poražen gledam kako se sva lepota sveta, po nekoj čudnoj i svirepoj alhemiji ljubavi, pretvara u žalost za tobom...

Lebowski
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 11776
Joined: 03 May 2013, 14:19
Status: Offline

Re: Zoran Đinđić

Post by Lebowski » 20 May 2014, 22:25

Upratio sam ga na onom njemačkom ZDF-u ko zna kad, ko da je gostovao svake sedmice tamo, nisam znao ni ko je, ni šta je. Bio je pametan.
Ostavljam profil na forumu u amanet dobrim ljudima

USERNAME: Lebowski
PASSWORD: 123456

Dobri ljudi, uđite i promijenite šifru i riješite se kjafira.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7762 times
Status: Offline

Prije 12 godina ubijen je najveći reformator Srbije

Post by Krokodil Behko » 12 Mar 2015, 15:28

Image
Dragoljub Mićunović i Zoran Živković, dvojica saradnika premijera Srbije, ubijenog u atentatu na današnji dan prije 12 godina, Zorana Đinđića, ljudi kojima je vjerovao i koji su mu vjerovali i više od deceniju nakon atentata su saglasni da je on bio nenadomješteni reformator Srbije.

Dragoljub Mićunović je bio profesor i mentor Zorana Đinđića, odveo ga da studira u Konstancu (Njemačka), bio njegov prvi saradnik, s njim se družio i njemu je prepustio da vodi Demokratsku stranku (DS). Na pitanje kakvog ga se najradije sjeća, kaže da ga uvijek vidi kao dječaka, energičnog, koji brzo govori.

„Ali ga se sećam kao nekog ko vrlo debatuje, sa vrlo živom gestikulacijom, to mi je slika koja je najtrajnija. Sećam se i jednog poslednjeg razgovora koji se ticao opasnosti o atentatu i neke njegove bezazlene uverenosti da se to ipak neće dogoditi, to su te dve slike“, kaže profesor filozofije, jedan najiskusnijih političara Srbije, osnivač i aktuleni predsjednik Političkog savjeta demokrata.

U razgovoru za Anadolu Agency (AA), povodom dvanaest godina od atentata na Zorana Đinđića, podsjeća da je pripadao Demokratskoj stranci, jedinoj od većih parlamentarnih partija koja je bila protiv ratova i koja je bila za mir.

Spasavali obraz Srbiji

"To ovde nije bilo lako. Mi smo spasavali obraz Srbiji u to vreme time što smo stalno bili za mir. Ne samo verbalno. U ime DS-a i Đinđić je bio sa mnom, sazvao sam konferenciju svih parlamentarnih grupa, iz republičkih parlamenta cele Jugoslavije. Danas to izgleda gotovo neverovatno, ali su došli svi“, prisjeća se Mićunović i objašnjava da je taj sastanak održan na Ilidži u Sarajevu uprkos što je rat bijesnio u Hrvatskoj.

Upitan zašto je Đinđić bio nepopularan, ali zbog toga što je ličnim primjerom ukazivao na potrebe reformi i boljitka, bio poštovan, navodi da je modalitet koji je Đinđić nametao Srbiji bio pomalo stran.

„Svaki put kad bismo dolazili iz Nemačke zaticali smo sve goru situaciju. Kad odemo u Nemačku tamo uvek neka inovacija, uvek nešto bolji red, neki napredak. Uvek je patio zbog toga što drugi napreduju, a mi ne naparedujemo. Ta energija koja je kod njega dominrala je sigurno nešto što je privlačilo omladinu, ali kod starijih je bilo nešto drugačije. Oni nisu stigli ni da ga zavole ni da ga razumeju. Nije imao velike rejtinge. Mada je pred kraj života napravio jednu kampanju „Srbija na dobrom putu“ gdje je svoj talenat u govorima, metaforički, u snazi da stigne i izgovori bio na vrhuncu“, prisjeća se profesor Mićunović, inače jedan od prvih disidenta komunističke vlasti i vođa pobune 1968. godine na Filozofskom fakulteta protiv „socijalističke buržoazije“.

Na pitanje kako je bilo moguće da bude ubijen, ističe de je „bio mlad u smislu što je ispao naivan i verovao da ljudi nisu baš tolike zveri“.

„Postojao je pokret „Stop Hagu“ gdje je jedan veliki broj oficira, policajaca, političara aktivno učestvovao u radu i po komandnoj odgovornosti iako možda lično nisu vršili zločine, a po komandnoj odgovornosti su zločini vršeni, a koje su oni prikrivali. Počeo je da se otvara Hag i nastala je panika“, pojašnjava Mićunović razloge atenata.

Naglašava da je jedan od primjera za takvu atmosferu i samoubistvo bivšeg ministra policije i saveznog poslanika Vlajka Stoiljkovića koji je pred zgradom Skupštine Jugoslavije u Beogradu, 11. Aprila 2002. godine sebi pucao u glavu, pošto je u parlamentu dogovoreno usvojanje Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom.

Mićunović koji je za vrijeme atenatata obavljao funkciju predsjednika Vijeća građana Skupštine SR Jugoslavije naglasio je kako je atentat na Đinđića bio isplaniran te da to nisu uradili huligani.

„Poslednje večeri razgovora za Đinđićem, kada sam zaznao od ministra unutrašnjih poslova Dušana Mijalovića da je ta jedinica potpuno van kontrole, oni su kaže (Đinđić) sad u stanju da dođu da nas pokupe i da niko ne sazna gde smo. Što su uradili sa Ivanom Stanbolićem. U takvoj situaciji on ih je podcenio, verujući da se ipak neće usuditi na jedan takav gest. On je bio naivan, ti ljudi se usuđuju na sve. Njima je ubiti čoveka ništa“, prisjeća se tih trenutka jedan od najiskusnijih srbijanskih političara.

Kaža i da je Đinđić sa njim kao svojim mentorom rastao i razvijao se, priznaje i da je imao utjecaja na njega.

Nakon više od decenije od kako je Đinđić ubijen kaže da ne zna da li je Srbija izvukla sve pouke iz toga.

„Društvo i dalje postaje nasilno, Nije se uspostavila normalna vladavina prava. Ni cena života nije porasla, mi se tako sporo vrtimo u krug. Bežite od zaostajalosti, suzbijajte primitivizam, okrećite se razvijenom svetu“, poruka je Mićunovića, na pitanje šta bi bio politički testament Zorana Đinđića.

Najveći reformator moderne Srbije

Prema mišljenju Zorana Živkovića, potpredsjednika DS za vrijeme Đinđića, politički testament koji je ostavio Zoran Đinđić sastoji se od toga što je on ostavio ciljeve, najbolju metodologiju kako se ti ciljevi ostvaruju i ostavio je, „ne manekenski, nego egzekutivno moderan način kako treba da se ponaša političar u Srbiji u 21. vijeku".

Poručuje i da Srbiji neće biti bolje ako ne uradi sve ono što je pod vodsvom i zajedno sa Đinđićem planirano.

Živković, koji se slaže da je dobro poznavao Đinđića, naglašava da je 12. marta prije dvanaet godina ubijen najveći reformator moderne Srbije.

„Ubijen je u trenutku kada je ostvarivanje njegovih ciljeva tek bilo na početku. Imao je još puno toga da da Srbiji i u kreativnom i izvršnom smislu i Srbija se nije oporavila od njegovog gubitka“, ističe Živković ukazujući da ne od Zorana Đinđića ne treba praviti kult idolopoklonstva, da je pravio greške kao i svi ljudi, ali, dodaje da je njegov nedostatak nemoguće nadomjestiti.

Zbog izjave za CNN naučio engleski

Najupečatljiviji utisci, u ljudskom, političkom, organizacionom smislu, koje je na njega ostavio Đinđić, kako ističe Živković, je enciklopedijsko znanje koje mu je prenio.

„Sa 40 godina imao je egzemplarno znanje, naravno filozofije, ali i srpske istorije. Dosta je znao o ekonomiji, spoljnjoj politici i odnosima u svetu. Bio je potkovan znajnem iz kulture, pa i tehnike. Uvijek je učio, da bi mogao da da izjavu za CNN 1996. godine, naučio je engleski, naravno sa teškim nemačkim akcentom jer je taj jezik perfektno znao“, kazuje Živković uz naglasak da je imao najveću čast u životu i političkom djelovanju dva puta bude biran kao Đinđićev zamjenik, na njegov prijedog.

U odnosu sa ljudima, Đinđić je bio spreman da ih sasluša, da nakon čvrstog svog stava prihvati suprotne argumente i istog dana ih kao takve ih brani.

Na pitanje da li je bio čovjekiz naroda, Živković se slaže da nije ali da je znao da se približi građanima na način koji neće biti loš.

„Naprotiv, on je ostao doktor filozofskih nauka i kad smo bili po kampanjama na pijacama, kada smo ulazili u štale uspešnih stočara, kad smo bili na barikada i mostu (Gazeli) kada je dobio batine. Nije bežao od svog obrazovanja, porekla, iskustva života van Srbije, ali s druge strane je imao i potpuno razumevanje i za ljude koji nisu imali tu sreću da saznaju puno. Ljudi su mu verovali i on nije bio omiljen. Ljudi su ga poštovali jer su znali kad obeća da će to biti urađeno“, odgovara Živković na pitanja kakav je Đinđić bio političar i čovjek.

Prijetnje ubistvom počele mnogo prije ubistva

Živković je, nakon atentata, imenovan za premijera vlade Srbije i predvodio je akciju kako bi se pohapsili egzekutori, organizatori i inspiratori.

Prema njegovim riječima, bez obzira što su, kako navodi, prijetnje ubistvom trajale mnogo prije ubistva, Đinđić nije imao dileme da se u osinje gnijezdo gura cijela ruka, i da se kriminal u Srbiji napadne na način za koji je bilo sigurno da će izazvati reakciju.

Kao poznavalac pitanja iz sektora bezbjednosti Živković konstatuje da je tada učinjeno sve na zaštiti Đinđića, ali i da je očigledno bilo propusta, koji su opet, kako je podvukao, bile posljedica nedovršenih institucija u tom trenutku.

„To što je ubijen je posljedica što je u Srbiji stvorena atmosfera da je tako nešto prihvatljivo, pa i oni koji su egzekutori su mislili da to može da se uradi. Nisu imali strah, čak ni od javnosti. Mislili da će to da im pomogne da prikriju svoje ratne zločine i da prikriju i prikriju i omoguće nastavak svojih kriminalnih aktivnosti“, navodi Živković.

On je izričit u stavu da do danas atentat nije rasvjetljen što se tiče političke pozadine, iako su počinioci procesuirani i osuđeni.

Prvi demokratski izabrani premijer Srbije, nakon pada Miloševićevog režima 2000. godine, Zoran Đinđić je ubijen 12. marta 2003. godine na ulazu u zgradu Vlade Srbije. Pogođen je u grudi iz snajperske puške sa dva hica iz obližnje zgrade, ranjen je i njegov tjelohranitelj Milan Veruović.

Na predsjednika vlade je pucao pripadnik Jedinice za specijalane operacije (JSO) DB-a Srbije Zvezdan Jovanović, zvani "Zmija".

Kako je kasnije tokom suđenja i u pravosnažnim presudama navedeno ubistvo premijera su organizovali članovi kriminalne grupe „Zemunski klan“ i JSO na čelu sa Miloradom Ulemekom Legijom.

Đinđić je Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.

Atentatori osuđeni na ukupno 348 godina zatvora

Suđenje, za više od trideset optuženih, je počelo u decembru 2003. godine, presudom Vrhovnog suda Srbije, novembra 2009. godine, koja je nakon više žalbi postala pravosnažna, pripadnici JSO i "Zemunskog klana" su osuđeni na ukupno 348 godina zatvora.

Organizator i izvršilac, Milorad Ulemek i Zvezdan Jovanović, dobili su maksimalne kazne od po 40 godina zatvora i oni bi iza rešetaka trebalo da ostanu do 2044. godine.

Zoran Đinđić je rođen u Bosanskom Šamcu 1952. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1974. godine. U periodu od 1977. do 1990. godine boravio je u Njemačkoj na više univerziteta, u Konstanci kao doktorant filozofije radio i kao asistent. Dobitnik je nekoliko prestižnih međunarodnih priznanja.

Jedan je od osnivača Demokratske stranke (DS) i od 1989. godine se aktivno bavio politikom . Od 1994. do smrti je bio lider demokrata. Bio je jedna od ključnih ličnosti u promjenama 2000. godine rušenju režima Slobodana Miloševića.

Iza sebe je ostavio suprugu Ružicu, kćerku Jovanu i sina Luku.


(Vijesti.ba/AA)
online

User avatar
laganini
Spamer
Spamer
Posts: 15651
Joined: 04 Jun 2013, 02:01
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Prije 12 godina ubijen je najveći reformator Srbije

Post by laganini » 12 Mar 2015, 16:06

..faca....odjebo je engleze i to ga kostalo glave.. :place
..slobodan čovik kad tad bude baniran..

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Prije 12 godina ubijen je najveći reformator Srbije

Post by storm » 12 Mar 2015, 16:21

Mogu samo zamisliti gdje bi srbija sad bila, da je ostao živ i nastavio, kako je započeo :hm
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
drugrankovic
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6282
Joined: 14 May 2014, 10:18
Status: Offline

Re: Prije 12 godina ubijen je najveći reformator Srbije

Post by drugrankovic » 12 Mar 2015, 17:26

spasao bi kosovo :djed
"Ja, koji sam sve prisluškivao, od skupštine do spavaće sobe, zadnji sam saznao šta mi se sprema.”

User avatar
drugrankovic
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6282
Joined: 14 May 2014, 10:18
Status: Offline

Re: Prije 12 godina ubijen je najveći reformator Srbije

Post by drugrankovic » 12 Mar 2015, 17:27

to mu doslo glave...
"Ja, koji sam sve prisluškivao, od skupštine do spavaće sobe, zadnji sam saznao šta mi se sprema.”

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Prije 12 godina ubijen je najveći reformator Srbije

Post by storm » 12 Mar 2015, 17:29

drugrankovic wrote:spasao bi kosovo :djed
To nisam siguran.... srbija je kosovo davno prije njega zapravo izgubila.... dok su srbi imali 1-2 djece, oni 4-5-pa sve do 10.... čuo sam jednom frazu ....kurcem pravili državu :plavi
eto isto sad rade i u makedoniji :kafa
Habibti, ya nour el - ain... :srce

Post Reply

Return to “Historijske ličnosti”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 14 guests