Liberal.hr

Televizija, štampa, internet portali.

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Liberal.hr

Post by storm » 15 Aug 2017, 09:26

Medij portal koji je mnogima stao na žulj u RH.
Ni lijevo, ni desno, niti su autori po defaultu Hrvati, niti bilo što slično, kako se vode ostali portali i kolumne

Image

Nismo savršeni niti jedini, ali nećemo posustati u raskrinkavanju mitova


PIŠE: Denis Vlašić

Ovog tjedna bilo je zanimljivo pratiti buru koju je podigao Liberal. Uz uobičajene demistifikacije poltrona iz političkih struktura, portal se vješto sukobio s kilavom oporbom iz Živog zida što lebdi na neukosti i nedovoljnoj informiranosti naroda, a oni sami djeluju kao da se mogu kupiti za gemišt. U oko su mi upali i brojni komentari ekipe koja se smatra dovoljno potkovanom dijeliti savjete uredniku i dnevnopolitičkim komentatorima čija je jedina uloga ukazati na nelogičnosti diletanata koji sačinjavaju tvrdokornu političku jezgru u koju je nemoguće ubaciti bilo kakvu suvislu ideju.

Očekivala se tako od nas matematička točnost, statistička nepogrešivost i gramatička savršenost. Ako se niste okuražili da i sami napišete neku suvislu i mislite da nam nedostaje analitičnosti, postoje drugi odlični portali i blogovi koji također seciraju vlast i ono najbitnije, ekonomiju kojom nas vode u propast. Tu je odlični Velimir Šonje i Ekonomski lab - Arhivanalitika koji otvara mjesto prekaljenim ekonomskim stručnjacima, tu je Nenad Bakić i njegov blog Eclectica na kojem se također mogu pronaći korisni financijski savjeti i zanimljive ekonomske analize, a ako ste tvrdokorni u hejtu prema državi obavezno zavirite u blog Tko je John Galt?.

Ljudi za tipkovnicama često su lijeni otvoriti neki zanimljivi tekst edukacijskog karaktera, no ne libe se komentirati i secirati stvari o kojima vrlo malo znaju. Na portalu koji radi čisto volonterski dozvolite nam nultu toleranciju na priglupe komentare koji ne vode u zanimljivu raspravu, već su samo kradljivci vremena za ljude koji imaju svoj život i znaju koristiti svoje slobodno vrijeme, no još uvijek vjeruju u mogućnost promjene zaglupljujuće kolektivne svijesti koja na ovim prostorima djeluje već stoljećima. Ako baš ne možete izdržati, uvijek imate portale s guzicama i sisama gdje se možete dobro nasmijati ili zakačiti s ljudima koji misle da posjedovanje internet veze znači i obavezno komentiranje svih mogućih društvenih tema.

Naravno, postoje i stotine pozitivnih komentara čitatelja koji nude donacije i podršku jer su shvatili bit ekipe koja ozbiljno napada političku korektnost i mitove vladajućih čiji je jedini cilj zadržati se u začaranom krugu vlasti gdje bi se svake četiri godine umjesto glasova trebali dodjeljivati Oskari. Koristite internet pametno jer nam to još nisu oporezovali, a mogli bi. Neukost i ekonomska nepismenost njihovo je jedino i najveće oružje protiv vas, zato im nemojte pružiti da vas u doba besplatnih informacija imaju za obične pajace. I oni su ranjivi, samo im treba pošteno zatresti stolicu.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by storm » 15 Aug 2017, 09:30

Nije susjed kriv što je krava crkla


PIŠE: Predrag Rajšić

Nedavno sam napisao članak u kojem sam iznio tezu da je ekonomija bivše Jugoslavije ovisila o inozemnim kreditima i to zato što je za održavanje vrlo specifične strukture proizvodnje u Jugoslaviji bilo potrebno neprestano zaduživanje kod stranih kreditora. Članak je naišao na različite reakcije, od ovacija do pljuvanja. U toj šarolikoj publici, čini mi se, bilo je i nekih koji nisu u potpunosti razumjeli tezu tog mog teksta. Naravno, ne pripisujem to nerazumijevanje nekoj nesposobnosti publike da razumije tezu. Prije će biti da je to zbog pomalo apstraktnog načina na koji je ona argumentirana. Zato ću pokušati tu tezu ispričati u obliku analogije iz svakodnevnog života.

Zamislite sljedeću situaciju. Imate kravu. Kravu pomuzete i 20 litara mlijeka koje ste dobili prodate za 20 eura. Za 4 eura kupite hranu za sebe, a svih ostalih 16 eura potrošite da nahranite kravu. Ali, budući da 16 eura nije sasvim dovoljno da se krava pravilno nahrani, još 4 eura posudite od susjeda da biste je nahranili kako treba. Vaš ukupni dug susjedu je samo 4 eura ili 20% vaše ukupne poroizvodnje, prava sića u odnosu na vašu ukupnu proizvodnju, mislite. Sljedećeg dana vaš susjed odbija da vam dalje posuđuje 4 eura. Vi, 20 eura koje ste zaradili od prodaje mlijeka toga dana, podijelite tako što za 16 kupite hranu za kravu, a za 4 eura kupite hranu za sebe.

Budući da ste kravu slabo nahranili ovaj put, ona vam sljedeći dan da manje mlijeka - 16 litara. Tih 16 litara prodate za 16 eura. Sada već uviđate da morate smanjiti vlasitu potrošnju da biste kravu bolje nahranili. Na svoju hranu ovaj put potrošite samo 2 eura, a ostalih 14 potrošite na hranu za kravu. Ali, ovo znači da ste kravu danas nahranili još manje nego prethodnog dana, kada ste kupili hrane za 16 eura.

Sljedeći dan vam krava uslijed slabe ishrane da još manje mlijeka - samo 10 litara. Sada već uviđate da je situacija alarmantna. Sada na svoju hranu trošite samo 1 euro, a na kravinu hranu ostalih 9 eura koje ste zaradili prodajom 10 litara mlijeka. Ovo je manje nego pola količine hrane potrebne kravi da normalno živi.

Uslijed slabe ishrane, krava sada više ne daje mlijeko i vi ste primorani da je prodate susjedu i postanete njegov najamni radnik kako biste se prehranili. Sa sjetom se prisjećate vremena kad ste imali vlastitu kravu i sebi kupovali hranu kakvu ste željeli. Kunete susjeda koji vas je ekonomski uništio jer je odbio da vam posuđuje pišljivih 4 eura dnevno. Smatrate da je to sve bio dio njegovog plana da vas učini svojim kmetom.

Ali, je li susjed kriv ili vaša loša procjena vlastitih ekonomskih potencijala? Da ste, recimo, umjesto krave odlučili posjedovati kozu, koja proizvodi 5 litara mlijeka i troši hrane u vrijednosti od 2 eura, mogli ste ostvariti profit od 3 eura bez ikakvog zaduživanja. Taj profit biste onda mogli upotrijebiti tako da kupite hranu za sebe. Istina, to je malo skromnije od 4 eura, koliko ste imali kad ste posjedovali kravu dok vam je susjed posuđivao novac za stočnu hranu, ali ovaj ekonomski model s kozom je dugoročno održiv, a onaj s kravom nije bio održiv bez susjedove financijske pomoći.

U ovoj priči ekonomski model s kravom je analogija za ekonomiju bivše Jugoslavije koja je bila održiva samo dok je uvoz jednog dijela repromaterijala financiran vanjskim zaduživanjem. Struktura te ekonomije je bila takva da sama ta ekonomije nije proizvodila dovoljno sredstava da bi samu sebe održala u životu. U tom slušaju je nebitno što je 80% ukupnih potreba te ekonomije za samoregeneriranjem zadovoljeno domaćom proizvodnjom. Ako onih preostalih 20% ne dođe izvana u obliku novih kredita, stabilnost ekonomije će biti narušena i to započinje silaznu spiralu događaja koja vodi do kraha ukupne ekonomske strukture ako se prije toga ne dogode neke bitne promjene.

Osamdesetih godina prošlog vijeka, odmah poslije Titove smrti i odmah nakon što je priljev stranih kredita presušio, naša "krava" je počela davati sve manje mlijeka. 1989. ona je već prilično izgladnjela i posustaje. Tadašnji premijer, Ante Marković, predlaže da se započne proces planskog klanja "krave" i da se umjesto nje kupi "koza". To je bio prijedlog restruktuiranja ekonomije kojim bi se neprofitabilna poduzeća zatvorila, a radna snaga postupno preusmjerila u produktivnije sektore. Nažalost, taj prijedlog nije prošao kod političkog vrha zemlje tako da smo odlučili čekati da "krava" crkne dok smo se mi devedesetih prepirali i tukli oko toga tko je kriv što je ona gladna.

Poanta ove priče je da je sjeme propasti jugoslavenske ekonomije posijano davno prije 1990. To sjeme je bilo u činjenici da struktura ekonomije nije bila usklađena s produktivnošću te ekonomije. Muzli smo kravu koju nam je susjed dohranjivao, umjesto da smo sami hranili svoju kozu. Nismo htjeli vjerovati da nam krava lipsava, pa smo ostali skoro i bez koze. Sada krivimo susjeda što nam je krava crkla i sanjarimo o "dobrim starim veremnima" umjesto da se potrudimo da nam se isto ne dogodi i s ovom kozom koju sad imamo.

O autoru

Predrag Rajšić je profesor ekonomije na sveučilištu Guelph u Ontariju, Kanada. Rođeni Petrinjac. U slobodno vrijeme piše blog "Loose Ends in Economics".
Habibti, ya nour el - ain... :srce

gospođa Brams
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10179
Joined: 10 Jun 2012, 21:23
Has thanked: 126 times
Been thanked: 551 times
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by gospođa Brams » 15 Aug 2017, 09:52

Pratim ih i citam redovito, kao klasicni liberal prilicno naginjem libertarijanizmu
Uglavnom su im dobri clanci, ne slazem se bas sa svime, Nakic nekad malo zabrije, ali nije ni poanta slagati se 100% s nekim. Vecinom su im jako dobri komentari, ne libe se kritizirati nikoga, za razliku od mnogih drugih nisu zadojeni ideologijom nego jednostavno nude pogled na aktualne događaje iz perspektive libertarijanizma i klasicnog liberalizma.
Veliko osvjezenje u moru rezimskih medija, trude se biti objektivni i predstavljati cinjenice i na temelju njih donositi zakljucke.
Dobri su im oni natjecaji tipa marksist tjedna :oo
Jako dobro identificiraju glavne probleme u drzavi (prevelik i neefikasan drzavni aparat, veliki porezi i drugi drzavni nameti, premale poduzetnicke slobode i sve ostalo proizaslo iz zaostalog socijalistickog mentaliteta) i ukazuju na njih bez zadrske.
Sicut erat in principio, et nunc et semper, et in saecula saeculorum.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7757 times
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by Krokodil Behko » 15 Aug 2017, 09:57

Nikad čuo. Sad evo, u nestašici ikakvih iole zanimljivih vijesti, okrenem i skontam da imaju dosta dobrih članaka, s tim da bi to kod nas sve slabo prošlo :oo Ništa bez Nives, Ave, Hane, Karleuše itd. :ooo

Treba ovdje okačiti i onaj o trash komunistima koji sprovode svetsku revoluciju, napadajući na bezazlenu coca colu :D.
online

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by storm » 15 Aug 2017, 10:07

Brams to :ok
ne slažem se ni ja sa bas svim tamo iznešenim....ali su najbliži nekom normalnom pogledu na sve što nas okružuje...


a evo i marksista :valja
imaju i izbor "našista" tjedna :D

Image
Trash marksisti napadaju Coca-Colu: 'Kome ide ekstraprofit?'


PIŠE: Branimir Perković

Hrvatska ljevica je odavno izgubljena u prostoru i u vremenu. Misli da živi u 19. stoljeću i u neoliberalnoj tržišnoj ekonomiji, a ustvari se nalazimo u 21. stoljeću u polu-socijalističkoj državi. Dok razglaba o temama iz pretprošlog stoljeća i dok svuda oko sebe vidi mitski neoliberalizam koji ne postoji, stalno gubi birače. Postala je sama sebi svrha, stvara tj. reciklira zastarjele teme samo da bi uski krugovi trash-marksista jedni druge tapšali po ramenu i natjecali se oko toga tko je veći marksistički revolucionar. Totalno su odvojeni od vremena u kojem žive, države u kojoj žive i ljudi s kojima žive.

Jedan od najnovijih verbalnih samozadovoljavanja je zgražanje nad time što je Coca-cola podigla cijenu svojih napitaka za 2,5 kn i to povezuju s jednim zastarjelim pojmom ekstraprofita koji je uspostavio još Karl Marx (origin. superprofit) sredinom 19. stoljeća u knjizi Das Kapital.

Prema pisanju Forum tjednog magazina - NGO portala koji često sliči na trash-marksističko glasilo, ispada da zla korporacija pod krinkom specijaliziranih bočica Coca-Cola za hrvatsko tržište, na kojima se u sklopu marketinške kampanje nalaze slike hrvatskih znamenitosti, podiže nabavnu cijenu svojih proizvoda za 2,5 kn, a to je nedopustivo ostvarivanje "ekstraprofita". Čak su poslali upit u Coca-Colu s pitanjem tko će zaraditi od ekstraprofita i, naravno, čude se što nisu dobili odgovor.

Koncept ekstraprofita je u Hrvatskoj popularizirao još Zlatko Komadina, veliki vođa regionalnog SDP-a koji Rijekom vlada duže nego Komunistička partija Sjevernom Korejom (Komunistička partija u Jugoslaviji pa SDP u Hrvatskoj), još u 2014. kada je izjavio: "Profit koji je znatno viši od kamatne stope za mene je ekstraprofit. Znači, potrebno je progresivno oporezivanje." Znači Zlatko misli da on, kao tadašnji predstavnik državne vlasti, ima pravo određivati koliko kompanije smiju ostvarivati profita, a sve koje prijeđu njegov zamišljeni prag "ekstraprofita" treba oporezivati da više nikada ne pomisle ostvarivati "ekstraprofit".

Što navedeno trash-marksističko glasilo i Komadina ustvari žele?

Žele ono što svi tvrdokorni socijalisti žele, a to je potpuna kontrola države tj. politike nad svim aspektima gospodarstva. Imaš plaću za koju su oni procijenili da je prevelika, uvest će ti progresivno oporezivanje bez obzira što je netko za tu plaću morao se školovati cijeli život i stalno ulagati u svoje obrazovanje. Kompanija ima viši profit nego što država i partija to dopuštaju - opet treba uvesti progresivni porez da kompanija više nikada ne pomisli na to da efikasnim poslovanjem dosegne određeni nivo profitabilnosti. U glavama trash-marksista je nedopustivo da pojedinac kroz konstantno usavršavanje, ulaganje u obrazovanje, čitanje i predani rad ostvari veću plaću nego što to centralni trash-marksistički komitet dopušta, baš kao što im je nedopustivo da kompanija kroz efikasnije poslovanje ostvari veći profit nego što je to centralni odbor za planiranje profita odlučio.

Isto tako im ne nedopustivo da kompanija posluje slobodno na slobodnom tržištu. Žele kontrolirati ne samo plaće i profite, nego i cijene. Zbog toga im je ideja da kompanija riskira podizanjem cijene svojih proizvoda da bi financirala marketinšku kampanju neshvatljiva.

Jer što bi bilo kome bilo važno što netko povisuje cijenu svojih proizvoda i što uvodi novu marketinšku kampanju, osim ako nije opsjednut kontrolom, a sve zbog toga što on sam nije sposoban ništa novo stvoriti pa želi kontrolirati one koji jesu?

Bilo kome, tko nije zapeo u 19. stoljeću i u nekom drugom svijetu, ovdje nema ništa sporno. Kompanija je napravila poslovni plan, osmislila marketinšku kampanju ciljanu na hrvatsko tržište i procijenila da troškove može pokriti podizanjem cijene samog proizvoda, prihvaćajući rizik da će im zbog toga opasti prodaja. Ako je plan dobar, kompanija će ostvariti veću prodaju jer će turisti htjeti kupovati coca-colu zbog slika Kopačkog rita, Dioklecijanove palače, Plitvičkih jezera, Dubrovnika itd. jer će im to biti privlačno i kao jedan lijepi suvenir iz Hrvatske, a ako je loš, kompanija će pretrpjeti štetu i pad prodaje jer će turisti po višoj cijenu kupovati manje bočica Coca-cole. To je, dakle, isključivo njihov proračunati rizik. Što se tu itko ima miješati?

Inače, kompanije se nikada ne upuštaju u ovakve aktivnosti ako nisu dobro proučile tržište i procijenile efekte koje će potencijalni potez imati na prodaju i na profitabilnost. Jednostavno, kompanijama nije u interesu da diskriminiraju ni da nekoga pljačkaju, a pogotovo ne da im prodaja pada. U interesu im je da prodaju što više svojih proizvoda, a to će napraviti tako da zadovolje svoje kupce, da kupcima daju ono što žele sami kupci i po cijeni koju će kupci prihvatiti. Jedna velika kompanija kao Coca-cola je vrlo dobro ispitala tržište i izmjerila sve od rizika pada prodaje, do reakcije kupaca i omjera uloženog i dobivenog.

U samom tekstu protiv slobode Coca-cole da određuje cijene vlastitih proizvoda kako ona sama želi, navodi se: "Pokušali smo od Coca-Cole dobiti odgovor na pitanje zašto su povisili cijenu za gotovo 50 posto te tko će zaraditi na ekstraprofitu od 60 kuna po gajbi od 24 flašice". Opet mitski ekstraprofit. Ako je novinar procijenio da je to ekstraprofit, onda je to tako, iako meni nije jasno koji kriteriji su korišteni da bi se nešto nazvalo ekstraprofit. Tipično nabacivanje ispraznih fraza koje ništa ne znače, ali zvuče jako stručno i katastrofično pa se lako mogu prodati neupućenim čitateljima.

Dalje u tekstu slijedi: "Ove godine Coca-Cola, barem javno, ne spominje namjeru da se odrekne dijela od ekstra zarade". Kolika je ta ekstra zarada? Po kojem računovodstvenog izračunu? Prije ili poslije oporezivanja? S ili bez dodatnih troškova same promjene boce? Koja je razina dopuštene zarade koja nije "ekstra-profit"? Zna li i sami novinar uopće što je zarada i profit, kako se određivanja, što je u to sve uključeno?

Na ljevici ništa novo, samo još jedno u nizu izbacivanja teza iz pretprošlog stoljeća, demoniziranje onih koji nešto proizvode i stvaraju, analiziranje bez imalo predznanja o pojmovima koji se analiziraju, igranje na niske strasti. Ovakva ljevica nema budućnosti. I bolje da nema, jer ako još uvijek žive u 19. stoljeću i ako oko vjeruju da žive u neoliberalnoj državi, onda imaju teški poremećaj percepcije i zaslužuju da nestanu u povijesti kao ideja koja nije znala evoluirati u skladu s vremenom.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by storm » 17 Aug 2017, 08:32

Nenad Bakić je trn u oku i crvenima i crnima kao živi dokaz da kapitalizam funkcionira

PIŠE: Romano Bolković
Strogo uzevši, braniti Nenada Bakića logički je pogrešno: obrana Nenada Bakića podmukli je petitio principii, jer bi sam čin obrane dokazivao lažnu pretpostavku da s Bakićem nešto nije u redu.

Budući da je Nenad Bakić po svemu sve samo ne u krivu, bilo privatno - u sferi materijalnog zbrinjavanja, kao uspješan poslovni čovjek - bilo javno - kao prvi autentičan filantrop ovog naraštaja, osoba koja svoj osoban uspjeh predano prelijeva u opće dobro zajednice omogućujući joj kulturnocivilizacijski, obrazovni kvantni skok – Bakića nije potrebno braniti, ali je neophodno promisliti što se tu napadajući Bakića u stvari dovodi u pitanje. Jer, sasvim je očito: Bakić je samo metonimija koju osporiti znači poništiti i cjelinu vrijednosti za koju stoji kao njena alegorija, kao simbol. Simbol čega?

Jednostavno: kapitalizma.

U svojoj inauguralnoj adresi Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović pozvala je na snaženje poduzetničke klime u državi. Četvrt stoljeća nakon obnove državnosti, u drugom desetljeću dvadeset i prvoga stoljeća, hrvatski je poglavar morao kao desiderat svoga mandata istaknuti zalaganje za kapitalizam izrijekom u prvom inauguralnom govoru naglasivši: Istodobno, ne smijemo stvarati antipoduzetničku klimu.

Zašto je tome tako? Između ostaloga jer novo nije došlo budući da staro nije prošlo: u Hrvatskoj nema P od poduzetništva, S od slobodnog tržišta, N od neoliberalizma, K od kapitalizma, i sve je ovdje moguće, od Vukovara do stoljetne privatizacijske pljačke, samo ne kapitalizam i liberalna demokracija; jer, u plićaku deep state vlada interesna struktura proistekle iz bivšeg režima, koja je Hrvatsku shvatila kao Noinu arku tranzicije: kapital bivše države preuzeli su najpovjerljiviji ljudi bivšeg poretka - koji su već držali u svojim rukama novac, banke i vanjsku trgovinu, Genex, Inex ili Astru - izravno ili posredno oslonjeni na službu državne sigurnosti. Elitizam hrvatske oligarhije - tih underground overlords - epifenomen je nužde zatvaranja ovog kružoka u svoje nedostupne arkane, budući da bi razotkriti njihovu prošlost u isti mah značilo osporiti im budućnost. Elita koja vlada Hrvatskom od obnove njene državnosti do danas odlučuje tko je in a tko out, tko mora a tko nikako ne smije socijalno avanzirati apart od posebnih znanja, sposobnosti ili talenta. Stoga u Hrvatskoj nije moguće govoriti čak ni o etatističkom kapitalizmu: ovdje je riječ o "kapitalizmu" posve posredovanom partikularnom političkom voljom oligarhije. Treba li se usred slučaja „Agrokor“ išta više dokazivati? Ili samo valja na kraju zaključiti da je izravna posljedica ove situacije nejednakost šansi građana Hrvatske, kao i notorna suspenzija demokracije. Mala je to cijena za izborenu samostalnost i živu glavu na ramenima, zar ne? Prvo je poklon crnima, drugo crvenima.

U takvim okolnostima svatko tko se emancipira kao poduzetnik, tko izvan tog arkanskog Kartela uspije samostalno, svojim radom, znanjem, zalaganje, talentom i zaslugama, smrtna je opasnost ne samo monopolu i Monopolyu u koji su pretvorili Hrvatsku igrajući se njenim bankama, nekretninama, energetikom, prometom… nastavite vi dalje nabrajanje svih lukrativnih poslova i resursa kojima nitko izvan te Famiglie ne može ni prići – pri čemu igrači u toj igri u zatvoru preskoče tek jedno do dva bacanja kocke koja je loaded, everybody knows, što je i najveća kazna koju u Hrvatskoj ta banda koja ima i svoje suce, tužitelje i odvjetnike e da nešto ne bi iscurilo iz posvećenoga kruga može dobiti u operetnim suđenjima u kojima su kriminalci i kurve svjedoci, pri tome najmanje amoralni akteri tih sumornih predstava – nego je takav smrtna ugroza političke forme koja ove ljude već četvrt stoljeća egzistencijalno omogućuje: samo i ako je Hrvatska u vlasništvu povjerenika kapitala ustaškoudbaške mezalijanse, ti će ljudi sa scene otići tek biološki, osporavajući u svojoj nacional-socijalističkoj ukotvljenosti svaki pokušaj liberalizacije Hrvatske: bilo da je riječ o sferi ekonomskog, bilo da je riječ o političkoj sferi.

U tekstu koji sam u prethodnom statusu danas citirao prije desetak godina pišem: „Crveni i crni simplificiraju naš društveni, politički i ukupni javni život, no oni su ideološka laž koja ga kao fantazmatski vehikulum pokreće. Nasljedstvo totalitarnih ideologija koje nas i danas more vapi za liberalnom demokracijom, ali, je li baš slučajno što se Hrvatska tolika desetljeća bezuspješno trudi u potrazi za – građaninom? Što, naime, ako je ovaj amalgam nacionalnog i socijalnog najdublji osnov građanskoga politike uopće, horizont njena svijeta? Odgovor je obeshrabrujuć, možda i strašan, ali, pogledajmo kartu suvremene Europe i iskreno se upitajmo: Ako ne liberalna demokracija, ne prestaje li nam onda kao mogućnost (inter)nacional-socijalizam?

Uspješan kapitalist, poduzetnik kakav je Nenad Bakić, i crvenima i crnima životna je ugroza, smrtna opasnost – istinska nemeza. On naime pokazuje da taj kapitalizam funkcionira. Da je moguće biti kao poduzetnik oslonjen na svoju pamet, znanje, talent, trud i rad. Da je moguće poslovno uspjeti, zamislite, čak i u Hrvatskoj! Kako fatalno! Kako pogubno! I po one koji strahuju od diktata globalnoga kapitala što ne zna za nacionalne granice, i po one koji od tog kapitala strahuju jer svakodnevno demonstrira epohalan neuspjeh Marxove intencije, kako je to u svome doktoratu naslovio Žarko Puhovski, koji je za sve njih Hermes Trismegistos, a ne samo doktor. Zato je Bakić sporan, zato Nenada treba osporiti: jer Bakićev uspjeh u Hrvatskoj osporava i nacionalistički i socijalistički povijesni projekt, sažet u moralačku nacional-socijalističku abrevijaciju koju ovdje utjelovljuju već biografije časnih muževa hrvatske državotvorne poviesnice: ovdje nema nikoga tko je netko a da nema paralelne biografije, jednu bivšu komunističku, drugu sadašnju nacionalističku, vječno pomirene u mediju ur-konverzije Oca Domovine, dr.Franje Tuđmana: ako je bez ikakvog problema i proturječja Titov general mogao postati hrvatski Vrhovnik, ta kako onda nebrojeni mirne savjesti i bez grizodušja ne bi pri vetru mogli plašća obrnuti da kak sveća obnoć ne bi vtrnuli?

I zato se Bakića ignorira čak i kad uspijeva po kriterijima samih osporavatelja: svi su njegovi biznisi iznimno drutšvenokorisni, svi se tiču zapošljavanja, od prvotnoga MojPosao, preko Selectio do Electus, ali to se, kao sada recimo MojPosao, uopće ne spominje mada, iako i akoprem je recimo upravo taj MojPosao revolucionarizirao zapošljavanje u Hrvatskoj, da uporabim danas modernu riječ: uberizirao ga, k tome sasvim legalno. Čak i kad je taj angažman aktivistički, kao u slučaju Valamar, gdje je dioničarskih aktivizmom zaštićen interes manjinskih dioničara, od čega preko 10.000 stradalnika Domovinskog rata, da spomenem podatak važan i drugoj strani, Bakića se tu prešućuje, e da bi se u brbljavoj afaziji pršćući iz gvalja na tumorima izraslim na vratovima uz žarki zadah širio krik: Neoliberali! Neoliberali! Drž'te fašiste!

I kad je riječ o dotiranim jugoslavenskim socijalistima koje plaćamo da se ne bi kakav ozbiljan Srbin dohvatio pisanja pa štogod s pravom predbacio u svome mediju hrvatskoj državi kojoj bi štošta imao i smio zamjeriti, još je to shvatljivo: druga je to generacija ljudi kojima je iščezla domovin a s njome i mitologija socijalističke Dembelije, pa djeci odrasloj uz goblene jelena na pojilu, venecijanske gondole u vitrini i Titovu lažnu brončanu bistu u smočnici nije za zamjeriti: kad su oni vidjeli išta dalje zapadno od Blizneca? I kad je riječ o zadriglim nacionalistima koji bi Arvacku ogradili Berlinskim zidom počam na Drini, pa sve uokolo, povrh Širokog nadalje uz sve ostale brjegove e da ne bi internacionalna pogubna ideologija liberalizma koja prati kapital nagrizla zdrav narodni duh, njegove običaje i jedru tradiciju, tko bi toj siroti išta zamjerio znajući da sinovi prosjaka na svijet Građana atavistički gledaju s distance: nikada u nj pripušteni, a opet nekako von oben, onako kako se grad vidi s bauštele? Ni jednima ni drugima nije za zamjeriti, ako ih uzmemo u zasebna razmatranja, minut-dva, koliko dostaje za dijagnozu.

Ali ako ih se samo na tren uvaži kao nacional-socijaliste, te vladare infrastrukture hrvatskog političkog i gospodarskog podzemlja, te inkasatore svih naših plinovoda, naftovoda i inih voda i odvoda, onda je tog hrvatskog crveno-crnog ruleta u kojemu za sve nas kuglica redovito pada na nulu, pri čemu smo još i sretni da nam ne proleti kroz glavu, nakon četvrt stoljeća obnovljene državnosti u drugom desetljeću dvadeset i prvoga stoljeća za cijeli jedan život ove generacije – zu viel.

To su ljudi koji su ovom naraštaju oduzeli život.

Zapravo, kad bi Hrvatsku zadesila neka retorzija, a ja sam od drukčije vrste brašna no Nenad Bakić pa ne mogu kazati: ne daj Bože!, bilo bi to u pokušaju rehabilitacije ideala jednakosti a suprotivu onome liberte – sasvim pravedno!

Jer, ti ljudi nebrojenima koji iz Hrvatske iseljavaju, a iseljava hrvatska mladež, oduzimaju život.

Nenad Bakić, nasuprot, toj djeci život daruje: djeci ove zemlje, pa i djeci te bagre, pruža šansu da sutra budu građani svijeta, da budu ravnopravni u komunikaciji sa svijetom budućnosti koja je već danas, da govore njegovim digitalnim jezikom, da imaju životnu šansu svoje živote osmisliti vlastitim radom i znanjima, da u ničemu ne zaostaju za svijetom preko granice koju ova crveno-crna bagra povlači na meji, i upravo kad to Bakić čini, kad omogućuje djeci da Zapad gledaju licem u lice, a ne da put njega krenu kao prethodna generacija rakovim korakom, lica uprtog u Istok i prepričavajući vječno istu balkansku naraciju koja boluje od karcinoma fabule pa se degenerirajući račva i rastače u mirijadama besmislenih nedorečenosti ili nedorečenih besmislica, tada Bakić biva eo ipso smrtni neprijatelj: ta, on Hrvatsku nepovratno isporučuju Zapadu, a ta bagra, to smeće svijeta, taj deponij povijesti, postoji jedino i samo u svojoj usudbenoj švercerskoj roli na njegovoj granici. Granica je must, granica je uvjet mogućnosti njihove egzistencije: ako je nema, a što će švercati? Oni to doduše drukčije zovu, oni se nazivaju traderi, ali znamo se, već ih cijeli jedan život poznajemo.

I to je onda problem: Nenad Bakić postao je simbol okcidentalizacije koja je starogovorom onih koji su mislili da budućnost pripada njima i onih koji su mislili da umjesto micro:bita djetetu valja vezati crvenu maramu i sve će pod plavom kapom biti na svome mjestu istoznačna s – indoktrinacijom. Te podrtine odgojene na revolucionarnim tekovinama dobro uviđaju da u STEM revoluciji ima uistinu nešto revolucionarno: da oni odlaze u vječnost. Da postaju nepotrebni. Suvišni. Da generacija koja raste s računalima ne pjeva: Računajte na nas! I to je strašno: za života dočekati slom svojih ideala!

Ne, nije problem u tome da je propala NDH, pa SFRJ. Problem je tome da nacional-socijalistima propadaju njihovi ideali naočigled, samo ako još par desetaka škola tu prokletu dječurliju pripusti internacionalnim programskim jezicima, kojima se tako dobro među narodno razumiju.

Nenad Bakić, rekao sam, prvi je istinski filantrop našeg naraštaja. To znači da je to čovjek koji je svoje osobno dobro i vlastitu dobrobit odlučio ugraditi u opće dobro zajednice. Čini to na način koji je ovdje od Strossmayera naovamo nezapamćen, na način koji je prispodobiv stoljećem rada „Napretka“. Tisuće i tisuće djece postaju ono što smo mi tek ponekad, poneki, uspjeli postati: ravnopravni žitelji Europe i Svijeta.

Zato svatko iole zdrave pameti i savjesti s kojom može izaći na kraj naprosto mora progovoriti o ovim napadima na Nenada Bakića.

Ako pod Zapadom niste mislili samo na Trst, Via San Nicolò, Mesinovicha i Levisice, na Graz, Seiersberg i špeceraj, ako smo ikada zaista mislili ne da želimo na Zapad, nego da Zapad stanuje ovdje, da mi jesmo Zapad, vrijeme je da prestanete s ponašanjem legionara koji izbjegavaju u galsko selo, i da umjesto crtanja nogom po podu, gledanja u nebo i fućkanja, progovorite i vi pokoju u obranu onog svijeta vrijednosti u koje se, kako čujem cijeli jedan život, zaklinjete. Ne Bakića, nego vlastitog dostojanstva.

Ono što čini život u ovoj zemlji nedostojnim, naime, to je šutnja: ne, nije problem u Hrvatskoj koja uzima na tisuće žrtava a nije dostojna niti jedne od njih, nego je problem u onima koji pri tom prizoru šute.

Čkomi, Bara, nismo dost prefrigani!, veli Matoš.

Ma kakvi, i previše smo mi pokvareni, kaj ne bi bili prefrigani. Zato i šutimo, kaj ne?
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by storm » 17 Aug 2017, 14:19

Manipulacije i predrasude napadaju sa svih strana. Kako se obraniti?

PIŠE: Thomas Bauer
Činjenica: Prosječni je čovjek svaki dan prisiljen procesuirati 34 gigabajta informacija. Riječ je o pet puta više informacija nego 1986. godine. Direktno ili indirektno, procesuiramo čak 23 riječi u sekundi, a čak 15 i pol sati dnevno izloženi smo različitim medijima (ovo je moguće zato što smo ponekad izloženi više medija odjednom). Ljudski je mozak ipak ograničen i peterostruko povećanje primljenih informacija u samo 30 godina govori da je sve teže razabrati bitno od nebitnoga, istinu od laži, iskrenu priču od propagande.

Postoje mnogi tekstovi o tehnikama manipulacije, problem je što su ih često pisali upravo sudionici manipulacija i propagatori loših ideologija. Osim toga, metode manipulacije redovito se mijenjaju i zato je dobro znati prepoznati temeljne karakteristike malignih ideologija kako biste u začetku spriječili njihov utjecaj na vas. Pokušat ću sažeti na što morate paziti, posebno u bespućima interneta koji je postao bojno polje lijevih i desnih ekstremista te populističkih avanturista što pecaju mlade naivne ljude i prodaju im fore tvrdeći kako se bore baš za njih i njihove interese.

Kolektivizam

Svaki put kada vam se neka osoba obrati tvrdeći kako se bori za vas (bijelca, Hrvata, ženu, geja, potlačenu, blokiranu ili siromašnu osobu itd.), postavite si pitanje imate li vi doista isti interes kao ta osoba. Zdrava logika govori da svi Hrvati, svi siromašni ili sve žene nemaju iste interese, prioritete i poglede na svijet.

Pomaže li HDZ svim Hrvatima? Ima li Ivan Pernar neko ozbiljno ekonomsko rješenje za sve mlade ljude? Bore li se feministice za interese svih žena? Je li ekipu iz Radničke fronte doista briga za nekog automehaničara? Jasno je da je odgovor na sva ta pitanja niječan. Dakle, kada vas netko trpa u kolektivni tor s drugim ovčicama, ignorirajte ga i recite da ste vi samo svoj i da vas to ne interesira.

Jednako opasno je propagiranje kolektivne krivnje i manje vrijednosti koje vam nameću kao ženi, Hrvatu, bogatašu, Hercegovcu, Srbinu, bijelcu, muškarcu, siromahu, homoseksualnoj osobi ili pripadniku bilo kojeg biološkog ili društvenog kolektiva. Jer kao što niste zaslužni za tuđa djela, tako za njih niste ni krivi.

Teške riječi

Posljednjih godina vodi se pravi internetski rat u Americi, ali i kod nas i u njemu se ne biraju riječi. Bremenit je uvredama i srcedrapateljnom demagogijom. Poznato je da će marksisti sve koji se s njima ne slažu nazvati fašistima, ali isto tako, posebno u Hrvatskoj, vrlo često će i desnica pribjeći sličnoj taktici (zaražena je virusom tokom pola stoljeća totalitarizma) pa ćete biti prozvani komunjarom, Jugoslavenom ili četnikom. Svatko tko vas ideološki svrstava tamo kamo ne pripadate, pokušava vama manipulirati. Teške riječi koje pritom koristi izraz su nemoći i nedostatka argumenta.

Slatka laž Vs. Gorka istina

Svatko tko za neko stanje krivi drugoga, a vlastiti kolektiv uzdiže u nebesa, vrlo vjerojatno laže. Nacisti su za siromaštvo i ekonomske nedaće krivili Židove, komunisti su krivili buržoaziju i kulake. Ništa od toga nije bilo istina. Puno je veća vjerojatnost da je krivaca nekoliko ili da smo donekle odgovorni svi, cijelo društvo. Lijek nije upiranje prstom u druge, već predani rad na poboljšanju sebe i edukacija ostalih. Generalno, ne slušajte slatkorječivce i demagoge, mnogo je veća šansa da vam istinu govori osoba kojoj iz usta ne ispadaju bomboni već činjenice, ponekad nepovoljne za publiku kojoj se obraća. Ovo je posebno bitno kada su u pitanju ekonomske teme.

Apokalipsa danas

Rasisti, fašisti, komunisti, kolektivisti i populisti svih fela vole reći kako je čovječanstvo pred propašću
:oo (poznato s ovog foruma ) pa ćete ovih dana, bilo da slušate ksenofobne rantove white trash idiota u Charlottesvilleu ili čitate izjavu socijalističkog mizantropa Srećka Horvata u Der Spiegelu, dobiti dojam da na planetu ili nekom njegovom dijelu stanje nije nikada bilo gore i da srljamo u apokalipsu koja se može zaustaviti isključivo provedbom njihovog ideološkog rješenja što samo čeka da nas odvede u suprotnom smjeru blagostanja i sreće. Jeftine emocije poput straha prodaju vam kako biste prestali razmišljati mozgom i spustili se na nivo primitivnijih sisavaca te poželjeli sudjelovati u rasnoj ili klasnoj krvavoj kupki.

Nedostatak vlastitog primjera

"Practice what you preach" ili kako je Gandhi rekao, "Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu." U Hrvatskoj razne ideje, ideologije i filozofije, vrlo često propovijedaju osobe koje ih se same ne drže. Teško da biste kupili dijetetski proizvod koji reklamira ekstremno pretila osoba ili kremu čije zaštitno lice je osoba prekrivena aknama. Međutim, kada je u pitanju tržište političkih ideja, ciljne skupine su mnogo naivnije.

Vama manipuliraju veliki Hrvati koji pljačkaju i korupcijom uništavaju vlastitu domovinu, katolici što se kunu u brak uz uzbudljivi vanbračni seksualni život, sindikalisti koji putuju business klasom i grade ostakljene dvorce, borci za radnička prava koji obilato sišu proračun što ga pune radnici, gospodarstvenici koji propagiraju ideje koje štete gospodarstvu i općenito ljudi koji su svjetlosnim godinama udaljeni od vrijednosti za koje se zalažu. Ne mislim da se trebate pretjerano opterećivati tuđim privatnim životom, ali dobro je imati na umu da to što neka osoba ne živi životom koji propagira vrlo vjerojatno govori da njene namjere nisu iskrene već da pokušava manipulirati drugima kako bi sama iz toga izvukla korist.
IMG_20170817_141837.png
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by Bla » 17 Aug 2017, 22:17

sve te pričice koje mi je mrsko i čitati jer ne prikazuju nikakvu sliku realnosti :roll

a realnost je ovo

danas novac generiše novac, a ne rad
tržište novca generiše novi novac, a sve to ima pokriće koliko i moj mrtvi dedo ima pravo glasa u čitavoj toj situaciji.
nenormalne količine novca se obrću i upumpavaju bez ikakvog rada koji bi taj novac trebao da predstavlja.

firme se kupuju i prodaju tim novcem da bi generisale opet novac ulagačima, a ono čime se firma bavi je irelevantno.

sve to skupa će jednog dana tako da implodira, da nećemo znati gdje nam je guzica a gdje glava.

deregulacija finansijskog tržišta koja se desila u prošlosti će doći i glave kapitalizmu.
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by storm » 18 Aug 2017, 05:21

Znamo to skoro svi, kako ide i da novac generira novac. Ali nece nikad implodirati, do potpunog sloma...krizama se to popravlja, ma kako zvucalo.
Opet...ima li sto bolje?
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by Bla » 18 Aug 2017, 08:31

Ne znamo, jer da skoro svi znamo, revoluciju bi imao prekjučer a ne danas.
Uostalom, pitaj bilo koga zna li kako nastaje novac i vidi da li je stvarno svjestan toga šta to znači. :oo
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
Tokmak
Vucin apostol
Vucin apostol
Posts: 15111
Joined: 08 Jul 2015, 17:31
Location: Ulica Rajkovačića i Čalušića bb
Has thanked: 956 times
Been thanked: 945 times
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by Tokmak » 18 Aug 2017, 11:59

...Vama manipuliraju veliki Hrvati koji pljačkaju i korupcijom uništavaju vlastitu domovinu, katolici što se kunu u brak uz uzbudljivi vanbračni seksualni život, sindikalisti koji putuju business klasom i grade ostakljene dvorce, borci za radnička prava koji obilato sišu proračun što ga pune radnici, gospodarstvenici koji propagiraju ideje koje štete gospodarstvu i općenito ljudi koji su svjetlosnim godinama udaljeni od vrijednosti za koje se zalažu...


dodao bih još kao manipulatore i mentalne boljševike,titoističke provenijencije koji sebe ponosno nazivaju antifašistima,a što im služi za prikrivanje vlastitih totalitarnih i uskogrudnih pogleda i ideologije najviše nalik upravo fašizmu...
Vuk dlaku mijenja, ćud nikada.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7757 times
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by Krokodil Behko » 18 Aug 2017, 18:13

Bla wrote: 18 Aug 2017, 08:31 Uostalom, pitaj bilo koga zna li kako nastaje novac i vidi da li je stvarno svjestan toga šta to znači. :oo

Ja bih prije toga postavio pitanje, ima li novca ikako, opipljivog?
online

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by Bla » 18 Aug 2017, 19:30

pa u ovakvim rabotama je prilično nepotreban
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by storm » 18 Aug 2017, 21:12

[VIDEO] Je li kapitalizam nemoralan?

Image
PIŠE: Liberal.hr IZVOR: Sveučilište Prager

Mnogi tvrde da je kapitalizam nemoralan, pohlepan i zao. Je li stvarno tako i zašto, objasnio je Walter Williams, profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.




"Kažu da se kapitalizam temelji na pohlepi, da pomaže bogatima i šteti sirotinji. Griješe. Slobodno tržište nije samo ekonomski superiorno, već i moralno u odnosu na bilo koji drugi način organiziranja ekonomskog ponašanja.

Evo zašto.

Slobodno tržište poziva na dobrovoljne akcije među pojedincima. Nema prisile. Na slobodnom tržištu, ako ja želim nešto od tebe, moram učiniti nešto za tebe.

Recimo da pokosim tvoj travnjak i ti mi platiš 20 dolara. Što tih 20 dolara zapravo znači? Kad dođem u trgovinu i kažem: "Želim imati četiri odreska". Ono što mi trgovac zapravo kaže jest: "Vi želite da vas jako puno ljudi posluži; farmeri, vozači, mesari. Svi oni trebaju biti plaćeni. Što ste vi učinili da zaslužite to?". Ja kažem: "Pokosio sam travnjak kod svog prijatelja", a trgovac kaže: "Dokažite". I onda mu ponudim onih 20 dolara.

Razmišljajte o novcu koji imate kao nekoj vrsti certifikata. To je dokaz da ste nekome učinili uslugu.

Ljudi koji optužuju slobodno tržište da nije moralno, tvrde da je to igra u kojoj netko mora izgubiti. Kao Poker, u kojem ako ti pobijediš, to znači da sam ja izgubio. Ali, slobodno tržište NIJE igra u kojoj netko mora biti poražen, već igra u kojoj svi sudionici dobivaju. Ti učiniš neku uslugu meni, kao npr. da mi daš te odreske, a ja ću učiniti nešto za tebe, npr. dati ti 20 dolara. Ja sam na dobitku jer vrednujem taj odrezak više od 20 dolara, a trgovac je na dobitku jer on vrednuje 20 dolara više od odreska. Znači, obojica pobjeđujemo.

Ironično, tu je država, a ne slobodno tržište, koja kreira igru u kojoj netko mora izgubiti. Ako koristiš državu za dobivanje socijalne pomoći ili poljoprivrednih poticaja, ti ćeš profitirati, ali na račun svojih sugrađana. Nije li moralnije zahtijevati od čovjeka da zasluži novac nego da ne mora učiniti ništa i svejedno ima pravo na novac?

Ali, mnogi ljudi pitaju - što je s gigantskim korporacijama? Nemaju li one preveliku moć nad našim životima?

Na slobodnom tržištu, nemaju. Zato što na slobodnom tržištu mi, građani odlučujemo između različitih poduzeća koje će od njih osvojiti naš novac. Slobodnotržišni kapitalizam će kazniti korporacije koje ne zadovoljavaju svoje kupce ili ne koriste svoje resurse učinkovito. Poduzetnici - mali i veliki - koji žele prosperirati, drže se odgovornima pred ljudima koji glasaju svojim novčanicama.

I opet, tu je država koja to može pokvariti. Uzmite kao primjer američku automobilsku industriju koja se borila za opstanak 2009. godine. Zašto? Proizvodili su automobile koji nisu zadovoljavali dovoljan broj građana. Na slobodnom tržištu, oni bi bankrotirali. Tržište bi reklo: "Gledajte, gotovi ste. Prodajte svoje planove i opremu nekome tko može napraviti bolji posao". Ali kad su Chrysler i General Motors propali, otišli su u Washington D.C. i dobili jamstvo države da će ih spasiti. To je zapravo značilo: "Vi ne morate zadovoljavati svoje kupce i dioničare, bez obzira koliko inferiorni vaši proizvodi bili i bez obzira koliko ste vi neučinkoviti. Zadržat ćemo vas u poslu tako što ćemo uzeti novac od vaših sugrađana."

Kad se Vlada umiješa u tržište, ona oduzima moć kupcima tako što im uzima novac i daje ga korporacijama koje se nisu mogle boriti na tržištu. To može funkcionirati jako dobro za političare, velike sindikate i korumpirane menadžere, ali ne i za porezne obveznike. Zato slobodno tržište može funkcionirati samo onda kad je ograničena moć države. Ograničena država znači da ti i ja odlučujemo koja će tvrtka opstati. To je Amerika kakvu su njeni osnivači zamišljali: ograničena vlada koja ima samo nekolicinu specifičnih i točno naznačenih moći koje su navedene u američkom Ustavu. Upravo ta stavka o ograničenoj vladi je zaslužna za kreiranje najbogatije nacije u svjetskoj povijesti.

Na slobodnom tržištu, ambicija i dobrovoljni trud građana, ne Vlade, vodi gospodarstvo. To znači da ljudi, onako kako sami najbolje umiju, kreiraju vlastitu sudbinu. Zvuči prilično moralno", objasnio je Williams.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by storm » 24 Aug 2017, 07:14

Kako kazu...slika i 1000 rijeci, ono...:oo
FB_IMG_1503180650970.jpg
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by storm » 29 Aug 2017, 18:33

Bosni treba netko kao Margaret Thatcher
Image
27.08.2017.
PIŠE: Danijal Hadžović IZVOR: Liberalni forum

Barunica Margaret Thatcher (1925.- 2013.), premijerka Velike Britanije i predsjednica Konzervativne stranke, tijekom svoje dvanaestogodišnje vladavine (1979.-1990), što predstavlja najduži staž jedne osobe na čelu ove države u 20. stoljeću, trajno je preobrazila svoju zemlju i svojim je idejama dobar dio svijeta usmjerila na jedan novi politički i ekonomski kolosijek.

Rijetko koji lider u domaćoj i svjetskoj javnosti izaziva toliko oprečnih stavova kao što je slučaj s bivšom britanskom premijerkom. Razlog za to leži prvenstveno u njenom čvrstom, beskompromisnom i odlučnom karakteru koji je, kao takav, bio neophododan za dubinske, bolne i u narodu često nepopularne, ali nužne reforme koje su u Velikoj Britaniji provedene. Kada je Thatcher 1979. godine ušla u svoj ured u Downing Street broj 10, zemlja se suočavala s brojnim problemima: prosječna inflacija iznosila je čak 13%, porezi su bili ogromni i krajnje destimulirajući, čitave industrije poslovale su u velikim gubicima i kao rupe bez dna vještački održavane novcem poreznih obveznika, brojne štetne regulacije odvlačile su investicije i uništavale poduzetnički duh dok su sindikati koji su si priskrbili ogromnu političku moć predstavljali nesnosan uteg britanskoj ekonomiji. Koliko je situacija bila ozbiljna možda najslikovitije ilustrira činjenica da je Velika Britanija u stranom tisku često nazivana „ekonomskim bolesnikom Europe“.

Postignuća u Britaniji

Reforme koje je Thatcher odlučila provesti bile su brze, sveobuhvatne i snažne. Započela je masovnu privatizaciju državnih kompanija (od telekoma, preko aviokompanije do rudnika), smanjila do tada ogromne i destimulirajuće porezne stope direktnih poreza, ukinula brojne štetne regulacije, provodila politiku štednje, obračunala se sa štetnim utjecajem sindikata i neprofitabilne segmente gospodarstva pustila da propadnu. Iako su te promjene radnike zaposlene u gubitaškim firmama privremeno ostavile bez posla, a pojedince naučene živjeti od plodova tuđeg rada bez privilegija, one su bile nužne kako bi Britanija mogla ponovo postati ekonomski zdravo i stabilno društvo, i velikoj većini Britanaca donijele su daleko više koristi nego štete. O ekonomskim rezultatima Thatcherkine politike možda najbolje svjedoče podaci da je u dvanaest godina njene vladavine ukupni BDP Velike Britanije povećan za 23%, a osobno bogatstvo prosječnog stanovnika uvećano je za čak 80%.

U državničkom pogledu Margaret Thatcher je bila jedna od danas zaboravljenih lidera koji imaju jasne principe i vrijednosti od kojih ni po koju cijenu nisu spremni odustati te je odlučno i beskompromisno u njima ustrajavala usprkos brojnim pritiscima javnog mnijenja. Nije bila populist niti je ikad nastojala podilaziti narodnim masama, dapače, mnoge njene izjave i potezi bili su sušta suprotnost od onoga što bi većina možda željela čuti. U ideološkom pogledu bila je mješavina tradicionalnog britanskog konzervativca, nacionalista i ekonomskog liberala. Svojim vođenjem zemlje, Britancima je ponovo vratila pomalo poljuljano dostojanstvo i ponos - od ekonomskog preporoda zemlje, preko sprječavanja argentinske okupacije Falklanda do beskrompromisne političke borbe protiv komunizma i Sovjetskog saveza kao odumirućeg predvodnika odumiruće ideologije.

Osobni prosperitet kao rezultat vlastitog rada, nedopustivost življenja na tuđi račun, poštena plaća za pošten posao, život u skladu sa mogućnostima te spremnost da se brani svaki pedalj domovine i njenog naslijeđa, možemo definirati kao osnovne tekovine tačerizma.

Thatcher u Bosni

Za razliku od drugih bivših komunističkih država poput Estonije, Češke ili Poljske, koje su nakon oslobađanja od crvene okupacije uspješno implementirale mnoge od politika za koje se zalagala Margaret Thatcher i uspjele uspostaviti danas stabilna i uređena društva, Bosna i Hercegovina odlučila je biti ponavljač starih zabluda. U zemlji razrušenoj ratnim razaranjima i opterećenoj kako njegovim naslijeđem tako i tekovinama socijalizma, od neovisnosti suvereno upravljaju razni neodlučni i besprincipijelni populisti kojima osnovni sistem vrijednosti predstavlja održavanje na vlasti radi nje same. U to ime, kako bi se kupila poslušnost naroda i podilazilo nagonima masa, naši vlastodršci nastavili su pothranjivati parazitski socijalistički mentalitet gdje je pojedinac uvjeren da mu država i društvo samim njegovim postojanjem duguju nešto.

Takva politika ogledala se u nizu primjera - od zdravih i radno sposobnih građana su nakon rata planski i ciljano stvarani socijalni slučajevi (boračke naknade), najveće firme zadržane su u državnom vlasništu i (p)ostale su leglo korupcije i političkih spletkarenja, administracija se tijekom godina gomilala i postala najpoželjnije radno mjesto koje se dobijalo za stranačku člansku iskaznicu i glas na izborima, a privatni sektor opterećen brojnim regulacijama i velikim nametima nikada nije oslobođen od političkog pritiska.

Rezultati su takvi da je BiH danas jedna od najsiromašnijih i nejbesperspektivnijih država u Europi- s ogromnom nezaposlenošću, jednom od najvećih javnih potrošnji, brojnim državnim firmama-gubitašima koje su rupe bez dna i silom se održavaju novcem poreznih obveznika, velikim destimulirajućim porezima i brojnim besmislenim regulacijama te korupcijom na svakom uglu kao jednim od glavnih obilježja društva. I umjesto hrabrog i odlučnog, ili barem postupnog obračunavanja s ovakvim naslijeđem i provođenja nužnih reformi, vlade na raznim nivoima BiH, radi kupovine socijalnog mira i zadržavanja vlastitih privilegija, ovakav samorazarajući sistem svim silama nastoje što duže održati. U ime toga, spas se traži u zaduživanju kod MMF-a i dodatnim opterećivanjem privatnog sektora. No, sistem u kojem ogroman postotak stanovništva ovisi o proračunskim prihodima, a ti prihodi zbog prevelikog tereta na leđima realnog sektora postaju sve manji pa se stoga rashodi pokrivaju zaduživanjem, sebe neupitno vodi do stadija gdje novca za nagomilane proračunske potrebe jednostavno više neće biti. Privatni sektor će pokleknuti, krediti više neće biti odobravani, dugovi će biti nagomilani i ogromni, a sve to više neće imati tko plaćati i zemlja će doći u stanje bankrota.

Kako bi se spriječio takav scenarij, u BiH je nužno što prije primijeniti tačerovsku doktrinu, što podrazumijeva financijsku konsolidaciju, privatizaciju velikih državnih firmi, deregulaciju tržišta, likvidiranje gubitaša, reforme zdravstvenog i mirovinskog sustava te, što je možda i najvažnije, prekidanje s praksom tretiranja radnih mjesta kao “socijalnih kategorija” i njihovog vještačkog održavanja na životu i tretiranja države kao svemoćnog skrbnika na čiji teret svi možemo živjeti.

Onaj tko bi bio spreman provoditi ovakve reforme, morao bi biti istinski domoljub koji dobro svoje zemlje stavlja na prvo mjesto i misli na njenu dugoročnu perspektivu, ima izgrađen sistem vrijednosti, hrabar je i odlučan lider, ne podliježe pritiscima medija i masa te je spreman učiniti brojne nepopularne i bolne, ali nužne poteze, kako bi ovo jednog dana mogla postati uređena i razvijena zemlja; i posebno važno, bio bi spreman na to da ga mnogi mrze. Takav lider bi morao biti bosanski Margaret Thatcher. No, u moru domaćih političkih beskralježnjaka i kalkulanata takvog pojedinca nećete naći.

Dosad vladajuće stranke pokazale su da su reforme spremne provoditi samo do onog trenutka dok one ni za promil ne ugroze njihove političke interese i moć. Sadašnji sistem s velikom administracijom, stranački kontroliranim državnim firmama i ucijenjenim privatnim sektorom, crpjet će dok god bude mogao davati mlijeka.




O autoru

Danijal Hadžović je novinar i politolog iz Sarajeva, osnivač Liberalnog foruma.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by Bla » 29 Aug 2017, 18:39

Pa može bilo ko napisati i veće brdo floskula, al' kakva korist od njih. :cudi
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by storm » 29 Aug 2017, 18:46

Bla wrote: 29 Aug 2017, 18:39 Pa može bilo ko napisati i veće brdo floskula, al' kakva korist od njih. :cudi
Postavio sam ponajprije zbog toga jer je autor iz BIH ...
a što to nije floskula, dok ne dođe do realizacije?
Dobro je ustanoviti zašto i zbog čega...tek onda vidjeti što dalje a do tada su ionako sve floskule.

Ima još od Hadžovića.....dosta je pogodio po meni...
Image
Zašto je Bosna propala u kapitalizmu i (p)ostala tamni vilajet Evrope?

Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika u bivšoj Jugoslaviji, one zadnje predratne 1990., iznosio je oko 5.000 dolara. Danas, 25 godina nakon krvavog raspada bivše države, Bosna i Hercegovina kao jedna od njenih nasljednica, ima nominalni BDP po glavi stanovnika oko 4.500 dolara, dok po paritetu kupovne moći stojimo na nešto više od 9.000 godišnje.
Zaključak koji se pogledom na statistiku nedvojbeno nameće je da naša zemlja sve ove godine uglavnom stoji u mjestu. No, stvari su još i puno gore ako se uzme u obzir da smo u međuvremenu sebi potpunu razorili industriju i da je dohodak po glavi stanovnika danas znatno neravnomjernije raspoređen nego što je to bio slučaj u bivšoj nam državi.
Albanija, nekada vodeći evropski simbol bijede i neimaštine, već nas je prestigla po BDP-u, Hrvatska i pored svih enormnih ekonomskih problema je više nego dvostruko bolja, Sloveniju nije potrebno ni spominjati, a Srbija, koja je trenutno jedno koplje ispred, zbog funkcionalnijeg sistema i boljeg ekonomskog okvira prema svemu sudeći će u narednim godinama našu zemlju debelo ostaviti iza sebe.
No sve ovo (s izuzetkom možda Albanije koja je, s obzirom na startnu poziciju, ostvarila popriličan napredak), su primjeri loših đaka evropske ekonomije. Stvari posebno porazno izgledaju kada se vidi gdje u odnosu na našu zemlju stoje bivše zemlje bivšeg Istočnog bloka. Tako nekada omiljeni Česi i Slovaci koji su, kako to govore lovačke priče naših jugonostalgičnih roditelja, nekoć Jugoslovene posmatrali kao istinsku gospodu diveći se njihovom udobnom životu i širokom izboru robe u zemlji, danas u odnosu na BiH uživaju nekih četiri puta bolji standard, ili, konkretnije, Češki je BDP (PKM) trenutno na 26.590 dolara, a Slovačka je na 1 000 zelembaća manje.

Nekada omiljeni Česi i Slovaci koji su, kako to govore lovačke priče naših jugonostalgičnih roditelja, nekoć Jugoslovene posmatrali kao istinsku gospodu diveći se njihovom udobnom životu i širokom izboru robe u zemlji, danas u odnosu na BiH uživaju nekih četiri puta bolji standard, ili, konkretnije, Češki je BDP (PKM) trenutno na 26.590 dolara, a Slovačka je na oko 1000 zelembaća manje.
Razlog ovog zaostajanja Bosne i Hercegovine u odnosu na zemlje koje su s njom u kapitalizam krenule s manje ili više jednake startne pozicije je jasan – ono što su oni učinili od tada bilo je uglavnom dobro, ono što je BiH činila – bilo je grozno.
Nakon pada Berlinskog zida i rušenja komunističke imperije, većinu srednjoevropskih država iza željezne zavjese preuzela je liberalna opozicija sastavljena od nekadašnjih disidenata i ljutitih neprijatelja režima. Imajući model u promjenama koje su u prethodnoj dekadi učinjene i u zapadnom svijetu pod vodstvom Margaret Thatcher I Ronalda Reagana, novi lideri bivših socijalističkih zemalja odlučno su krenuli u bezuslovne reforme kako bi svoje zemlje iz socijalističkih diktatura s planskom ekonomijom preobrazili u kapitalističke demokratije.
Danas nam rezultati kristalno jasno pokazuju da one države koje su najbrže i najtemeljitije provodile reforme, poput Češke, Slovačke ili tri baltičke zemlje, su na kraju ostvarile i najbolje rezultate. S druge strane, one države kod kojih je taj proces bio nešto sporiji, kao u Mađarskoj, završile su gore, dok su one kod kojih je to sve išlo puževom brzinom, poput naše države, ili čak drastičnije, Ukrajine ili Moldavije, po standardu življenja ostale prikovane za samo ekonomsko dno.
Ono što je omogućilo ovim državama da se okrenu temeljitim reformama i stvaranju društva zasnovanog na tržišnoj ekonomiji, vladavini prava i ograničenoj vladi jeste socijalni temelj koji su imale. Sve te zemlje postojale su kao države i prije Drugog svjetskog rata, imajući svoje razvijene institucije, intelektualnu elitu i državotvornu svijest. Nakon rušenja Berlinskog zida i kraha socijalističkog sistema, antikomunistička opozicija, čiji mnogi članovi su najbolje godine života zbog svojih uvjerenja proveli po zatvorima i kućnim pritvorima, bila je spremna preuzeti vlast i ponovo krenuti s gradnjom svojih nacionalnih država.
Razlog ovog zaostajanja Bosne i Hercegovine u odnosu na zemlje koje su s njom u kapitalizam krenule s manje ili više jednake startne pozicije je jasan – ono što su oni učinili od tada bilo je uglavnom dobro, ono što je BiH činila – bilo je grozno.
No ključ njihovog uspjeha možda i ponajprije leži u samom mentalitetu tih naroda. Stanovnici srednje i istočne Evrope, inače neskloni pretjeranoj kuknjavi, nakon što su osjetili blagodati socijalizma u kome su imali besplatno školstvo i zdravstvo, ali ne i mogućnost da kažu šta misle ili kupe ulje i puter u obližnjoj prodavnici, bili su spremni uzeti učešće u gradnji jednog potpuno novog svijeta gdje će se pojedinac ubuduće morati pobrinuti za sebe i zavisiti isključivo od vlastitog rada i sposobnosti. S takvim ljudima bilo je moguće da prva estonska vlada Marta Laara u dubinske reforme krene pod sloganom “Radi, ne čekaj pomoć”, ili da češki premijer Vaclav Klaus bez većeg otpora stanovništva ukine brojne socijalne privilegije naslijeđene iz bivšeg sistema.
Dakle, te države su imale sve ono što BiH nije. Naša zemlja čitavu historiju provela je po tuđim tutorima koji nisu previše držali do izgradnje bilo kakvih ozbiljnih institucija u našoj zemlji, pa se tako, prvi fakultet u BiH osniva tek u predvečerje Drugog svjetskog rata, 1939. godine. Zahvaljujući činjenici da je pobjednički komunistički pokret u Drugom svjetskom ratu odlučio da Bosnu i Hercegovinu učini jednom od ravnopravnih republika u jugoslovenskoj državi, političke i akademske institucije u BiH se u pravom smislu te riječi grade tek u drugoj polovini prošlog stoljeća i bile su, sasvim logično, obojene zvaničnom jarko crvenom marksističkom bojom.
Bez postojanja ukorijenjene prozapadne intelektualne i političke elite koja bi u datoj situaciji globalnog rušenja jednog svijeta bila u stanju preuzeti uzde društva u svoje ruke i približiti ga drugom, demokratskom svijetu, Bosna i Hercegovina je rušenje Berlinskog zida, čak i u dalekoj većoj mjeri nego ostale jugoslovenska države, dočekala potpuno izgubljeno i bojažljivo. Nasuprot reformista i jedinog istinskog reformatora Ante Markovića koji je uzaludno pokušao da od Jugoslavije napravi pristojnu evropsku državu, na prvim izborima 1990. Bosanci i Hercegovci u velikoj većini odlučili su glasati za svoje nacionalne pokrete, planski navođene od obavještajnih struktura te sklepane od svega i svačega – bivših gorkih komunista, emigranata, političkih zatvorenika i sitnih kriminalaca. S tom boraca za veliku Srbiju, sanjara banovine Hrvatske i budućih ratnih zločinaca, okretanje prozapadnog kursa i držanje koraka s vremenom bilo je uzaludno očekvati. Umjesto toga, dobili smo četvorogodišnji krvavi rat, genocid, preko milion protjeranih i potpuno devastiranu ekonomiju.
S tom hrpom boraca za veliku Srbiju, sanjara banovine Hrvatske i budućih ratnih zločinaca, okretanje prozapadnog kursa i držanje koraka s vremenom bilo je uzaludno očekivati.
Ista ekipa je uz po koju promjenu i nakon rata nastavila vladati zemljom, a vodeća opozicija postali su im oni bivši komunisti koji su umjesto nacionalističkog obukli socijaldemokratski dres. U ratu i nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma stanovništvo se separiralo i tu su sad de facto tri teritorijalizirane populacije razmještene u dva entiteta. Nacionalizam i etničke tenzije postali su glavni temelj političkog života u zemlji, a političaru koji bi činio ono što su njegove kolege u bivšim socijalističkim zemljama, ili bi bio spreman napraviti bilo kakav temeljitiji reformski posao, za sve ove godine nije bilo ni traga ni glasa.
S druge strane, samo stanovništvo Bosne i Hercegovine nikad i nije htjelo kapitalizam i demokratsko društvo po uzoru na zapadne zemlje. U narodu se često može čuti floskula kako nas “kad smo dobili demokratiju niko nije pitao hoćemo li i kapitalizam”. I zaista, iako se na prvim izborima glasalo za nacionalne stranke koje su, barem formalno, obećavale tržišnu ekonomiju, da ste tada organizovali referendum s pitanjem “socijalizam ili kapitalizam” ili da ga čak i danas organizujete, vrlo vjerovatno da bi većina ljudi izabrala ovo drugo. Za razliku od stanovnika bivšeg Istočnog bloka, većini građana BiH je specifični jugoslovenski “Coca-Cola socijalizam” ostao u lijepom sjećanju kao period dobrog života i blagostanja, te većina i danas smatra da bi stalan posao i stan trebalo biti njihovo od države garantovano pravo, dok im je kapitalizam s druge strane bio i ostao sinonim za socijalnu nepravdu i izrabljivanje.
Stoga se ovdje promjena nije mogla desiti ni po sistemu odozgo prema dole – gdje bi vladajuća politička i društvena elita stanovništvu nametnula promjene i nova pravila koja bi bili obavezni slijediti, ali ni odozgo prema gore, gdje bi društvo izvršilo pritisak prema vlastodršcima da učine konkretne korake na dovršavanju procesa tranzicije i stvaranje jednog boljeg i funkcionalnijeg sistema. One rijetke ključne reforme koje su učinjene, učinjene su prvenstveno zahvaljujući pristisku međunarodne zajednice, često ne bez žestokog otpora domaće intelektualne, političke i medijske elite.
Rijetki su iznimci malih uspješnih sredina poput Tešnja, Žepča ili Gračanice, čiji građani su, zahvaljujući činjenici da im u socijalizmu nisu građeni “gigantic “i veliki privredni kombinati, uspjeli razviti poduzetničku svijest i snaći se u postratnom periodu. Ostali se uglavnom grebu, kukaju te sanjaju o zaposlenju u opštini.
Epilog svega je da je BiH, nakon što je uništila gotovo svu svoju industriju, što ratom što kriminalnom privatizacijom, gdje su nekoć uspješne firme podijeljene ratnim profiterima i bjelosvjetskim hoštaplerima, pretvorena u zemlju slučaj sa nevoljko započetom i nikad do kraja dovršeno tranzicijom, a od potpune propasti je dijele još samo strana sadaka i doznake, uz nešto malo turizma i poljoprivrede. Rijetki su iznimci malih uspješnih sredina poput Tešnja, Žepča ili Gračanice, čiji građani su, zahvaljujući činjenici da im u socijalizmu nisu građeni “gigantic “i veliki privredni kombinati, uspjeli razviti poduzetničku svijest i snaći se u postratnom periodu. Ostali se uglavnom grebu, kukaju te sanjaju o zaposlenju u opštini.
I dok jedna izrazito kapitalistička Estonija ima u prosjeku jedan od najrazvijenijih IT sektora u Evropi i svijetu podaruje Skype, dok ništa manje kapitalistička Slovačka proizvodi Volkswagenove, Pegeoutove i Kia-ine automobile, a najpopularniji zapadni prehrambeni brendovi koje možemo naći u bh. prodavnicama na sebi imaju naljepnicu “Made in Poland”, dotle za sve ove godine jedine dvije stvari koje u BiH bujaju su – državna administracija i nevladin sektor.
No u konačnici, i intelektualna elita i građanstvo će se složiti – u zemlji s najskupljim državnim sektorom u Evropi, , s najvećom javnom potrošnjom, s najgorom i najtežom poslovnom regulacijom među tranzicijskim zemljama, s ključnim industrijama i resursima u vlasništvu i pod kontrolom države i s većim brojem budžetskih korisnika od broja zaposlenih – uzročnik svih problema je neoliberalni kapitalizam.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by Bla » 29 Aug 2017, 18:55

Pa stvar je da se može i Pera Djetlić postaviti na to zamišljeno čelo i nešto napraviti
ali BiH je koncipirana tako da joj niko ne može biti na čelu jer ni nema čelo. Tako da je džaba studirao. :oo
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Liberal.hr

Post by storm » 29 Aug 2017, 18:57

Bla wrote: 29 Aug 2017, 18:55 Pa stvar je da se može i Pera Djetlić postaviti na to zamišljeno čelo i nešto napraviti
ali BiH je koncipirana tako da joj niko ne može biti na čelu jer ni nema čelo. Tako da je džaba studirao. :oo
Svi vidimo da tako nema ništa...
razjebat tu koncepciju, nema druge ni treće :oo
Habibti, ya nour el - ain... :srce

Post Reply

Return to “Mediji”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 14 guests