Kolumne

Televizija, štampa, internet portali.

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
dr laganini
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 9234
Joined: 28 Jun 2016, 15:51
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by dr laganini » 28 Feb 2017, 23:19

..desničari vladaju svim prosperitnim zemljama svijeta :zubi

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 06 Mar 2017, 22:41

Ropotarnica sadašnjosti

Viktor Ivančić, Novosti


Što to znači oformiti ‘Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima’ u zemlji koja nikada nije bila demokratska, a ponajmanje je demokratska u momentu kada vlast konstituira ‘Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima’, pita se građanka, znajući da se čitav svoj dugi životni vijek kao sporedni i mrzovoljni subjekt batrgala pod presijama različitih nedemokratskih režima, naročito intenzivno u zadnjih četvrt stoljeća, da je sličan usud ranije pratio njezinu majku, kao i još ranije njezinu baku, kao i još još ranije njezinu prabaku, pa je građanka naposljetku bila odlučila prekinuti tu neslavnu tradiciju, trajno odustavši od potomstva, savršeno svjesna činjenice da bi njezinim eventualnim kćerima i unukama moglo biti samo još još gore, štoviše, odrekla se čak i muških nasljednika, iako bi takvi po liniji rodne predispozicije zacijelo bili dovoljno glupi da ne shvate što se oko njih zbiva, zbog čega je, elem, jedan eklatantno nedemokratski režim kakav danas upravlja Republikom Hrvatskom odlučio imenovati ‘Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima’, građanka je iskreno impresionirana tom vladalačkom inovacijom, tim programskom nesporazumom koji kao da navješćuje suicidalne rasplete, premda zna da njezina domovina slovi kao bogato nalazište proturječja, jer ako naziv novoformiranog tijela razumijemo doslovno, ‘u punome smislu riječi’, kako se to voli kazati, u njegovoj formalno-gramatičkoj cjelovitosti, pa još i povjerujemo u vjerodostojnost njegove misije, onda je to kao da okrivljenik za teška zlodjela osobno imenuje porotu za koju drži da će ga u ime pravde osuditi na smrt, a možda na sebe preuzeti i ulogu streljačkoga stroja, ili kao da silovateljska banda osnuje kakvu komisiju za suočavanje s posljedicama silovanja i utvrđivanje smjernica za širu društvenu borbu protiv toga zla, što je baš zgodna porcija cinizma, razmišlja građanka, budući da nema vlasti koja će, osim kada to čini nehotično, raditi sama sebi o glavi, tim više što je građanki poznato kako je Vlada Republike Hrvatske inicirala osnivanje ‘Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima’ isključivo zbog toga da ‘apsolvira’ onu ustašku spomen ploču u Jasenovcu, da naime klesani fašistički pozdrav u neposrednoj blizini nekadašnjega fašističkog logora smrti, jedini do te mjere uvredljivi artefakt u današnjoj Europi, ostavi netaknutim i legalnim, s izlikom da će o njegovoj sudbini dugoročno odlučivati ‘povjerenstvo za suočavanje s prošlošću’, iz čega zdravim razumom opremljeni subjekt, koliko god bio sporedan i mrzovoljan, lako može dokučiti da je upravo rečeno Vijeće jedna od kardinalnih posljedica vladavine nedemokratskog režima, ne nekoga bivšeg, već ovoga sadašnjeg, i još više od toga: u ovome trenutku nema strašnije posljedice vladavine nedemokratskog režima nego što je to instaliranje ‘Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima’ u Republici Hrvatskoj, smatra građanka i vjeruje kako bi bilo najsvrsishodnije da izabrani članovi spomenutog Vijeća, svi do jednoga, akademik do akademika, klaun do klauna, bitanga do bitange, stanu pred kakvo oveće ogledalo i do mile volje se suočavaju s posljedicama vladavine nedemokratskog režima, a zatim donesu mudre zaključke i usvoje strateške preporuke, građanki čak pada na pamet kako bi neki suvremeni partizani, kada bi takvi u ovoj zemlji bili mogući, umjesto pušaka s kojima će krenuti u šumu, komotno mogli dohvatiti zrcalo s kičastim pozlaćenim ramom i krišom ga unijeti u salu gdje će ordinirati novoformirano Vijeće, e da bi njegovim članovima omogućili normalne uvjete za rad, tako da se ovi, svi do jednoga, akademik do akademika, protuha do protuhe, mamlaz do mamlaza, u procesu suočavanja primjereno zgroze: bože, kako je to užasno, kako je to odvratno, kako je to nakazno, kako je to nedopustivo, uostalom, suvremeni partizani morali bi znati ono što je poznato svakome sporednom i mrzovoljnom građaninu ove zemlje, a to je da ‘Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima’ ima mandat ozloglasiti njihove predšasnike, izjednačiti partizane s kvislinzima, zabiti zadnji čavao u lijes ‘crvene nemani’, dovesti u istu ravan ustaški fašizam i jugoslavenski socijalizam, pa ako jednoga dana pod pritiskom neuviđavne međunarodne javnosti već bude trebalo zabraniti ‘Za dom spremni’ i ušato U, zabranit će se i petokraka, i Trg maršala Tita, i tvornica Rade Končar, mada se ova pametnom ekonomskom politikom može dovesti i do stečaja, kao da takva šugava nivelacija, samo u mnogo drastičnijoj izvedbi, nije provedena davnih dana, kao da se na dvjesto metara zračne linije od građankina stana ne proteže Ulica žrtava komunizma, dok je naziv Ulice žrtava fašizma – na tristo metara od građankina stana – uklonjen prije dvadeset i pet godina, jer žrtve fašizma, za razliku od žrtava komunizma, ne zavrjeđuju pijetet i spomen u Republici Hrvatskoj, kao da u istome periodu nije zbrisano više od tri tisuće antifašističkih spomenike, kao da umjesto njih nisu podignuti spomenici nacističkim koljačima, poput Rafaela Bobana i Mile Budaka, kao da Jasenovac već nije proglašen partizanskim logorom u kojem su komunističke ubojice bešćutno tamanile pitome hrvatske civile, odane rodnoj grudi i progresivnim idejama Ante Pavelića, no ono što građanka doista teško razumije, makar ju je dugogodišnji boravak u filistarskoj jazbini :o pod nazivom Republika Hrvatska naviknuo na iznenađenja raznih vrsta, jest da se ‘Vijeću za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima’ u kolokvijalnim političkim nastupima pripisuje zadaća ‘suočavanja s prošlošću’, zbog čega su dakle mračni nedemokratski režimi proglašeni prošlim svršenim činjenicama, pita se građanka, zašto se tim ljupkim fenomenima administrativnim putem oduzima aktualnost, zašto se živa hrvatska stvarnost etiketira perfektom, zašto je ideološki, politički i državni glib dopušteno prepoznati tek u retrovizoru, u trajno prohujalome jučer, ako se, primjerice, smotra crnokošuljaša na zagrebačkom Jelačić-placu – koji se, uzgred budi rečeno, nekoć zvao Trgom Republike, jerbo je valjda i Republika komunistički izum – :p organizira danas, i to uz dopuštenje ministra policije, ako danas poklič ‘Za dom spremni’ bdije na mrtvoj straži u Jasenovcu, ako su periferijske autobusne stanice oblijepljene plakatima s obješenim Srbima, ako arijevski hrvatski gorštaci premlaćuju tamnopute imigrante, ako se klubovi u koje zalaze homoseksualci napadaju suzavcem, ako javni prostor kao nikad dosad vibrira od šovinističkoga govora mržnje, ako televizijski promotori ustaštva postaju dio medijskog mejnstrima i liferuju redovita sljedovanja linča, ako holivudskoj zvijezdi u Dubrovniku psuju crnačku rodbinu, ako se pokreće hajka na manjinsko glasilo s optužbom da ono ‘vrijeđa većinski hrvatski narod’, ako zajapurene katoličke falange, uz logističku podršku vlasti i crkve, vode široku kampanju za zabranu pobačaja, sve to građanku navodi na pomisao da ‘Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima’ između ostaloga ima namjenu pripomoći ambicioznom projektu reprogramiranja vremena, sabotaži kalendara, izgonu faktografski utvrdivog realiteta iz hrvatske stvarnosti, da posluži kao instrument pomoću kojeg će se tekuća tlačenja odložiti u neku vrstu ropotarnice sadašnjosti, što su zahvalni uvjeti da vlast navuče elegantni građanski šešir preko šljema sa zaobljenom šahovnicom, ili rukavice od brušene jelenje kože preko krvavih ruku, tako da građanka, prije vjerojatnog odlaska u šumu, ne vidi drugoga izlaza nego da se ilegalnom akcijom u onu salu za sastanke postavi paklena naprava i proizvede tempirani zrcalni efekt – što je, vrijedi podsjetiti, nekoć bila temeljna funkcija angažiranog novinarstva – takav da se novoizabrani članovi Vijeća bez mogućnosti uzmaka suoče s posljedicama vladavine nedemokratskog režima u vidu vlastitih njuški, bez šešira i jelenjih dodataka, svi do jednoga, od akademika do akademika, od revizionista do revizionista, od šljama do šljama, od odrtine do odrtine, pa barem na trenutak utonu u hladnu zonu nelagode: kakve su, do vraga, ovo kreature, kakvo je ovo sranje, kakva je ovo medijska podvala u kičastome pozlaćenom ramu, mora biti da je groznu zrcalnu zamku postavila krvoločna partizanska gerila, jer to nam ogledalo, kada se s njim suočimo, jebe majku fašističku.


Tekst prenosimo s Peščanika

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 21 Mar 2017, 21:55

Dvije Udbe

Viktor Ivančić, Novosti


Iako postoji pregršt javno dostupnih dokaza o njegovoj suradnji s nekadašnjom jugoslavenskom tajnom policijom, pokojni akademik Dalibor Brozović u percepciji vatrenih hrvatskih rodoljuba :hrvatska ne slovi kao ‘udbaš’.

Za razliku od cijeloga niza živih javnih ličnosti koje s bivšom Udbom, osim možda u svojstvu njezinih žrtava, nisu imale nikakve veze, pa svejedno u suvremenoj hrvatskoj medijskoj prozi figuriraju kao okorjeli ‘udbaši’, ‘kosovci’, ‘komunjare’ ili barem ‘ostaci propalog totalitarnog režima’ – poput recimo Zorana Pusića, ili Vesne Teršelič, ili Milorada Pupovca, ili nekog od kolumnista Novosti, ili čak mlađahnoga Dragana Markovine za kojim se širi glas da je još u vrtiću gušio hrvatsku nacionalnu samosvijest otkucavajući svoje vršnjake nadležnim organima nadzora – za razliku dakle od tih potvrđenih nitkova i socijalnih štetočina, pokojni akademik Brozović, premda se u eri komunističkoga mraka isticao redovitim, iscrpnim i rafiniranim doušničkim pregalaštvom, nikako da bude svrstan u istu omraženu kategoriju.

Stječe se, štoviše, dojam da je hrvatska domoljubna perspektiva godinama izoštrila kriterije i uspostavila neku vrstu nepisanog kanona: jedva da je zamisliv strašniji protuhrvatski čin od etiketiranja akademika Brozovića ‘udbašem’ samo zbog toga jer je djelovao kao konfident Udbe. :D.

Jutarnji list je kroz zadnjih mjesec dana u više navrata i preko bezbroj novinskih stranica, uz agresivnu reklamu, objavljivao ‘povijesni ekskluziv’: feljton u neredovitim nastavcima koji ‘nakon pola stoljeća’ otkriva ‘cijelu istinu’ o tome ‘kako se pripremao nastanak hrvatske države’. Štivo će zacijelo poslužiti kao solidan dodatak državotvornoj mitologiji, jer pršti od obavještajne mistike i posthumnog dramatiziranja komunizma, uvodi nas u romantični svijet partijske i vanpartijske disidencije iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga vijeka, defiliraju tihi i odlučni urotnici obuzeti idejom nacionalnog oslobođenja, pod neformalnim vodstvom penzioniranoga generala Franje Tuđmana, dakako, kuju se zavjere, organiziraju konspirativni sastanci, pišu proglasi, vrbuju suradnici, sastavljaju deklaracije, izbjegavaju policijske klopke, gule zatvorske kazne… a u temeljnoj građi teksta počasno mjesto zauzimaju upravo doušnički izvještaji Udbina agenta ‘Foruma’, što je bio akademikov kodni nadimak. :obrve

Autor feljtona, povjesničar Wollfy Krašić – čije ime neodoljivo podsjeća na prezime ‘komunističkoga Bonda’, Markusa Wolfa, osnivača i dugogodišnjeg šefa istočnonjemačkoga Stasija, što historičarskom djelu može unaprijed jamčiti aromu sladunjava špijunskog trilera – naišao je dakle uz nečiju pomoć na bogato nalazište dokumenata jugoslavenske tajne policije i obavještajnih službi, te iz pisanoga blaga same represivne mašinerije pokušao rekonstruirati ‘pripremanje nastanka hrvatske države’, s dužnim sentimentalnim respektom prema pionirima državnosti i toliko širokim zamahom da je čak i Miroslav Krleža bezobzirno svrstan u hrvatsku domoljubnu inteligenciju.

Središnju liniju naracije, međutim, nosi komunikacija agenta ‘Foruma’ sa Službom, gdje on marljivo cinkari kolege, dojavljuje sadržaje tajnih sijela, dostavlja najintimnije podatke o bliskim suradnicima, pa tako ispada da je minuli rad akademika Brozovića, ‘nakon pola stoljeća’, doveo do ‘pune istine’ o tome ‘kako se pripremao nastanak hrvatske države’. Kakva država – takva i njena službena bajka, reklo bi se, i ponajmanje treba čuditi što mrtav špiclov nastupa u roli retroaktivnog historičara.

Ipak – kao i devedesetih, kada je djelatništvo ‘Foruma’ prvi put postalo javno poznata činjenica – nikome od predanih hrvatskih patriota, tradicionalno alergičnih na svaki kotačić iz stroja komunističke diktature, pogotovo ako je isti izmišljen, ne pada na pamet pokojnome akademiku Brozoviću utisnuti žig ‘udbaša’. Jutarnji list i Wollfy se ubiše da uvaženog jezikoslovca dolično autaju, da nam žandarski segment njegove ličnosti približe na što tabloidniji način, a vedete državotvorne desnice i ekstremisti iz političkoga centra se složno prave gluhi i nijemi. Narod.hr, Direktno.hr, Dnevno.hr i Imbecilno.hr šute. Josip Jović šuti. Milan Ivkošić šuti. Tihomir Dujmović šuti. Ivica Šola šuti. Slobodan Prosperov Novak bleji. :oo Nitko od njih nikada, pa ni sad, nije slavnog akademika nazvao ‘udbašem’. A zatim će, po komandi, zajednički pristupiti novoj rundi masakra prononsiranih ‘udbaša’ poput Pupovca ili Pusića, utoliko zloglasnijih što s Udbom nisu imali veze.

Zbog čega je takvo što moguće? Kako to pokojnom akademiku polazi za rukom, ili onim što je od nje ostalo? Može li možda onaj kanon preko kojega hrvatska domoljubna perspektiva čuva ugled Dalibora Brozovića prerasti u aksiom općeg dometa, barem kao iskustvo naknadne pameti: da je jedini pouzdani osigurač koji će te zaštititi od optužbi za suradnju s Udbom taj da si zaista surađivao s Udbom? :valja

U slučaju ‘Foruma’ i njegova baršunasta tranzita iz komunističkoga mraka u nacional-demokratsko svjetlo, važnim se čini nekoliko stvari. Prvo, akademik Brozović bio je suosnivač HDZ-a i prvi potpredsjednik stranke, uz rame predsjedniku Tuđmanu. Drugo, bio je potpredsjednik friško konstituirane hrvatske države, uz rame predsjedniku Tuđmanu. Treće, bio je dugogodišnji saborski zastupnik vladajuće partije. Četvrto, bio je – sada, molim, preventivno začepiti nos – predsjednik Vijeća za zaštitu sloboda javnog informiranja. :rol Peto, bio je ravnatelj Hrvatskog leksikografskog zavoda, kulturne utvrde nazvane po piscu kojega će smjerni historičari, skoro četiri desetljeća nakon karmina, silom regrutirati u hrvatsku rodoljubnu inteligenciju.

Doda li se tome ekskluzivan doprinos akademika Brozovića policijskome filtriranju nacionalne kulture, naime čišćenju hrvatskoga jezika od nedopustivih ‘tuđica’, a zatim i čišćenju hrvatskih knjižnica od ‘tuđinske’ literature, jer je osobno dao uništiti četrdeset tisuća primjeraka ‘Enciklopedije Jugoslavije’ – pa je taj kontingent lako progutalo rezalište, kao što programirani zaborav proguta doušničku prošlost velikana – ostaju samo uzgredna pitanja.

Neumjesno pitanje glasi: Zašto je Franjo Tuđman akademika Brozovića postavio za potpredsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Umjesno pitanje glasi: Tko je Franju Tuđmana postavio za predsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Pitanje namijenjeno čistoj relaksaciji – Je li dakle akademik Brozović bio bliski suradnik Franje Tuđmana ili bliski suradnik Udbe? – ima predvidiv odgovor: svejedno, odnosno jedno te isto.

Eto zbog čega pokojni jezikoslovac u percepciji hrvatskih patriota ostaje otporan na mučne faktografske detalje. Njegovom demonizacijom, otvorenim zgražanjem nad činjenicom da je bio agent Udbe, državotvorna garda bi pilila granu na kojoj sjedi. Unerediti biografiju akademika Brozovića isto je što i unerediti biografiju hrvatske države, pa ima dosta smisla što ‘cijela istina’ o predporođajnim radnjama izlazi iz policijskih arhiva, tim više što onaj tko Službu izvještava o ‘pripremi za nastanak hrvatske države’ u tom ‘nastanku’ igra jednu od glavnih uloga.

Bogati konfidentski staž – o kojemu je Tuđman sve znao, kako svjedoči Josip Manolić u svojim memoarima – nije diskvalificirao, već preporučio akademika Brozovića za najviše funkcije u postkomunističkom simuliranju demokracije. Ta propozicija imala je znatno širi značaj od jedne karijere. (Revolucionarni raskid s totalitarnom prošlošću osigurao je kontinuitet prezira prema demokratskim slobodama, a nad tom tekovinom brinula je agencija kodne skraćenice SZUP – Služba za zaštitu udbaškog poretka.) Pametniji od nas, uostalom, već su ukazali na lažno razgraničenje između takozvane volje nacije i volje policije, uz napomenu da ‘ekspanzija hrvatstva nije ništa drugo nego kolektivno usvajanje policijskog mentaliteta kojemu je dodan egzaktan nacionalni predznak’.

No od ponavljanja notorne spoznaje o Republici Hrvatskoj kao udbaško-ustaškoj tvorevini važnije je primijetiti da su u javnome optjecaju dvije posve različite Udbe, jedna kao historijski realitet i druga kao aktualni konstrukt, Udba i ‘Udba’. Potonja bez sumnje dominira, pomoću nje se obavlja odstrel ‘udbaša’ i ‘kosovaca’ koji nisu njegovali Brozovićev tip društvenoga angažmana, ona nastupa kao korisna sablast iz naknadno dorađenoga socijalističkog horora. U svome suvremenom izdanju jugoslavenska tajna policija opstaje kao hrvatska državotvorna fikcija, drugim riječima: ‘Udba’ je ideološko strašilo smišljeno od strane udbaša koji su stvarali hrvatsku državu.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7769 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Krokodil Behko » 23 Mar 2017, 10:00

Naši prijatelji pederi i Srbi: Nemam ništa protiv tih ljudi, ali...

"Nemam ništa protiv tog čovjeka, svatko od nas bira hoće li živjeti u skladu s kršćanskim vrijednostima ili ne. Nevjerodostojno je da netko bude u demokršćanskoj stranci, a ne živi u skladu s tim vrijednostima. Što pod tim mislim, prepuštam istraživačkim novinarima“, šeretski se nekidan u televizijskom studiju nasmijao Ladislav Ilčić, katolički fundamentalist, dojučerašnji savjetnik šefa hrvatske diplomacije i iznenadni kandidat za gradonačelnika Varaždina, govoreći o HDZ-ovu gradonačelničkom kandidatu prilično, hm, nedemokršćanskih načela i vrijednosti.

„Ja na poslu imam ljude koji nisu u braku, imam prijatelje homoseksualce i družim se s njima“, dodao je Ilčić na kraju. „To meni ne predstavlja problem.“

Pojava je banalna i predvidljiva poput penala za Dinamo. Kad god konzervativci, desničari i fašisti govore o Drugima, Drugotnima i Drugačijima, koji traže ista prava kao i mi Prvi, Prvotni i Prvenstveni, svaki put i bez greške čut ćete kako nemaju ništa protiv njih, kako - ako baš hoćete - imaju među njima i mnogo prijatelja, i kako njima to ne predstavlja problem. Stvar funkcionira poput lozinke. Homofobi, šoveni, rasisti, ksenofobi i ostali zapravo se prepoznaju po rečenicama „Nemam ništa protiv Drugih“ i „Imam mnogo prijatelja među Drugačijima.“ Naravno da oni s Drugačijima nemaju nijedan privatni problem. Svaki je, naime, načelan.

Takvi su hrvatski desničari, rijetko prijateljski svijet. “Da je reprezentacija BiH eksplicitno bošnjačka reprezentacija, imao bih simpatije prema njima kao prema susjedima. To je nešto što moji prijatelji Bošnjaci vole i naravno da ću je podržavati. Puno više imam prijatelja Bošnjaka nego Nigerijaca“, govorio je svojedobno mladi inteligent Nino Raspudić. „Dario Kordić zapravo ohrabruje druge i svima govori o Bogu, on se neprestano moli za sve i ima prijatelje među muslimanima“, svjedočio je veliku Kordićevu ljubav za muslimane biskup Vlado Košić. „Imam prijatelje među Bošnjacima i to mi nije problem“, kvalificirao se predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović. „Da se razumijemo, nemam ja problema s pravoslavljem i islamom, imam tamo divnih prijatelja“, ispovjedio se i Davor Pavuna, sheldon cooper suvremene evangelističke fizike.

„Imamo masu Izraelaca i uopće Židova koji su naši prijatelji“, osnažio je tako režiser Jakov Sedlar svoje hrabre teze o rekreacijskom kampu Jasenovac. „Uostalom, imam prijatelje Albance“, branila se mlada SDP-ova lijeva desničarka Helena Novak kad je na Fejsu opisala Albance kao švercere i dilere. „Ni na koji način nisam uvrijedio niti jednog Roma, među kojima imam brojne prijatelje“, pojasnio je HDZ-ov zastupnik Stevo Culej svoj Facebook-status u kojemu je zastupnika Roma Veljka Kajtazija optužio da „laže kao srpski cigan“. „Nemam predrasuda prema nikome, imam prijatelje ateiste“, povjerila se nekadašnja ministrica socijalne politike i bivša časna sestra Bernardica Juretić, kad je onomad pozvala građane da mole za nju i novu Vladu.

Takvi su, rekoh, hrvatski desničari, rijetko prijateljski svijet. Imaju prijatelje među svim manjincima svijeta i cijele Hrvatske. „Dajte, molim vas, recite koja je to manjina ugrožena u Hrvatskoj? Mađarska? Muslimanska ili romska manjina? Ja nemam biti protiv nikoga, ni protiv Crnaca!“, nekidan je postrojavanje crnokošuljaša na Jelačića placu obrazložio Dražen Keleminec, a bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović šeretski je jednom zaokružio: „Svi manjinci su moji prijatelji.“

Svi su manjinci prijatelji zlatoustih hrvatskih šovena, natječu se hrvatski zlatoustaše tko ima više prijatelja među Drugačijima, i čestiti bi se čovjekoljubac i kozmopolit, kad vidi s kim se sve druže, morao pokolebati i zapitati što je zapravo s tim Židovima, Romima, Albancima, Crncima, muslimanima, ateistima i ostalim Ostalima. Hrvatska je desničarska scena poput omladinske radne akcije ili Facebook stranice Ivana Pernara, frenda se tu i lajka tko s kim stigne, cvate bratstvo i prijateljstvo: zaista, kako je pjevao Branko Kockica, „u svetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo“, i ime mu je Republika Hrvatska.

Svi su manjinci prijatelji hrvatskih desničara, ali najviše ih je ipak među - homoseksualcima.

„Uostalom, u životu sam imala i imam mnoge prijatelje koji žive ili čeznu za istospolnom vezom. To su, kao i svi moji prijatelji, divni ljudi“, kaže tako i novinarka Karolina Vidović Krišto, heroina rata protiv homoseksualizma, pedofilije i ostalih duševnih i društvenih bolesti. „Kad bi se provelo istraživanje u toj populaciji, ne biste dobili jednoznačne odgovore. Imam i ja prijatelje različitih orijentacija, pa i homoseksualce, i slušam njihove probleme“, povjerio se onomad i predsjednik Sabora Božo Petrov. „Na homoseksualce gledam kao na susjede i prijatelje. Većina njih ne želi da ih se tako obilježava“, slaže se i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. „Pravi i istinski, a izgleda danas i jedini prijatelji homoseksualaca su upravo katolici“, objašnjava tu stvar Ivan Poljaković, profesor na Sveučilištu u Zadru. „A pravi prijatelj će reći istinu i onda kada ona nije lijepa. Kada bih lagao da homoseksualnost nije poremećaj, samo zato da bi se homoseksualci bolje osjećali, ja bih prema njima pokazao manje poštovanja nego što zaslužuju.“

„Uostalom“, slavodobitno će zaključiti slavna Željka Markić, „i mnogi homoseksualci su potpisali našu peticiju.“

Do dana današnjeg, jedina osoba koja nema prijatelja u LGBT zajednici - i koja je na izravno novinarsko pitanje ima li prijatelja među homoseksualcima odgovorila kratkim i jasnim „ne“ – jest Marijana Petir. A čak se i ona za svaki slučaj ogradila i rekla: „Ili barem ne znam da su homoseksualci.“ Sve u svemu, nema na cijelome svijetu desnice tako gay-friendly kao što je to hrvatska desnica, u kojoj svaki homofopčić s Fejsa ima barem dva-tri dobra prijatelja homoseksualca. Pravo je stoga pitanje koliko tih pedera ima i jesu li oni u Hrvatskoj uopće manjina.

Zapravo, samo još u jednoj društvenoj skupini hrvatski desničari imaju više prijatelja nego među homoseksualcima. „Ako mislite na Srbe“, požurila je Ruža Tomašić, „ja imam mnogo prijatelja Srba.“

„Čovjek sam koji je pišući svoju doktorsku disertaciju živio nekoliko mjeseci u Beogradu i imam veliki krug prijatelja među srpskim povjesničarima“, prisegnuo je rečeni Zlatko Hasanbegović. "Imam puno prijatelja u Srbiji", prije par dana ponovio je Zdravko Mamić, što je onomad svoju tezu da Željko Jovanović ima „krvna zrnca koja mrze sve hrvatsko“ prisnažio tvrdnjom da „ima više prijatelja Srba nego cijela hrvatska vlada zajedno“. Baš poput svoga kuma, simpatičnog pučkog šovena Ćire Blaževića, koji je govorio: „U Hrvatskoj imam puno prijatelja Srba i nisam šovinist, ali Srbi opet vladaju!“

„Po ovome što oni pišu, ja sam najveći nacionalist u Hrvatskoj, a ni ne slute koliko prijatelja Srba imam koji bi rado posvjedočili o mom 'nacionalizmu'“, nedavno je, recimo, Novostima poručio veteran i poduzetnik Josip Klemm. „Ja imam puno prijatelja Srba koji vole domovinu Hrvatsku“, podsjetio je Milorada Pupovca i glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić. „Ja imam prijatelja Branka srpske nacionalnosti“, legitimirao se za polemiku s Novostima i odlikovani hrvatski vitez Ivica Pandža zvani Orkan. „Živim u selu gdje imam petnaest prijatelja Srba, svaki dan se sretnemo“, ponosno HDZ-ov zastupnik i najpoznatiji saborski ustaša Stevo Culej zbraja za koga je nosio krvave gaće po Velebitu. „Ja imam prijatelje Srbe! Vjerujte mi, prijatelje Srbe!“, nakon one crnokošuljaške prisege u Zagrebu urlao je poglavnik Keleminec.

Ne upisuje se, kako vidite, u ustaše bez dva svjedoka, bošnjačkog pedera i židovske feministice, ili ciganske lezbijke i srpskog ateista, dobar prijatelj manjinac nešto je poput deklaracije zdravog, katoličkog i državotvornog heteroseksualnog Hrvata. Ima li, međutim, u cijelom tom šovenskom društvu ikoga tko - pored Srba, Židova, Albanaca, Roma, Bošnjaka, Crnaca, muslimana i homoseksualaca - ima prijatelja i među Hrvatima?

Naravno da ima.

„Moram da priznam, imam dosta prijatelja među Hrvatima“, nedavno je u intervjuu za NIN morao da prizna četnički vojvoda Bora Đorđević: „'Deklarisani ustaše' me više cene kao deklarisanog Srbina.“

(N1)
online

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by posmatrac » 27 Mar 2017, 17:45

Sovjetska republika Hrvatska
Ne kužim, da me ubijete. Otkako imaju Hrvatsku plaše nas Rusima. Kad smo ušli u NATO proglašen je doživotni Dan radosti. Predsjednica nam je stigla iz NATO-a da utvrde gradivo Hrvati i Hrvatice kojima pamet nije jača strana. Ugrozom od Rusa prijetili su nam i prijete i ovih dana. Zato je naš ministar obrane, onaj kepec, ne znam kako se zove, odlučio da ćemo još ove godine kupiti stopedeset američkih aviona koji će nas čuvati od Rusije.

Znam da se ne sjećate onog Karamarka koji je Finskoj skupa sa svojom ženom preko hrvatske firme namjeravao prodati rusku nuklearku. Zato jer smo mi u NATO-u, a Karamarko je želio dignuti proviziju od Rusa, ostao je i bez provizije i bez političke glave. Svi Hrvati i sve Hrvatice i svi dragovoljci koji su za ovu Hrvatsku nosili krvave gaće na Velebitu i ostalim američkim planinama odahnuli su kad je sa hrvatske političke scene sišao ruski špijun.

A sada, a sada… Sjećate se pokojnog Čačića. On je ušao u hrvatsku povijest rečenicom:”Agrokor, to je Hrvatska.” Nikad ga nitko nije demantirao. Pokojni Čačić to bi i danas rekao da nije pokojni. I opet ga nitko ne bi demantirao. A onda, a onda… Dođoše Rusi, a toliko smo se bojali da će doći Rusi, kupiše Hrvatsku i sad ja vas pitam. Zašto su naši dragovoljci u krvavim gaćama prelazili Velebit i ostale američke planine? Zašto je Karamarko poginuo? Zašto ćemo plaćati članarinu NATO-u 2% BDP-a, to je jako puno, zašto ćemo kupiti američke migove, znam da se ne zovu migovi ali ne znam kako se zovu, kako će nas američki migovi braniti od Rusa kad je Hrvatska u međuvremenu postala Rusija?

Pali smo bez ispaljenog metka iako smo u NATO-u, a NATO nam je rekao, ko napadne vas, napao je nas, zato i plaćate. Gdje je danas NATO? Zašto nekad našim američkim nebom ne lete štuke, ne lete ni avioni? Plavo nebo bez oblačka. Gdje je HOS? Đe je HV? I HVO bi nam dobro došao, ali ni njega nema. Gdje su dragovoljci Domovinskog rata? Gdje su šatori? Zašto borci-dragovoljci ne dignu Zagreb u zrak? Gdje je, tuđe nećemo, svoje ne damo? Gdje je Tuđmanovo:”OVO JE HRVATSKA!”

Ali to nije sve. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu sinoć je igra… Ne, ne, sinoć nije igrana opera Nikola Šubić Zrinski, nije se orilo, U boj, u boj za narod svoj. U Kazalištu se nije čuo glasić prosvjeda užasnutog, nekad hrvatskog, naroda. Umjesto Zrinskog nesretnici su u Hrvatskom narodnom kazalištu gledali, NIMALO SLUČAJNO, balet Labuđe jezero. Ako i zanemarimo činjenicu da je autor bio peder iako je u modernoj Hrvatskoj nikako ne bismo smjeli zanemariti… Ovdje ću stati. Gdje je bila družba U ime obitelji kad se odlučivalo da će se na daske staviti pedersko Labuđe jezero? Ja ću vam reći. U mišjoj rupi. A zašto je bila u mišjoj rupi? Zato jer oni jesu za, Ubi, ubi pedera ali nisu za Ubi, ubi pedera Rusa? Licemjerni gadovi. I oni se ukrcaše na vlak.

Da nastavim kako to nije sve. Kad su balerine i baletani, izdajice roda svoga, otplesali svoje na pozornicu je skočila Kolinda i klanjala se publici poput Lude Mare. Kolinda? Kolinda, inkarnacija NATO-pakta?! O, otvori se, sad već crna ruska zemljo, i progutaj nas. I sve nam se dogodilo u tišini i sve plešući i sve bez referenduma i sve bez glasanja u Saboru.

Da je bar Kolinda ostala u loži dok su Zagrepčani i Zagrepčanke, ne prvi put u hrvatskoj povijesti, oduševljeno pljeskali najnovijem osvajaču Hrvatske. Ne, ne. Skočila je izdajica na pozornicu, ukrala cvijeće plesačima i plesačicama i poklonila se… A kome će drugo nego Putinu. Iz povjerljivih izvora do mene je došao tekst telegrama koga mu je uputila nakon premijere pederskog baleta:” Šefe, ti Leda, ja labud.”

* Zaguglajte Ledu i labuda

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18087
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3711 times
Been thanked: 3617 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by srculence7 » 27 Mar 2017, 18:05

Behko, zanimljiva je komparacija u tom tekstu i svođenje na isti zaključak ;)
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7769 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Krokodil Behko » 27 Mar 2017, 18:23

srculence7 wrote:Behko, zanimljiva je komparacija u tom tekstu i svođenje na isti zaključak ;)
I što ja najžalosnije, čovjek se sit ismije, dok čita tekst :place
online

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by storm » 27 Mar 2017, 18:33

Dobar, dobar....i točno je tako od a do ž :ok
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 04 Apr 2017, 23:37

Ostavite nam nasmijanu prošlost na miru

Autor Ivo Anić, 3.4.2017. u 11:37


Tišina i nevjerica zavladale su danas, u srijedu, na početku zasjedanja Sabora, a nekolicina saborskih klubova već je nakon nekoliko minuta zatražila stanku, kako bi se u miru, iza zatvorenih vrata, o toj strašnoj činjenici raspravilo bez prisutnosti medija. Zastupnik SDP-a, Bojan Glavašević ustao je ničim izazvan i izjavio, pred šokiranim kolegama, kako se u Hrvatskoj teško živi, kako nam je obrazovanje loše i skupo, a da nam se mladost iseljava otprilike kako se iseljava mladost Sirije. Situacija je vrlo opasna, drhtavim je glasom poručio Glavašević, budućnost nam je neizvjesna i ugrožena, a kada je budućnost mladih ugrožena, tada smo svi u kurcu, lamentirao je Bojan dok su mu kolege čupale kosu i tonule u saborske klupe od srama.

Čak 73 općine u Hrvatskoj ne osiguravaju predškolski odgoj, praktički svaka škola u tim općinama ima azbestni krov, nema sanitarni čvor, a profesore se šikanira i tjera da djecu uče revidiranoj povijesti, otprilike je Bojan Glavašević iznio statistike pred frapiranim kolegama, te zaključio kako nam mladi radije po Njemačkoj konobare ili čiste ulice, umjesto da u našoj Hrvatskoj žive od svojih doktorskih diploma. Da nevolja bude veća, saborski zastupnik Ivan Lovrinović, iz stranke Promijenimo Hrvatsku, nadovezao se kako nam je trećina građana u dužničkom ropstvu, kako nam se dug popeo na nivo bivše države, a Branimir Bunjac, zastupnik Živog Zida, došapnuo je zgranutim zastupnicima, kako su istraživanja Ekomomskog instituta o siromaštvu u Hrvatskoj alarmantna, kako je frapantan postotak djece doslovno gladno, a više od 70 posto građana doslovno preživljava mjesec i nema dovoljno hrane za preživjeti isti. 70 posto građana ove zemlje je gladno, doslovno gladno ili se bori za život.

Svoje izlaganje Bojan Glavašević romantično i sa suzom u oku završio je riječima nade, kako će se njegov SDP snažno boriti protiv povratka u prošlost.

Ne znam u kojoj prošlosti su živjeli uvaženi saborski zastupnici, no jako dobro znam u kojoj prošlosti sam živio ja osobno. Moja prošlost se zvala Jugoslavija. Bila je to zemlja u kojoj nije bilo gladnih, sedamdeset posto njenih građana nije preživljavalo mjesec, već je radilo željno isčekujući godišnje odmore da sa svojom djecom otputuju, ili na more, ili na snijeg. U Jugoslaviji, zemlji moje prošlosti, ljudi se nisu zaduživali da prežive, već da grade i stvaraju, zemlju upravo onakvu kakvu je vidimo i danas. U trideset godina, od kada nema te prošlosti, u mom gradu nije sagrađena niti jedna škola, niti jedan vrtić, niti jedan objekt, tvornica ili radni kolektiv koji bi zapošljavao mlade i zaustavio ih u namjeri odlaska iz zemlje. U mom gradu, u trideset godina niklo je otprilike toliko crkvi, samostana i župnih ureda.

U mojoj prošlosti, prošlosti koju itekako dobro i jasno pamtim, mi smo se ciljano školovali za određena zanimanja, a iza završene škole koju smo sami birali po afinitetima i mogućnostima, čekao nas je posao, stalan posao, siguran i uz to dobro plaćen. U prošlosti u kojoj sam ja živio, postojala je riječ solidarnost, jer se onima koji su bili slabijih primanja pomagalo, u Jugoslaviji je bilo svega, samo nije bilo gladi.

O mojoj prošlosti mogao bih govoriti danima, u mojoj prošlosti ljudi su bili nasmijani, ljudi su bili zadovoljni i ljudi su bili, nećete vjerovati – sretni. U mojoj prošlosti na visokoj cijeni bilo je znanje, bila je struka i bilo je obrazovanje. U mojoj prošlosti, djeca u školama su imala besplatne obroke, besplatnu zdravstvenu skrb i besplatne udžbenike. U mojoj prošlosti nitko od te djece nije bio gladan. Ja to znam, jer sam bio jedan od te djece. Dijete radnika, skromnih primanja, ali dovoljnih da im obitelj živi pristojno, da budu ponosni na svoju djecu koja rastu i školuju se i da žive kao ljudi. U Jugoslaviji se tako živjelo, možda ne odveć spektakularno kao na zapadu, ali se živjelo na način da nitko ne bude gladan.

Jugoslavija je bila zemlja resursa, zemlja koja je sama proizvodila hranu i nje je bilo u dovoljnim količinama. Jugoslavija je, moja prošlost, nestala u dimu i nikada se više neće vratiti, kao što u dimu nestanu sve opsjene, sve zablude i svako sretno djetinjstvo. Jugoslaviju će zamijeniti Hrvatska, zemlja u kojoj ćeš se jednom probuditi i pratiti prekid zasjedanja Sabora, a u kojem će te uvaženi zastupnici, šokirani i zgranuti obavjestiti kako si se, kao i oni, probudio u zemlji koja je blago rečeno – otišla u tri pizde materine.

Dok su uvaženi zastupnici u tišini izlazili iz sabornice, razmišljao sam o tim stvarima i o prošlosti i pitao se, vjerujem isto pitanje, koje svi vi, koji živite živote sličan mom pitate svako jutro? Majka svih pitanja pojavila mi se nad glavom, dok sam ih gledao kako skrušeno, oborena pogleda napuštaju saborsku dvoranu. Najbizarnije pitanje, dok gledaš bizarnu televiziju, najbizarnije zemlje valjda na ovoj polutki planeta. Kog kurca svi ti ljudi, tih 70 posto, u koje se ubrajam i sam, sjede kod svojih kuća i čekaju konačnu apokalipsu, da im nasilno uđu u dom, kao onom nesretniku nekidan kojeg su deložirali i ovršili radi neplaćenog parkinga? Kog kurca toliko građana ove zemlje, a velika većina ih pamti prošlost u kojoj su živjeli kao ljudi, ne pokuša barem mirnim prosvjedom, mimohodom izraziti svoje nezadovoljstvo zemljom u kojoj žive? Zemljom iz koje im djeca odlaze, bez jasnih namjera da se ikada u nju vrate?

Da se odmah razumijemo, ovaj tekst nije namjenjen onima koji spadaju u onih 30 posto koji izvanredno dobro žive u ovoj zemlji, onima koji sanjaju oružane snage, novo, bolje radno mjesto u stranačkoj, državnoj službi, kao i onima koji će me pljuvati danima zbog ovog teksta jer su beskrajni licemjeri, ili jednostavno idioti, ovo pitanje postavljam ljudima koji su gladni kao i ja, dakle onima koji spadaju u sedamdeset posto objašnjenim u pasusima gore.

Zašto svi dovraga šutimo?

Osobno mislim da je generalni uzrok tome upravo ono što je potpuno nesvjesno danas izjavio Bojan Glavašević. Nama se teško suočiti sa prošlošću i borimo se zajednički, svim silama da se ne sjećamo nje i da je zauvijek zaboravimo. Naš generalni problem je što smo zasrali. Mi smo zajednički, svi skupa, odabirući devedesetih kapitalizam kao jedinu svoju opciju zasrali svoje živote. Kao i živote svoje djece. Ako ogolimo stvari do kosti, ako maknemo u stranu domoljubne zanose i sve slične pizdarije, od kojih smo danas, trideset godina kasnije, shvatili napokon da se ne živi, mi smo te ključne dane naše povijesti jednostavno – zasrali.

I sada šutimo gledajući naše saborske zastupnike kako namještaju maske lica i užasa, a potpuno smo svjesni da se njima živo jebe za te činjenice, jer sit gladnom ne vjeruje, jer njih čeka topli obrok i topla saborska klupa, jer imaju dovoljno na računu da ne budu gladni, a djecu ih čeka siguran posao u državnoj službi. Šutimo i gledamo te nesretnike kako sućutno kolutaju očima i gledaju na sat kada će pauza, stanka i ručak, šutimo i gledamo u strahu od zvona na vratima i poštara koji će nam donijeti još jednu, možda onu presudnu ovrhu. Šutimo dok nas ti gadovi uvjeravaju kako smo živjeli svoje djetinjstvo i svoju mladost u kazamatu, a mi znamo koliko smo se tada smijali, a koliko se smijemo danas. Čkalja i Boris Dvornik bili su najbolji primjer tog doba, te prošlosti, ljudi koji su se smijali, ljudi zbog kojih smo se svi smijali, u zemlji u kojoj su se ljudi smijali.

Čovjek kada je kriv sam sebi jednostavno šuti. Jer nema obraza da se vrati, kako ono, u prošlost protiv koje se svim silama treba boriti. Čovjek kada zasere, može samo da se pokrije ušima i da šuti. Šuti dok mu ne dođe iz guzice u glavu da on osobno i nije toliko kriv. Da su ga neki preveli žedna preko vode i dobro zajebali, kako njega, tako i njegovu djecu. Šuti, dok se jednom ne suoči sa svojom prošlošću i prestane boriti protiv nje, već je sagleda kao istinu i kao realnost.

Svoje današnje izlaganje Bojan Glavašević romantično i sa suzom u oku završio je riječima nade, kako će se njegov SDP snažno boriti protiv povratka u prošlost. A možda je upravo u toj prošlosti ključ naše budućnosti? Možda se upravo svi trebamo to zapitati. Nije li konačno vrijeme da pogledamo istini u oči i zaključimo jednom za svagda kako je ona zemlja bila bolja, ljudskija, pravednija i poštenija?

Ako već ne znamo napraviti bolju, pustite nam barem prošlost na miru, i dajte šansu našoj djeci. Nas ste ionako dovoljno sjebali, nas koji šutimo i čekamo da ovo što se naziva život, u ovom što se naziva zemlja, jednom i što prije zauvijek okonča. Ostavite moju nasmijanu prošlost jednom i konačno na miru.


Tačno.net

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by posmatrac » 05 Apr 2017, 13:35

Nije prvi put da kriminalni izdajnicki sljam prodaje Bosnu za veceru( Turska, NDH i danas)

Građanski savez (GS) najoštrije osuđuje jučerašnju izdaju koju je Bakir Izetbegović počinio u Mostaru, obećavajući Draganu Čoviću i njegovom saučesniku iz Hrvatske, Andreju Plenkoviću treću izbornu jedinicu.

Kada, zahvaljujući glasovima koje su birači SDA dali Izetbegoviću, Čović dobije svoju izbornu jedinicu, biće to kraj projekta koji su zajedno započeli Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, odnosno njihovi izvođači genocidnih radova Radovan Karadžić i Mate Boban.

- Izetbegović, čija je pamet očito otputovala za Osmanskim carstvom 1878. i nikad se nije vratila, nema ni pravo ni legitimitet da Čoviću, HDZ-u ili Hrvatskoj daje bilo koji komad Bosne i Hercegovine koji nije sam odbranio. Drugim riječima, može im dati samo ono što je sačuvao i uspješno odbranio iz trezora Narodne banke.

Izetbegović nema mandat, niti je od naroda tražio mandat, niti je dobio mandat da podijeli zemlju. Nakon veleizdaje koju je počinio u slučaju revizije presude Međunarodnog suda pravde, otvoreno lažući kompletnu zemlju i narod, Izetbegović nema ni kredibilitet da pregovara o bilo čemu s bilo kim u ime ove zemlje ili bilo kojeg njenog dijela ili interesa. Nesumnjivo je stoga da je Izetbegović jučer u Mostaru prodao državu za večeru.

Jedina dobra stvar u vezi sa Izetbegovićevim ponašanjem je što konačno postaje jasno da SDA već 25 godina saučestvuje u podjeli naše jedine domovine. Jedino zbog čega danas treba žaliti je što to nisu rekli na vrijeme, da barem sačuvamo živote mnogo boljih sinova ove zemlje nego što Izetbegović ikad može zamisliti da bude.

GS će pozvati na proteste pred sjedište SDA onog trenutka kada Izetbegović i Čović sjednu za sto i počnu da komadaju Bosnu i Hercegovinu putem novog Izbornog zakona. Nećemo pristati na budućnost u bodljikavoj žici u koju nas guraju budakovac Dragan Čović i busuladžićevac Bakir Izetbegović.

Na kraju, i Čoviću i njegovom malom od kužine iz Zagreba, Plenkoviću želimo poručiti da Izetbegović može da obeća samo ono što može provesti u svojoj kući i dvorištu. A to što misle da mogu dobiti olovkom, nisu uspjeli ni na njemačkim 1941-1945., ni na tenkovima HV-a 1993., pa neće ni sada. A u oba navrata su također imali saveznike u Sarajevu, kao što ih imaju i sada - navodi se u saopćenju.


(Patria/Admir Oručević)

User avatar
Veca
Uvijek slobodna!
Uvijek slobodna!
Posts: 26348
Joined: 08 Dec 2012, 19:16
Location: Sikirevci! ---- Dijasporo, od pomoći su potrebna samo finansijska sredstva!
Has thanked: 14241 times
Been thanked: 3773 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Veca » 05 Apr 2017, 13:43

...bas nesto danas razmisljam o baketu :ovaj ...njega treba pod hitno skloniti iz politike! ...sto se mene tice i sa lica zemlje!
Zena koja ima kcer, sjedi na stolici-zena koja ima sinove naslanja se na zid.

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by posmatrac » 05 Apr 2017, 13:53

Veca wrote:...bas nesto danas razmisljam o baketu :ovaj ...njega treba pod hitno skloniti iz politike! ...sto se mene tice i sa lica zemlje!
Bakir je imbecil koji zapravo ne zna gdje se nalazi, covjek koji zivotinjski razmislja instiktom a ne zdravim razumom.

Nije kriv samo Bakir, nego polupismena izdajnicka stoka koja glasa za njega tj uhljebi SDAovski kojima je vazniji licni interes od opstanka drzave .

Zlatko LAgumdzija je pred izbore 2014 na svakom predizbornom skupu pokazivao karte podjele koje ce desnicari staviti na stol ako SDA ponovo postane 1 stranka u " Bosnjaka", pa je zato i sklonjen uz podrsku Brisela tj " narodnjackih" desnicarskih stranaka koje dominiraju evropskom unijom. ( Hrvatska je clanica Eu)

User avatar
Veca
Uvijek slobodna!
Uvijek slobodna!
Posts: 26348
Joined: 08 Dec 2012, 19:16
Location: Sikirevci! ---- Dijasporo, od pomoći su potrebna samo finansijska sredstva!
Has thanked: 14241 times
Been thanked: 3773 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Veca » 05 Apr 2017, 14:09

...hajdi ba, ne spominji mi zlatka, jos mi samo on fali! :ljut ...sjebo je SPD...i danas se vide posljedice!
Zena koja ima kcer, sjedi na stolici-zena koja ima sinove naslanja se na zid.

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by posmatrac » 05 Apr 2017, 14:15

Veca wrote:...hajdi ba, ne spominji mi zlatka, jos mi samo on fali! :ljut ...sjebo je SPD...i danas se vide posljedice!
Nije on sjebo SDP, nego oni koji su zeljeli od SDPa da naprave SDA 2, sve ono sto su kasnije uradili sa otpadom SDPa koji je prebjegao u DF( sada bjeze i odatle, nije im Komso ispunio kriminalna ocekivanja) pa su i Komsica isturali godinama dobro kontrolisani SDAovski mediji, da bosanska ljevica po " misljenje" ide u centralu SDA.

Dok je LAgumdzija egzistirao na politickoj sceni, nije bilo govora o 3 entitetu ni o 3 izbornoj jedinici.

ALi nasi papci vole one u kojima se prepoznaju, urbane inteligentne face poput Novalica, Amira Zukica i ostalih seljackih karikatura iz SDA.

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by posmatrac » 07 Apr 2017, 14:03

Spašavanje vrhovnika Todorića
Ako za Todorića i domovinu niste spremni prolijevati krv, znoj i suze, ako niste spremni žrtvovati svoju djedovinu koju će vam oteti banke i svoju djecu koja će trbuhom za kruhom u pečalbu, dakle ako niste Hrvati s dna Agrokorove kace, marš van iz Lijepe naše, stoko jugoslavenska.

Hrvatska je stvorena u rijekama krvi, samo i isključivo zbog toga da bi Ivica Todorić mogao živjeti u dvorcu s četrdeset soba i da bi nekadašnji samoupravljači, koje se lako uvjerilo u to da su samostalnu kapitalističku državu sanjali od stoljeća sedmog, bili dovedeni na nivo feudalne posluge.

Ako je netko sumnjao ili grozio se ove svojedobne konstatacije Viktora Ivančića, nakon Lex Agrokora koji će HDZ i Most silom nametnuti, a čiji je jedini i isključivi cilj spašavanje vrhovnika Todorića, mogao bi, iako je prekasno, barem otvoriti oči. Jer, zakon šupalj kao i kompetencije onog koji ga predlaže, ministra pravosuđa Ante Šprlje, bilo je to razvidno na jučerašnjoj sjednici saborskog Odbora za pravosuđe, ne hrli u pomoć i ne kani od najgoreg sačuvati hrvatskog vojnika Ryana – seljake, obiteljska gospodarstva, male i srednje proizvođače i distributere.

Ne, Plenković i njegovi ministri s njima nisu niti razgovarali, njima je bitniji onaj koji će ih pokopati jer im duguje tri milijarde kuna, a kao sugovornik o Agrokoru draži im je Aleksandar Vučić koji bi u ime europučanskog bratstva mogao koju lijepu riječ prišapnuti caru Vladimiru Putinu. Uzalud se sirotinja nada kako će se država pobrinuti za nju, jer politika kupuje vrijeme za svog glavara, Ivicu Todorića, jedinog legitimnog nasljednika Franje Tuđmana na čelu domoljubnog projekta o dvije stotine obitelji, u čijem je vlasništvu Hrvatska.

I nema tu dvjestoiprvog, ni dvjestodrugog, a kamo li desettisućitog i četrdesettisućitog. Tko je jamio, jamio je. »Jeste, priča je u dobroj mjeri zaokružena, ali to samo potvrđuje da se otpočetka radilo o jedinstvenome pothvatu, da su nacionalističke i kapitalističke aspiracije bile sjedinjene u istom državotvornom stroju, to jest da je puni smisao političke represije, pa i političke cenzure, bila ekonomska eksploatacija.«

Sustav naprosto ne može protiv sebe, pogotovo ne protiv vođe kojem je sve podređeno. Stoga je i »sistemski zakon« namjerno i sustavno pun rupa, kao i onaj pretvorbeni, kako bi se sačuvalo Todorićevo osobno bogatstvo i Kulmerov dvorac kao dom. Paralelno teret njegovih »pogrešnih poslovnih odluka«, to jest samovolje i tiranije u proteklih četvrt stoljeća, prebacit će se s nekoliko zakonskih paragarafa na leđa svih nas feudalnih slugu, kmetova i podanika. Ako ni to ne bude dovoljno, i na račune naše djece.

Ako za Todorića i domovinu niste spremni prolijevati krv, znoj i suze, ako niste spremni žrtvovati svoju djedovinu koju će vam oteti banke i svoju djecu koja će trbuhom za kruhom u pečalbu, dakle ako niste Hrvati s dna Agrokorove kace, marš van iz Lijepe naše, stoko jugoslavenska.

Bog i 200 obitelji!


Branko Mijić
Kolumna za Novi list

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 07 Apr 2017, 23:32

Rabljena sedmica: Kataklizma konzumizma

Piše: Milorad Krstulović, Novosti


Treći

Teško je raditi u bitnim časovima za naciju. Dok udaraju bubnjevi i vijore zastave, dok kolektivni ponos raste i obara rekorde kao turistička sezona u julu, nije lako sjediti za kompjutorom i ponašati se uobičajeno.

Eto baš danas, u utorak, 4. travnja, u Ustavu opisano pravo ‘hrvatskog naroda na punu državnu suverenost’ došlo je do klimaksa: nakon hrvatskih kneževina u VII. stoljeću, srednjovjekovne samostalne države Hrvatske iz IX. stoljeća, Kraljevstva Hrvata uspostavljenog u X. stoljeću, nakon održavanja hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji, samostalnih i suverenih odluka Hrvatskoga sabora o izboru kralja iz habsburške dinastije te o pragmatičnoj sankciji, podosta godina poslije saborskih zaključaka o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pa Hrvatsko-ugarske nagodbe, 99 godina after raskidanja državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom i pristupanja Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, poslije osnutka Banovine Hrvatske ‘kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji’, i uspostave ‘temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske’, 27 godina nakon prvih višestranačkih izbora i početaka stvaranja ‘Hrvatske kao suverene države’, u Zagreb upravo stiže Antonio Alvarez Treći. Čestitamo. :apl

Ruski su ga bankari odabrali za rukovoditelja Agrokora, najimpresivnijeg ostatka ekonomske doktrine Franje Tuđmana o 200 imućnih familija i idealnog kamena međaša za studiju o ekonomskom slomu južnih Slavena u novijoj povijesti: ‘Od Agrokomerca do Agrokora’.
(18:47. Domovinski televizijski programi napeto iščekuju prvo obraćanje gospodina Trećeg Hrvatima). Image


Romanca

Lijepi li su mostarski sajmovi jer okupljaju kremu ili, budimo u skladu s tematikom bliskom Ivici Todoriću, cvijeće južnoslavenske politike. Tradicionalno, 20. mostarski Međunarodni sajam gospodarstva odlična je prigoda da lideri ovdašnjih država prošeću novu kolekciju proljetnih osmijeha. K tome, srpski premijer Aleksandar Vučić stigao je iz Beograda s novom, nekorištenom funkcijom. Predsjedničkom.

Dan prije otvaranja sajma Dragan Čović, većinski vlasnik bosanskohercegovačkih Hrvata, priredio je večeru za Vučića i Plenkovića u restoranu ‘Romanca’. Dobro upućeni prijestolnički tisak informira, a prestolnička štampa prenosi, da su razgovarali o situaciji u Agrokoru. Vučić je Plenkovića upoznao s Todorićevim poslovima u Srbiji i darovao mu čokoladu subotičkog Pionira, :obrve a Plenković Vučića s hrvatskim planovima za spas Agrokora i svojom namjerom da čokoladu ‘bez problema’ pojede. Nježno.
(18:58. Još se napeto iščekuje poslanica Trećeg Hrvatima).


Radovan (nije Treći)

Uoči tradicionalno bogate sezone šumskih požara u Dalmaciji, na Braču je planula vikendica bivšeg glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog. Vatra je, vele mediji, požderala prizemlje u kojem su vatrogasci pronašli kantu benzina i uočili tragove krvi. Ortynski nije baš uvjeren da su požar izazvali mjesni ovisnici.

(19:01. Treći na Četvrtom programu Hrvatske radiotelevizije. Kaže da je vrijeme bitno, situacija zahtjevna i nema jamstava da će uspjeti. Predstavlja suradnike: Michael Corner-Jones, Max Frangulov, Paul Gilbert, Boguslaw Bartczak, Renald Bejaoui, Thomas Kolaja, Marija Šimović, David Johnston i Barry Hopkins. Još Hrvatska ni propala). :hrvatska


Irska

Kolinda Grabar-Kitarović svojom je nazočnošću usrećila Irsku. Dugi ju je put nadahnuo pa je zapazila da izlazak Velike Britanije ne znači odlazak iz Evrope, jer ‘Velika Britanija’, molim pažnju, citiram predsjednicu, ‘ne može samo otploviti s mjesta na kojem se nalazi’. :trepka Nadalje, kako javlja HRT, ‘govoreći o iseljavanju ljudi iz Hrvatske, posebice mladih, i činjenici da je Irska postala atraktivna destinacija za hrvatske iseljenike, izrazila je zadovoljstvo što se nedavno u Zagrebu otvorilo irsko veleposlanstvo’. :ples Susrela se i s iseljenicima te im rekla: ‘Zemlju griju ljudi, bez njih se ne može graditi budućnosti.’ :hop

Planira li Treći zadržati mudrosti na etiketama Jane, mogao bi potražiti suradnicu na Pantovčaku. :valja
(19.11. Treći kaže: ‘Uspio sam spasiti samo zadnjih godinu dana dva velika sustava.’ Završio je kraću konferenciju za novinare. Potom, na Četvrtom programu dokumentarac o starim gradovima u Koprivničko-križevačkoj županiji. Zanimljiv raspored: malo bogate prošlosti nakon uboge sadašnjosti).


Ceste

Od ovog tjedna srce hrvatsko ima zašto biti još ponosnije, Hrvatske autoceste podigle su cijene cestarina za pet posto. Ipak, cestarina između Zagreba i Rijeke ostat će ista, između Zagreba i Varaždina poskupjela je za kunu, dok je od Zagreba do Splita viša za sedam kuna. ‘Realnost je da se ta cestarina trebala povećati puno više. Ovo je po nama korektno. Nismo sretni s tim rješenjem, ali gospodarski rast sigurno ne bi bio danas takav da nema autocesta’, izjavio je resorni ministar Oleg Butković.

Sad vam je, vjerujem, jasno zašto živite tako dobro i bogato. :sex Zbog autocesta.

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 12 Apr 2017, 23:27

Lex Croatia

Viktor Ivančić


Razlika između kapitalističkog multimilijunaša u Francuskoj ili Švedskoj i Ivice Todorića u Hrvatskoj, u tome je što se Francuz ili Šveđanin – koliko god moćni bili – moraju pridržavati francuskih ili švedskih zakona, a u Hrvatskoj se zakoni moraju pridržavati Ivice Todorića. Ta inverzija, dostojna šibicara na periferijskim tržnicama, osnovna je pretpostavka za uzgoj hodajućih bogova tranzicije.’

Gornje razmišljanje ovome se potpisniku otelo iz pera prije gotovo deset godina, najavljujući današnje donošenje takozvanog Lex Agrokor, zakona koji, za razliku od onih ranijih, nema niti mimikrijsku ambalažu, već mu je jedina svrha da se ‘pridržava Ivice Todorića’, i to u svim aspektima njegove propasti. ;)

Povod je tada bio nešto drugačiji, odnosio se na jedan od živopisnijih primjera privatne uzurpacije javnoga dobra. Prema tadašnjoj lokacijskoj dozvoli i Generalnom urbanističkom planu Zagreba, naime, dvorac Kulmer, smješten na obroncima Sljemena, u kojem su obitavali Todorići, imao je biti hotel s nešto više od 40 soba, odnosno ‘objekt javne namjene u zoni zaštićenog zelenila’, ali ga je obitelj vlasnika Agrokora, nakon kupnje, godinama koristila kao privatnu rezidenciju.

Štoviše, u to je vrijeme bila pokrenuta i procedura izmjene GUP-a pomoću koje će se obaviti ‘prenamjena’, pa dvorac više ni formalno neće imati javnu nego privatnu svrhu. Novim GUP-om bio je zamišljen i redizajn čitave ‘zone zaštićenog zelenila’, predviđeno je proširenje stambenih kapaciteta, te su kreativni gradski činovnici propisali da se ‘složeni rezidencijalni objekti’ smiju podizati na ‘parcelama koje su veće od 15.000 četvornih metara’. Bilo je jasno da je cijela administrativna operacija oko ‘novog upravljanja’ javnim dobrom poduzeta radi zadovaljavanja privatnih interesa Ivice Todorića: njegova parcela zauzimala je točno 15.100 četvornih metara! :zubi

Na sličan način nastajali su ostali feudalni brlozi prvoga grla hrvatske kapitalističke elite: i okolica njegove vile kod Lovrana, gdje mu je dodijeljena koncesija na javnu plažu, da bi je ovaj onda ogradio žicom i pretvorio u privatno kupalište dugačko nekoliko kilometara; i pošumljene zone Mljeta, i strme padine Biokova, gdje je dobio koncesije za lovišta, da bi tamo s poslovnim partnerima tamanio divlje svinje; i onaj otok u srednjoj Dalmaciji, također s koncesijom, također privatan, s čijih su pitoresknih obala tjerani i ribari i reporteri Ferala

No, u toj farsičnoj relaciji između javnog i privatnog još je važnije nešto drugo: kao što je imao privatni dvorac formalno opremljen javnom (hotelskom) namjenom, Ivica Todorić je posjedovao privatni aparat opremljen državnim pridjevima. Raspolagao je dakle privatnim gradonačelnicima, privatnim premijerima, privatnim ministrima unutrašnjih poslova i ostalim primjercima iz kolekcije batlera što su, uz bijele rukavice i srebrne pladnjeve, nosili važne državne ingerencije. U zadnjoj rundi imenovao je i privatnoga ministra financija, odnjegovanog u računovodstvenom pogonu kompanije, dresiranog tako dobro da ni jedno od njegovih personalnih svojstava, uključujući frizuru, ne iskače iz dizajna korporacijskoga loga.

Eto škrto skicirane podloge za nastanak Lex Agrokora, zakona čija je jedina namjena da se ‘pridržava Ivice Todorića’. Moglo bi se reći da je njime, barem u prvoj etapi, dovršena kružna evolucija hrvatskoga kapitalizma: od privatne uzurpacije javnoga dobra do javnog preuzimanja privatnoga sloma. :p

Naravno da se mogul odmah podredio njegovu blagotvornom djelovanju. Zašto se Ivica Todorić ne bi pridržavao zakona koji se pridržava Ivice Todorića? :obrve Aktiviravši ga dan nakon njegova usvajanja u parlamentu, odaslao je u javnost rečenicu koja će jednoga dana, kada Hrvatske više ne bude, ostati zlatnim slovima upisana u knjizi sjećanja na njenu usahlu državnost:

‘Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi.’

Još jednom, sada sa svim gramatičkim greškama u svečanom kurzivu:

‘Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi.’

I tako hrvatska kapitalistička bajka skončava u jeftinome nacionalističkom narativu, istome s kojim i započeta. Stotine je prizora iz ranih devedesetih godina prošloga stoljeća koje možemo izabrati za njegov simbolički početak. Jedan je možda onaj organizirani odlazak radnika splitskog brodogradilišta, predvođenih zapjenjenim sindikalnim vođama, pred gradsku komandu JNA, gdje je nepoznat netko upucao vojnika Saška Gešovskog, žudeći za što skorijim početkom rata. A po povratku u radne pogone i po ostvarenju državotvornog sna, više tisuća njih dobili su otkaze bez otpremnina, škverski su navozi pretvoreni u pustoš i čeličnu prašinu, da bi onoj preostaloj šačici zaposlenih prekarne uvjete života danas određivao tvorničar vijaka iz unutrašnjosti.

Ono što je Ivica Todorić prije neki dan uistinu ‘svojim potpisom predao hrvatskoj državi’ je dug od blizu 50 milijardi kuna, koji će ruskim i ostalim bankarima strpljivo i samoprijegorno vraćati solidarna zajednica što se vodi pod šifrom ‘hrvatski narod’. :sex Dok je podizao svoje poslovno carstvo, odnosno predvodio ‘izgradnju cijele Hrvatske’, vlasnik Agrokora nije, razumije se, svojim potpisom predavao hrvatskoj državi (ili, bože zakloni, hrvatskim građanima) godišnje stope profita :hrvatska : taj je, kao što znamo, završio u podrumima Kulmerova dvorca, a ovi se – prema Generalnom urbanističkom planu Republike Hrvatske – prostiru do Kajmanskih i sličnih otoka.

I to je jedina bitna istina o hrvatskoj državi. Tvorevini zbog koje propali magnat, dok promatra kako se ruši sve osim njegova podsljemenskog staništa i pripadajućeg podrumskog blaga, danas može biti ‘ponosan čovjek’, jer su u samim njenim temeljima ugrađeni svi zaštitnini mehanizmi za njegovu sortu, i jer su od samoga početka – prema modelu ‘mitologija vama – resursi nama’ – velike kapitalističke aspiracije i velike nacionalističke naracije marširale u istome državotvornom stroju. Dok je onog čuvenog dana slavna krivousta figura s jednog od balkona u centru Agrama uzvikivala ‘Imamo Hrvatsku’, u podnožju je odjekivalo ‘Imamo eksploataciju’, no jedva da je itko to bio spreman čuti.

Pritisnut urođenom skromnošću, ne mogu odoljeti napasti da na ovome mjestu citiram autora kojim je i započet ovaj tekst, sada iz priloga od prije par godina: ‘Socijalizam je herojski skršen, Hrvatska je stvorena u rijekama krvi, samo i isključivo zbog toga da bi Todorić mogao živjeti u dvorcu s četrdeset soba i da bi nekadašnji samoupravljači, koje se lako uvjerilo u to da su samostalnu kapitalističku državu sanjali od stoljeća sedmog, bili dovedeni na nivo feudalne posluge.’

Lex Agrokor utoliko zaista jest Lex Croatia. Misliti, međutim, da će Hrvatska propasti skupa s Agrokorom, potpuno je pogrešno: Hrvatska je – kao samostalna i suverena zemlja slobodnih ljudi – propala prije više od četvrt stoljeća, točno u momentu njezina osnutka, naime od trenutka kada je, voljom vlasti, kapitalistička pohlepa nastupajuće oligarhije podmetnuta kao kolektivni nacionalni san, da bi široke narodne mase, uključujući socijalistički proletarijat, to radosno prihvatile.

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by storm » 13 Apr 2017, 05:51

Razlika između kapitalističkog multimilijunaša u Francuskoj ili Švedskoj i Ivice Todorića u Hrvatskoj, u tome je što se Francuz ili Šveđanin – koliko god moćni bili – moraju pridržavati francuskih ili švedskih zakona, a u Hrvatskoj se zakoni moraju pridržavati Ivice Todorića. Ta inverzija, dostojna šibicara na periferijskim tržnicama, osnovna je pretpostavka za uzgoj hodajućih bogova tranzicije.’
Sve je stalo u prvi pasus :ok

ostalo je razvlačenje i analiza istine :oo
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37680
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2874 times
Been thanked: 2206 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Pasaga » 13 Apr 2017, 06:36

storm wrote:
Razlika između kapitalističkog multimilijunaša u Francuskoj ili Švedskoj i Ivice Todorića u Hrvatskoj, u tome je što se Francuz ili Šveđanin – koliko god moćni bili – moraju pridržavati francuskih ili švedskih zakona, a u Hrvatskoj se zakoni moraju pridržavati Ivice Todorića. Ta inverzija, dostojna šibicara na periferijskim tržnicama, osnovna je pretpostavka za uzgoj hodajućih bogova tranzicije.’
Sve je stalo u prvi pasus :ok

ostalo je razvlačenje i analiza istine :oo
Na zapadu,mozes zavrnut love koliko volis.
Ako dodje do sporova sa zakonodastvom,drzavom
i to se moze urediti.
Ulozis lovu u toj drzavi.....i opet budes cist bez ijedne mrlje na imenu.
To su posteni lopovi. :pusi
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by posmatrac » 13 Apr 2017, 15:23

Pasaga wrote:
storm wrote:
Razlika između kapitalističkog multimilijunaša u Francuskoj ili Švedskoj i Ivice Todorića u Hrvatskoj, u tome je što se Francuz ili Šveđanin – koliko god moćni bili – moraju pridržavati francuskih ili švedskih zakona, a u Hrvatskoj se zakoni moraju pridržavati Ivice Todorića. Ta inverzija, dostojna šibicara na periferijskim tržnicama, osnovna je pretpostavka za uzgoj hodajućih bogova tranzicije.’
Sve je stalo u prvi pasus :ok

ostalo je razvlačenje i analiza istine :oo
Na zapadu,mozes zavrnut love koliko volis.
Ako dodje do sporova sa zakonodastvom,drzavom
i to se moze urediti.
Ulozis lovu u toj drzavi.....i opet budes cist bez ijedne mrlje na imenu.
To su posteni lopovi. :pusi
U USA je npr problem ako si personalno ekonomski insolventan :hihi , tj ako drzavi vise dugujes nego sto joj nudis, pa ti dzaba sto si Al Capone i sto su ubio 100inu ljudi, ako nisi platio porez i ako si ostetio drzavu ne gine ti Alcatraz. :hihi

Ne pomazu ti onda veze ni sa vrhovnim autoritetima demokrata ni republikanaca, ni sto si obogatio 100injak obitelji :D.

Post Reply

Return to “Mediji”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 18 guests