Kolumne

Televizija, štampa, internet portali.

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Zanki
saudade / forumasica godine
saudade / forumasica godine
Posts: 50764
Joined: 29 Jul 2020, 17:52
Has thanked: 18858 times
Been thanked: 21362 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Zanki » 28 May 2022, 21:31

Blitvari i Scouseri

Priča o Liverpoolu, navijačima s Kopa i njihovu osebujnom odnosu prema Domovini i Metropoli nije novoga datuma, i datira još iz osamdesetih, kad je Margaret Thatcher objavila rat radnicima i sindikatima. Poučna je to priča za one koji ovih dana čitaju o nezapamćenom masovnom sukobu pripadnika Torcide s policijom na auto-cesti Zagreb – Split
Image
Smrt 96 ljudi 1989. na Hillsboroughu lakonski je proglašena "nesretnim slučajem"

Prije deset dana navijači Liverpoola izazvali su bijes engleske javnosti, kad su pred početak finalne utakmice FA Cupa protiv Chelseaja na londonskom Wembleyju izviždali i izvrijeđali princa Williama, koji je po tradicionalnom protokolu izašao na travnjak pozdraviti igrače, a potom još glasnije izviždali i izvrijeđali državnu himnu "God Save the Queen".

Svatko tko je barem jednom bio u Liverpoolu, zna da stanovnici tog lučkog grada gaje neobično neprijateljstvo prema državi čiji su formalnopravni državljani, napose prema bogatom i bahatom Londonu. Od kraljice Elizabete i kraljevske obitelji u gradu Beatlesa omraženiji je još jedino trenutačni premijer: londonske novine, recimo, ovdje se slabo prodaju, a najtiražniji engleski tabloid, notorni The Sun, u Liverpoolu je praktički zabranjen: kad sam jednom iz zajebancije kod uličnog prodavača novina tražio The Sun, prezirno mi je odgovorio kako "on ne drži The Scum".

Priča o Liverpoolu, navijačima s Kopa i njihovu osebujnom odnosu prema Domovini i Metropoli nije novoga datuma, i datira još iz osamdesetih, kad je premijerka Margaret Thatcher objavila rat radnicima i sindikatima, a grad Liverpool izbrojao posljednje dane svoje pomorske i lučke slave.

Poučna je to priča za one koji ovih dana s pravednim gnjevom čitaju o nezapamćenom masovnom sukobu pripadnika Torcide s policijom na auto-cesti Zagreb – Split, na povratku s utakmice posljednjeg prvenstvenog kola protiv Dinama, kad je više od četrdeset navijača Hajduka privedeno istražnom sucu, a njih četvorica u bolnicu, s prostrijelnim ranama od policijskog oružja. Nije bilo osobito teško dodati svoj glas nacionalnom konsenzusu o huliganima iz Torcide: Hajdukovi navijači odavno su na zlu glasu, i Ostatku Države već je pomalo pun kurac i njih i njihova kluba, u vječnom buntu i svađi sa svima, "kontra sili, kontra mraku".

Usporedba Splita i Hajduka s Liverpoolom svakako je ambiciozna – i ne samo zbog sportskih rezultata – ali pouka svakako opravdava ambiciju. Split i Hajduk, recimo, odavno više nisu ono što je Liverpool i dandanas: grad visoko razvijene samosvijesti i autohtone kontrakulture, koji se nikad nije odrekao svog socijalističkog, radničkog i migrantskog, uglavnom irskog identiteta, pa je Liverpool FC i klub manjinskih i obespravljenih, koji danas, recimo – "kontra sili, kontra mraku" – ima i svoju LBGT navijačku grupu.

Ono što je jednima i drugima i danas zajedničko jest pak prezir Ostatka Države: kad Hajdukovim igračima i navijačima protivnici skandiraju "blitvari", to je zapravo vrlo lijep prijevod pogrdnog nadimka Liverpoolovih navijača, "Scousers", nazvanih po scouseu, sirotinjskom gulašu koji je othranio generacije liverpulske radničke klase. Scouseri su, razumije se, svoj nadimak prihvatili s ponosom, pa kad na užas i bijes engleske javnosti zvižde himni "God Save the Queen", oni to rade s golemim transparentom na kojemu piše "We are not English, we are Scouse".

Nacionalnom konsenzusu o besprizornim huliganima iz Splita – eto i poučne priče koju sam obećao – svoj je pravednički glas potpuno stoga jednako lako dodati kao što ga je prije trideset tri godine lako bilo dodati i gledateljima BBC-jeva izravnog prijenosa polufinala FA Cupa između Liverpoola i Nottingham Foresta na stadionu Hillsborough u Sheffieldu, koji će toga 15. travnja 1989. svjedočiti onome što se u popularnoj nogometnoj sociologiji općenito zove "nemilim scenama". Nije, rekoh, bilo teško, jer Liverpoolovi navijači već su bili na prilično zlu glasu: manje od četiri godine prošle su bile od njihova krvavog obračuna u finalu Kupa europskih prvaka, nakon kojega je na tribinama briselskog Heysela ostalo trideset devet beživotnih tijela Juventusovih tifoza.

Da će opet biti sranja, vidjelo se i prije početka utakmice protiv Foresta, kad su pomahnitali Liverpoolovi navijači s tribine Leppings Lane nagrnuli na čeličnu ogradu koja ih je dijelila od travnjaka. Kad je pak u četvrtoj minuti napadač Redsa Peter Beardsley pogodio gredu, a liverpulska torcida u pijanom oduševljenju probila ogradu i prokuljala na travnjak, stvari su se otele kontroli. Sudac Ray Lewis panično je odsvirao kraj, igrači su pobjegli u svlačionicu, a iza divljeg stampeda Scousera na betonskim skalinama Leppings Lanea ostala su devedeset četiri beživotna tijela Liverpoolovih navijača: jedna osoba umrla je nekoliko dana kasnije u bolnici, a još jedna pet godina kasnije, isključena s aparata koji su je održavali u životu. Najstarija žrtva bio je šezdesetsedmogodišnji Gerard Baron, stariji brat poznatog poslijeratnog igrača Liverpoola Kevina Barona, a najmlađa desetogodišnji dječak Jon-Paul Gilhooley, prvi rođak budućeg legendarnog kapetana Stevena Gerrarda.

Tragedija na Hillsboroughu bila je – i ostala do danas – najteža nesreća u povijesti britanskog sporta, i engleski mediji sljedećih će se sati, dana i mjeseci takmičiti tko će bolje i glasnije artikulirati bijes javnosti prema drogiranim i pijanim Scouserima. Mediji su tako prenijeli izjavu policijskog zapovjednika Davida Duckenfielda kako su Liverpoolovi huligani cigaretama palili policijske konje, te provalili u stadion razbivši zatvorenu glavnu kapiju zapadne tribine, a najdalje je otišao The Sun, koji je na čuvenoj naslovnici pod velikim naslovom "Istina!" ekskluzivno objavio kako su pijani Liverpoolovi navijači pljačkali leševe poginulih, pišali na policajce i mlatili liječnike hitne pomoći dok su reanimirali umiruće.

Tako je, eto, tragedija na Hillsboroughu 15. travnja 1989. izgledala u oku prosječnog gledatelja engleskih televizijskih kanala i čitatelja londonskih novina. I tako će izgledati još cijelu godinu, prije nego što ministar pravde, lord Peter Murray Taylor, objavi izvještaj i potvrdi kako za tragediju nisu bili odgovorni navijači, već dobri, stari "policijski propusti".

Navijači Liverpoola nisu, naime, nasilno ušli razbivši glavnu kapiju: potpuno nepripremljena, policija je deset hiljada Scousera na tribinu Leppings Lane puštala jednog po jednog kroz svega sedam uskih vrata, stvorivši tako golemi čep pred stadionom, koji je policijski zapovjednik Duckenfield na koncu odlučio riješiti otvaranjem glavne kapije, propustivši tako golemu masu ljudi u tunel prema svega dva od ukupno sedam sektora zapadne tribine.

Kako su u to vrijeme tribine engleskih stadiona bile ograđene, nesretnici koji su se u ta dva sektora našli pritisnuti uz ogradu prema igralištu nisu imali kamo, i prignječeni hiljadama ljudi koji su i dalje nadirali umirali su u najstrašnijim mukama: sretniji su se izvukli tako što su im gledatelji s gornje tribine pomogli da se popnu na sigurno. Ono što je na televiziji izgledalo kao rušenje ograde i stampedo pijanih i drogiranih Liverpoolovih navijača nakon Beardsleyjeve grede, bio je zapravo izravni televizijski prijenos agonije, umiranja i očajničke borbe za goli život.

Nitko nikad nije odgovarao za tragediju na Hillsboroughu. U policijskim i vladinim izvještajima smrt devedeset šestero ljudi – devedeset sedma žrtva, Andrew Devine, teško i nepovratno oštećena mozga umro je prošle godine – lakonski je proglašena "nesretnim slučajem". David Duckenfield javno je priznao i ispričao se za laži o paljenju policijskih konja i nasilnoj provali na tribinu, za svoje odvratne laži ispričao se onda i urednik The Suna, i to je bilo to. Nakon sudske trakavice koja je trajala sve do prošle godine svi optuženi oslobođeni su krivnje, pa Liverpoolovi navijači i članovi obitelji nastradalih još uvijek traže pravdu, nailazeći na jednaki bešćutni prezir s kojim je yorkshirska policija one strašne, davne večeri devedeset i četiri mrtva tijela s tribine Leppings Lane – vjerovali ili ne – testirala na drogu i alkohol.

Od toga davnog 15. travnja 1989. Scouseri, eto, zvižde na himnu "God Save the Queen", od toga dana zloglasni The Sun u Liverpoolu je praktički zabranjen.

Kakve veze, međutim, ta priča ima s navijačkim neredima na auto-cesti Zagreb – Split? Nikakve, naravno, barem ne još: ponekad, kako vidimo, stotinjak ljudi treba poginuti da bismo konačno otkrili kako policija laže.

Boris Dežulović
"It takes something more
than intelligence to act
intelligently "

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Krokodil Behko » 15 Jun 2022, 21:01

TOMISLAV MARKOVIĆ: “Srpski paradoks – Vučić gradi Miloševićevu Srbiju uz pomoć evropskih investicija”


Image

Piše: Tomislav MARKOVIĆ

Za razliku od ruskog ministra spoljnih poslova Segeja Lavrova, nemački kancelar Olaf Šolc nije imao problema sa dolaskom u Beograd. Najavljena poseta Srbiji, u sklopu turneje po Balkanu, obavljena je u dogovoreno vreme. Domaćini su se temeljno spremili za visokog gosta tako što su po gradu okačili silne nemačke zastave, a bilo je čak i par primeraka u natprirodnoj veličini, na simbolima uništenog socijalizma – na zgradi pokojnog BIGZ-a i na zdanju počivšeg Geneksa.

Ovakva ikonografija postala je predmet lagane sprdnje u javnosti koja ima običaj da pamti kraće od zlatne ribice. Bilo je u nedavnoj istoriji i radikalnijih postupaka. Kada je Dmitrij Medvedev dolazio u posetu Beogradu u vreme demokratske vlasti nisu kačene samo ruske zastave, već su menjana i imena ulica. Po ubrzanom postupku na plave table vraćeni su general Ždanov i maršal Tolbuhin, prethodno zbrisani u blaženom antikomunističkom i revizionističkom zanosu.

Nemačke zastave nisu mnogo pomogle, kao ni uobičajeni ponizni stav predsednika Srbije Aleksandra Vučića i njegove kamarile. Olaf Šolc poručio je tri ključne stvari srpskim vlastima: od Srbije se očekuje da uvede sankcije Rusiji dok to još ima nekog smisla; Srbija treba da prizna Kosovo ukoliko želi da postane članica Evropske unije; Nemačka će podržati Srbiju na putu evropskih integracija, ali to znači da je neophodno sprovoditi reforme, drastično poboljšati vladavinu prava, stanje medijskih sloboda i, uopšte, usklađivati se sa standardima Evropske unije. Logične, poznate i očekivane poruke.

Latini su stare varalice
Ode Olaf Šolc svojim putem, a srpska javnost ostade da se iščuđava nad njegovim otvorenim rečima. Ređaju se po televizijskim studijima politički analitičari, diplomate, članovi vladinih i nevladinih organizacija, stručnjaci za sve i svašta i još ponešto, baveći se teškim hermeneutičkim poslom tumačenja Šolcovih izjava. Te nema smisla od zemlje koja je bila pod sankcijama tražiti da uvodi sankcije drugoj zemlji, i to baš onoj koja poštuje njen teritorijalni integritet; te čak i ako ispunimo te iste uslove kao što su vladavina prava i sloboda medija, što je za nas mačji kašalj, ostaje nam nepremostiva prepreka priznanja Kosova, kako ćemo bez kosovskog zaveta i kolevke srpstva, stići će nas kletva kneza Lazara. Mediji udarili u žalopojke kako se već decenijama pomera datum ulaska Srbije u Evropsku uniju, trebalo je da postanemo deo te kod nas inače omražene zajednice prvo 2007. godine, pa onda 2010, potom je najavljivano članstvo za 2014, pa za 2020. i 2026, a sad se priča o 2032-oj godini.



Razne srpske administracije se ubiše od posla kako bismo postali članica EU, ali ne vredi, neće nas, pa neće, kao da smo šugavi. Jesmo možda i mi nešto malo krivi, jer zapravo radimo sve suprotno od onoga što smo obećali i na šta smo se obavezali i jer nema ama baš nijednog racionalnog razloga da se pridružimo evropskoj zajednici naroda, a naše vlasti to i ne žele, ali za sve je zapravo kriva Evropa, licemeri preispoljni, lepo kaže epska pesma – Latini su stare varalice. I to se sve može čuti na medijima koje ne kontroliše Aleksandar Vučić, što je dobar znak da je ovo naše nazovi društvo izgubilo svaki kompas i orijentaciju, kako u vremenu tako i u prostoru.

Lov u mutnom
U međuvremenu je Srbiju posetio i ministar spoljnih poslova Austrije Aleksandar Šalenberg sa sličnim porukama glede članstva u EU i uvođenja sankcija Rusiji, ambasador SAD-a Kristofer Hil je onako usput pomenuo da bi Srbija trebalo da razmisli gde leži njena budućnost, te da li je pozicija neutralnosti uopšte održiva. Javio se i izvestilac Evropskog parlamenta za dijalog sa Moskvom, nekadašnji premijer Litvanije Andrijus Kubilijus koji veli da Srbija mora da napravi izbor u spoljnoj politici: „Ili će da nastavi odnos sa Putinovim režimom, koji mnogi nazivaju fašističkim, ili će Srbija da krene u pravcu politike Evropske unije“.

Šolcu je Vučić odbrusio poredeći rusku agresiju na Ukrajinu sa NATO bombardovanjem Srbije. Šalenbergu je stao na crtu ministar spoljnih poslova Srbije Nikola Selaković, podsećajući da je Srbija dugo bila pod sankcijama i da „to nikome dobro nije donelo“. Ministar je rekao i da je za nas rat između Rusije i Ukrajine – rat među braćom”, izvinjavajući se na tom izrazu, mada nije jasno ni zašto je to izgovorio, a ni zašto se ispričava, te šta je uopšte hteo da kaže.

Političke i medijske reakcije na Šolcovu posetu, kao i na poruke drugih evropskih zvaničnika, sačinjene su od tradicionalne mešavine manipulacija, zamajavanja, lažnih izgovora, prenemaganja, licemerja, lova u mutnom i sličnih marifetluka. Umesto što se poruke nemačkog kancelara obavijaju velom mistifikacije, bio bi red da se kaže gola istina kako tu nema ničeg neobičnog. Ono što je Olaf Šolc poručio vlastima u Srbiji moglo bi se sažeti u jednu rečenicu: Držite se dogovora. Sve je tu jednostavno i regularno.

Hoćete da budete članica EU? Hoćete, bar zvanično. Onda uskladite spoljnu politiku svoje zemlje sa spoljnom politikom EU, jer ste se obavezali da ćete to učiniti. Izvršite reforme, uvedite evropske standarde u oblasti sudstva i medija, donesite neophodne zakone, a ne bi bilo loše i da ih malo primenjujete, što bi, usput rečeno, vašim građanima donelo samo dobra. Na to ste se takođe obavezali sopstvenim potpisom, dobrovoljno, bez ikakvih pritisaka.



Kosovo kao večni izgovor
Kosovo je nezavisna država već 14 godina, a Vučiću i njegovoj naprednoj ekipi koja se neprekidno poziva na teritorijalni integritet dobro je poznato zašto se Kosovo otcepilo od Srbije. Znaju to i građani Srbije, samo se prave nevešti, kao dete kad glumi da nije ono razbilo vazu. Vučić je bio deo režima, ministar informisanja (i cenzure) kad je Srbija vodila rat protiv Albanaca, kad je ubijala civile, proterala skoro 900.000 ljudi iz njihovih domova, kad su trpali leševe dece u hladnjače i zakopavali ih u masovnim grobnicama. Socijalističko-radikalska politika aparthejda, nasilja i zločina nad Albancima dovela je do toga da Kosovo postane nezavisna zemlja. A sad se svi prave ludi, kao nemaju pojma šta se događalo, čude se šta bi tim privremenim stanarima da otcepe svetu srpsku zemlju. Kosovo je večiti izgovor za politiku statusa quo, za držanje Srbije mimo sveta i vremena sadašnjeg, i to ne od juče, već od XIX veka.

Srpskim nacionalistima bi trebalo konačno reći gorku istinu: Imali ste čitavo jedno stoleće, od Balkanskih ratova, da integrišete Kosovo u Srbiju, niste uspeli, jer ste šovenske zadribalde, sve što preduzmete naprosto je osuđeno na propast, možda je vreme da priznate realnost. Ne morate, možete i dalje da glavinjate bez smera i smisla, još koji vek, ako je to vaše tumaranje stanovništvo spremno da trpi bez roptanja. Uništićete dodatno ovo malo što je ostalo da se upropasti, tome nacionalizam i inače služi, a ako je građanima lakše da slede najgore pripadnike sopstvene nacije nego da preuzme odgovornost za sopstveni život, samo napred, ne bih da smetam sveopštoj harmoniji koja vlada između autoritarnih vlasti i pokornih podanika.

Oksimoronski projekat
Poređenje Srbije i Ukrajine je bezobrazno i nadasve glupo, jer NATO intervencija nije došla iznebuha, već nakon mnogo godina Miloševićevog divljanja i nebrojenih ratnih zločina. Džaba se Vučić pravi neobavešten i naivan. On je aktivno učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, da je obaranje socijalističko-radikalskog režima istinski uspelo, Vučić bi bio u najmanju ruku lustriran, a možda bi se našao i neki razlog da dospe pred sud. Uglavnom, da se ova država izvukla iz blata i krvi devedesetih, Vučić se više nikada ne bi bavio politikom, niti bilo kakvim javnim poslom, baš kao ni njegova braća po oružju, od Aleksandra Vulina do Ivice Dačića.

Svo to mučno natezanje nemačkog kancelara i drugih evropskih zvaničnika sa Srbijom plod je jednog suštinskog nesporazuma. Vladajuća kasta ne želi Srbiju u Evropi, gnuša se evropskih standarda, poštovanja zakona, vladavine prava, zaštite pojedinca, lične slobode i sličnih zapadnjačkih izmišljotina. Vučić i njegova banda žele zapravo Miloševićevu Srbiju, samo bez sankcija, međunarodne izolacije, praznih rafova, bednih plata i još bednijih penzija, uličnih prodavaca deviza, prodaje benzina u plastičnim flašama i ostalih prirodnih posledica sumanute politike. Naprednjaci bi da sagrade Miloševićevu Srbiju, uz pomoć evropskih investicija i donacija. Što je najluđe, to im je do sad polazilo za rukom. Za taj oksimoronski projekat imali su i podršku Angele Merkel, što se vodilo pod firmom famozne stabilokratije. Takvoj politici očigledno ističe rok trajanja, čemu je znatno doprinela i ruska agresija na Ukrajinu. Poruke Olafa Šolca i drugih zvaničnika pokazuju da dolazi vreme čistih računa. Što bi rekao pesnik – teško vreme za vučiće, prijatelju moj.

(Autonomija)
online

User avatar
Koraci_u_noci
Penzioner
Penzioner
Posts: 24719
Joined: 04 Jun 2020, 19:21
Has thanked: 6881 times
Been thanked: 6515 times
Status: Online

Re: Kolumne

Post by Koraci_u_noci » 07 Aug 2022, 21:22

Vidim da Dezulovic nema svoju temu, al et, moze ovo i pod kolumne

Dežulović o Matijaniću: Imam 3 pitanja za ministra. Svaki odgovor je za ostavku vlade

www.index.hr

NOVINAR i književnik Boris Dežulović na Facebooku je objavio status povodom smrti našeg novinara Vladimira Matijanića te ga prenosimo u cijelosti. 

"Tog petka na terasi sam zajedno s Rosom prestravljen slušao izravni telefonski prijenos Deinog očaja pred zatvorenim vratima njihovog malog podstanarskog stana, sat i deset minuta nijemog užasa prekidanog iznutra zvukovima pumpe za kisik i Pukinog lajanja.

Paraliziran od bijesa i tuge, dva i pol dana nisam o tome rekao ni napisao ni riječi. Skromna pamet i nešto bogatije iskustvo naložili su da ne žurim. Reći ćeš ili napisati nešto što ćeš požaliti. Smiri se.

"Nakon dva dana, smiren i hladne glave j.... vam mater svima"

Danas, nakon dva dana, smiren i hladne glave imam samo jedno pitanje za ministra zdravstva. Dobro, tri. Da je pred hitni infektološki odjel stigla crna limuzina s nadbiskupom Bozanićem, sa svim dijagnozama i simptomima poput Vladinih, da li bi mu rekli da nema potrebe za hospitalizacijom?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da je hitnu pomoć samo jednom, a ne dvanaest puta, zvala supruga premijera Plenkovića, sa svim dijagnozama i simptomima poput Vladinih, da li bi mu rekli da ne treba u bolnicu i da piša u lonac? Da je hitna pomoć nakon tri dana stigla u kuću nekog HDZ-ovog županijskog pročelnika s istim dijagnozama i simptomima poput Vladinih, da li bi mu rekli da nije za bolnicu, preporučili da jede slane štapiće i otišli?

Molim, samo kratak odgovor: da ili ne? Ne, ne, vrlo jednostavno: da ili ne? Pitanje je, jasno, kolokvijalno. Svaki je odgovor za ostavku ministra, premijera i cijele Vlade, proglašenje Dana poraza i domovinske zaludnosti, fajront i raspuštanje besmislene hrvatske države. Danas, nakon dva dana, smiren i hladne glave j.... vam mater svima, do posljednjeg. Mater vam j....", napisao je Dežulović na Facebooku. 
Pobjeci sad od svega zelim

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37663
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2865 times
Been thanked: 2202 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Pasaga » 07 Aug 2022, 21:28

:ok :aplauzz
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
Koraci_u_noci
Penzioner
Penzioner
Posts: 24719
Joined: 04 Jun 2020, 19:21
Has thanked: 6881 times
Been thanked: 6515 times
Status: Online

Re: Kolumne

Post by Koraci_u_noci » 25 Sep 2022, 21:53

Nikolaidis: Bosna i Crna Gora su istinski Slobodni Balkan

6yka.com

Sve ono što navodno treba da postigne Otvoreni Balkan, postigli su navijači Crne Gore i navijači Bosne i Hercegovine na utakmicama te dvije reprezentacije - u Podgorici i i Zenici. Navijači baš one dvije zemlje koje nisu, i ako Bog dobri da, a daće, neće ni biti dio Otvorenog Balkana.

Uklanjanje granica i biznis barijera, sve one administrativne mjere koje su godinama smišljali lokalni i američki „eksperti“ za pomirenje i geopolitiku, nisu postigle ni izbliza onaj efekat koji je postigla ljudska iskrenost i dobrota na utakmicama u Podgorici i u Zenici.

Ne postoji, dragi moji savjetnici u ambasadama, dragi moji analitičari u State Departmentu, dragi moji stratezi Velike Srbije i Prirodne Albanije, niti jedna administrativna mjera koja će natjerati crnogorsku porodicu iz Berlina da kupi kombi navijačima Bosne kojima je vozilo od strane agenata-provokatora spaljeno; niti jedna mjera koja će dobrog čovjeka Fahrudina Meškovića natjerati da besplatno ugosti i nahrani crnogorske navijače; niti da istu onu crnogorsku porodicu iz Berlina natjera da osjeti da je njena ljudska obaveza da Fahrudina i njegovu porodicu ugosti na crnogorskom primorju.

Ono što se desilo u Podgorici i u Zenici je sama poenta, sami vrh onoga čemu navodno teži Otvoreni Balkan, onome što Otvoreni Balkan folira, a što Otvoreni Balkan nikada neće doseći. Prvo zato što je lažan; drugo zato što iza njega stoje zadnje i zle namjere; i treće zato što je, između Srba i Albanaca, zbog Kosova, ovo što se desilo između bosanskih i crnogorskih navijača prosto nemoguće. Nemoguće je i jer Vučića i Ramu u Otvorenom Balkanu vezuje ekspanzionistička i velikodržavna politika. A navijače Bosne i Hercegovine i Crne Gore vezala je ljudska dobrota i pristojnost; potreba da na dobro odgovoriš dobrim.

Događaji u Podgorici i Zenici čine izlišnim samu ideju administrativne intervencije i peglanja; trapavog, pogrešnog, plitkog projektovanja budućnosti.

Zenica i Podgorica pokazale su najveći stepen jedinstva balkanskih naroda koji je viđen od raspada Jugoslavije.

I to se desilo mimo i uprkos raznim „projektima“ raznih ambasada, raznih „izaslanika“. Koji mogu ukloniti sve granice između Srbije i Albanije: ali nikada se neće desiti ovo što se desilo između Bosne i Crne Gore, između kojih postoji granica. I neka postoji. I treba da postoji.

Džabe vam administrativne mjere kojima uklanjate granice. Jer granice nisu na zemlji, nego u glavi. Povjerenje, odnosno njegovo odsustvo, najtvrđa je granica od svih. A povjerenja ne može biti dokle god Srbija namjerava pripojiti Crnu Goru i dio Bosne, dokle god Vulin i Dodik govore ono što Vučić misli, a Vučić govori ono što ne misli. Ljudi smo, sa hiljadu smo i jednom, ljudi smo sa milion i jednom manom. Ljudi su svašta. Ali nismo magarci. Ako pokušate namagarčiti ljude, a evo pokušavate, uveliko, kao odgovor ćete dobiti inat. A inat je veći od Stambola.

Još nije stvorena imperija koja je zatrla ljudsku volju za slobodom. Još nije stvorena imperija koju čovjekova volja za slobodom nije srušila. A zapravo je recept za istinski Otvoreni Balkan krajnje jednostavan: neću ništa tvoje, nećeš ništa moje. I eto povjerenja. I eto: nema granica.

Ali kako stići do povjerenja sa akterima koje je za svoj projekat odabrao reditelj ovog provincijskog, amaterskog filma? Pa svaki holivudski producent upozorio bi ih na lošu podjelu uloga. Nema povjerenja kada su vam glavni glumci mračnjaci. Pa da Hari Poter vidi pijanog Vučića kako bulazni dok sa polupraznom čašom šeta sajmom vina, dok kraj njega, kao Golum pored Bilbo Baginsa, puzi Dritan, dijete-čarobnjak bi dobilo traume i tri godine ne bi zaspalo.
Pobjeci sad od svega zelim

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Krokodil Behko » 03 Nov 2022, 17:09

ŽIŽEK I ORGIJE NA KRAJU SVIJETA: “Ruski protivnici rata su u istom položaju, na meti Putinovog establišmenta kao izdajnici, a od strane Ukrajine tretirani…”


Piše: Slavoj ŽIŽEK (Peščanik)

Dok ukrajinske snage vraćaju delove svoje teritorije uz povlačenje demoralisanog ruskog okupatora, Vladimir Putin pojačava pretnju nuklearnim napadom. Svetski političari oštro upozoravaju Kremlj, a komentatori porede aktuelni trenutak sa kubanskom raketnom krizom iz 1962. i drugim epizodama velikih napetosti koje su mogle da se završe nuklearnom katastrofom. Za to vreme, oko 15.000 Ukrajinaca je na mogući kraj sveta reagovalo na manje apstraktan način: navodno su se prijavili za masovnu seksualnu zabavu u okolini Kijeva.

Očekuje se da učesnici Orgije na Ščekavicji: Zvanični kanal „ukrase svoje ruke štraftama koje označavaju njihovu seksualnu sklonost. Ljudi zainteresovani za analni seks treba da nacrtaju 3; od onih koji su zainteresovani za oralni seks zatraženo je da pokažu 4 štrafte“. Sada se javljaju i druge slične grupe, kao ona koja sprema orgiju u Deribasivskoj ulici u Odesi.


Zašto bi posle 8 meseci ruskog bombardovanja i brutalnih oružanih sukoba iko bio zainteresovan za takav događaj? Kako jedna spremna učesnica kaže: „To je suprotno od očaja. Čak i u najgorim situacijama ljudi će tražiti nešto dobro. To je megaoptimizam Ukrajinaca.“


Njeno svedočanstvo treba prihvatiti zdravo za gotovo. U vreme ekstremne patnje orgija može biti poduhvat koji slavi život. Nema potrebe za „dubljim“ pseudo-frojdovskim objašnjenjem da kolektivna trauma ubrzava slamanje individualnih inhibicija i konvencionalnih društvenih normi. Istinski necivilizovani seksualni čin jeste onaj koji preduzimaju ruski vojnici i njihove vođe. Prema rečima Pramile Paten, specijalne predstavnice Ujedinjenih nacija za seksualno nasilje u ratu, ruski komandanti svojim trupama dele vijagru. Seksualni napadi na ukrajinske žene delo su „svesne taktike dehumanizacije žrtava“, rekla je Paten.

Na veliku sramotu moje zemlje, Matjaž Gams, član slovenačkog državnog saveta, reagovao je na priču o orgijama u Ukrajini rečima da kada civilizacija uđe u period propadanja, javljaju se „čudne, morbidne ideje“. Ali šta je čudnije i morbidnije: seksualna zabava (gde su sve aktivnosti dobrovoljne i sporazumne) ili neselektivni ruski napadi na civilnu infrastrukturu i civile (uključujući i sistemsko silovanje kao vojnu taktiku)?

Poslednje nuklearne pretnje izrečene su u vreme Putinovog nezakonitog pripajanja 4 ukrajinske teritorije koje nisu u potpunosti pod ruskom kontrolom, ali za koje Kremlj tvrdi da su „neotuđivi delovi Ruske Federacije… Njihova bezbednost se tretira isto kao bezbednost bilo kog dela Rusije“. Implikacija je, naravno, da Ukrajina već zaslužuje nuklearni udar, jer osvaja teritorije koji bi trebalo da su pod ruskim nuklearnim kišobranom. Nije ni čudo što sajtovi za klađenje nude kvote za nuklearni napad ove godine, dok na hiljade ljudi ulaže svoj novac na „da“.

Dajući dodatni kredibilitet pretnji, ruski zvaničnici su naredili evakuaciju Hersona, koji je sada skoro sasvim opkoljen ukrajinskim snagama. Poruka zvuči jasno: ako Ukrajinci ponovo zauzmu grad biće savršena meta za nuklearnu bombu. U borbi protiv „satanizma“, kako je to nedavno nazvao Putin, sve je dozvoljeno.


Ali podjednako je morbidan i argument zapadnih mirovnjaka da Evropa treba da pošalje veliku delegaciju u Rusiju koja bi otvorila pregovore o uslovima za mir. Naravno, treba da učinimo sve što je moguće da sprečimo novi svetski rat; ali da bismo to postigli moramo početi sa realnim razumevanjem onoga što je Rusija postala. To znači da treba odustati od ideje evroazijskog jedinstva i odbaciti argument da Evropa treba da formira blok sa Rusijom kako bi izbegla da postane manji partner SAD-a u sukobu sa Kinom. Rusija je trenutno veća pretnja za Evropu od Kine.

Da bi Evropa nastavila pregovore sa Rusijom morala bi takođe da izvrši pritisak na Ukrajinu da prihvati neke kompromise. To je upravo ono što Kremlj želi, jer bi to pojačalo Putinov argument da je Ukrajina samo posrednik zapada, a ne prava država sa vlastitim uticajem.

Šta onda da se radi? Pošto se Rusija očigledno ne može ignorisati najbolja opcija je da se dopre do protivnika rata u Rusiji i njenim satelitima. Kako je nedavno istakao Slavomir Sjerakovski, administracija ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog ima prirodnog saveznika u beloruskoj opoziciji, koja tiho čini sve što može da osujeti mobilizaciju svog društva za ruski rat. Ali do takvog saveza nije došlo. Naprotiv, ukrajinski zvaničnici pokazuju prezir prema Belorusima, prikazujući ih kao „slabe i konformiste“. Po Sjerakovskom to nije samo nemoralno, već i „politički glupo“.

Ruski protivnici rata su u istom položaju, na meti Putinovog establišmenta kao izdajnici, a od strane Ukrajine tretirani kao ruski agresori. Tako se zamagljuje smisao ukrajinskog rata. To nije sukob između „evropske istine“ i „ruske istine“, kako tvrde i Putinov ideolog Aleksandar Dugin i neki Ukrajinci. Ukrajina je front u globalnoj borbi protiv novog nacionalističkog fundamentalizma koji jača svuda, uključujući SAD, Indiju i Kinu.

Ono čime su Ukrajinci okrnjili svoju moralnu nadmoć nije bludničenje po predgrađima Kijeva, već neuspeh u naporima da univerzalizuju svoj otpor.
online

User avatar
Zanki
saudade / forumasica godine
saudade / forumasica godine
Posts: 50764
Joined: 29 Jul 2020, 17:52
Has thanked: 18858 times
Been thanked: 21362 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Zanki » 04 Nov 2022, 12:58

Morala sam otić pročitat komentara ispod kolumne, prajZles
"It takes something more
than intelligence to act
intelligently "

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Krokodil Behko » 04 Nov 2022, 14:47

Zanki wrote: 04 Nov 2022, 12:58 Morala sam otić pročitat komentara ispod kolumne, prajZles

Pa slabo na Slobodnoj Bosni bude komentara. Za ovo je nula komentara.
Ko zna gdje si ti čitala :hihi
online

User avatar
Zanki
saudade / forumasica godine
saudade / forumasica godine
Posts: 50764
Joined: 29 Jul 2020, 17:52
Has thanked: 18858 times
Been thanked: 21362 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Zanki » 04 Nov 2022, 15:29

Krokodil Behko wrote: 04 Nov 2022, 14:47
Zanki wrote: 04 Nov 2022, 12:58 Morala sam otić pročitat komentara ispod kolumne, prajZles

Pa slabo na Slobodnoj Bosni bude komentara. Za ovo je nula komentara.
Ko zna gdje si ti čitala :hihi
Na tvoj post je tekst s Peščanika kako vidin, naravno da san potražila poveznica tj linkova i shodno tome komentara.
"It takes something more
than intelligence to act
intelligently "

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37663
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2865 times
Been thanked: 2202 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Pasaga » 09 Nov 2022, 18:19

SAD JE SVE JASNO:
Javila se Sanja Vlaisavljević,
Željko Komšić je na pravom putu…




Banjalučki pisac Behrudin Gušić kaže da je očekivao Sanjino uključivanje u harangu koja se vodi protiv člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

Sad je sve jasno. Javila se Sanja Vlaisavljević. Zatražila je od Visokog predstavnika Christiana Schmidta da smijeni člana Predsjedništva BiH Željku Komšića. To znači samo jedno, Komšić je na pravom putu, a pregovori o formiranju vlasti će pokazati koliko je istinskih spremnih u ovoj državi da se odupru daljoj etnizaciji BiH i segregaciji njenih građana, piše Ljudski.ba.

Banjalučki pisac Behrudin Gušić kaže da je očekivao Sanjino uključivanje u harangu koja se vodi protiv člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

– Pitao sam se gdje je jedna prekaljena ustaškinja Sanja, poznata i po tome da se javno žalila da u sarajevskim mesnicama i marketima nema svinjetine. Žena klasični ksenofob! Ali evo, javila se, gdje će ova haranga bez nje! I traži to sto traži. No, ne treba potcijeniti ni nju, ni njen zahtjev, ne zato sto se njena negdje pika, nego zato što ona i Schmidt baštine istu ideologiju. Vidjet ćemo šta će biti, poručio je Gušić.

Za početak bilo bi dobro da se iz osmorke koja ima ambiciju formirati vlast sa HDZ-om oglase, ne da bi branili Komšića, već da pokažu kako Sanja i oni ne pripadaju istom svijetu. U suprotnom, prvenstveno SDP će dodatno sebi natovariti breme “bošnjačke” stranke kojoj je vlast važnija od vlastite ideologije, a to je borba za jednakopravnost svih građana BiH na svakom pedlju njene teritorije. To ne znači da ovaj autor ima nešto protiv da SDP i bilo koja stranka pregovara oko uspostave vlasti, za to se između ostalog i održavaju izbori, ali u svemu tome moraju postojati crvene linije ispod kojih se nikada ne ide.

Jasno je zašto predsjednik HDZ-a Dragan Čović jedino ne želi razgovarati s Komšićem. Priča o legitimnosti je samo paravan, Problem je što se Komšić pokazaio pretvrdim orahom koji se ne da slomiti pod naletima onih koji bi razbijanjem njegove opne isčupali jezgru koja BiH čini drugačijom od drugih, koja nije i nikada ne smije biti ni Hrvatska, ni Bošnjačka, ni Srpska, ali ni država samo ove tri etničke zajednice.

SDA svakako nosi veliki teret odgovornosti za stanje u državi, ali se teško ne složiti sa sada već bivšom državnom zastupnicom iz ove stranke Almom Čolo koja je komentarisala izjavu Elmedina Konakovića nakon sastanka HDZ-a i trojke u Mostaru da se bilo blizu ukidanja etničkih prefiksa.

– Samo politički naivni i neiskusni mogu vjerovati u to. Nikada Dragan Čović nije, niti bi pristao na brisanje etničkih prefiksa. Nikada ne bi pristao na brisanje imenice Hrvat u Predsjedništvu ili hrvatski član Predsjedništva. Samo ako se na njega izvrši jak međunarodni pritisak. A tog pritiska nema, niti će ga biti. Međunarodni pritisak je usmjeren na jačanje pozicije Hrvata u BiH. I ovo sa Schmidtovim odlukama je tek početak. Misle SDP, NiP i NS da je vlast sa HDZ-om jednostavna stvar. Ili sa SNSD-om. Da mi nismo znali, a da će oni pokazati svima kako oni “znaju”, istakla je Čolo.

Ako budu znali kapa dolje. Ali u startu postoji crv sumnje jer se osmorka uprkos tvrdnjama NIP-ovog Aljoše Čampare da u vlast ne bi trebalo ići po svaki cijenu i da ne treba pristajati na ucjene polomi da osigura dovoljno ruku u klubu Bošnjaka u Domu naroda FBiH. Valjda zbog legitimnosti, mada bi nam svima bilo draže da je samo zbog lakših procedura.

Zbog toga je teško ne ponoviti riječi Igora Stojanovića koji će ispred SDP-a biti u Domu naroda FBiH.

– Razočaran sam jer je Odluka korak dalje od jednakopravnosti na cijeloj teritoriji BiH. Odluka koja predviđa proširenje Doma naroda FBiH ne rješava presude Suda u Strazburu o kršenju ljudskih prava i ne donosi poštenije izbore u budućnosti jer ne predviđa elektronsko glasanje.Ona čak ne rješava jednakopravnost i adekvatnu zastupljenost različitih etničkih grupa iz Federacije BiH. Ne rješava nas ni “preletača” iz stranke u stranku. Samo pomaže još agresivnijoj borbi za rukovodeća mjesta u Federaciji i to po etničkom kriteriju, a ne nekom drugom. I ono što je za mene najbitnije, nijednim slovom se ne dotiče zastupljenosti Bošnjaka, Hrvata i Ostalih kroz Vijeće naroda Republike Srpske, napisao je Stojanović na društvenim mrežama pred sastanak u Mostaru.

Za razliku od političara koji pišu po svojim profilima član Predsjedništva BiH je svoja i civilizacijska uvjerenja spreman braniti u institucijama. Čeka se ishod njegove apelacije o Izmjenama Izbornog zakona kojom se traži privremenu mjeru za obustavu popunjavanja Doma naroda po novim pravilima, dok spomenuti sud ne donese konačnu odluku po apelaciji.

Zlonamjerni su kamenjem krenuli na Komšića kada je CIK usvojio sporno upustvo jer je za to glasao i član CIK-a Željko Bakalar čiji izbor se veže za DF. Za njih je to neprincipijelnost, za Komšića potpuno ispravno izbjegavanje anarhije. U suprotnom bio bi isti kao i svi koji ne poštuju institucije BiH. Schmidtov zakon nije validan samo ako se ospori u propisanoj proceduri. To ne znači, ukoliko Ustavni sud BiH, pod pritiskom različitih lobija, odbije apelaciju kao neutemeljenu, da se treba prestati boriti za njenu promjenu jer opet nisu ispoštovane presude Suda za ljudska prava u Strazburu.

Važno je napomenuti da su DF-ovi kadrovi uputili apelacije i tamo. Profesor ustavnog prava i državni zastupnik Zlatan Begić se žalio na nejednako pravo glasa i princip konstitutivnosti. Za početak iz Strazbura je stigla poruka da se Hrvatska ne može mješati u ovaj predmet pa ima razloga za pretpostavku kako je Schmidt nametnuo Izborni zakon kako bi “u sudijskoj nadoknadi preduhitrio presudu”.

Trojka bi zato trebala čuti profesora Dejana Jovića iz Hrvatske koji se ne slaže sa političarima iz svoje države koji osporavaju Komšićev izbor u Predsjedništvo BiH. Ako ništa zbog toga što u svojim redovima imaju ljude koje su birali ljudi druge nacionalnosti. Ako Saša Magazinović, Predrag Kojović, Srđan Mandić i slični njima mogu biti izabrani rukama ljudi iz drugog naroda zašto ne bi i Komšić, piše Ljudski.ba.

Što se tiče legitimiteta, čini se da njegov izbor pokazuje da postoji jedan broj ljudi u FBiH koji su spremni glasati za nekoga ko nije iz njihovog naroda, odnosno ne dijele nacionalnost s njim. I ja to je potpuno normalno. Štoviše, volio bih da u Bosni bude više takvih ljudi, poručio je Jović.
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
Koraci_u_noci
Penzioner
Penzioner
Posts: 24719
Joined: 04 Jun 2020, 19:21
Has thanked: 6881 times
Been thanked: 6515 times
Status: Online

Re: Kolumne

Post by Koraci_u_noci » 17 Nov 2022, 08:34

Zbog čega biti normalan kad su oko nas svi ludi? – Analiziraj.ba

analiziraj.ba

Postoji teorija po kojoj je svaka ljudska jedinka normalna – što bi u prevodu značilo psihički uravnotežena i zdrava – sve dok je ne upoznate. Za ovakvu tvrdnju na raspolaganju je bogata kolekcija naučnih dokaza i literarnih primjera. Recimo, u Knjizi o mozgu Susan Greenfield varira poznatu tezu: “Normalan čovjek je izmišljotina. Jedini normalni ljudi su oni koje ne poznajemo dovoljno.” A sličnim povodom Alija Nametak u jednoj od priča podsjeća na staru mudrost po kojoj ne možeš upoznati čovjeka dok s njim ne pojedeš tovar soli. Za šta je otprilike potrebno dvadeset godina. E, kako sadržina tog tovara raste, drugo ti se biće otkriva sa svim svojim nenormalnostima, pretjerivanjima i idejnim zastranjenjima.

I uvijek tokom procesa upoznavanja iz čovjeka prsne ono što on misli da nije, ili ono što skriva duboko u sebi. Moralni čistunci po pravilu imaju neku morbidnu, mračnu tajnu. Borci za demokratiju na općem planu, o tome smo ranije već nešto pametovali, ponekad su pravi mali, opaki Hitleri. Oni u svom mikrookruženju ugnjetavaju i ponižavaju ljude. Manifestni, proslavljeni heroji pokatkad podvige koriste tek kako bi zamaskirali svoj esencijalni kukavičluk, a humoristi su nerijetko okorjeli depresivci…

A ima i drukčijih primjera, kad osvjedočeni grubijani, ko zna zbog kakvog razloga, kriju svoju lijepu, nježnu prirodu. Normalnost prikrivaju nenormalnošću. Svi drugi pokušavaju se prikazati boljim nego što jesu, oni se od svijeta brane suprotnom metodom. Glume da su gori nego što su. Ima u toj socijalnoj inverziji i osobnoj mimikriji neke istinske čestitosti. Možda ih je stid deklarirane dobrote, ili su izgubili povjerenje u svijet, koji dobrotu ili prezire ili sankcionira. Šta god od to dvoje da je slučaj, poručuju ovi likovi, to je naš, a ne vaš problem, i zato evo vam naše ružno, nakazno lice, pa vi vidite šta ćete s njim.

Živeći u nenormalnom svijetu i izrazito ludom vremenu, savremeni čovjek često nasjeda na pogrešno pitanje: Kako ostati normalan usred ovog ludila? Pravo pitanje zapravo glasi: Zbog čega biti normalan kad je oko nas sve ludo?

Dolazimo dotle da je nenormalnost temeljni princip čovjekovog postojanja. Socijalizacija nije ništa drugo do proces usklađivanja naših urođenih i stečenih anomalija s proglašenim normama i važećim moralom. Uostalom, notorna je istina da ne postoji jedinstven odgovor na pitanje šta je normalno. Različita vremena i različiti prostori daju dijametralne odgovore na taj upit. Ono što je nekad bio smrtni grijeh, danas je standardni, poželjni hedonizam. Ono što je na sjeveru pristojnost, ovdje je smrtni haram. Postoji legenda po kojoj Eskimi, kao znak uvažavanja i dobrodošlice, gostu uz večeru i smještaj nude i sopstvenu suprugu na uživanje. Mi, ovdje, koljemo i zbog same pomisli na to. (Iako je Miodrag Bulatović, nekad davno, istraživao postojanje sličnog običaja u zabačenim selima istočne Srbije.) Ali i ovaj eskimski primjer treba prihvatiti sa svim mogućim rezervama. Pitanje je svjedoči li o liberalnoj kulturi ispod igloa, ili tek o duboko podređenom položaju tamošnjih žena, pošto su u ovom običaju tretirane kao poklon, odnosno kao roba. Nije zabilježeno da one gošćama, kao znak uvažavanja i dobrodošlice, osim smještaja i večere nude i sopstvenog supruga. Razmetljivi muški svijet na najrazličitije načine demonstrira osvojenu superiornost. Jedan od njih može biti i pomenuta darežljivost. Ali eto, ono zbog čega ovdje padaju glave, negdje je normalno i poželjno. Odraz kulture.

                                         * * * *

Bosna i Hercegovina, po savremenim shvatanjima normalnosti, spada u najluđe i najnenormalnije zemlje svijeta. Ovaj ezoterični državni park ima što niko nema: dva entiteta, jedan distrikt, deset kantona, tri dominantna, zavađena, i bruku skrajnutih naroda, tri člana Predsjedništva, jedan OHR, tri oprečna i uz to temeljno arhaična obrazovna sistema, nefunkcionalan, skup i zastario zdravstveni aparat… Živjeti u Bosni i Hercegovini znači svakodnevno se izlagati riziku nenormalnosti. Delikatnim iskušenjima kojima su  izloženi građani teško je naći premca u bližoj i daljoj okolini. Ovdje je televizijski dnevnik i dalje udarna emisija, jer tu svako veče saznajemo vitalne informacije: postoji li još država u kojoj živimo; šta su ovi rekli za one, a šta su oni uzvratili ovima; hoće li naši preveslat njihove, ili će njihovi prevariti naše. I dvadeset godina nakon rata ovdje vijesti nalikuju vremenskoj prognozi. Od njih zavisi kako ćemo se ujutro obući – normalno ili maskirno.

* * * *

Nenormalno je da u zemlji u kojoj opada broj proizvodnih pogona, raste broj tržnih centara. Kome će prodavati?

Nenormalno je da vođe nekih od najsiromašnijih naroda, entiteta, općina i kantona u Evropi voze neka od najskupljih auta današnjice.

Nenormalno je biti optimist kad sve oko tebe gori.

Nešto je duboko nenormalno u zemlji u kojoj radikalno opada broj sklopljenih brakova i rođene djece.

Nenormalno je ono ekonomsko stanje u kojem za vraćanje kredita više brine žirant nego onaj ko je kredit podigao.

Nenormalno je kad količina bogougodnih djela rapidno opada kako raste broj vjernika.

Nenormalno je kad na svaku novootvorenu kladionicu, bude zatvorena po jedna biblioteka, fabrika ili firma.

Nenormalna atmosfera: kad je najomraženije i najpopularnije zanimanje u državi poštar. Najomraženiji su kad raznose račune i opomene, a najpopularniji kad donose penziju.

Nenormalno je da ovdašnja omladina češće poteže pištolje i noževe nego što…

Sve je nenormalno. Spisak nastavite sami. Prisjednite sebi na muku. Nenormalno je ako nemate ništa dodati ovoj sumornoj listi. Fino su rekli oni iz Beograda, još jednog nenormalnog grada: Ako vam je dobro, onda ništa…

Ozren Kebo
Pobjeci sad od svega zelim

User avatar
Vanilla
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18009
Joined: 26 Dec 2018, 09:12
Location: Home Sweet Home
Mood:
Has thanked: 4097 times
Been thanked: 5634 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Vanilla » 17 Nov 2022, 20:10

Ako vam je dobro, onda ništa…

Hehe
U turskom jeziku postoji jedna predivna riječ, sensizlik, koje nema ni u jednom drugom jeziku. Označava nedostajanje jedne konkretne osobe, odsutnost jednog čovjeka ili jedne žene. Stanje bez tebe. Ne samoća. Ne usamljenost. Nego jednostavno beztobost...

User avatar
ironman
sirius
sirius
Posts: 26553
Joined: 25 Jan 2021, 19:36
Has thanked: 13831 times
Been thanked: 14096 times
Status: Online

Re: Kolumne

Post by ironman » 19 Nov 2022, 10:02

Koraci_u_noci wrote: 17 Nov 2022, 08:34 Zbog čega biti normalan kad su oko nas svi ludi? – Analiziraj.ba

analiziraj.ba

Postoji teorija po kojoj je svaka ljudska jedinka normalna – što bi u prevodu značilo psihički uravnotežena i zdrava – sve dok je ne upoznate. Za ovakvu tvrdnju na raspolaganju je bogata kolekcija naučnih dokaza i literarnih primjera. Recimo, u Knjizi o mozgu Susan Greenfield varira poznatu tezu: “Normalan čovjek je izmišljotina. Jedini normalni ljudi su oni koje ne poznajemo dovoljno.” A sličnim povodom Alija Nametak u jednoj od priča podsjeća na staru mudrost po kojoj ne možeš upoznati čovjeka dok s njim ne pojedeš tovar soli. Za šta je otprilike potrebno dvadeset godina. E, kako sadržina tog tovara raste, drugo ti se biće otkriva sa svim svojim nenormalnostima, pretjerivanjima i idejnim zastranjenjima.

I uvijek tokom procesa upoznavanja iz čovjeka prsne ono što on misli da nije, ili ono što skriva duboko u sebi. Moralni čistunci po pravilu imaju neku morbidnu, mračnu tajnu. Borci za demokratiju na općem planu, o tome smo ranije već nešto pametovali, ponekad su pravi mali, opaki Hitleri. Oni u svom mikrookruženju ugnjetavaju i ponižavaju ljude. Manifestni, proslavljeni heroji pokatkad podvige koriste tek kako bi zamaskirali svoj esencijalni kukavičluk, a humoristi su nerijetko okorjeli depresivci…

A ima i drukčijih primjera, kad osvjedočeni grubijani, ko zna zbog kakvog razloga, kriju svoju lijepu, nježnu prirodu. Normalnost prikrivaju nenormalnošću. Svi drugi pokušavaju se prikazati boljim nego što jesu, oni se od svijeta brane suprotnom metodom. Glume da su gori nego što su. Ima u toj socijalnoj inverziji i osobnoj mimikriji neke istinske čestitosti. Možda ih je stid deklarirane dobrote, ili su izgubili povjerenje u svijet, koji dobrotu ili prezire ili sankcionira. Šta god od to dvoje da je slučaj, poručuju ovi likovi, to je naš, a ne vaš problem, i zato evo vam naše ružno, nakazno lice, pa vi vidite šta ćete s njim.

Živeći u nenormalnom svijetu i izrazito ludom vremenu, savremeni čovjek često nasjeda na pogrešno pitanje: Kako ostati normalan usred ovog ludila? Pravo pitanje zapravo glasi: Zbog čega biti normalan kad je oko nas sve ludo?

Dolazimo dotle da je nenormalnost temeljni princip čovjekovog postojanja. Socijalizacija nije ništa drugo do proces usklađivanja naših urođenih i stečenih anomalija s proglašenim normama i važećim moralom. Uostalom, notorna je istina da ne postoji jedinstven odgovor na pitanje šta je normalno. Različita vremena i različiti prostori daju dijametralne odgovore na taj upit. Ono što je nekad bio smrtni grijeh, danas je standardni, poželjni hedonizam. Ono što je na sjeveru pristojnost, ovdje je smrtni haram. Postoji legenda po kojoj Eskimi, kao znak uvažavanja i dobrodošlice, gostu uz večeru i smještaj nude i sopstvenu suprugu na uživanje. Mi, ovdje, koljemo i zbog same pomisli na to. (Iako je Miodrag Bulatović, nekad davno, istraživao postojanje sličnog običaja u zabačenim selima istočne Srbije.) Ali i ovaj eskimski primjer treba prihvatiti sa svim mogućim rezervama. Pitanje je svjedoči li o liberalnoj kulturi ispod igloa, ili tek o duboko podređenom položaju tamošnjih žena, pošto su u ovom običaju tretirane kao poklon, odnosno kao roba. Nije zabilježeno da one gošćama, kao znak uvažavanja i dobrodošlice, osim smještaja i večere nude i sopstvenog supruga. Razmetljivi muški svijet na najrazličitije načine demonstrira osvojenu superiornost. Jedan od njih može biti i pomenuta darežljivost. Ali eto, ono zbog čega ovdje padaju glave, negdje je normalno i poželjno. Odraz kulture.

                                         * * * *

Bosna i Hercegovina, po savremenim shvatanjima normalnosti, spada u najluđe i najnenormalnije zemlje svijeta. Ovaj ezoterični državni park ima što niko nema: dva entiteta, jedan distrikt, deset kantona, tri dominantna, zavađena, i bruku skrajnutih naroda, tri člana Predsjedništva, jedan OHR, tri oprečna i uz to temeljno arhaična obrazovna sistema, nefunkcionalan, skup i zastario zdravstveni aparat… Živjeti u Bosni i Hercegovini znači svakodnevno se izlagati riziku nenormalnosti. Delikatnim iskušenjima kojima su  izloženi građani teško je naći premca u bližoj i daljoj okolini. Ovdje je televizijski dnevnik i dalje udarna emisija, jer tu svako veče saznajemo vitalne informacije: postoji li još država u kojoj živimo; šta su ovi rekli za one, a šta su oni uzvratili ovima; hoće li naši preveslat njihove, ili će njihovi prevariti naše. I dvadeset godina nakon rata ovdje vijesti nalikuju vremenskoj prognozi. Od njih zavisi kako ćemo se ujutro obući – normalno ili maskirno.

* * * *

Nenormalno je da u zemlji u kojoj opada broj proizvodnih pogona, raste broj tržnih centara. Kome će prodavati?

Nenormalno je da vođe nekih od najsiromašnijih naroda, entiteta, općina i kantona u Evropi voze neka od najskupljih auta današnjice.

Nenormalno je biti optimist kad sve oko tebe gori.

Nešto je duboko nenormalno u zemlji u kojoj radikalno opada broj sklopljenih brakova i rođene djece.

Nenormalno je ono ekonomsko stanje u kojem za vraćanje kredita više brine žirant nego onaj ko je kredit podigao.

Nenormalno je kad količina bogougodnih djela rapidno opada kako raste broj vjernika.

Nenormalno je kad na svaku novootvorenu kladionicu, bude zatvorena po jedna biblioteka, fabrika ili firma.

Nenormalna atmosfera: kad je najomraženije i najpopularnije zanimanje u državi poštar. Najomraženiji su kad raznose račune i opomene, a najpopularniji kad donose penziju.

Nenormalno je da ovdašnja omladina češće poteže pištolje i noževe nego što…

Sve je nenormalno. Spisak nastavite sami. Prisjednite sebi na muku. Nenormalno je ako nemate ništa dodati ovoj sumornoj listi. Fino su rekli oni iz Beograda, još jednog nenormalnog grada: Ako vam je dobro, onda ništa…

Ozren Kebo
I nisam bas ljubitelj prevelikog mracnjastva i zlogukih komentara.
Da,zivimo u zajebanom vremenu.Ali sta su trebali pisati ili kako razmisljati u recimo 1938 godini na ovim koordinatama.
Respektujem i citam Kebu,msm citao sam.
Jednostavno,kad se progleda i skonta da zivimo u kapitalizmu i to njegovoj najtezoj fazi "pocetnog skupljanja kapitala da pojednostavim" onda su stvari jasnije..
Pricati sa depresivnim naglaskom o bibliotekama u 2022 godini ili se buniti protiv bilo kojeg zakonitog posla a kladionice to jesu samo govori o neprilagodjenosti pojedinih vremenu u kojemu zivimo.
Htjeli smo da usvojimo zapadne vrijednosti i smatram da je to ispravno.
Nusprodukt toga je ovo o cemu Kebo pise i to je normalno koliko god ovo normalno zvucalo nenormalno.
A ko je ocekivao Skandinaviju sad i odmah..teska pogreska.
Zapad pa i ta Skandinavija je ove nase djecije bolesti prosao prije pa skoro 100 godina dok su nas ubjedjivali u tekovine bratstva i jedinstva i vanjsku politiku bazirali na kontejnerima banana jer smo bili nesvrstani..ta rijec je mozda i najgluplja od svih.
Nesvrstani..kad se pogleda spisak vukojebina i pripizdina koje su bile na njemu te spisak zapadnih ili onih pod ruskim uticajem onda je kristalno jasno u kakvoj magli smo ni krivi ni duzni zivjeli..
I da,zavrsni pogled iz Beograd..msm ok je,ali zasto iz Beograda. Ovdje u BiH. Sta je to dobro doslo iz Beograda,Eto u ovih zadnjih 30 godina.
Ali nekom shizologikom koja se da iscitati iz kolumne ,mi smo krivi..iskreno,zajebi to Ozrene.
dream of spring..
...at dawn look to the east.

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37663
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2865 times
Been thanked: 2202 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Pasaga » 19 Nov 2022, 10:18

PRAVNI STRUČNJAK ENVER IŠERIĆ:
“Za Ivu Komšića Bošnjaci su ‘neopredijeljeni’,
a u Hrvatskoj, koja je bila agresor, da tražimo partnere na Zapadu!”



Prije svega moram kazati da dr. Ivu Komšića, zbog svega što je radio u Bosni i Hercegovini i za Bosnu i Hercegovinu izuzetno cijenim i poštujem, ali to ne znači da trebam i da moram govoriti AMIN na sve ono što kaže, a posebno ne na ono što je izrekao na pomenutoj TV.

Ne stišavaju se se komentari izbornih rezultata u Bosni i Hercegovini i njihove političke i pravne analize. Također se iz dana u dan raspravlja o implementaciji izbornih rezultata, odnosno mogućim koalicijama i to kako u vrhovima političkih stranaka tako i u „običnom narodu“. Rasprave se vode na ulicama, u kafanama, u kafićima, u brijačnicama, na radnim mjestima, u tramvajima itd.

E, te činjenice govore o tome da ovdje nešto nije uredu. Šta to nije uredu ? U Bosni i Hercegovini ništa nije uredu i to od onoga trenutka kada je Bosna i Hercegovina bila napadnuta s istoka i sa zapada, preko donošenja Ustava Bosne i Hercegovine, kao aneksa 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, pa do odluka visokog predstavnika kojima je izmijenjen Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Izborni zakon.

Ja sama ranije pisao i govorio o dobrim i lošim stranama Schmidtovih odluka, a ima i jednih i drugih, kao i pitanja koja visoki predstavnik svojim odlukama nije riješio. I taman kada sam mislio da više nemam šta o tome kazati, demantova to moje mišljenje dr. Ivo Komšić gostujući na FACE TV 18. novembra 2022. godine.

Prije svega moram kazati da dr. Ivu Komšića, zbog svega što je radio u Bosni i Hercegovini i za Bosnu i Hercegovinu izuzetno cijenim i poštujem, ali to ne znači da trebam i da moram govoriti AMIN na sve ono što kaže, a posebno ne na ono što je izrekao na pomenutoj TV.

Tako je jedna od konstatacija Ive Komšića bila da je Schmidt svojom odlukom definitivno spriječio stvaranje treće izborne jedinice i da je implementirana presuda „Ljubić“. Tačno je da je implementirana presuda Ljubić, ali nije tačno da je spriječena treća izborna jedinica. Treća izborna jedinica za izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije samo precizno definirana i opisana u svojim granicama. Ostavljena su odškrinuta vrata, da u Dom naroda mogu ući i delegati koji nisu iz te „većinske izborne jedinice“. I da se razumijemo, ne odnosi se to samo gospodine Komšiću na Hrvate i područja u kojima su Hrvati većina. Isto je to i sa Bošnjacima i sa Srbima i područjima u kojima su oni većina.

Nije tačna profesore Komšiću Vaša tvrdnja da Šmitova odluka nije pogodovala HDZ-u, a da je pogodovala SDA-u. Šmitova odluka je gospodine Komšiću pogodovala područjima sa većinskim stanovništvom bilo kojeg konstitutivnog naroda. To je prava istina. A time se produbljuju etničke podjele. A povećanje broja delegata u Domu naroda nije dalo veću šansu građanskim strankama. Baš se desilo suprotno. Formula po kojoj se izračunava broj delegata iz svakog kantona to pokazuje. I kada se sve to provede, po toj formuli, sve odluke u Domu naroda, odnosno njegovim klubovima, mogu donositi delegati iz kantona u kojima su određeni narodi većina. A građanske stranke su, ako hoćemo govoriti pravo, u kantonima sa bošnjačkom većinom. Zato je dr. Komšić i pohvalio stepen razvoja demokratije kod Bošnjaka. Što više stranaka kod Bošnjaka, to više demokratije u bošnjačkom korpusu.

Bošnjacima ne treba legitimno predstavljanje !? Ja sa pravnog aspekta i nemam velikih zamjerki za izbor delegata u Dom naroda. Zašto? Zato što svi, barem formalno, imaju mogućnost da budu birani. U Domu naroda se odlučuje i o vitalnim nacionalnim interesima i neka delegati iz svakog naroda štite ta nacionalna prava, na način kako Ustav Federacije propisuje.

Moja zamjerka je što je gosp. Schmidt na izbor delegata primijenio popis iz 2013. godine u time cementirao etničko čišćenje, i zatvorio, na odgovarajući način, vrata nastavku povratka prognanih i raseljenih. To je, po tom principu, trebalo primijeniti i na sastav Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. E sada još jedno vrlo važno pitanje za dr. Komšića: Kako to da je za za njega normalno da se SDA izbaci iz vlasti, jer su Bošnjaci, kako kaže kaznili Bakira Izetbegovića, a kako opet Komšić tvrdi, HDZ nije moguće zaobići, jer su Hrvati dali najveću podršku HDZ-u.

E, ovdje je gospodin Komšić pomiješao dvije važne stvari. Građanski i nacionalni koncept. I to u istom, Predstavničkom domu, odnosno domu građana. Za HDZ primjenjuje nacionalni princip i princip „legitimnog“ predstavljanja, a za SDA građanski koncepti različite aršine, odnosno uslove za ulazak u vlast. Ako su Bošnjaci kaznili Bakira Izetbegovića, kaznili su i Hrvati Dragana Čovića, jer Borjana Krišto nije pobijedila. A nije tačno ni jedno ni drugo, jer, prof. Komšiću, niti su Bošnjaci glasali za Bakira Izetbegovića, niti su Hrvati glasali za Borjanu Krišto. Za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine glasaju građani profesore Komšiću. Ja sam o tome i ranije govorio da sastavljanju većine u Predstavničkom domu niko nije nezaobilazan. Svi se tu profesore mogu zaobići.I SDA i HDZ. Bez obzira na njihov izborni rezultat.

Ali je nelogična i netačna tvrdnja da je HDZ nezaobilazan. Nema legitimnog predstavljanja u Predstavničkom domu! U Parlamentarnoj većini mogu biti samo „građanske“ stranke, koje opet Dragan Čović i Milorad Dodik zovu bošnjačkim, odnosno muslimanskim strankama. Samo se u vladi garantira određen broj mjesta za konstitutivne narode. A te kandidate predlažu političke stranke koje čine parlamentarnu većinu.

Prof. Komšić je također ustvrdio da o izboru predsjednika i potpredsjednika Federacije odlučuje Predstavnički dom, a što nije tačno. O tome odlučuju oba doma, i Predstavnički dom i Dom naroda. A također nije tačna tvrdnja ni profesora Komšića niti ostalih tumača Schmidtovih odluka, koji tvrde da se broj delegata od 11 smanjuje na 7, ako se u prvom krugu ne izvrši izbor. Do smanjivanja ovih brojeva dolazi samo onda kada u datom roku određeni klub ne utvrdi prijedlog kandidata, a kako je propisano Amandmanom CXX Odluke o izmjeni Ustava Federacije Bosne i Hercegovine:

„(2) Ukoliko u roku od 30 dana od dana potvrđivanja rezultata za izbor delegatâ u Dom naroda, potreban broj delegata u jednom ili više klubova konstitutivnih naroda ne predloži kandidata za
mjesta predsjednika i dva dopredsjednika Federacije u skladu sa stavom (1) ovog članka, onda će to učiniti bilo koja skupina od sedam delegata iz kluba ili klubova konstitutivnih naroda u Domu
naroda koji kandidate nisu predložili.“

Ustvrdio je prof. također da je dobra strana Schmidtove odluke i to što kantonalne skupštine moraju u određenom roku izabrati delegate. I to je tačno. Ali nije tačno da se kantonalnim zastupnicima oduzimaju mandati, jer je članom 4. Odluke o izmjeni izbornog zakona propisano : “(2) Ukoliko u roku predviđenom u stavku (1) ovog članka kantonalna skupština ne izabere delegate iz reda jednog ili više konstitutivnih naroda ili iz reda Ostalih u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, mjesta dodijeljena relevantnim konstitutivnim narodima i/ili grupi Ostalih iz tog kantona preraspodjeljuju se u skladu s člankom 10.16. ovog zakona. „

Ali za mene je bila zastrašujuća konstatacija dr. Komšića da Bošnjaci treba da se opredijele da li su za Rusiju ili su za Zapad. Samo recite profesore Komšiću šta to Bošnjaci treba da urade pa da bude jasno za što smo opredijeljeni. Ko je to profesore blokirao državne institucije i bio, a i sada je, protiv ispunjavanja kriterija za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez, a ko se za to istinski zalagao? Ne mislite valjda profesore da su Bošnjaci bili protiv ulaska u Evropsku uniju i NATO? Jel to Vi sumnjate u našu opredijeljenost zbog toga što Bošnjaci, odnosno bošnjački političari, javno i otvoreno kritikuju neke poteze međunarodne zajednice, a posebno susjednih država.

Predlaže profesor Komšić, da uz pomoć Republike Hrvatske tražimo partnere na zapadu. Jel to one iste Hrvatske koja je izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, koja traži da preko NATO-a uputi svoje vojne snage u našu državu i koja se javno hvali da je uspjela izlobirati kod visokog predstavnika izmjene Izbornog zakona i koja sa i preko HDZ-a uslovljava SDA i „građanske bošnjačke“ stranke za ulazak u vlast, a kojim izmjenama još treba da se propiše da šefa države, po jednu trećinu, biraju konstitutivni narodi i da tako ubijemo svaku nadu za opstanak naše države.

Ko god to uradi od ovih bošnjačkih-građanskih-nacionalnih stranaka bit će obilježen kao veleizdajnik države i imat će poseban tretman kod Bošnjaka. O tome ne smiju ni pregovarati, a ne na to pristati. Ja sam siguran da su Bošnjaci, ma koliko bili napadani, podijeljeni, projektovano međusobno zavađeni, izmapulirani i mnogo puta od strane međunarodne zajednice prevareni, u stanju odbraniti sebe i svoju državu Bosnu i Hercegovinu, od svake vrsteopasnosti i napada, ali i od izdajnika u vlastitim redovima.

Bošnjaci će se, kao i do sada, pa i kao u ratu, kada je bilo najteže, zalagati za jednaka ljudska prava svih građana i za izgradnju moderne i funkcionalne države. Mi to znamo raditi. Nećemo kao do sada popuštati i dozvoljavati da se podrazumijeva da u vladama moraju biti stranke, odnosno njihovi predstavnici, koje ruše državu, a dok se Bošnjacima postavljaju uslovu za nekakvo koaliranje, odnosno učešće u parlamentarnoj većini, a istovremeno se, baš u tom periodu, kao planetarno važna nameću, trivijalna pitanja o kojima se raspravlja u medijima i njihovim specijalnim emisijama.
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
spacebound
Urednik foruma
Urednik foruma
Posts: 80122
Joined: 13 Nov 2015, 08:33
Location: u obecanoj zemlji
Has thanked: 7019 times
Been thanked: 11325 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by spacebound » 08 Jan 2023, 18:59

KOLUMNA AKADEMIKA REŠIDA HAFIZOVIĆA: “Schmidt ugađa onima koji najviše mrze ovu zemlju!”
patriota 4 hours ago 2 minutes read


Na milenijskom stablu bosanske države prije tridesetak godina, usljed krvave agresije i genocida, pojavila se ‘politička imela’ koja sve ove godine u svome parazitskom nagonu većma nastoji progutati srcoliku krošnju bosanske države. Kako se ona ondje pojavila već nam je svima dobrano znano.

“Naši američki ‘prijatelji’ su je ondje implantirali. Iako su kasnije priznali svoju grešku, nikada je nisu pokušali ispraviti. Naprotiv! Uz svoje tradicionalne saveznike na Zapadu oni u ovo postizborno vrijeme u Bosni čine sve da marginaliziraju i iz političkog života protjeraju jedinu političku ideju s kojom su se Bošnjaci, kao najbrojniji narod ove zemlje, politički dosljedno identificirali i, gle paradoksa, na posljednjim izborima je, unatoč samima sebi, iznova poduprli u većoj mjeri nego ijednu drugu političku opciju, pogotovo u Federaciji BiH.


Međutim, da ta pobjeda, čista kao suza, bude što manje vidljiva i relevantna u bosanskom političkom prostoru pobrinuli su se opet naši američki ‘prijatelji’ i njihovi tradicionalni saveznici na Zapadu, koji su rezolutno tražili formiranje vlasti u Federaciji BiH i na državnoj razini bez ove temeljne bošnjačke političke snage. Njima je naime problem politička ideja koja se zalaže za jedinstvenu bosansku državu, kao i Bošnjaci kao europski politički narod islamske provenijencije, ali im nimalo ne smetaju SNSD i HDZ BiH kao dvije najdestruktivnije političke snage u Bosni, a njihovi lideri kao otvoreni neprijatelji jedinoj domovini kojoj najbrojniji bošnjački narod nema zamjenu niti alternativu.

Ali, ne možemo dušu griješiti i ne reći da u ovom nečasnom postizbornom političkom mešetarenju i inženjeringu u Bosni nemaju svoje prste i neki drugi. U tome predano, predumišljajno i podmuklo sudjeluje i prvi čovjek OHR-a, i to tako što po vlastitom nahođenju mijenja odredbe Izbornog zakona BiH i Ustava BiH i rado ugađa onima koji najviše mrze ovu zemlju i neskriveno čine sve da ona nestane sa prostora Zapadnoga Balkana.

Kolonijalistički se odnoseći prema Bošnjacima, prvi čovjek OHR-a provodi bezočnu politiku kulturnog rasizma kakvu je nekoć u osamnaestom stoljeću otvoreno proklamirao i njegov sunarodnjak Emanuel Kant, tvrdeći u ono vrijeme kako umnost, demokratičnost i sloboda su utjelovljeni samo i jedino u Bijelome Čovjeku, koji je po definiciji kršćanin, i to iz onih europskih zemalja sjeverno od Pirineja (Enrique Dussel, Philosophy of Liberation, 1980).

Ali gora od svega naprijed rečenog je činjenica što u ovoj nečasnoj antibosanskoj/antibošnjačkoj zavjeri, kao izvođači radova svojih zapadno-europskih nalogodavaca, sudjeluju neki Bošnjaci čija politička ‘pobjeda’ je naštiklana, navrat-nanos skrpljena, i bez supstance i stvarne punovažnosti pripojena dvjema najdestruktivnijim i najneprijateljskijim političkim snagama u Bosni. Oni žele vlast pod svaku cijenu, i ne biraju sredstva da je se dočepaju. Puzeći pred svojim koalicionim Voždom iz SNSD-a, dolazeći mu na noge i tepajući mu kako se ‘promijenio, željan promjena’ (ali kakvih!), nude mu sve što Vožd zatraži na ustavan ili protuustavan način, svejedno je.

A šta mu nude, pored skidanja sa dnevnog reda uključenja Bosne u euroatlanske integracije, najbolje je kazao prvi čovjek Socijaldemokratske partije BiH, kome nimalo nije važno na koga će se knjižiti zakorovljena livada u manjem BiH entitetu, ako na njoj niko ne živi. Prosto nevjerovatno! Kako se neko, uopće, može ozbiljno baviti politikom, a da se nikada ne upita zašto je ta (naravno bošnjačka) livada ondje zakorovljena i šta je bilo sa Bošnjacima koji su ondje nekoć živjeli?! Da taj ima obraza barem onoliko koliko političke ambicije da vlada, sam bi se uklonio iz političkog života ove zemlje i ne bi čekao da ga rodoljubi njeni odande protjeraju.

K tome još, oni iz ‘osmorke/šestorke’ nas uvjeravaju kako građani Sarajeva mogu biti sasvim sigurni i bezbjedni dok se bude obilježavao neustavni 9. januar ove godine tik pod njihovim prozorima, a dogodine možda i u centru bosanske prijestolnice. Ali znaju Sarajlije sasvim dobro ko će u tom nacionalističkom piru sudjelovati: one iste vojne i policijske formacije manjeg BiH entiteta koje su prije trideset godina počinile agresiju i genocid nad ovom zemljom i nad njenim građanima. Zato se osjećaju nesigurnim i jedva da uopće vjeruju onima koji bi trebali brinuti o njihovoj sigurnosti.

To što znaju Sarajlije, to isto zna i prvi čovjek OHR-a, ali ga baš nimalo nije briga, baš kao što to znaju i Bošnjaci iz ‘osmorke/šestorke’ koji, opijeni žudnjom za vlašću, ili ne znaju šta znači biti Bošnjak po mjeri istinskog bosanskog patriotizma, koji nema cijenu, ili se svako jutro pred ogledalom ispričavaju sami sebi i nevoljko pravdaju što se uopće zovu Bošnjaci.

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37663
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2865 times
Been thanked: 2202 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Pasaga » 09 Jan 2023, 17:09

OBAVEZNO PROCITATI




JASMIN MUJANOVIĆ NAJAVLJUJE:
„Rečeno mi je da bi ambasade Kvinte u Sarajevu mogle objaviti saopćenje o secesionističkom paravojnom maršu koji veliča genocid…“



"Još jedan malo poznat, ali vrlo utjecajan takav agent u Bosni je Dragan Čović, vođa bosansko-hrvatskog nacionalističkog HDZ-a i, usput rečeno, Dodikov najbliži politički saveznik u zemlji", piše Mujanović.
Jasmin Mujanović, politolog s američkog Univerziteta York, komentirao je na društvenim mrežama početak proslave neustavnog Dana Republike Srpske.

-Rečeno mi je da bi ambasade Kvinte u Sarajevu mogle objaviti saopćenje o secesionističkom paravojnom maršu koji veliča genocid nad Bosnom i Hercegovinom na periferiji Sarajeva, dakle, mnogo nakon što bi to bilo bitno. Neshvatljivo, neodgovorno ponašanje, poručio je Mujanović.

Inače, Mujanović u autorskom tekstu američki New Lines Magazine piše o “Stabilokratskoj fantaziji Zapada”, pionirski začetoj na Balkanu, koja je doživjela svoj ekstremni, krvavi završetak u ratu u Ukrajini.

"Slobodna Bosna" donosi dijelove njegovog osvrta.

-U mjesecima koji su prethodili obnovi otvorene ruske agresije u Ukrajini, još jedna europska zemlja neprestano je bila na međunarodnim naslovnicama u vezi s ponovnim prijetnjama sukoba: Bosna i Hercegovina. Početkom prošlog ljeta, srpske nacionalističke vlasti u entitetu Republika Srpska (RS) — jednoj od dvije administrativne regije unutar Bosne stvorene nakon završetka rata u Bosni (1992.-95.) — pokrenule su obnovljenu secesionističku akciju nakon nametanja zakona o negiranju genocida. Do januara, režim Milorada Dodika i njegove stranke SNSD u RS-u započeli su zakonodavni proces stvaranja otcijepljenih institucija — i kao rezultat toga pretrpjeli još jednu rundu američkih sankcija.

Ipak, iako se Dodik čvrsto ukorijenio kao izopćenik među zapadnim dužnosnicima, nastavljaju se pokušaji angažmana s njim i njegovim suradnicima, čak i od strane SAD-a. Štoviše, ekspanzivne strukture potpore koje su Dodika održale na vlasti - od režima u Beogradu do njegovog neobično toplog odnosa s predsjednikom Hrvatske — ostali su gotovo potpuno neokaljani od ljage njegovog radikalizma. Razlozi za to su djelomično ukorijenjeni u donkihotovskom poslijeratnom statusu Bosne — posebno njezinom sektaškom ustavu koji su dizajnirali SAD — ali šire gledano oni proizlaze iz pogubne marke zapadne diplomacije koja se provodi na “marginama” Europe koja se usredotočila na prilagođavanje, a ne na transformaciju . Ukorijenjeni autokrati, neliberalni moćnici i etničke poglavice bili su omiljeni sugovornici europskih i američkih dužnosnika na Zapadnom Balkanu veći dio posljednja tri desetljeća.

Dok su službeno zagovarali integraciju Zapadnog Balkana u EU i NATO, kritičari su dominantni smjer zapadne politike u regiji nazivali "stabilokracijom": težnja političkoj stabilnosti nauštrb demokratizacije, a time i normalizacije i čak širenje političkih, ekonomskih i sigurnosnih veza Zapada s neliberalnim i autoritarnim režimima koji su u stanju "isporučiti" tu stabilnost. U Ukrajini vidimo da je takva politika dovedena do krajnjeg, krvavog kraja. Desetljeća diplomatske dvolične igre i približavanja Kremlju od strane Zapada rezultirala su desetkovanjem Čečenije od strane predsjednika Vladimira Putina, njegovom okupacijom velikih dijelova Gruzije, neselektivnim bombardiranjem sirijskih civila i sada, naravno, užasom u Ukrajini - osam godina kasnije nastajanju od prvih okupacija Krima i dijelova Donbasa od strane Moskve. Ali upravo je na Balkanu Zapad počeo koristiti stabilokraciju. I upravo se tamo najlakše mogu vidjeti djelovanje i rezultati ovog pogubnog oblika diplomacije: prilagodba eliti umjesto odgovornosti, sklonost neliberalizmu u odnosu na demokraciju i konačno, popuštanje umjesto reforme.

Stalno poštivanje američkih dužnosnika prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću klasičan je primjer ove agende. Iako je Srbija jedina zemlja u Europi koja je izričito odbila uvesti sankcije ruskoj vladi zbog agresije na Ukrajinu i potrošila milijarde na rusko oružje, američka državna podtajnica Victoria Nuland nedavno je pohvalila Vučića za njegovu “podršku Ukrajini” i “predanost regionalnoj stabilnosti.” Vučićeva vlada primarni je inozemni sponzor Dodikovih secesionističkih aktivnosti u Bosni, a vrijedno je pažnje da je on pokazao volju koristiti mišiće u korist Srba izvan svoje zemlje. Vučić je, primjerice, u ljeto 2021. poslao oklopna vozila i borbene zrakoplove na kosovsku granicu zbog spora oko registarskih oznaka s Prištinom, čiji suverenitet njegova vlada još uvijek ne priznaje.

Za Vučića je apel prema Srbima na Kosovu jednako važan kao i apel prema Srbima u Bosni. Zašto je Washington toliko sklon umirivanju poznatog ruskog (i kineskog) saveznika na Zapadnom Balkanu koji ima revanšistički politički program? Upravo zato što je prijetnja, doduše s kojom vodeći donositelji odluka u SAD-u i EU ne žele imati posla i vjeruju da je mogu umiriti. Problem je u tome što je cijena tog smještaja došla na račun demokratskih težnji susjednih država, poput Bosne, Kosova i Crne Gore, pa čak i stanovništva Srbije. Ni Vučić i Dodik nisu jedini takvi objekti zapadne diplomatske fetišizacije. Drugi reakcionarni lokalni akteri uvidjeli su dobrobiti političke ucjene i koriste vlastite planove kako bi se prilagodili i ugodili Washingtonu, Bruxellesu i drugim prijestolnicama EU.

Još jedan malo poznat, ali vrlo utjecajan takav agent u Bosni je Dragan Čović, vođa bosansko-hrvatskog nacionalističkog HDZ-a i, usput rečeno, Dodikov najbliži politički saveznik u zemlji. Čovićeve aktivnosti čine tako upečatljivu studiju slučaja fenomena stabilokratije upravo zato što je on tako blisko povezan s Dodikom, ali nije pretrpio gotovo nikakvu političku ili reputacijsku štetu, piše između ostalog u autorskom tekstu Mujanović.

(SB)
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37663
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2865 times
Been thanked: 2202 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Pasaga » 09 Jan 2023, 18:19

Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Krokodil Behko » 10 Jan 2023, 17:09

KRIVA OGLEDALA: "Smiješno je Dodikovo objašnjenje zašto je Putin...zaslužio orden

Image


Piše: Dejan Ilić

U pravu je Dragan Markovina, nije nikakvo čudo što je Dodik dao odlikovanje Putinu. Naveo je i dobar razlog zašto se tome ne treba čuditi: „Nema uostalom ništa logičnije od toga da se slavljenje utemeljenja Republike Srpske obilježi odavanjem poštovanja Vladimiru Putinu. Identična je to retorika i praksa“. Tačno je opisao i tu praksu: „grozni zločini, od protjerivanja, preko logora, opsade i granatiranja gradova, pa sve do genocida“. Pa pošto je sve jasno, zaustavio se, nije izgleda imao ni želju ni volju da elaborira svoje uvide. Zlikovac dao orden zlikovcu - šta tu ima više da se priča?

A možda ipak ima. Jer, nije reč samo o Dodiku i Putinu. Pored toga, Dodik ipak nije isto što i Putin. Predratni i - recimo to tako - ratnodopski Dodik bio je znatno drugačiji od ovog posleratnog. U ta zla vremena, on je bio nešto poput - pa, opišimo ga tako - mirotvorca. Očnjaci su mu porasli tek posle rata. Možda nije nezanimljivo utvrditi razlog za to. Da li se kasno nacionalno osvestio ili je kasno pročitao kontekst i shvatio šta mora da govori i radi kako bi došao na vlast i održao se? Jedno, naravno, ne isključuje drugo. Kontekst je tu važniji od pojedinca.


Što se Dodika tiče, želja za moć, to ga vodi. I šta god da je potrebno da sebi ispuni tu želju, on će uraditi. Nije on čovek bez svojstava; on je čovek bez skrupula. (Znam, ne zvuči teško ova optužba, čitalac je oguglao, ni njemu skrupule više ne znače mnogo.) Pošto je takav, on je ogledalo kolektiva na čijem je čelu. Čitalac bi, naravno, mogao prigovoriti: Dodik ima dovoljno moći da oblikuje kolektiv. Neka bude i tako, to ne menja mnogo na stvari. Stoji i dalje: Dodik govori i radi ono što kolektiv želi da čuje i vidi. Šta god da je tu uzrok ili posledica, Dodik jeste slika Srba - kako sebe nazivaju članovi kolektiva.


Kada Dodik odlikuje Putina, to zapravo Srbi odlikuju Putina. A kada odlikuju Putina, oni u stvari odlikuju sebe. Smešno je Dodikovo objašnjenje zašto je Putin zaslužio orden. Kao što je smešno i kada se ovde, u Srbiji, strasna ljubav prema Putinu objašnjava ljubavlju prema Kosovu i brigom za njega. Putin je za Srbe s obe strane Drine mnogo više od toga: on je nova istorijska šansa. On daje nadu da se zlodela, pa i ona najgora, mogu činiti nekažnjeno. On kao da Srbima šalje poruku: nema razloga za stid ili osećaj krivice, evo, gledajte, činim zlodela i niko mi ništa ne može. I ne samo da mi ne može, nego me vi još i volite i slavite.

Eh, ne razume Putin. Ne vole Srbi njega, takvog kakav je. Oni u Putinu vole sebe, jer su se u njemu prepoznali. Dve i po decenije Srbi čekaju da im se kaže - ne samo da nije važno to što ste uradili u devedesetima, nego toga ne treba ni da se stidite, a ako baš hoćete, možete se time i ponositi. Pa pošto nema takvog priznanja, Srbi su duboko potisnuli sećanje na svoja zlodela iz devedesetih. Dok Putin sve to nije ponovo izvukao na površinu. Pa mu sad Srbi daju ono što njima niko, pa ni sam Putin, nije hteo da dâ. Kako se oni sad ponašaju prema Putinu, tako su želeli da se svet onomad ponaša prema njima. Otuda vatrena putinofilija, kakvo crno Kosovo.

Da Vučić nije kukavica kao što jeste, on bi takođe odlikovao Putina. Ali, pošto nema hrabrosti, morao je Putin da se umeša: on je krajem 2022. odlikovao ambasadora Rusije u Srbiji Bocan-Harčenka. Odlikovavši ambasadora, Putin kao da je odlikovao Srbiju: ambasador je priznanje dobio očigledno zato što uspeva da Srbiju sameri prema Putinu, što s obzirom na predistoriju i nije težak posao. Sve pršti od priznanja, prepoznavanja i preklapajućih identiteta. Srbi i Rusi, srpski i ruski zvaničnici, kao da su se zatvorili u kuću ogledala. Vide sebe jedni u drugima. Naravno, ogledala su kriva.

Kada sebe gledaju u Putinu, Srbi se vide u uveličavajućem ogledalu, što im sasvim odgovara, oni sebe i inače tako zamišljaju, kao mnogo velike. Obrnuto je s Rusima i Putinom, al šta će nesrećni, kad im niko drugi nije ostao do Srba. U svemu tome nema ni ’p’ od politike, samo gole emocije. Orden Putinu isto je što i ime ili slika Ratka Mladića na zidu, gde god, s obe strane Drine. Ako sledimo logiku s početka teksta, ako prođe ovo s odlikovanjem Putina, sledeći s ordenom biće… naravno, Ratko Mladić. Pa redom, kada se ta vrata jednom otvore, nema kraja. Čitalac se seća, ovde se odmah skače na zadnje noge kad neko kaže da Republika Srpska stoji na zločinu. Kad evo, Dodik odlikovao Putina i tako sam potvrdio to što niko ne želi da čuje. A Srbi uokolo - muk.

(Peščanik)
online

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37663
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2865 times
Been thanked: 2202 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Pasaga » 10 Jan 2023, 17:11

pitam se,da taj orden ne pretrpi onu sudbinu one ikone od onomad .... :hm
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
Koraci_u_noci
Penzioner
Penzioner
Posts: 24719
Joined: 04 Jun 2020, 19:21
Has thanked: 6881 times
Been thanked: 6515 times
Status: Online

Re: Kolumne

Post by Koraci_u_noci » 11 Jan 2023, 10:26

Mile sam na svijetu – Analiziraj.ba
analiziraj.ba
Kako godine prolaze, sve mu je teže nafatati iole pristojnu osobu da im se pridruži tokom proslave. Prvo je na paradno obilježavanje Devetog januara jedne hladne zime otišao Dragan Čović. Tada i nikada više. Digla se neviđena frka, uslijedile su kritike sa svih strana, a najmoćniji Hercegovac je od svih prigovora targetirao samo one iz glavnog grada i jogunasto izjavio: “Neće meni Sarajevo određivati gdje ću ići.” Ali izgleda da ipak hoće, jer više se nije usudio nazočiti. Lijepi strah…

Bilo je još sličnih ispada sa zapadne strane. Jedne godine na paradi se ukazao glavom i bradom hrvatski ambasador, no i tada je javnost odradila svoje, pa je čovjek ekspresno uklonjen iz javnog života, uz objektivno ograđivanje iz Ureda Vlade Republike Hrvatske.

Iz Srbije je nekoliko godina zaredom dolazila Ana Brnabić, također jogunasto izjavljujući da neće njoj Sarajevo… Ali, ove godine je i s te strane ukazana čast spuštena za jedan evidentan nivo, došli su Ivica Dačić u ime Vlade i Danilo Vučić kao predstavnik Delija, navijačke skupine u kojoj je aktivistički angažiran već godinama.

I to je, uz tradicionalnu rusku delegaciju, uglavnom sve. Ah, da ne griješimo dušu, bila su i dva Crnogorca iz oblasti Dritana Abazovića. Niko drugi ne smije. Objektivni posmatrač bi pomislio da će Zoran Milanović ostati dosljedan svojim verbalnim ispadima pa ili doći osobno, ili poslati kakvog visokog izaslanika, ali ništa od toga ne vidjesmo. Ono malo građana što su nafatani po ulicama teško da je moglo iskazati očekivano oduševljenje. Do medijskih mikrofona dolepršao je čak i jedan slabašni uzvik socijalne pobune (“Kad će penzije?”), što slavljenike nije omelo u iskazanom raspoloženju. Ako Željka Cvijanović tog januarskog prijepodneva nije dobila gripu usljed nategnutog osmijeha koji je iz propagandnih razloga morao ostati tu nekoliko sati, neće nikad.

Nakon poštara, šumara, skejtera i dobrovoljnih davatelja krvi, što su bez ikakve razumne sumnje časna zanimanja i opredjeljenja, te također časni ljudi sve do trenutka kad stanu u prazničnu kolonu, nebo su nadletjela tri helikoptera, spasivši obraz manifestaciji ljubavi i mira. I da, bio je to nesumnjivi znak superiornosti nad ubogom Federacijom BiH, koja je s helikopterske strane u dubokom deficitu u odnosu na manji entitet.

Nikada slabiji, skoro pa nečujni bili su kritički glasovi iz RS. Opozicija, mediji i intelektualni zbor tako su efikasno utišani da se gotovo i ne čuju. U medijskom smislu Republika Srpska sve više podsjeća na Herceg-Bosnu, prostor očišćen od svake kritike.

Teška su vremena iza nas, još teža pred nama. Tako je Milorad Dodik, prva zvijezda proslave, ostao sam da prkosi svijetu i pravosudnim činjenicama. U poslu koji radi čovjek je već decenijama ekstremno uspješan, ispratio je generacije domaćih političara i inozemnih eksperata, a još je tu. Ali usamljen i isfrustriran. Ono što je zamišljeno kao demonstracija moći od samog se početka izvrnulo u sopstvenu suprotnost, Republika Srpska sve je zaduženija, siromašnija i demografski praznija. Kako joj realna moć opada, to Dodik, Cvijanović i paleta političkih dužnosnika ispod njih imaju potrebu da u opticaj puštaju enormnu količinu fraza o njenoj snazi i neuništivosti. Što se tiče ovog drugog, skoro da su u pravu. Ko god iz Federacije sanjao da uništi manji entitet, sve mu je to uzaludno. Republiku Srpsku sustavno već godinama upropaštava njen politički vrh. Parada je tu samo da pokaže stvarno stanje stvari. A stvarno stanje može stati u jednu riječ – otužno.
Pobjeci sad od svega zelim

Post Reply

Return to “Mediji”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 10 guests